Preskoči na sadržaj
Rivista di storia dell’arte adriatica Traži

Usvajanje modela društveno usmjerene stambene izgradnje 70-ih godina 20. stoljeća: izazovi i lekcije iz slučaja naselja Krnjeva u Rijeci

DOI 10.15291/ars.4980

Preuzmi PDF

Svezak 15 (2025)

Otvoreni pristup

Metrike članka

  • 3 412 Pregledi sažetka
  • 1 248 Preuzimanja PDF-a
  • 12 Preuzimanja po danu
  • 164 Preuzimanja ovaj mjesec
  • Lidija Butković Mićin Odjel za povijest umjetnosti, Sveučilište u Zadru lbutkovi1@unizd.hr Korespondentni autor


Članak analizira provedbu društveno usmjerene stambene izgradnje (DUSI) u Rijeci na studiji slučaja naselja Krnjeva, zamišljenog kao ogledni projekt novog pristupa socijalističkoj stanogradnji 70-ih godina 20. stoljeća. DUSI reforma trebala je osigurati veću participaciju građana i radnih organizacija u odlučivanju o tipologiji, standardu i lokaciji stanova, no riječko iskustvo upućuje na niz institucijskih i organizacijskih slabosti. Projekt „visokog” Krnjeva, s inovativnim urbanističkim konceptom linearnih megastruktura i egalitarnom orijentacijom stanova prema moru, suočio se s otporom javnosti i investitora zbog visoke cijene, tehničkih rizika i smanjenog povjerenja u gradske institucije. Odbacivanjem „visokog” Krnjeva razvijena je kompromisna varijanta „niskog” naselja, koja je, unatoč tipološkoj inovaciji, imala manjkavosti u kvaliteti stanovanja i infrastrukture. Analiza pokazuje kako su nedostatci koordinacije, političke komunikacije i birokratske strukture ograničili reformski potencijal DUSI modela. Istovremeno, slučaj Krnjeva ilustrira kako su građani iskoristili mogućnosti participacije da utječu na prostorne odluke, što se može tumačiti kao rijedak primjer afirmacije deklariranih načela samoupravljanja u urbanističkoj praksi socijalističke Jugoslavije.

društveno usmjerena stambena izgradnja, Rijeka, Krnjevo, Ninoslav Kučan, stambene reforme, socijalistička Jugoslavija, participacija građana
Odjeljci
  1. Sažetak
  2. Uvod

Uvod

Državna stambena politika u socijalističkoj Jugoslaviji bila je podložna cikličkim reformskim intervencijama, koje su se u prosjeku provodile svakih deset godina. Pro- mjene u zakonodavnom okviru imale su cilj uspostavljanja ravnoteže između impe- rativa masovne i ubrzane izgradnje stanova, potaknute kroničnim stambenim defici- tom, i potrebe za osiguravanjem kvalitativno primjerenih uvjeta stanovanja. U tom kontekstu doneseni su brojni normativni akti koji su regulirali financiranje društvene i individualne stanogradnje, definirali prostorne i funkcionalne standarde stanova i stambenih naselja te propisivali načine upravljanja izgrađenim stambenim fondom. Najsloženija stambena reforma, tzv. društveno usmjerena stambena izgradnja (DUSI), predstavljala je korektiv prethodnih razvojnih modela – s jedne strane ri- gidno standardizirane stanogradnje u prvoj polovini 60-ih godina 20. stoljeća, po- dređene diktatu materijalnih ušteda, a s druge strane tržišno orijentiranog pristupa koji je pratio ustavne promjene iz 1963. godine, donijevši liberalizaciju stambene privrede u korist proizvođača (građevinskih poduzeća), ali uz tek sporadično pove- ćanje kvalitete i priuštivosti realiziranih stanova. Transformacija dotadašnje stambe- ne politike temeljila se na načelima samoupravljanja, solidarnosti i društvenoj kon- troli nad planiranjem i izgradnjom stanova, a bila je implementirana kao integralni dio društveno-ekonomskih i institucijskih promjena 70-ih godina. Idejne i političke osnove novog sustava bile su postavljene u ustavnim amandmanima 1971. godine, a potom cjelovito ugrađene u novi Ustav iz 1974. godine te Zakon o udruženom radu 1976. godine, normativnim aktima koji su trebali označiti prijelaz na društveno samoupravljanje kao daljnju razvojnu etapu jugoslavenskoga socijalističkog ekspe- rimenta. Ključna ideja bila je postupno podruštvljavanje države – prijenos njezinih funkcija na samoupravne organe, čime bi se smanjila uloga državne birokracije i ojačala izravna kontrola radnika nad društvenim procesima. Prijenos brojnih funk- cija države na alternativne oblike samoupravnih institucija, koje su djelovale pod neposrednim nadzorom radnika, imao je cilj osposobiti radničku klasu da preuzme ne samo upravljanje proizvodnim pogonima nego i širu društvenu reprodukciju u cjelini. Samoupravljanje se tako nije smatralo samo gospodarskim sustavom, već i širim društvenim projektom, čiji je krajnji cilj bio odumiranje države i uspostava za- jednice slobodnih proizvođača koji samostalno upravljaju svim aspektima društve- nog života.1 Dugoročno se pretpostavljalo da će Zakon o udruženom radu postupno preuzeti ulogu Ustava, dok bi mreža samoupravnih tijela, prije svega Samouprav- nih interesnih zajednica, preuzela odgovornost za obavljanje većine funkcija koje su tradicionalno pripadale državnim organima, poput zdravstva, obrazovanja, kulture, sporta, komunalne infrastrukture te stambene privrede. Ovaj oblik organizacije če- sto se opisuje pojmom „dogovorna ekonomija”, kao model koji je nastojao zamijeniti tradicionalne hijerarhijske mehanizme državnog upravljanja horizontalnim struktu- rama suradnje i usuglašavanja interesa putem samoupravnih institucija, čime bi se oslabila birokracija i ojačala neposredna demokracija u sferi rada i društva.2 U tako postavljenom okviru društvenog samoupravljanja, ciljevi DUSI refor- me definirani su rezolucijom Desetog kongresa Saveza komunista Jugoslavije 1974. godine. U prvom redu, reforma se trebala koncentrirati na zadovoljavanje stambe- nih potreba gradskog radništva, osobito onih s nižim i prosječnim dohotkom, uz istovremeno postizanje racionalnosti i planske učinkovitosti u izgradnji. Naglasak je stavljen na društvenu pravednost, izraženu u težnji da se stambena distribucija provodi dosljedno prema socijalnom statusu korisnika. Kako bi radnici ostvarili svo- je neposredne interese u stambeno-komunalnoj privredi, DUSI reforma trebala je osigurati veću transparentnost i demokratizaciju procesa programiranja stanograd- nje, što bi se postizalo dogovaranjem i sporazumima među ključnim sudionicima

stambene izgradnje 70-ih godina 20. stoljeća...

– radnim organizacijama, odnosno radnicima kao krajnjim korisnicima stanova, te stručnim tijelima lokalne samouprave, projektnim i urbanističkim organizacijama, komunalnim i građevinskim poduzećima. Na taj se način dala mogućnost radnim ljudima, koji svojim sredstvima financiraju stanogradnju, da aktivno sudjeluju u od- lučivanju o tipologiji, standardu, lokaciji, cijeni i rokovima produkcije stanova, kao i načinima njihova stjecanja i korištenja. Drugim riječima, korisnici su prvi put, ba- rem nominalno, dobili pravo glasa u procesu proizvodnje stanovanja, i to na nivou planiranja stanogradnje i stambenih naselja, financiranja i raspodjele stanova te odr- žavanja stambenog fonda.3 U ovom radu analizirat će se provođenje DUSI reforme na studiji slučaja naselja Krnjeva, zamišljenog kao ogledni projekt novog pristupa stambenom planiranju u Rijeci. Projekt Krnjeva, čiji je autor arhitekt Ninoslav Kučan sa suradnicima, tijekom čitavog desetljeća koje je prošlo od natječajnog rješenja do realizacije prvih stam- benih ulica, doživio je znatne konceptualne promjene pod pritiskom niza faktora. Premda su kronologija i arhitektonsko-urbanističke značajke Krnjeva djelomično obrađene u dosadašnjoj literaturi4, nije sagledana njegova uloga u kontekstu DUSI reforme, što je ključno za razumijevanje tijeka planiranja i izgradnje naselja, kao i valorizaciju projekta. U analizi DUSI modela, naime, izrazito je važno mapirati institucijske konfiguracije koje su oblikovale mogućnosti i granice lokalne primje- ne, stoga će se naselje Krnjevo promatrati kroz djelovanje gradskih stručnih službi, političkih struktura, investitora (udruženog rada), projektanata i izvođača, o čijoj je međusobnoj komunikaciji, povjerenju te usuglašenim vizijama optimalnoga stam- benog standarda ovisio (ne)uspjeh provedbe reformskih načela. Stoga se istraživanje temeljilo na metodi povijesne analize i kritičke interpretacije izvora, s naglaskom na interdisciplinarni i kontekstualni pristup. Arhivski izvori, stručna i dnevna periodi- ka te specijalizirane publikacije (komunalna glasila, novine građevinskih poduzeća), poslužili su za uvid u javnu recepciju projekta, institucijske prioritete te društvene i ideološke interpretacije arhitektonske prakse. Prikupljeni podatci sintetizirani su kroz metodu povijesne naracije, kojom je izrađen kronološki pregled i interpretativ- ni prikaz procesa planiranja, projektiranja i izgradnje. Riječko iskustvo s DUSI reformom bilo je opterećeno specifičnim lokalnim pro- blemima, osobito naslijeđenom lošom organizacijom stambeno-komunalnog su- stava, te je činjenica da su se drugi gradovi bolje suočili s postavljenim izazovima uspjevši ostvariti stambena naselja veće urbanističke i arhitektonske vrijednosti u odnosu na prethodne etape, poput Dugava u Zagrebu.5 Primjer Krnjeva ipak je re- levantan za ocjenu objektivnih postignuća i slabosti DUSI sustava (koja nam tek predstoji) u pogledu raskoraka između ambicija i realnih materijalnih mogućnosti društva te u pogledu učinkovitosti birokratskog aparata i postignute razine političke participacije građana.

Institucijski preduvjeti i implementacija DUSI reforme u Rijeci Djelotvornost DUSI sustava trebala se temeljiti na jasno utvrđenoj metodolo- giji te opsežnim pripremama, od kojih su najvažnije bile: potpisivanje samouprav- nog dogovora o namjenskim sredstvima za stanogradnju, osnivanje Samoupravnih interesnih zajednica (SIZ) za polje stanogradnje i komunalnog sustava, definiranje normativa za projektiranje i izvedbu stanova, u smislu standarda njihove površine i opreme, te usvajanje srednjoročnih (petogodišnjih) planova stanogradnje i ko- munalnog uređenja građevnog zemljišta. U Rijeci se u ispunjavanje ovih zahtjeva krenulo dosta poletno, DUSI reforma srdačno je dočekana u očekivanju da će dati novi zamah rješavanju stambene krize na području grada. Naime, od 1958. do 1965. godine izgrađeno je rekordnih 6778 stanova u društvenom vlasništvu, zahvaljujući

stambene izgradnje 70-ih godina 20. stoljeća...

autoritetu Gradskog fonda za stambenu izgradnju koji je preuzeo ulogu centralnog tijela sinkronizirajući i disciplinirajući sve dionike u stambenom sektoru. Ukidanjem Gradskog fonda, što je bilo stipulirano zakonskim odredbama tržišne faze stano- gradnje, znatno je smanjena koordinacija brojnih faktora, od vođenja imovinsko- pravnih poslova i financiranja komunalne infrastrukture, do urbanističke, projek- tantske i izvedbene dionice stanogradnje, te se posljedično smanjio broj realiziranih stanova; najlošija je bila 1971. godina, kada su dovršena svega 334 društvena stana.6 Kako bi se analizirali uzroci podbačaja, u veljači 1972. godine sazvan je Općinski sabor Rijeka s temom stambeno-komunalne politike grada čiji su zaključci, sroče- ni s konkretnim akcijskim mjerama i rokovima, trebali stvoriti povoljne preduvjete za uvođenje DUSI reforme, odnosno adresirati dotadašnje slabosti gradske uprave i predložiti racionalniju raspodjelu odgovornosti i funkcija među gradskim tijeli- ma.7 Slijedom odluka Općinskog sabora, već u ožujku 1972. godine Skupština op- ćine Rijeka, Privredna komora i Općinsko sindikalno vijeće Rijeka potpisali su prvi Samoupravni sporazum i Društveni dogovor o izdvajanju i usmjeravanju sredstava za stambenu izgradnju, kako se naglašavalo, prvi u jednome većem gradu u Hrvat- skoj. Sklapanju takvih sporazuma i dogovora prethodio je složeni proces pregovora i konzultacija u radnim organizacijama kako bi završni dokument odražavao kolek- tivnu volju radnih ljudi, predstavljajući dokaz preuzimanja kontrole (i odgovornosti) radnika ne samo u ekonomskim nego i u društvenim pitanjima. Radnički savjeti 152 poduzeća, dakle, oko 50 500 radnika, ili nešto više od 72 % ukupno zaposlenih u riječkoj općini, odlučilo je da minimalna stopa stambenog doprinosa na bruto iznos osobnih dohodaka iznosi 5 %, što će poslije biti povećano na 7 %, a neka su poduzeća samostalno odlučila izdvojiti i više od propisanog.8 Krajem 1971. godine radnim organizacijama poslani su na razmatranje općinski normativi koji bi obvezivali sve sudionike u društveno usmjerenoj stambenoj izgrad- nji te koji su pod nazivom Minimalni standardi i tehnički uvjeti za projektiranje i iz- gradnju stanova u višestambenim objektima prihvaćeni 1972. godine. Međutim, kako su Gradbeni centar Slovenije iz Ljubljane i Centar za stanovanje IMS iz Beograda, po narudžbi Privredne komore Jugoslavije, 1973. godine izradili dokument Privremeni standard stana usmjerene stambene izgradnje, kao polaznu osnovu za donošenje op- ćinskih smjernica, riječke su vlasti odlučile krenuti ispočetka, formiravši radnu sku- pinu koja je 1975. godine propisala nove standarde, ponešto strože od preporučenih u vidu stambenih površina. Konačni riječki normativi za DUSI stanogradnju potvr- đeni su Društvenim dogovorom o standardima i tehničkim uvjetima za projektiranje 1976. godine.9 Usuglašavanje oko poželjnih karakteristika stanova odrazit će se i na projektiranje naselja Krnjeva. Najvažniji čin DUSI reforme bio je konstituiranje Samoupravnih interesnih za- jednica (SIZ) specijaliziranih za stanovanje i komunalni sustav, koje su se morale obvezno osnovati u općinama i gradovima. Služeći se instrumentima neposrednog odlučivanja, SIZ-ovi su planirali, vodili i investirali u stambenu izgradnju koja je bila financirana prikupljanjem doprinosa iz osobnih dohodaka građana (plaća) te iz dohodaka organizacija udruženog rada, dok se narudžba izvedbe konkretnih stam- benih naselja i kompleksa obavljala sklapanjem aranžmana s građevinskim poduze- ćima.10 Nakon razdoblja javne rasprave i sabiranja iskustava drugih gradova11, Rijeka je 1975. godine osnovala SIZ za stanovanje i SIZ komunalnih djelatnosti, odlučivši držati ove segmente odvojenima, kao i 44 % tadašnjih općina u SR Hrvatskoj. U skupštine SIZ-ova imenovani su delegati radnih organizacija, mjesnih zajednica, gradskih komunalnih službi te drugih organizacija, a pri SIZ-u za stanovanje osno- van je i Odbor za usmjerenu stambenu izgradnju. Postojeće gradske službe – Zavod za urbanizam i komunalne poslove i Stambeno poduzeće postali su stručni organ za tehničke, administrativne, pravne i druge poslove potrebne SIZ-ovima. Potom je

stambene izgradnje 70-ih godina 20. stoljeća...

osnovan i SIZ za izgradnju objekata infrastrukture i društvenog standarda te SIZ „Za brži razvoj Rijeke” zadužen za realizaciju programa RI-19, tj. sustava samodoprinosa građana za izgradnju prioritetnih javnih objekata.12 Primarni zadatak SIZ-a stanovanja bilo je donošenje srednjoročnog plana druš- tveno usmjerene stambene izgradnje od 1976. do 1980. godine koji će Krnjevo for- malnopravno potvrditi kao ključno naselje DUSI reforme te će biti zaokružene sve potrebne procedure za početak njegove realizacije. Unutar SIZ-a vladalo je nezado- voljstvo tempom izrade dokumenta, a kao razlog kašnjenja navodilo se neprovođenje anketa o stambenim potrebama u radnim organizacijama ili slab odaziv radništva na njih, ali i pasivnost delegata koji nisu raspravljali o pripremljenim materijalima ili nisu uopće dolazili na sjednice. Sumnja u sposobnost riječkoga administrativ- nog aparata da ovladava kompleksnim postavkama DUSI sustava propitivana je i u javnim raspravama u kojima su pojedina poduzeća čak zagovarala nastavak tržišne izgradnje.13 Nakon dugotrajnog postupka, srednjoročni je plan naposljetku prihva- ćen u jesen 1977. godine, navješćujući ambiciozni cilj od novih 11 500 stanova do kraja razdoblja. Na Krnjevu se predviđala etapna izvedba stambenih nizova: najprije ulica 800, 900 i 1000 tijekom 1978. godine, a sljedeće godine ulica 600 i 700.14 Idući logičan korak, dokaz samopouzdanja i spremnosti gradskih organizacija te zrelo- sti DUSI sustava, bilo je prihvaćanje Samoupravnog sporazuma o DUSI-ju u jesen 1978. godine, koji su podržali zaposlenici 263 radne organizacije u riječkoj općini te je posljedično proglašena obustava kreditiranja i dodjele zemljišta za gradnju stano- va po prevladanom tržišnom principu.15 Krajem 60-ih godina 20. stoljeća kao najveći problem stambeno-komunalnog funkcioniranja Rijeke detektirana je razdvojenost gradskih službi, no ni jedna po- litička garnitura nije se usudila demontirati postojeću strukturu, tj. objediniti sve komunalne službe u jedno tijelo. Predstojeći zadatci provedbe DUSI reforme ipak su i na tom polju zahtijevali konkretne promjene. Po uzoru na Poduzeće za izgradnju Splita koje je iznimno kvalificirano vodilo realizaciju Splita 3 te postalo svojevrsnim prototipom organizacije za izgradnju naselja u DUSI sustavu16, krajem 1976. godi- ne osnovan je Zavod za izgradnju Rijeke kao centralna gradska institucija koja je integrirala sve do tada razdvojene stručne funkcije povezane sa stanogradnjom: od planiranja pripadajućih infrastrukturnih i naseljskih kapaciteta, pripreme zemljišta, izračuna investicijskih troškova, pribavljanja i izrade projektno-tehničke dokumen- tacije, upravljanje postupcima ishođenja dozvola, koordinaciju svih uključenih su- bjekata te nadzor nad provedbom planiranih aktivnosti.17 Stambeno naselje Krnjevo predstavljat će najveći ispit stručnosti, motiviranosti i učinkovitosti novouspostavlje- nih odjela lokalne vlasti i SIZ-ova i Zavoda za izgradnju Rijeke.

Od natječaja do izvedbenog plana: nastanak vizije „visokog” Krnjeva Naselje Krnjevo zauzet će jedno od najvećih i najperspektivnijih područja za plansku stambenu izgradnju na zapadnom dijelu Rijeke. Ukupne površine 52 hektara, na sjevernoj je strani omeđeno trasom gradske obilaznice, na jugu protezanjem Libur- nijske ceste i željezničke pruge, dok je sa zapadne i istočne strane flankirano naseljima Baredicama i Turnićem, podignutima u prvoj polovini 60-ih godina. Unatoč izraže- nom nagibu terena, koji je varirao između 12 i 30 %, lokalitet je pružao dobro osunča- ne padine, visoko iznad zapadne industrijske zone. S obzirom na mali broj zatečenih građevinskih struktura – mahom dotrajalih prizemnica i jednokatnica – urbanističko planiranje prostora bilo je gotovo potpuno oslobođeno ograničenja. (sl. 1) Budući da je stambena izgradnja na tako topografski zahtjevnom terenu tražila velika ulaganja u prateću infrastrukturu, faza planiranja naselja Krnjeva odužila se s ciljem pronalaska financijski najpovoljnijeg rješenja. Urbanistički institut za Istru i

stambene izgradnje 70-ih godina 20. stoljeća...

1. Područje budućeg naselja Krnjeva iznad zapadne industrijske zone Rijeke, snimljeno oko 1960. godine (izvor: Hrvatski državni arhiv u Zagrebu) Area of the future Krnjevo housing estate above the western industrial zone of Rijeka, photographed around 1960

Hrvatsko primorje – Rijeka, na zahtjev Zavoda za komunalnu djelatnost, 1963. go- dine proveo je urbanističko-ekonomsku analizu koja je artikulirala jasnu viziju tran- sformacije prostora: postupno uklanjanje građevina lošije kvalitete i izgradnju naselja četverokatnica s tornjevima kao vertikalnim akcentima u prostoru. Time se nastojala primijeniti uspješna prostorna i tipološka formula susjednog naselja Turnića, uz po- stizanje gustoće naseljenosti od 365 st/ha.18 Potom je Ljubljanski urbanistički zavod 1968. godine izradio dvije varijante idejnog rješenja detaljnoga urbanističkog plana. Osim korištenja raznolike stambene tipologije, od 16-katnih tornjeva, stambenih ni- zova visine 4 do 8 katova, do terasastih struktura, njihov koncept počivao je na ideji „povratka ulici”, istodobno afirmiranoj i u prvonagrađenom radu na natječaju za ur- banističko rješenje Splita 3, također od stručnjaka iz istog zavoda (Vladimir Braco Mušić, Nives Starc i Marjan Bežan). U riječkom projektu, pješačka je ulica pozici- onirana između visokih objekata koji bi je štitili od bure te niže terasaste gradnje prilagođene strmom terenu. (sl. 2) Za daljnju razradu izabrana je varijanta B koju je autorska grupa (Janez Vovk, Mirko Mrva i M. Loborec) pretočila u Detaljni plan, službeno usvojen 1969. godine. Međutim, 1971. godine Savjet za urbanizam i komu- nalne poslove, koji je prethodno dao pozitivnu ocjenu plana i uputio ga Skupštini općine Rijeka, revidirao je svoje stajalište na temelju ekonomskih analiza koje su upu- ćivale na to da bi, zbog visokih infrastrukturnih troškova, trebalo povećati stambenu gustoću kako bi investicija pokrila i prateće objekte društvenog standarda u naselju.19 Urbanističko-arhitektonsko rješenje naselja Krnjeva nastavilo se tražiti putem pozivnog natječaja provedenog tijekom 1972. godine, u kojem su sudjelovali riječki projektni biroi. Već sama činjenica da je natječaj raspisan upućuje na promjenu in-

stambene izgradnje 70-ih godina 20. stoljeća...

2. Maketa idejnog rješenja Detaljnoga urbanističkog plana stambenog naselja Krnjevo – varijanta B, Ljubljanski urbanistički zavod, 1968. (izvor: Državni arhiv u Rijeci) Model of the conceptual design for the Detailed Urban Plan of the Krnjevo housing estate – Variant B, Urban Planning Institute in Ljubljana, 1968

stitucijske i profesionalne klime koju je potaknula DUSI reforma. Naime, posljednji su arhitektonski natječaji za stambene projekte u Rijeci održani više od desetljeća prije: 1958. za urbanističko rješenje naselja Turnića te 1960. za projekt stambenih tornjeva u naselju Autoputu na Kantridi, oba u organizaciji Gradskog fonda za stambenu izgradnju. Tijekom tržišne faze stanogradnje, stambeno je projektiranje 3. bilo uglavnom u nadležnosti građevinskih poduzeća s vlastitim projektnim biroima, Arhitektonsko-urbanistički koja su investitorima nudila tzv. „ključ u ruke” model izvedbe, dok su arhitekti bez projekt naselja Krnjevo, visoka varijanta, 1973. – 1979.: a) afilijacije s građevinskim poduzećima ostajali bez mogućnosti javnog predstavlja- maketa naselja; b) pročelje nja svojih zamisli, pa time i prostora da se izbore za njihovu izvedbu.20 DUSI je jednog stambenog niza (izvor: revitalizirao instrument stručnog natječaja pod pretpostavkom da se unapređenje Novi list, 19. i 20. 7. 1975., 5 i stambenog standarda i veća tipološka raznolikost stambenih naselja i objekata, osim ERVIN DUBROVIĆ /bilj. 2/, 62) primjerenim materijalnim ulaganjima, mogu ostvariti tek s kvalitetno osmišljenim Architectural and urban planning arhitektonskim i urbanističkim projektima. project of the Krnjevo estate, high- rise variant, 1973-1979: a) model Na natječaju za urbanističko-arhitektonsko rješenje naselja Krnjeva, evaluaciju of the estate; b) front façade of a pristiglih radova provela je stručna komisija sastavljena od djelatnika gradskih urba- residential block nističkih i komunalnih službi te pozvanih arhitekata: Vjekoslav Čemeljić (predsjed-

a b

stambene izgradnje 70-ih godina 20. stoljeća...

4. Prikaz javnih prostora i sadržaja unutrašnje ulice visoke varijante naselja Krnjevo (izvor: ERVIN DUBROVIĆ /bilj. 2/, 64–65) Public spaces and amenities of the inner street of the Krnjevo estate, high-rise variant

nik), Zdravko Bregovac, Algredo Kuomo, Davor Čemeljić, Igor Emili, Boris Klinger, Mihajlo Kudiš, Ante Scarpa, Tomislav Senđerđi i Boris Dobrila. Rezultati natječa- ja objavljeni su 1973. godine: drugu nagradu osvojio je Građevno-projektni zavod, treća i četvrta nagrada dodijeljene su projektnim timovima Stambenog poduzeća i GP-a Jadran, dok je najviše ocjene dobio prijedlog autorske grupe Rijeka-projekta, predvođene Ninoslavom Kučanom.21 Međutim, žiri je zatražio reviziju projekta u svrhu postizanja veće ekonomičnosti graditeljske tehnologije te povećanja gustoće urbane matrice naselja. Prema iskazu Kučana, izvorni natječajni prijedlog bio je za- snovan na optimalnoj gustoći od 300 st/ha, uz planiranje stambenih ulica s objek- tima visine od 8 do 16 katova. Tijekom stručnih konzultacija održanih u Zavodu za urbanizam i komunalne djelatnosti, a na inzistiranje radnih organizacija koje su tražile maksimalan broj stambenih jedinica, preporučeno je povećanje gustoće na 500 st/ha. Takav zahtjev doveo je do oblikovanja naselja s iznimno visokim građe- vinskim gabaritima za budućih 22 500 stanovnika.22 Idejno rješenje Provedbenoga urbanističkog plana naselja Krnjeva, dovršeno u listopadu 1973. godine, temeljilo se na konceptu visokih linearnih stambenih nizova (od 14 do 24 kata), orijentiranih paralelno s morskom obalom u smjeru istok-zapad,

stambene izgradnje 70-ih godina 20. stoljeća...

5. Idejno rješenje Provedbenoga urbanističkog plana stambenog naselja Krnjevo, 1973.: a) centralna zona sa stambenim ulicama 800 i 900, sjevernije ulice 300 i 400; b) varijanta stambene etaže s 2-ležajnim i 7-ležajnim stanom (izvor: Državni arhiv u Rijeci) Conceptual design of the Urban Plan for the Krnjevo housing estate, 1973: a) central zone with residential streets 800 and 900, and northern streets 300 and 400; b) apartment floor variant with 2-bed and 7-bed units

a

b

prateći konfiguraciju terena. Varijabilna katnost pojedinih stubišnih vertikala pridaje tim nizovima karakterističan valovit oblik, uspoređivan s orguljama.23 (sl. 3) Ove stambene megastrukture formiraju deset stambenih ulica. Najsjeverniji, ujedno i najviši blokovi (ulice 100 i 200) služe i kao zaštita od vjetra za ostatak naselja. Velika visina i dužina stambenih nizova – pri čemu ulice 200 i 400 obuhvaćaju i do dvade- setak povezanih stubišta – rezultat su težnje k racionalizaciji gradnje, no raspoređeni su tako da međusobnim razmacima oblikuju niz intimnih uličnih prostora. Ti pro- stori imaju dvojaku funkciju: ulice na sjeveru predviđene su za promet vozila, parki- ranje i opskrbu trgovina, dok su južne, okrenute prema moru i suncu, namijenjene pješacima te oblikovane kao šetališta koja bi poticala društvenu interakciju stanara, prema Kučanovoj usporedbi, nalik na primorske rive kojih Rijeka nije imala. Dvije strane ulice bile bi povezane prolazima kroz prizemlja zgrada, koja su planirana za razne javne i komercijalne sadržaje, od trgovina, ugostiteljstva i uslužnih obrta do prostora za društvene organizacije i vrtića, s ciljem oblikovanja vitalne i dinamične urbane sredine te jačanja osjećaja zajedništva u naselju. U konceptualizaciji ulice kao sastavnog dijela urbaniteta naselja, Kučanovo se rješenje dijelom podudara s prijedlogom Ljubljanskoga urbanističkog zavoda, no zbog znatno povećanog volu-

stambene izgradnje 70-ih godina 20. stoljeća...

6. Osnovni oblik stambene etaže, visoka varijanta naselja Krnjevo: a) shema konstrukcije i instalacija; b) zoniranje stambenog prostora (izvor: GROZDAN KNEŽEVIĆ / bilj. 25/, 207) Basic layout of a residential floor, high-rise variant: a) structural and installation scheme; b) zoning of residential space

a b

mena stambenih objekata, ulica se artikulira kao interijerski element, protežući se kroz prizemne zone planiranih nizova zgrada.24 (sl. 4) Južni dio Krnjeva zamišljen je kao novi gradski centar za širu područnu zajednicu tadašnje Općine Zamet, s tržnicom, robnom kućom te obrazovnim, zdravstvenim, kulturnim i sportskim sa- držajima (tri osnovne škole i gimnazija, bazen, dvorana većeg kapaciteta, biblioteka, ljetna pozornica itd.). Osim parkova i rekreacijskih površina među stambenim nizo- vima, predviđene su i niže stambene zgrade (do tri kata) za preseljenje vlasnika kuća predviđenih za rušenje. (sl. 5) Prema jednoj verziji plana, naselje Baredice trebalo je biti supstituirano novom izgradnjom (produženjem ulice 500) jer je bila riječ o stambenim objektima supstandardne kvalitete gradnje i komfora.25 Autorski tim posebnu je pozornost posvetio dimenzioniranju naselja u skladu s potrebama suvremenoga urbanog života, računajući na porast automobilskog pro- meta, ali i osiguravajući nesmetano kretanje pješaka i vozila. Projektom je bilo pred- viđeno da svaki stan raspolaže ili garažnim mjestom u podrumima zgrada, koji bi služili i kao skloništa u kriznim situacijama, ili parkirnim mjestom u neposrednoj blizini objekta. Stambene zgrade bile su projektirane u skladu s najvišim standardi- ma sigurnosti i udobnosti, pa su tako u svaku ulicu trebala biti ugrađena rezervna energetska postrojenja za neometan rad dizala, rasvjete, ventilacije i drugih sustava. U slučaju požara, evakuacija bi se odvijala sigurnosnim stubištima s izlazom na krov, odakle bi stanari mogli prijeći u susjedne vertikale i napustiti zgradu.26 Pri projektiranju stambenih zgrada primijenjen je strukturalistički pristup, u ko- jem se osnovna građevna jedinica – stambena etaža s dva stana povezana stubištem i dizalima – multiplicira u horizontalnom i vertikalnom smjeru čak 2 500 puta, tvo- reći ondulirane i izdužene stambene nizove. Kroz sve katove protežu se identični rasporedi komunikacijskih i instalacijskih blokova, koji ujedno predstavljaju jedi- ne fiksne točke unutar nosive konstrukcije. (sl. 6) Ovakva repetitivnost osnovnih elemenata bila je pogodna za industrijaliziranu gradnju, koja je trebala osigurati ekonomičnost projekta, ali i pružiti mogućnost istraživanja tlocrtne varijabilnosti, čime bi se korisnicima omogućila kreativna prilagodba prema vlastitim potrebama, rastu životnog standarda i promjenama u broju članova kućanstva. U studiji načela fleksibilnog stana Ninoslav i Vjera Kučan oslonili su se na SAR metodu (Stichting Architecten Research), koju su razvili timovi iz nizozemskih arhitektonskih biroa i čiji su se rezultati u to vrijeme proučavali na stručnim savjetovanjima i predavanjima u Jugoslaviji. Studija Krnjeva razvila je principe SAR-a kroz detaljnu analizu kon-

stambene izgradnje 70-ih godina 20. stoljeća...

7. Istraživanje mogućnosti fleksibilnog korištenja tipične etaže visoke varijante Krnjeva (izvor: GROZDAN KNEŽEVIĆ / bilj. 25/, 208) Study of possibilities for flexible use of a typical floor plan in the high-rise variant

strukcija, instalacijskih blokova, osvjetljenja i ventilacije te razradu niza varijanti ko- rištenja tipične etaže te kombinacijama tlocrtnih rješenja unutar svakog tipa stana. Smještaj instalacija određivao je pozicije kuhinja i sanitarnih čvorova, dok su ostale prostorije ostavljene za slobodniju prostornu interpretaciju i mogućnost promjena rasporeda pregradnih zidova, čak i protezanja jednog stana preko cijele etaže bez složenih građevnih zahvata.27 (sl. 7) Projektiranje raznolikijih stanova, po veličini i prostornoj organizaciji, u cijelosti se slagalo s premisama DUSI reforme koja je nastojala prilagoditi ponudu stanova realnoj demografskoj slici jugoslavenskog društva, odnosno činjenici da se društve- nim stanovima koriste multigeneracijske obitelji te treba osigurati privatnost svim članovima kućanstva. Naglasak je stavljen na uporabnu vrijednost stanova i naselja tijekom dužega vremenskog razdoblja, umjesto na čim bržu i masovniju proizvodnju stambenih jedinica. Međutim, toleriranje situacija u kojima dnevni boravak i dalje služi kao spavaća soba (s jednim ležajem), kao i da kuhinja nije direktno osvijetljena i zračena, već preko dnevne sobe, upućuje na kompromisni karakter DUSI stam- benog standarda koji je žrtvovao dio stambenog komfora ekonomskim uvjetima. Napredak vidljiv i u rješenjima većih stanova na Krnjevu predstavljalo je definiranje prostora blagovaonice ili kao odvojene prostorije ili u proširenom dijelu kuhinje.28

stambene izgradnje 70-ih godina 20. stoljeća...

Stambene površine mijenjale su se u razradama idejnog rješenja u skladu s rafini- ranjem standarda riječkog stana DUSI razdoblja. Već u idejnom rješenju Proved- benoga urbanističkog plana iz 1973. godine ispitivane su mogućnosti dispozicije stanova različitih veličina. (sl. 5) Osnovni oblik stambene etaže osmišljen je prema uputama u Privremenom jugoslavenskom standardu usmjerene stambene izgradnje (1973.), a skučena, odnosno površinom reducirana verzija prema riječkim norma- tivima iz 1975. godine. Manje modifikacije tlocrta unesene su pri izradi Detaljnoga urbanističkog plana Krnjeva (DUP Krnjevo 77) za ulicu 900 zbog promjene položaja komunikacijske vertikale (stubišta i dizala). Površine stanova od početnih su para- metara (najmanji stanovi zauzimali bi od 20 do 31 m2, a najveći od 92 do 103 m2) na kraju narasle na minimalno 32 m2 za 1-ležajne do 106 do 112 m2 za 7-ležajne sta- nove, unatoč negodovanju radnih organizacija da odabrane mjere nisu u korelaciji s objektivnim društvenim mogućnostima.29 Naselje Krnjevo predstavljalo je dobrodošlo tipološko osvježenje, zaokret od she- matizma poslijeratnih stambenih naselja te, u riječkom slučaju, forsiranja stambenih solitera sve veće katnosti. Ideja fleksibilnosti stana, razmišljanje o krajnjem korisniku i integralno planiranje stanovanja i naseljskih sadržaja, odnosno osvještavanje činje- nice da je stanogradnja ujedno i gradogradnja, također su bili pomaci kakve se i pri- željkivalo postići DUSI reformom. Glavne kvalitete novog naselja Kučan je apostro- firao ovako: „Na Krnjevu je postignuta socijalna jednakost stanova. Stanovi se po ničem ne razlikuju, osim brojem soba, koji je ovisan o brojnosti obitelji. Nema stana s manje vrijednim položajem, pogledom i orijentacijom. Svi stanovi imaju poprečno zračenje, sve sobe orijentirane su prema moru, bez obzira koliko soba ima jedan stan. Visoki stupanj socijalne jednakosti ne može biti narušen činjenicom brojnosti obitelji, što je u našoj praksi bio čest slučaj.”30 Time se simbolički i funkcionalno afir- mirala ideja stambene ravnopravnosti – stanovi, neovisno o veličini, nude jednako kvalitetan orijentacijski i insolacijski standard, što je u skladu s načelima egalitarnog pristupa stanovanju kojoj je težio DUSI. Projektant je također isticao da je velika katnost stambenih objekata proizašla iz diktata visoke gustoće stanovanja te, iako se s tom odlukom nije slagao, branio je i taj aspekt projekta: „Stojim u potpunosti iza njega, a podržao bih ga i bez vlastitog potpisa uz uvjet da sam o njemu informiran toliko koliko i sam autor. Krnjevo nije ono što Francuzi zovu ‘soliterom’, kakvih u Rijeci ima već na stotine, nastalih najčešće površnim traženjem nekog slobodnog prostora u koji se nabije taj toranj, bez razmišljanja gdje će ljudi kupovati, parkirati kola, popričati, ostaviti djecu, zapravo živjeti i životom građana, a ne ljudi zbijenih u niz kaotičnih spavaonica.”31 Kučan je isticao kako je moguće ostvariti stanove dobrih boravišnih kvaliteta i unutar visokih zgrada, pod uvjetom da su ispunjeni sigurno- sni standardi, usklađeni infrastrukturni kapaciteti s opterećenjem stanovništva, javni prostori funkcionalno uređeni te zadovoljene osnovne potrebe prosječnog kućan- stva. Također, visokim objektima autorski je tim težio kreirati nove gradske vizure, repere suvremenog grada, i u panoramskom pogledu s mora i iz perspektive pješaka.

Kriza realizacije: društveni otpor, financijske prepreke i odbacivanje projekta Provedbeni urbanistički plan Krnjeva predstavljen je delegatima Vijeća mjesnih zajednica i Vijeća udruženog rada Skupštine općine Rijeka koji su ga prihvatili u lje- to 1975. godine bez većih primjedbi.32 Šira se javnost sa značajkama projekta mogla upoznati na izložbi u Malom salonu na Korzu te iste godine. Sljedeći potez bilo je formiranje Odbora za pripreme i uređenje građevnog zemljišta, izgradnju stanova i pratećih objekata naselja Krnjeva, koordinacijskog tijela u koji su ušli predstavnici upravnih instancija (SIZ-a stanovanja i SIZ-a komunalnih djelatnosti, Skupštine op-

stambene izgradnje 70-ih godina 20. stoljeća...

ćine Rijeka), financijskih institucija (Riječka banka), komunalnih i drugih poduzeća nadležnih za infrastrukturu budućeg naselja (Voplin, Poduzeće PTT prometa Rijeka, Elektroprimorje), te predstavnici projektanata, urbanista i građevinara.33 Budući da je predstojao opsežan posao rješavanja imovinsko-pravnih pitanja i planiranja infra- strukturnih sustava, od poduzeća Rijeka-projekt zatražena je izrada izvedbenog pro- jekta prvih triju stambenih ulica kako bi se izbjeglo potpuno zaustavljanje planiranih aktivnosti.34 Posljednja formalnost obavljena je u veljači 1978. godine prihvaćanjem Detaljnoga urbanističkog projekta za naselje Krnjevo – prvu etapu izgradnje ulice 900, od Mjesne zajednice Krnjevo i Izvršnog vijeća Skupštine općine Rijeka. Broj komunikacijskih vertikala u stambenom nizu smanjen je s prvotnih 13 na 12 (obi- lježeni kao 901–912), te su preprojektirane stambene etaže, što je već spomenuto.35 Kučan je naselje Krnjevo promovirao tematskim predavanjem u Galeriji Nova u Za- grebu 1978. godine te izlaganjem na 14. zagrebačkom salonu 1979. godine.36

8. Poziv na udruživanje sredstava a za visoku varijantu Krnjeva, 1979.: a) novinski oglas s tlocrtom 2-ležajnog i 3-ležajnog stana; b) makete 4-ležajnog i 6-ležajnog stana izložene u izlogu Robne kuće Ri na Korzu (izvor: Novi list, 15. 2. 1979., Ostavština Ninoslava Kučana, ljubaznošću dr. sc. Idisa Turata) Call for pooling funds for the high-rise variant, 1979: a) newspaper advertisement with floor plans of 2-bed and 3-bed apartments; b) models of 4-bed and 6-bed apartments displayed in the Ri Department Store on Korzo

b

stambene izgradnje 70-ih godina 20. stoljeća...

Ipak, već tijekom jeseni 1978. godine pojavljuju se prvi prigovori koji su problema- tizirali ekonomsku održivost projekta, ponajprije zbog visoke procijenjene cijene stam- benog kvadrata koja bi, prema tadašnjim analizama, premašivala republički prosjek (što je u riječkom kontekstu već bilo uobičajeno), ali bi ujedno bila i za oko 30 % viša u odnosu na druge gradske lokacije. Nakon provedene revizije i pronalaska mogućno- sti za smanjenje troškova, uslijedio je javni poziv radnim organizacijama, SIZ-ovima i građanima za udruživanje sredstava za realizaciju ulice 900, uz prezentirane tlocrte stanova različitih veličina u skladu s projektnom dokumentacijom. Iako su ulagatelji sredstava bili poticani da prihvate predloženi plan izgradnje naselja, do svibnja 1979. godine nije ostvaren dovoljan interes, čime je realizacija projekta dovedena u pitanje. Kao odgovor, općinske vlasti organizirale su jednomjesečnu izložbu maketa tipova sta- nova, postavljenu u izlogu Robne kuće Ri na Korzu, kako bi građanima približile stam- bene kvalitete budućeg naselja. (sl. 8) Unatoč tom pokušaju popularizacije projekta, 9. Izmijenjeni Provedbeni izložba nije rezultirala znatnijim odazivom. Pojedine su radne organizacije eksplicitno urbanistički plan Krnjevo, 1979., izjavile da će radije financirati individualnu stanogradnju za svoje radnike nego pri- niska varijanta južnog dijela hvatiti koncept još jednog toranjskog naselja upitnih performansi i cijene.37 naselja, prikaz stambenih ulica Potaknut naglom negativnom reakcijom javnosti, Kučan je peripetije oko kon- 800 i 900 (izvor: Državni arhiv u Rijeci) cepcije Krnjeva komentirao ovako: „Plan se ‘sudario’ s velikom protuakcijom protiv visokog građenja, jer je spomenuta velika gustoća zahtijevala visoko građenje. Pou- Revised Urban Plan for Krnjevo, 1979, low-rise variant of the čeni lošim iskustvima s izgradnjom visokih objekata koji nisu bili komforni niti do- southern section of the estate, voljno opskrbljeni i koji su vizuelno izgledali loše, građani su se pobunili ne mogavši residential streets 800 i 900 shvatiti specifičnosti ovakve visoke gradnje. (…) Pokušao sam tada u gradnju unijeti

stambene izgradnje 70-ih godina 20. stoljeća...

elemente načina života koji bi afirmirali čak i takvu visoku gradnju. Društvenom ak- cijom oboren je taj sistem dizanja zgrada u visinu, pa se, unatoč već gotovim izved- benim nacrtima, za dvije ‘ulice’ trebalo prekinuti s radom.”38 Kučan se referirao na javnu kampanju Da ili ne za stambene nebodere koju je pokrenuo Novi list u siječnju 1978. godine, objavljujući mišljenja i studije urbanista i sociologa koji su upozoravali na negativne aspekte stanovanja u visokim objektima, osobito u vezi s protupožar- nom i seizmičkom sigurnosti. Osobita su „meta” bili netom dovršeni tornjevi visine od 25 do 28 katova u Čandekovoj ulici na Podmurvicama (tornjevi-blizanci ing. Du- šana Sironića u izvedbi GP-a Vladimir Gortan te toranjski par ing. Željka Mahulje i ing. Zvonka Žigmana od GP-a Industrogradnja): anketirani su njihovi stanari koji su iznosili brojne probleme s funkcioniranjem tehničkih sustava zgrada, što je dodat- no pojačalo skepsu potencijalnih kupaca. Takva medijska akcija dovela je do naglog zaokreta u javnom mnijenju: dotadašnje divljenje visokim tornjevima, percipirani- ma kao simbolima društvenog i tehnološkog napretka, zamijenjeno je negiranjem njihove humanističke, ekološke i ekonomske opravdanosti.39 U konačnici, projekt Krnjeva postao je svojevrsna kolateralna žrtva nakupljenog nezadovoljstva građana te njihova nepovjerenja u sposobnost gradskih političkih struktura, stručnih službi i građevinara da im garantiraju sigurno stambeno okruženje i suvremeni standard stanovanja. Takva situacija navela je nadležna tijela na ponovno razmatranje visine planiranih objekata, razine opremljenosti, sigurnosnih aspekata te cijene stanova.

„Nisko” Krnjevo: kompromisna izvedba i kraj DUSI ambicija Na debakl udruživanja sredstava za projekt Krnjeva, gradska je uprava reagirala brzim potezima. Postavljena je prinudna uprava nad Zavodom za izgradnju Rijeke, nominalno radi otkrivenih zlouporaba položaja pojedinih djelatnika koji su i sudski gonjeni, ali prije svega radi prebacivanja odgovornosti za stagnaciju stanogradnje na najnovije upravno tijelo, bez dubinske analize i reforme sustava.40 Zastoj u stambe- noj produkciji koji je uzrokovalo odbijanje inačice „visokog” Krnjeva, zapravo, pot- puni krah srednjoročnog plana DUSI-ja, nametnuo je i radikalnu promjenu gradske stambene politike: krajem 1979. godine donesena je odluka o izmjenama Generalnoga urbanističkog plana kojom je visina novih stambenih zgrada ograničena na 3 do 5 katova, a na području Zameta, centra grada i Sušaka do maksimalno 9 katova, čime je okončana dotadašnja dominacija visokih tornjeva.41 Rijeka pritom nije bila iznimka, s obzirom na to da su slični moratoriji na izgradnju visokokatnica tih godina bili pro- glašeni i u drugim gradovima, potkrijepljeni stručnim i ekonomskim analizama. Ipak, riječki kontekst bio je specifičan jer je odgovornost za opće nezadovoljavajuće stanje u stambenom sektoru velikim dijelom pripisana upravo jednoj tipologiji – visokim stambenim tornjevima – pri čemu su zanemareni mnogi drugi strukturni čimbenici. Kako je varijanta „visokog” Krnjeva bila službeno odbačena, Izvršno vijeće Skup- štine općine Rijeka formiralo je radnu grupu koja od Rijeka-projekta naručuje novo idejno rješenje naselja prema sljedećim naputcima: 1.) gustoća naseljenosti ne smije premašivati 350 st/ha, 2.) treba se strogo pridržavati riječkih normativa stambenih površina i opreme, 3.) koliko je moguće, treba sačuvati ideju stambene ulice, trase cesta, pješačkih komunikacija i infrastrukture te kvalitetu uređenja okoliša iz pret- hodnih planova. U listopadu 1979. godine isporučen je izmijenjeni Provedbeni urba- nistički plan koji, ne mijenjajući mrežu i profil prometnica, snižava gabarite južnog dijela naselja, odnosno prezentira novo arhitektonsko oblikovanje stambenih ulica 600 do 1000. (sl. 9) Zadržan je raskošno dimenzioniran program objekata društvenog standarda, no reduciraju se površine za parkiranje i garažiranje osobnih automobila.42 Preliminarno ispitivanje mišljenja organizacija udruženog rada pokazalo je da postoji interes za ovu verziju naselja, tj. da je većina radnika imala povoljan stav

stambene izgradnje 70-ih godina 20. stoljeća...

10. Realizacija niske varijante naselja Krnjeva, 1980. – 1985., Stambena ulica 1000 (foto: Lidija Butković Mićin) Construction of the low-rise variant, 1980-1985, residential street 1000

11. Niska varijanta naselja Krnjevo, prikaz neostvarenih sadržaja i hortikulturnog rješenja unutrašnje ulice stambenog niza (izvor: ERVIN DUBROVIĆ /bilj. 2/, 66–67) Low-rise variant of the Krnjevo estate, depiction of unrealised amenities and landscape design in the inner street of a residential block

o predloženim stambenim nizovima do 8 katova, smatrajući visoku stanogradnju dehumaniziranom i preskupom.43 U daljnjim konzultacijama SIZ-a stanovanja s udružiteljima sredstava, utvrđeni su idejni projekti stambenog niza 900 i 1000 u po- gledu tipologije i karaktera stanova. Javni poziv za izgradnju ovih stambenih ulica upućen je javnosti putem Novog lista u travnju 1980. godine, a Kučan je i osobno obilazio riječka poduzeća s katalogom stanova tumačeći radnicima prijedlog novog „niskog” Krnjeva.44 Idući mjeseci „potrošeni” su na raspravu oko troškova reorgani- zacije plana izgradnje cijelog naselja, da bi u listopadu Općinski komitet za urbani- zam, izgradnju i komunalno-stambene poslove predložio projektiranje i sjevernog dijela Krnjeva u niskoj inačici, čime će naselje imati ukupno 2200 stanova manje.45 U studenome je pak sklopljen dugoočekivani ugovor s GP-om Primorje, izvođačem radova na stambenom nizu 900, nakon što je SIZ stanovanja uspješno zatvorio fi- nancijsku konstrukciju, a u prosincu je izdana i građevinska dozvola.46 Stambeni nizovi 900 i 1000 sastoje se od dvaju djelomično povezanih građevin- skih traktova, između kojih se proteže pješačka ulica, ostavljajući dojam stambenih serpentina koje se skladno prilagođavaju konfiguraciji terena. Kučan se odlučio za limenu oplatu krovova i zabata zgrada, obrazlažući svoj odabir estetskim i ekonom- skim razlozima. Neuobičajeni materijal i snažan kolorit čine ih upečatljivim orijen-

stambene izgradnje 70-ih godina 20. stoljeća...

tirima zapadnog dijela grada, unatoč manjim gabaritima.47 (sl. 10) Južni segment karakterizira isključivo stambena namjena u ukupno osam etaža standardne visine, pri čemu su gornje tri etaže uvučene. U sjevernom su traktu katovi rezervirani za stanovanje, dok su u prizemlju planirani servisi koji zadovoljavaju različite svakod- nevne potrebe stanovnika, poput dječje zaštite, osnovne dnevne opskrbe, obrtničkih radnji, ugostiteljskih lokala, kao i prostori za djelovanje društvenih organizacija, dok su u suterenu smještene garaže. Pješačka ulica osmišljena je kao „kale larga”, tipič- na primorska glavna ulica orijentirana u smjeru istok-zapad, koja vijuga u tlocrtu i stalno nudi različite sadržaje i događanja, prostor je zajedničkog života i svakod- nevnih susreta stanara, čime se doprinosi humanizaciji urbanog ambijenta. (sl. 11) Iz pješačke ulice moguće je pristupiti vertikalnim komunikacijama – stubištima i galerijama, bez ugrađenih dizala, u skladu sa zamišljenim karakterom mirnoga, pje- šačkog susjedstva. Svaki stambeni blok planiran je s oko 270 stanova različite veliči- ne, do najviše sedam ležajeva, slično kao i prvotni projekt Krnjeva, a najbrojniji su dvosobni stanovi s dnevnim boravkom, površine 67 m2. Prizemni stanovi raspolažu ograđenim vrtovima, što stanarima omogućuje dodatni osjećaj privatnosti i pove- zanosti s vanjskim prostorom.48 Moglo bi se argumentirati da je snižavanje katnosti doprinijelo intimnosti stambene zajednice i ugodnijim boravišnim uvjetima, me- đutim, „visoko” je Krnjevo pružalo veću kvalitetu stambenih jedinica podržavajući ideju demokratizacije prava na pogled, „heliocentričnu” perspektivu riječke poslije- ratne toranjske stanogradnje, orijentirajući svih 5000 planiranih stanova prema jugu te ispunjavajući i uvjete optimalnog osunčanja i provjetravanja stambenih prostorija. Primjenom galerijskog sustava stanovi „niskog” Krnjeva većinom nemaju moguć- nost dvostranog zračenja, dok su sjeverni stanovi ostali i bez ostalih dviju prednosti. Zbog razlike u visini terena, niži katovi južnog trakta djeluju „ukopani” ispod razine centralne ulice i vrlo su mračni, a kako se nije proveo plan ozelenjivanja pješačke ulice i galerija, zajednički prostori zgrade nisu u potpunosti zaživjeli, čine se više kao utilitarni prostori za razvođenje stanara do ulaza u njihove stanove nego vibrantna stambena susjedstva.49 (sl. 12)

12. Realizacija niske varijante naselja Krnjeva: a) unutrašnja ulica stambene ulice 900; b) komunikacijska vertikala stambene ulice 1000 (foto: Lidija Butković Mićin) Construction of the low-rise variant: a) inner street of the residential street 900; b) communication vertical of the residential street 1000

a b

stambene izgradnje 70-ih godina 20. stoljeća...

Projektiranje ovih dviju ulica odvijalo se ishitreno i pod pritiskom, kao i građe- vinska izvedba, te su se dogodile određene pogreške zamijećene pri useljenju stanara koji su se žalili na vlagu u stanovima, neadekvatno postavljene odvode, loše monti- rane pločice, a osobito manjak Sunčeve svjetlosti u sjevernim stanovima, međutim, pohvaljeno je hortikulturno uređenje okoliša ulice 1000.50 Prenamjenom predviđe- nih društveno-uslužnih prostorija i lokala u stanove već u fazi projektiranja, prema zahtjevu udružitelja sredstava kojima je prioritet ipak bio broj stambenih jedinica, de facto je napušten koncept kompleksnog naselja te su realizirani nizovi siromašnih stambenih kvaliteta i dostupnosti pratećih sadržaja.51 Ninoslav Kučan na početku je opsežnog posla projektiranja Krnjeva, kao i deset godina poslije, brzoplete inter- vencije smatrao štetnima za arhitektonsko-urbanističku cjelovitost naselja te ih je promatrao kao pokazatelj nedostatka organizacije, vizije i odlučnosti ključnih aktera u području riječke stambene izgradnje. Frustraciju svojom ulogom u cijelome tom procesu izrazio je riječima: „Mi smo, tobože, kreatori i autori koncepcija naselja. Na- žalost, mislim da kreativni moment preuzimaju u ruke banke, tehnolozi, građevina- ri, izvođačka poduzeća”, a svoje iskustvo maratonskog projektiranja Krnjeva prenio je stručnoj javnosti na tribini u sklopu 18. zagrebačkog salona u svibnju 1982. godi- ne.52 Te godine bio je dovršen stambeni niz 900, te su odmah dogovoreni i radovi na ulici 1000 koju će također izvesti GP Primorje. Nešto više od petstotinjak stanova, koliko su ih sadržala ova dva niza, predstavljala su praktički ukupnu bilancu DUSI sustava u Rijeci u srednjoročnom razdoblju od 1980. do 1985. godine, odnosno tek oko 20 % ukupnog broja useljenih stanova, pokazujući da se DUSI nije uspio afir- mirati kao dominantna strategija stambene izgradnje u odnosu na konkurentsku gradnju stanova za tržište koja, zapravo, nikad nije bila napuštena.53 Naselje Krnjevo tijekom 80-ih i 90-ih godina 20. stoljeća nastavit će se graditi prema izmijenjenome urbanističkom projektu i s tipičnim višestambenim nizovima te su „plava” i „crvena” ulica (niz 900 i 1000), nazvane tako prema boji krovnog lima, ostale izolirani ekspe- riment, neuspješna potraga za alternativnim modelom masovne stanogradnje.

Zaključak Naselje Krnjevo predstavljalo je najambiciozniji i najsveobuhvatnije razrađeni projekt stambene izgradnje u poslijeratnoj Rijeci. Tijekom gotovo desetljeća insti- tucijske pripreme, projektni tim kontinuirano je prilagođavao rješenja promjenjivim zakonskim i ekonomskim uvjetima, od uvođenja novih stambenih normativa do redefiniranja gustoće stanovanja i visine zgrada, donekle kompromitirajući i vlasti- te profesionalne standarde i stručni ugled. Budući da je Krnjevo bilo reprezenta- tivni projekt DUSI reforme, posjedovalo je znatnu društvenu i političku važnost, no upravo je ta činjenica pridonijela urušavanju izvorne projektantske koncepcije pod pritiscima birokratskih ograničenja, financijskih kalkulacija i nedostatne poli- tičke komunikacije. Neuspjeh „visokog” Krnjeva razotkrio je duboko ukorijenjeni deficit povjerenja između gradskih institucija i radnih organizacija, osobito u po- gledu stambenih aspiracija građana. Naselje Krnjevo postalo je indikatorom šire- ga institucijskog i političkog neuspjeha u provedbi DUSI reforme, ograničenosti osnovnih reformskih načela birokratskim logikama i fragmentacijom nadležnosti, odnosno generiranom složenom mrežom ovlasti, odgovornosti i često konfliktnih interesa. U tom smislu riječki slučaj nije izoliran, već su na prijelazu 70-ih u 80-e godine u stručnim časopisima iznesene prve bilance DUSI sustava te su mišljenja bila uglavnom nepovoljna. Isticana je komplicirana struktura SIZ-ova, s nedovoljno određenim opsegom i sadržajem ovlasti, što ih je spriječilo da ispune svoju temeljnu funkciju organizatora i koordinatora usmjerene stanogradnje, uz posljedicu daljnjeg jačanja birokratskih struktura i smanjenja utjecaja neposrednih korisnika stanova.

stambene izgradnje 70-ih godina 20. stoljeća...

Nije zanemariva ni uloga ekonomske krize i inflatornih pritisaka koji su utjecali na smanjenje stambenih investicija i kapacitete građevinskih poduzeća.54 Na primjeru naselja Krnjeva moguće je uočiti upravo takav diskurzivni i opera- tivni jaz između planera, političkih aktera i krajnjih korisnika prostora, što je na kra- ju rezultiralo neusklađenošću između projektiranoga i realiziranoga urbanog prosto- ra. Gotovo jednoglasno odbijanje „visokog” Krnjeva bilo je svojevrsni referendum o visokoj stambenoj izgradnji u Rijeci, no može se tumačiti i kao trenutak afirmacije deklarativnih načela DUSI reforme prema većoj uključivosti i socijalnoj ravnoteži: građani i radne organizacije pokazali su sposobnost kolektivnog djelovanja i artiku- liranja svojih interesa u procesu stanogradnje. U tom smislu, iako DUSI nije ispunio očekivanja o poboljšanju stambene produkcije, reformu je obilježilo važno postignu- će: građani su od pasivnih korisnika postali svjesni sudionici oblikovanja vlastitoga stambenog prostora i urbanog okruženja. U slučaju naselja Krnjeva, participacija građana, ugrađena u principe samoupravljanja, nadišla je razinu simboličke legiti- macije političkih odluka. Naselje Krnjevo ostaje ambivalentno nasljeđe riječkog urbanizma – s jedne strane kao propuštena prilika za inovativno prostorno oblikovanje, a s druge kao trenutak demokratizacije odlučivanja u stambenim i prostornim politikama grada. Analiza Krnjeva, stoga, doprinosi širem razumijevanju dinamike između institucijskih struk- tura i društvenih očekivanja, kao i granica autonomije arhitektonske i urbanistič- ke struke u kontekstu socijalističke Jugoslavije, te pokazuje kako prostorne politike mogu istodobno biti instrument emancipacije i potvrda dubinskih društvenih kon- tradikcija. Buduća istraživanja mogla bi se usmjeriti na komparativne analize DUSI projekata u različitim jugoslavenskim gradovima, s ciljem dubljeg razumijevanja in- stitucijskih uvjeta (ne)uspjeha reformi stanogradnje te njihovih dugoročnih učinaka na standard stanovanja i identitet stambenih naselja.55

BILJEŠKE 1 DEJAN JOVIĆ, Jugoslavija – država koja je odumirala: Uspon, 113–115. i IDIS TURATO, Kučanovo pravo na kvart, neboder kriza i pad Četvrte Jugoslavije 1974–1990, Zagreb, 2003., 123– i dom, https://www.idisturato.com/blog/2015/04/19/kucanovo- 125, 210–211. Koncepcija društvenog samoupravljanja uvede- pravo-na-kvart-neboder-i-dom/ (pristupljeno 23. 6. 2025.). O na u prvoj polovini 70-ih godina 20. stoljeća bila je utemeljena problemu Krnjeva s aspekta urbanističkog planiranja pisao je: na Kardeljevu tumačenju marksizma, prema kojem socijalizam SRĐAN ŠKUNCA, Razvojni pristupi urbanističkom planiranju predstavlja proces odumiranja države i njezinu zamjenu mrežom grada Rijeke od 1945. do 1974. godine, doktorski rad, Arhitekton- samoupravnih zajednica. ski fakultet, Zagreb, 2016., 194–198, a inačica „visokog” Krnjeva 2 GORAN MUSIĆ, Making and Breaking the Yugoslav Working (1973. – 1979.) obrađena je u kontekstu nerealiziranih toranj- Class, Budimpešta-New York, 2021., 55–59. skih gradnji u: LIDIJA BUTKOVIĆ MIĆIN, Tipologija stambe- 3 Stanbena izgradnja i stanovanje u gradovima – Društveno usme- nog tornja u kontekstu stambene izgradnje u Rijeci u razdoblju ravanje stambene izgradnje, Osnovni materijal za savjetovanje socijalizma, doktorski rad, Sveučilište u Zadru, 2023., 378–385. Stalne konferencije gradova Jugoslavije, Zagreb, 13. i 14. mart 5 Izgradnja naselja Dugava u kontekstu DUSI reforme obrađena je 1975. godine, 49–54, DUŠICA SEFERAGIĆ, Kvaliteta života i u: TAMARA BJAŽIĆ KLARIN, LUKA KORLAET, Novozagre- nova stambena naselja, Zagreb, 1988., 89, NIKOLINA VEZILIĆ bačko naselje Dugave: novi model proizvodnje stambene zajed- STRMO, ALENKA DELIĆ, BRANKO KINCL, Uzroci problema nice, Život umjetnosti 107 (2020.), 94–119. postojećeg stambenog fonda u Hrvatskoj, Prostor, 2 (46) (2013.), 6 Podatci o broju realiziranih stanova iz: Studija stanovanja – knji- 343–344. ga podataka, Zavod za izgradnju Rijeke i OUUR Razvojno-ur- 4 Naselju Krnjevu najviše je prostora posvećeno u monografiji: banistički biro, Rijeka, 1978., tablica br. 29. Opširnije o organi- ERVIN DUBROVIĆ, Ninoslav Kučan, Rijeka, 2006., 59–71. Te- zaciji prve stambene reforme (tzv. fondovskog razdoblja, 1958. matizirano je u kraćim osvrtima: ĐURO MIRKOVIĆ, Stambena – 1965.) i tržišnog modela stanogradnje u Rijeci u: LIDIJA BUT- arhitektura u opusu Ninoslava Kučana, Prostor, 1(11) (1996.), KOVIĆ MIĆIN (bilj. 4), 190–199, 266–287.

stambene izgradnje 70-ih godina 20. stoljeća...

7 Zaključci Općinskog sabora afirmirali su glavne principe DUSI- 1976., 4, B. ŠULJIĆ, Usmjerena gradnja mora početi, Novi list, 8. ja: snažniju inicijativu „odozdo”, iz redova radništva (financijera 12. 1976., 4, M. PILEPIĆ, „Vakuum” stambene gradnje, Novi list, i konzumenata) stanova i stambenih naselja: „U rješavanju stam- 17. 3. 1977., 5, J. POVRŽENIĆ, Srednjoročni program stambene beno-komunalnih problema grada treba unositi sve više eleme- izgradnje ključni zadatak SIZ-a stanovanja u Rijeci, Komunalna nata demokratičnosti i društvenog dogovaranja i samoupravnog privreda, 68 (1975.), 1, JOSIP POVRŽENIĆ, Stanovi (ni)su zani- sporazumijevanja. Postići sve šire uključivanje javnosti u formi- mljivi, Komunalna privreda, 75–76 (1976.), 1. ranju politike i programiranju razvoja. (…) Dogovaranje i spora- 14 Retrogradno su u plan ušli i objekti koji su početkom 1976. go- zumijevanje morali bi postati dominantni oblici reguliranja ve- dine već bili u izgradnji: višestambenice u naseljima Gornjoj Ve- likog broja pitanja, ne samo zbog zadovoljenja naših društvenih žici, Zapadnom Zametu, Podmurvicama, Rastočinama, Kozali te stremljenja za sve većom demokratizacijom javnog života, nego na drugim izoliranim gradilištima, a za razdoblje od 1977. do i zbog neposrednih efekata koje ti oblici mogu bolje osigurati 1980. godine, osim Krnjeva, predviđena je gradnja novih naselja no pristup sa stanovišta vlasti ili u sebe zatvorene stručnosti.”, zadružne i solidarne gradnje (Srdoči, Drenova, Škurinjska Dra- Stavovi i zaključci Sabora općine Rijeka o razvoju i problemima ga, Donji Pehlin i Rujevica) te naselja Ćikovića čiju je izgradnju stambeno-komunalne djelatnosti, Općinski sabor Rijeka, Rijeka, vodio OSIZ stanovanja Brodogradilišta 3. maj, anon., Do 1980. 1972., 7, anon., Razvoj i problemi stambeno-komunalne djelat- novih 11 511 stanova, Komunalna privreda, 89 (1977.), poseban nosti u Rijeci, Komuna, 4 (1972.), 44–47. prilog, 1–2, Plan društveno usmjerene stambene izgradnje od 8 MIRKO VUJATOVIĆ, Krov nad glavom – potpisan, Novi list, 1976. do 1980. godine, Novi list, poseban prilog, 25. 10. 1977. 16. 3. 1972., 2, ALINKA AGREŠ, Iznad svih očekivanja – Kako 15 M. ĆOSO, Prestaje izgradnja stanova za tržište, Novi list, 13. 10. se ostvaruje Samoupravni sporazum i Društveni dogovor o iz- 1978., 4. dvajanju i usmjeravanju sredstava za stambenu izgradnju u Rije- 16 FEDOR KRITOVAC, Neke karakteristike i tendencije u stam- ci?, Komunalna privreda, 38 (1973.), 1–2, MIODRAG SENTIĆ, benoj arhitekturi sedamdesetih godina, Arhitektura, 176–177 Nove mere u stambenoj i komunalnoj oblasti u gradovima, Ko- (1981.), 77. Autor osim dobre organizacije splitskih službi, ističe muna, 3 (1972.), 18–23, MIRKO VUJATOVIĆ, Više novaca, ali i i uključivanje korisnika čiji se prijedlozi i primjedbe ugrađuju u utjecaja radnika, Novi list, 16. i 17. 10. 1974., 3, B. Š., Za stambe- daljnje projektiranje naselja Splita 3. nu izgradnju – 7 %, Novi list, 26. 2. 1975., 8. 17 T. MARČELJA, Rijeka dobiva Zavod za izgradnju grada, Novi 9 Privremeni standard stana usmjerene stambene izgradnje (Mate- list, 28. 12. 1976., 4, T. M., Potvrdno o Zavodu za izgradnju Rije- rijal za javnu raspravu), Rijeka, lipanj 1974., 3–4, M. PILEPIĆ, ke, Novi list, 29. 12. 1976., 4, JOSIP POVRŽENIĆ, Konstituiran Pogled na „Ri-1980” – Usvojen prijedlog društvenog plana ra- Zavod za izgradnju Rijeke, Komunalna privreda, 89 (1977.), 1, T. zvoja općine Rijeka za razdoblje 1976. – 1980. godina, Novi list, S., Udruživanje je neophodno, Komunalna privreda, 91 (1977.), 23. i 24. 10. 1976., 3. 1 i 3, anon., ZIR preuzeo niz stručnih poslova, Komunalna pri- 10 Samoupravno interesno organiziranje, priručnik za delegate i vreda, 99–100 (1978.), poseban prilog, 2. delegacije u samoupravnim interesnim zajednicama, (ur.) Jakov 18 Državni arhiv u Rijeci (dalje HR-DARI), fond Skupština općine Vidović, Zagreb, 1977., 23–31, 273–282, GRGA JELINIĆ, Kako Rijeka 1945. – 1990. (HR-DARI-751), jed. 279, Programska stu- riješiti stambenu krizu, Zagreb, 1994., 40–46. dija 7-godišnjeg plana stambene izgradnje u Rijeci: Naselje Kr- 11 Stambeno poduzeće Rijeka predložilo je osnivanje odvojenih SIZ- njevo, Urbanistički institut za Istru i Hrvatsko primorje – Rijeka, ova za stanovanje i za komunalnu djelatnost na temelju materija- ing. Erika Roset i ing. Zdenko Sila, 1963. la koje su dobili iz drugih gradova (Beograda, Zagreba i Kranja) 19 HR-DARI, fond Urbanistički institut za Istru i Hrvatsko primorje preko Stalne konferencije gradova Jugoslavije, te su bili u stalnom – Rijeka (HR-DARI-402), jed. 81 U – Detaljni urbanistički plan kontaktu s kolegama u Splitu koji su im dostavili i njihov predna- – Idejna rješenja naselja Krnjevo – Rijeka – varijanta A, 82 U – crt Društvenog dogovora o organizaciji i konstituiranju jedinstve- varijanta B, 83 U – snimci maketa, 90 U – Tehnički izvještaj za ne SIZ za oblast stambenih, komunalnih i urbanističkih poslova korigiranu varijantu idejnog rješenja stambenog naselja Krnje- na području Općine Split. Taj je stav dijelio i Zavod za urbanizam vo – Rijeka, ŽELJKA JANEKOVIĆ, Na Krnjevu još 4500 ljudi?, i komunalne poslove Rijeka, D. J., Počele rasprave o osnivanju in- Novi list, 22. 10. 1971., 4, SRĐAN ŠKUNCA (bilj. 4), 194–197. teresne zajednice u stambenoj, odnosno stambeno-komunalnoj 20 Ninoslav Kučan sudjelovao je u spomenutom natječaju za stam- oblasti, Komunalna privreda, 38 (1973.), 3, DAVORIN JEŽIĆ, bene tornjeve u naselju Autoputu zavrijedivši prvu nagradu u Samoupravne interesne zajednice u oblasti stambeno-komunalne partnerstvu s ing. Aleksandrom Dragomanovićem, no tornjevi politike, Komunalna privreda, 39–40 (1973.), 4, VJEKOSLAV ČE- nisu realizirani po njihovu projektu. Ranije je uspješno partici- MELJIĆ, Samoupravne interesne zajednice u stambeno-komunal- pirao i u natječaju za stambenu zgradu i prenoćište Jugolinije u noj djelatnosti, Komunalna privreda, 43 (1973.), 1 i 4. Ulici žrtava fašizma (1953.), kao suradnik ing. Antuna Ulricha, 12 DAVORIN JEŽIĆ, Konstituiran SIZ u stambenoj oblasti, Komu- te je razradio projekt za izvedbu (1953 – 1956.). Više o spome- nalna privreda, 62 (1975.), 1, anon., Konstituiran SIZ „Za brži nutim riječkim natječajima u: LIDIJA BUTKOVIĆ MIĆIN (bilj. razvoj Rijeke”, Komunalna privreda, 74 (1976.), 1, anon., SIZ – 4), 162–164, 211–230, 237–241. organizator i realizator stanogradnje, Komunalna privreda, 73 21 HRVOJE BELICA, Sunce u 5 tisuća stanova, Novi list, 6. 6. 1973., (1976.), poseban prilog, 1, B. Š., SIZ preuzima brigu o stanovi- 5. Ninoslav Kučan (1927. – 1994.) diplomirao je na Arhitekton- ma, Novi list, 17. 6. 1975., 4. skom odsjeku Tehničkog fakulteta u Zagrebu 1951., kratko radi 13 B. Š., Udružiti sredstva za usmjerenu izgradnju, Novi list, 25. u atelijeru Antuna Ulricha, a 1954. – 1966. bio je zaposlen kao 6. 1976., 4, B. Š., Kada usmjerena izgradnja?, Novi list, 12. 10. asistent na zagrebačkom studiju. Nakon dvije godine rada u

stambene izgradnje 70-ih godina 20. stoljeća...

Njemačkoj (München i Köln), krajem 60-ih godina preselit će gradova Jugoslavije, lipanj 1975., 10–29, KONSTANTIN VUJO- se u Rijeku gdje će nastaviti projektantsku djelatnost u Rijeka- VIĆ, Dva dokumenta o tehničkim i funkcionalnim karakteri- projektu. Najvažnije realizacije u Zagrebu: Radničko sveučilište stikama stanova koje ćemo graditi u neposrednoj budućnosti, (s Radovanom Nikšićem, 1955. – 1961.) i Palača pravde (1961. – Komuna, 1 (1974.), 48–51. 1970.), u Rijeci: Robna kuća Rijeka (suradnici Vjera Kučan i Bo- 29 Anon, Radit ćemo još bolje, Naša Rijeka, 7 (1979.), 3. ris Babić, 1970. – 1974.), telegrafsko-telefonski centar na Trsatu 30 BRANKO ŠULJIĆ (bilj. 26). (1976.) i Kozali (1974. – 1976.). Od ostale višestambene arhitek- ture ostvarene u Rijeci, pored već spomenutog sklopa Jugolinije 31 M. BARAK (bilj. 22). (bilj. 20), ističe se stambeni objekt Podmurvice (1970. – 1973.) 32 B. Š., Na Krnjevu 5.000 stanova, Novi list, 1. 7. 1975., 5. i stambeni toranj tvornice Vulkan na Pećinama (1972. – 1977.)., 33 B. Š., Koordinacioni odbor za izgradnju Krnjeva i Trsata, Novi list, ERVIN DUBROVIĆ (bilj. 4), 132–137. 17. 3. 1976., 4, anon., Ubuduće koordinirana izgradnja naselja, U tadašnjim lokalnim medijima i stručnoj periodici, kao i suvre- Komunalna privreda, 71 (1976.), 1, anon., O naselju koordinacioni menoj literaturi, Ninoslav Kučan se navodi kao glavni projektant odbori, Komunalna privreda, 73 (1976.), poseban prilog, 2. Krnjeva, često i jedini poimence spomenuti autor. U pregledanoj 34 Anon., Financiranje I faze pripreme izgradnje stambenog naselja projektnoj dokumentaciji od 1973. do 1981. godine, sporadično „Krnjevo”, Komunalna privreda, 79–80 (1976.), poseban prilog, su navedena imena suradnika, najčešće njegove supruge Vje- 1, B. ŠULJIĆ, Krnjevo „kreće” početkom 1978., Novi list, 3. 12. re Kučan. Rođena Kirchmayer (Split, 1940.), diplomirala je na 1976., 5, B. ŠULJIĆ, Usmjerena izgradnja mora početi, u: Novi Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu 1965. godine. U njezinoj list, 8. 12. 1976., 4. biografiji pohranjenoj u Udruženju hrvatskih arhitekata u Za- grebu, koju je priredila 80-ih godina, navodi da se 1969. godine 35 HR-DARI-751, mapa 1788, jed. 16602/79, Izvadak iz Detaljnog zaposlila u Rijeka-projektu te da je sudjelovala u svim fazama urbanističkog projekta za naselje Krnjevo – prva etapa izgradnje urbanističko-arhitektonske problematike stambenog naselja Kr- ulice 900, T. M., Prva faza Krnjeva, Novi list, 15. 2. 1978., 4, T. njeva, počevši od natječajnog rada, izrade urbanističkih projeka- MARČELJA, Niče grad u gradu, Novi list, 24. 2. 1978., 4. ta, izrade teoretskog rada Studija korištenja stambenog prostora 36 Sve javne prezentacije projekta Krnjevo navedene su u: Ninoslav naselja Krnjevo, do izrade idejnih i izvedbenih projekata stam- Kučan – osobnik, Arhiv Udruženja hrvatskih arhitekata, Zagreb. benih ulica, Vjera Kučan – osobnik, Arhiv Udruženja hrvatskih Zagrebački salon 1979. godine bio je posvećen temi pješaka u gra- arhitekata, Zagreb. du, odnosno odnosa prema čovjeku kao korisniku gradskih pro- 22 Kučanovim riječima: „Krnjevo je prvobitno programirano s stora. Kučanov projekt prezentiran je u sekciji Prijedlog, naglaša- gustoćom od 300 stanovnika po hektaru, kao i sada s istim ni- vajući javne komunikacije i sadržaje naselja, sukladno postavljenoj zovima zgrada smještenih u desetak ulica, čija je visina varira- ideji Salona, LIDIJA BUTKOVIĆ MIĆIN, Sekcija Prijedlog Zagre- la od osam do šesnaest katova. Nakon već prihvaćenog takvog bačkog salona – zamisli i realizacije na polju javne skulpture grada projekta pozvani smo u stručni štab pri tadašnjem Zavodu za Zagreba, Anali Galerije Augustinčić, 27 (2008.), 20. komunalnu djelatnost, s vrlo autoritativnim imenima. Najvjero- 37 M. Ć., Izgradnja Krnjeva opet zapela, Novi list, 4. 5. 1979., 5, jatnije zbog velikog pritiska radnih organizacija, sugerirano nam anon., Makete stanova u izlogu, Novi list, 15. 5. 1979., 5, anon., je, rekao bih naloženo, da predviđenu gustoću povećamo od 300 Analiza cijene naselja Krnjevo, Naša Rijeka, 2 (1979.), 7. Grado- na 500 stanovnika po hektaru.”, M. BARAK, Nisu isto „soliteri” i načelnik Rijeke Vilim Mulc u svibnju 1979. godine, dok je još nizovi, Novi list, 18. i 19. 2. 1978., 7. trajala javna kampanja, dao je ovakvo viđenje situacije oko po- 23 ERVIN DUBROVIĆ (bilj. 4), 59. tencijalnog neprihvaćanja koncepta „visokog” Krnjeva: „Koncept Krnjeva se mijenjao u skladu s razmišljanjima o gradu. (…) Bilo 24 SRĐAN ŠKUNCA (bilj. 4), 197. je programirano šest do 13 katova, pa se to dupliralo, pa se onda 25 HR-DARI-751, jed. 328, Idejno rješenje Provedbenoga urbani- smanjilo. (…) Htjeli smo da na što manjem prostoru sagradimo stičkog plana stambenog naselja Krnjevo, Rijeka-projekt, ing. što više stanova, pa smo išli ne samo u visinu, nego i na zgušnja- Ninoslav Kučan, 1973., naručitelj: Zavod za urbanizam i komu- vanje naselja. Zbog svega toga, u koncepciji Krnjeva imamo sada nalne poslove Rijeka. naselje sa vrlo uskim ulicama. Te su informacije ali i neke dezin- 26 BRANKO ŠULJIĆ, Na Krnjevu novi grad, Novi list, 19. i 20. 7. formacije dospjele do organizacija udruženog rada i investitora i 1975., 5, B. ŠULJIĆ, Maratonska gradnja novog grada, Novi list, danas, kada se ide na objedinjavanje sredstava za Krnjevo. To su 18. i 19. 12. 1976., 11, A. T., Novo stambeno naselje, Komunalna neki od razloga radi kojih udruženi rad nije spreman objediniti privreda, 81 (1977.), 1, JOSIP POVRŽENIĆ, Gradit će se 5.100 sredstva za to naselje. Taj je problem razmatralo Predsjedništvo stanova, Komunalna privreda, 95–96 (1978.), 2. grada i, usprkos svemu donesena je odluka da se ipak ide s Kr- 27 Hrvatski muzej arhitekture HAZU (dalje HMA-HAZU), Arhiv njevom naprijed i to ne zbog toga što se Predsjedništvo slagalo u arhitekta Ninoslava Kučana, HMA 01/909, Kompleks Krnjevo potpunosti sa konceptom Krnjeva već zato jer smo bili svjesni da 1971. – 1982., Studija korištenja stambenog prostora stambe- ćemo, ukoliko ne propustimo Krnjevo, kroz dvije ili tri godine u nog naselja Krnjevo, ing. Ninoslav Kučan i ing. Vjera Kučan, gradu ostati bez stana.”, anon., Iscrpno o nekim riječkim proble- GROZDAN KNEŽEVIĆ, Višestambene zgrade, 2. izdanje, Za- mima, Naša Rijeka, 3 (1979.), 2. greb, 1989., 200–201, 207–208. 38 EDO KIŠIĆ, Naselje po mjeri, Naša Rijeka, 40 (1982.), 2. 28 Privremeni standard stana u usmerenoj stambenoj izgradnji – 39 Kompleksna tema riječke strategije društvene stanogradnje koja stručne osnove, Privredna komora Jugoslavije, Savet za građevi- je, zbog specifičnih povijesnih, topografskih i urbanističkih ka- narstvo i industriju građevinskog materijala i Stalna konferencija rakteristika riječke gradske aglomeracije, od kraja 50-ih godina

stambene izgradnje 70-ih godina 20. stoljeća...

20. stoljeća preferirala gradnju stambenih tornjeva: od niskih 48 HMA-HAZU, Arhiv arhitekta Ninoslava Kučana, HMA 01/896, tornjeva-kockica (5-6 katova), preko standardnih tornjeva od 12 Crteži i studije „niskog” Krnjeva, HR-DARI-751, mapa 2201 N, do 16 katova, do vrlo visokih struktura, viših od 20 katova kakve jed. 3533/82, Stambeni niz 900, Krnjevo, projektna dokumenta- će dominirati tijekom 70-ih godina, detaljno je obrađena u: LI- cija, Rijeka-projekt, 1980., odgovorni projektant: Ninoslav Ku- DIJA BUTKOVIĆ MIĆIN, Tipologija stambenog tornja u kontek- čan, suradnici (abecedno): Vjekoslav Antolović, Bosiljka Bačić, stu stambene izgradnje u Rijeci u razdoblju socijalizma, doktorski Stjepan Blečić, Senada Gluhalić, Kata Gropuzzo, Ivan Hrvatin, rad, Sveučilište u Zadru, 2023. Ivan Jurković, Vjera Kučan, Tamara Kudiš, Ruggero Peršić, Mila 40 GORAN KUKIĆ, Prinudno spašavanje stanogradnje, Novi list, 7. Polonijo, Jasminka Stanin, Branko Vidmar, Aleksandar Vuković 11. 1979., 3, GORAN KUKIĆ, Stanovi ne mogu čekati, Novi list, i Jadranka Žaja, anon., „Krnjevo“ – kvalitetno i brzo, Naša Rije- 10. i 11. 11. 1979., 6. ka, 32 (1981.), 4, EDO KIŠIĆ (bilj. 38), 2–3. 41 M. ĆOSO, „Stop” visokim stambenim objektima, Novi list, 9. 11. 49 Riječkim stambenim zgradama rijetko su davani nadimci, toliko 1979., 4. su bili slabi generatori identiteta, ali stambeni niz 900 i 1000 Kr- njeva ipak su dobili neslavni epitet Alkatraz, asocijacijom kato- 42 HR-DARI-751, mapa 2201 C, jed. 3533/82, dopune Provedbe- va galerijskih stanova i centralne ulice s tipologijom arhitekture nog urbanističkog plana Krnjevo 79. zloglasnog zatvora. 43 M. Ć., Nova varijanta – Krnjevo bez nebodera, Novi list, 5. 10. 50 KATICA ŠOŠTARIĆ, O Krnjevu i lijepo, i ružno, Naša Rijeka, 59 1979., 5, M. ĆOSO, U izgradnju s nepoznatom cijenom stana, u: (1983.), 11, KATICA ŠOŠTARIĆ-PERKOVIĆ, Zelene oaze ulice Novi list, 18. 10. 1979., 4, anon., Odlučili smo u listopadu – SIZ 1000, Naša Rijeka, 93 (1986.), 3. u oblasti stanovanja, Naša Rijeka, 8 (1979.), 7. 51 HR-DARI-751, mapa 2201 K, jed. 3533/82, Stambeni niz 900, 44 Zavod za izgradnju Rijeke – poziv za udruživanje sredstava za Krnjevo, promjedbeni elaborati za objekte 902–905. izgradnju stanova u nizu 900 i 1000 na Krnjevu, Novi list, 25. 4. 1980. i 6. 6. 1980. (ispravak pogrešno otisnutog tlocrta 2-sobnog 52 Izvodi iz stenografskog zapisnika sa Savjetovanja o racionalnom stana s dnevnim boravkom), EDO KIŠIĆ (bilj. 38), 2–3. planiranju, projektiranju i izvedbi dječjih jaslica i vrtića, Zagreb, 15. – 17. 6. 1977., Ninoslav Kučan, Arhitektura, 162–163 (1977.), 45 M. ĆOSO, Niske ili visoke kuće?, Novi list, 4. 6. 1980., 5, Ž. JER- 67–68, Tribine 17. zagrebačkog salona (najava), Čovjek i prostor, ČIĆ, Potkresani neboderi Krnjeva, Novi list, 22. 9. 1980., 4, M. 351 (1982.), 19. Ć., Definitivno bez nebodera, Novi list, 22. 10. 1980., 5. 53 I. R. i B. J., Stambeni niz – 900 na Krnjevu, Primorje: list Građe- 46 Predviđalo se da će stanovi ulice 900 biti dovršeni za 17 mjeseci, vinske radne organizacije „Primorje” Rijeka sa svojim OOUR-ima, a cijena po metru kvadratnom iznositi 26 960 dinara. Ugovo- 32 (1982.), 8–9, I. R., Gradit ćemo niz 1000, Primorje: list Građe- rena cijena je bila fiksna, izvođač se obvezao platiti penale ako vinske radne organizacije „Primorje” Rijeka sa svojim OOUR-ima, prekorači rokove, ali imao je pravo na dodatnu naknadu (bonus) 37 (1983.), 1–2, anon., Mogućnosti prevladavanja krize, Naša Ri- ako radove završi ranije. S obzirom na vrtoglavo poskupljenje jeka, 91–92 (1986.), 3. građevnog materijala u tom razdoblju, udružitelji sredstava una- prijed su osigurali 150 milijuna dinara za njegovu nabavu kako 54 FEDOR KRITOVAC (bilj. 16), 75–79, TOMISLAV ODAK, Mije- se izvođač ne bi našao u financijskom gubitku, M. ĆOSO, Kreće ne društvenih trendova u stanogradnji na primjeru zagrebačkih izgradnja Krnjeva, Novi list, 7. 11. 1980., 6, M. Ć., Počinje iz- naselja, Čovjek i prostor, 344 (1981.), 11–12, VLADIMIR MRČE- gradnja Krnjeva, Novi list, 19. 12. 1980., 4. LA, Neki aspekti odnosa ponuda i potražnje u stanogradnji Ju- goslavije od 1945. do danas, Čovjek i prostor, 344 (1981.), 13–15. 47 Kučanovim riječima: „U ‘ulici 900’ upotrijebio sam neuobičajen materijal – krovni lim jer sam odustao od svake pomisli na ravni 55 Ovaj je rad sufinancirala Hrvatska zaklada za znanost projektom krov. S ravnim krovovima redovno su neprilike, a kupa kao tobože IP-2022-10-9843 Reprezentacija, razvoj, edukacija, participacija naš mediteranski pokrov krajnje je skupa i nije toliko pouzdana – umjetnost u društvu od 19. do 21. stoljeća. kao ovi novi tehnički materijali. Dakako, taj je krovni lim zahtije- vao i suvremenije likovno rješenje.”, EDO KIŠIĆ (bilj. 38), 3.

Djelo je objavljeno pod uvjetima Creative Commons Autorstvo 4.0 Međunarodne licence (CC BY 4.0), koja omogućava korisnicima umnažanje, redistribuiranje, mijenjanje i prerađivanje materijala u bilo koju svrhu, pa i komercijalnu, uz uvjet ispravnog navođenja autorstva i izvora: https:// creativecommons.org/licenses/by/4.0/.

Najčitaniji članci istog autora / istih autora

Slični članci

1-10 od 28

Također možete Započni napredno pretraživanje sličnosti za ovaj članak.