##plugins.themes.oapBasic.skip##
Rivista di storia dell’arte adriatica Cerca

Prilog poznavanju dviju glava porijeklom iz crkve-pećine Sv. Ante opata u šibenskom Kanalu sv. Ante

DOI 10.15291/aa.3571

##plugins.themes.oapBasic.downloadPdf##

V. 11 (2021)

##plugins.themes.oapBasic.openAccess##

##plugins.themes.oapBasic.articleMetrics##

  • 3 412 ##plugins.themes.oapBasic.abstractViews##
  • 1 248 ##plugins.themes.oapBasic.pdfDownloads##
  • 12 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsPerDay##
  • 164 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsThisMonth##
  • Ivana Prijatelj Pavičić Odsjek za povijest umjetnosti, Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu prijatelj@ffst.hr ##plugins.themes.oapBasic.correspondingAuthor##

Godine 1912. ugledni hrvatski povjesničar i arheolog don Luka Jelić posjetio je s poznatim austrijskim povjesničarem umjetnosti Hansom Folnesicsem špilju Sv. Ante opata u Kanalu sv. Ante. Tom prigodom u špilji je zatekao jednu mušku glavu i jedno žensko poprsje. Muška se glava danas čuva u fundusu Muzeja grada Šibenika, dok je žensko poprsje, nažalost, otuđeno iz ovog muzeja sedamdesetih godina prošlog stoljeća, i nije poznata njegova kasnija sudbina. Obje glave dosad nisu bile znanstveno obrađene u povijesti umjetnosti. Stoga autorica u članku istražuje pitanja autorstva, datacije i porijekla spomenutih dviju glava iz nekadašnje pustinjačke crkve Sv. Ante opata. U okviru istraživanja spomenutih glava, autorica se u radu osvrće i na skulpturu za koju je utvrđeno da potječe iz šibenske katedrale, a iz nje je uklonjena u vrijeme ili nakon njezine obnove koja se vodila od 1848. do 1860. godine.

crkva sv. Ante opata u Kanalu sv. Ante, Šibenik, Juraj Dalmatinac, Andrija Aleši, don Luka Jelić, Hans Folnesics

šibenskom Kanalu sv. Ante1 Prethodno priopćenje / Preliminary communication Two Heads from the Cave Church Primljen / Received: 28. 4. 2021. Prihvaćen / Accepted: 28. 11. 2021. of St Anthony in St Anthony’s UDK / UDC: 72.04(497.5Šibenik)“14/15“ DOI: 10.15291/aa.3571 Channel, Šibenik

1. Zahvaljujući zapisima iz tzv. nove Inventarne knjige Muzeja grada Šibenika, zna- Luka Jelić, Crtež muške glave iz mo da je don Luka Jelić uzeo sa sobom obje glave koje su se nalazile u špilji Sv. Ante, crkve Sv. Ante opata i tlocrt špilje, Arheološki muzej u Splitu, Arhiv s namjerom da ih odnese u Split. Riječ je zapisima povjesničarke umjetnosti Ksenije don Luke Jelića, pozicija IX. Kalauz (r. 1939.), koja je bila voditeljica Kulturno-povijesnog odjela Muzeja grada Luka Jelić, Drawing of the man’s Šibenika od 1965. godine do mirovine.13 Iz zapisa doznajemo da je Frane Škarpa, head from the church of St Anthony šibenski učitelj, poklonio 1926. godine po Jelićevoj želji obje skulpture šibenskom the Abbot and the ground plan of gradskom muzeju, koji je godinu dana prije utemeljio don Krsto Stošić. the cave, Archaeological Museum Muška glava kratke kovrčave kose i danas se čuva u fundusu Muzeja grada Ši- in Split, Archive of Don Luka Jelić, position IX benika, dok je žensko poprsje ukradeno iz starog lapidarija Muzeja sedamdesetih godina prošlog stoljeća.14 Srećom, o izgledu poprsja svjedoče jednostavni Jelićevi cr- 2. teži, koji ga prikazuju frontalno i iz desnog profila, te njegovo postolje i spomenute Luka Jelić, Crtež ženske glave iz crkve Sv. Ante opata, Arheološki blijede crno-bijele fotografije u Jelićevoj dokumentaciji u Arheološkom muzeju u muzej u Splitu, Arhiv don Luke Jelića, pozicija IX. Luka Jelić, Drawing of the woman’s head from the church of St Anthony the Abbot, Archaeological Museum in Split, Archive of Don Luka Jelić, position IX

3. Luka Jelić, Crtež dentela ispod ženske glave iz crkve Sv. Ante opata i opis glave, Arheološki muzej u Splitu, Arhiv don Luke Jelića, pozicija IX. Luka Jelić, Drawing of the dentil under the woman’s head from the church of St Anthony the Abbot and a description of the head, Archaeological Museum in Split, Archive of Don Luka Jelić, position IX

crkve-pećine Sv. Ante opata u šibenskom...

4. Splitu. Obje skulpture don Krsto Stošić spominje u svojem čuvenom djelu Sela šiben- Fotografija dviju glava iz Arhiva skog kotara, u poglavlju posvećenom špilji Sv. Ante.15 Nažalost, ni Jelić, ni don Krsto Jelić, Arheološki muzej u Splitu, Arhiv don Luke Jelića, pozicija IX. Stošić, a ni Frane Dujmović ne iznose podatke o izvornom porijeklu ovih skulptura, odnosno kako su i kada završile u špilji Sv. Ante. Photograph of the two heads from the Jelić Archive, Archaeological Početni korak za njihovo istraživanje nesumnjivo je Jelićevo izvješće nastalo Museum in Split, Archive of Don nakon posjeta špilji s Hansom Folnesicsem. Započeo ga je opisom ženske glave s Luka Jelić, position IX kapom. Posebnu je pozornost usmjerio na njezino postolje ukrašeno ornamentom zubaca.16 Obrada postolja skulpture podsjetila ga je formom na završetak korskog stupića. Stoga je zapisao da je izvedena „kao na pregradi crkvenog kora”. Smatrao je 5. da je izgubljeno žensko poprsje desnom stranom izvorno bilo postavljeno tako da je Fotografija dviju glava iz Arhiva Jelić, Arheološki muzej u Splitu, „bilo približeno zidu, i da je to razlog da je bočna, desna strana ruba postolja ostala Arhiv don Luke Jelića, pozicija IX. neobrađena. Što se tiče datacije poprsja, smatrao je da ono „prema izradi pripada Photograph of the two heads from sredini XV. stoljeća”. Jedan od razloga za takvu dataciju pronalazi u tome „da se ova- the Jelić Archive, Archaeological kve ovjenčane (nejasno napisano, op. p.) zupce ne javlja prije te dobe.” Jelić je zapisao Museum in Split, Archive of Don kako bi trebalo ispitati je li izradba ženske glave „alešijevska”.17 Luka Jelić, position IX Pišući u nastavku teksta o muškoj glavi, konstatira: „Druga glava je očito iz re- nesanse”, te nadodaje da je poput „poznatih glava Orsinijevih na apsidama šibenske katedrale”. Međutim, zaključuje da nije riječ o djelu Jurja Dalmatinca, jer je slabije kvalitete: „Svakako, iako ova glava jest tek nešto nalična na Orsinijeve, radi znatno slabije izradbe, mogla bi se smatrati tek imitacijski rad.” U ovom radu pokušat ću

crkve-pećine Sv. Ante opata u šibenskom...

istražiti je li njegova sumnja u autorstvo Jurja Dalmatinca bila jedini razlog da, razmišljajući o njezinoj dataciji, zaključuje: „(...) te je najprije iz početka XVI. st.” Budući da znamo da je Hans Folnesics u vrijeme posjeta špilji Sv. Ante s don Lu- kom Jelićem pripremao svoju studiju o kamenoj arhitekturi i skulpturi Dalmacije u 15. stoljeću, možemo pretpostaviti da su Jelićeve prosudbe o objema glavama koje je 1912. iznio u bilješkama i izvješću vjerojatno proizašle i iz njegovih onodobnih usmenih konzultacija s tada mladim, ali vrlo talentiranim salzburškim kolegom konzervato- rom koji se u tom trenutku bavio intenzivnim istraživanjem Jurja Dalmatinca, Andrije Alešija i Nikole Firentinca.18 Znamo da je Folnesics tri godine zaredom, 1910., 1911. i 1912., i to uvijek u ljetnom periodu, boravio u Dalmaciji gdje je provodio svoja istraži- vanja skulpture i arhitekture 15. stoljeća te iluminiranih rukopisa.19 Folnesics je dvije godine nakon posjeta špilji u Kanalu sv. Ante objavio u ča- sopisu Jahrbuch des Kunsthistorisches Institutes der K. K. Zentralkommission für Denkmalpflege oveću monografsku studiju o dalmatinskoj arhitekturi i skulpturi 15. stoljeća. U njoj je obradio šibensku katedralu, detaljno istraživši ključne faze njezine izgradnje iz vremena Jurja Dalmatinca i Nikole Firentinca.20 Obradio je i opus An- drije Alešija, njegovu suradnju s Jurjem Dalmatincem i Nikolom Firentincem, kao i njegova samostalna djela. U spomenutoj je studiji 1914. godine obradio i friz glava koje se nalaze na trima apsidama i sjevernom zidu šibenske katedrale.21 Obradio je i Alešijev reljef Krštenja Kristova na luneti iznad portala trogirske katedralne krstioni- ce.22 Kako je zabilježio Predrag Marković u svojoj monografiji o šibenskoj katedrali, Folnesics je poput Dagoberta Freya (1883. – 1962.), svojeg malo starijeg austrijskog kolege, dobro poznavao i Firentinčev udio u gradnji šibenske katedrale i trogirske katedralne krstionice, te smjestio Jurja Dalmatinca i Nikolu Firentinca u širi europ- ski umjetnički kontekst 15. stoljeća.23 Na temelju formalno-stilske analize i arhivskih podataka koje je tada poznavao ne samo da je rekonstruirao povijest gradnje šiben- ske katedrale, dopunivši Freyevo istraživanje, nego je – što je za našu temu zanimlji- vo – definirao Dalmatinčev umjetnički senzibilitet i valorizirao njegovo značenje u kontekstu prijelaznog gotičko-renesansnog razdoblja i rane renesanse 15. stoljeća. Je li pogriješio kada je dvije godine prije, proučavajući s Jelićem, mušku glavu u špilji Sv. Ante ocijenio radom Jurjeva imitatora iz 16. stoljeća, a žensko poprsje mogućim Alešijevim djelom?24 Glave iz pećine do sada nisu bile objavljene, i praktički su do nedavno bile zabo- ravljene.

Analiza muške glave iz Muzeja grada Šibenika U nastavku članka nastojala bih objasniti zašto držim da su Jelić i Folnesics po- griješili u dataciji i atribuciji muške glave, odnosno, zašto smatram da je glava, koja se u kamenom lapidariju Muzeja grada Šibenika vodi pod inventarnim brojem KPO MGŠ 688, najvjerojatnije djelo Jurja Dalmatinca. Česte su formalno-kritičke prosud- be u kojima se Jurju otpisuju kiparski lošije izvedena ili tehnički manje dotjerana djela. Za razliku od don Luke Jelića mislim da na temelju kvalitete njezina oblikova- nja, stilskih karakteristika, morelijanskih detalja i specifične tehnike klesanja u glavi iz crkve-pećine Sv. Ante možemo prepoznati Jurjevu ruku. Zasad nije moguće, koliko mi je poznato, na temelju podataka koje su o glavi iznijeli don Luka Jelić i don Krsto Stošić donositi hipoteze o njezinu izvornom smje- štaju, odnosno porijeklu. U muzejskoj inventarnoj knjizi zabilježena je kao: „Glava muškarca, vapnenac, 33x18 cm.”25 Ksenija Kalauz ovako ju je opisala: „Kratko ošišana kovrčava kosa pre- kriva polovinu čela mladog muškarca, čija je glava uzdignuta prema gore. Ispod kose proviruje desna ušna školjka. Na licu koje se prema dolje proširuje ističu se ispod kose jako naglašeni očni lukovi. Pogled očiju upravljen je prema gore. Ispod malene brade

crkve-pećine Sv. Ante opata u šibenskom...

crkve-pećine Sv. Ante opata u šibenskom...

6. ističe se podbradak i jaki vrat.” Ona spominje da joj je oštećen nos (od korijena na- Muška glava, lapidarij Muzeja niže), brada, lijevi gornji kapak te donji dio kose, s desne strane glave: „Oštećeno je i grada Šibenika, en face (foto: Ž. Krnčević) lijevo uho, te dio iznad lijevog oka.” Ni Ksenija Kalauz u inventarnoj knjizi ne iznosi hipotezu o izvornom porijeklu glave pronađene u špilji Sv. Ante opata. Man’s head, lapidarium of the Šibenik City Museum, en face Prelazim na pitanje: je li glava mladog muškarca iz Muzeja grada Šibenika djelo Jurja Dalmatinca ili njegove radionice? Smatram da se na njoj mogu uočiti brojne 7. sličnosti u stilskoj i tehničkoj izvedbi s glavama s friza za koje većina znanstvenika Muška glava, lapidarij Muzeja drži Jurjevim djelom.26 Na prvom mjestu riječ je o glavama mlađih muškaraca kratke grada Šibenika, lijevi profil (foto: Ž. Krnčević) valovite kose, čija lubanja ima pravilan ovalan oblik, vrat im je snažan, čelo dugo, a supraorbitalne kosti istaknute. Riječ je o glavama kod kojih je na sličan način iskle- Man’s head, lapidarium of the Šibenik City Museum, left profile san čeoni greben, ili korijen nosa, ili je slično oblikovana kratka valovita kosa, ili su, pak, slično isklesane uske poluotvorene usnice i izbočena brada. Među brojnim Jur- 8. jevim likovima i fizionomijskim tipovima na apsidama katedrale nalazi se nekoliko Muška glava, lapidarij Muzeja muških i dječjih glava koje se mogu s njom usporediti po načinu oblikovanja glave grada Šibenika, desni profil (foto: Ž. Krnčević) ili kose, ili prema fizionomijskim sličnostima. Među glavama na frizu koje Radovan Ivančević atribuira Jurju Dalmatincu u Man’s head, lapidarium of the Šibenik City Museum, right profile članku „Šibenska stolnica – udio renesansne skulpture” 2001. godine čini mi se njoj slična po frizuri, oblikovanju nadočnih kapaka, usana i brade muška glava koju spo- 9. menuti povjesničar umjetnosti u navedenom članku vodi pod br. 42. Čak ima neka Muška glava, lapidarij Muzeja ista oštećenja kao glava iz Muzeja, kao što su otučeni nos i oštećenje desnog oka. grada Šibenika, stražnja strana (foto: Ž. Krnčević) Sličan način obrade kratkih pramenova valovite kose, srpasto zavijenih, koji se spuštaju prema vanjskim rubovima lica uočavamo na dvjema glavama na srednjoj Man’s head, lapidarium of the apsidi, koje Ivančević vodi pod rednim br. 16. i 36., te na dvjema glavama na sjever- Šibenik City Museum, back noj apsidi, br. 54. i 61.27 Slično oblikovanje velikih nadočnih, supraorbitalnih lukova, očiju zadebljanih vjeđa i naglašenih zjenica i šarenice uočava se kod dviju muških glava smještenih na središnjoj apsidi, koje Ivančević vodi u svojoj taksonomiji pod rednim brojevima 23. i 24., a u kojima sam svojedobno bila prepoznala milanskog vojvodu Francesca Sforzu i venecijanskog dužda Francesca Foscarija.28 Slično obli- kovanje čela, korijena nosa, supraorbitalnih lukova, očiju, usana i brade vidimo i kod glave br. 19 na središnjoj apsidi, za koju sam 2001. postavila pitanje predstavlja li firentinskog vojvodu Cosima Medicija.29 Usne su kod ove glave tanke i razdvojene, donja je uvučena u odnosu na gornju, te zakošena prema bradi, koja je zaobljena, upravo kao kod glave iz Muzeja. Donja je čeljust kod glave iz crkve Sv. Ante relativno snažna, zapaža se manji podvaljak. P. Marković izdvaja kao jedan od jurjevskih mo- relijanskih detalja „lagano spljošten, a razmjerno kratak i širok nos koji je u korijenu plitkom udubinom odvojen od čeone kosti.” Takvo oblikovanje nosa on uočava ne samo na većini glava sjevernog zida svetišta šibenske katedrale Sv. Jakova nego i kod onih prvih dvadesetak glava za koje neki istraživači drže da su nastale istovremeno s krstionicom, odmah po početku gradnje novog troapsidalnog svetišta, oko 1443. godine.30 Istaknula bih kako Marković primijećuje da takvo oblikovanje nosa potom susrećemo i na nekim kasnijim kipovima u Šibeniku koji se mogu povezati s Ivano- ma Pribislavićem, Jurjevim najvjernijim suradnikom, ali ne i na skulpturama koje većina autora smatra Alešijevim radovima.31 S obzirom na njezin specifični izgled – glava je sastavni dio izrezanog kamenog bloka – istražila bih mogućnost je li mogla pripadati frizu glava na katedrali, odno- sno je li skinuta s friza u vrijeme obnove katedrale u 19. stoljeću.32 Krenula bih prvo od njezinih dimenzija. Visina glave iz Muzeja grada Šibenika, ne računajući dužinu vrata, iznosi 20 cm (prema mišljenju Ksenije Kalauz 18 cm). Visina muških glava s apsida i sjevernog zida šibenske katedrale varira od 18 do cca 30 cm.33 Što se tiče dimenzija, mogla je pripadati frizu glava. Međutim, s druge strane, valja upozoriti na nekoliko razloga zbog kojih možemo postaviti izrazitu sumnju u mogućnost da je muška glava iz špilje Sv. Ante opata ne-

crkve-pećine Sv. Ante opata u šibenskom...

10. koć pripadala frizu glava. Jedan od njih je neobična forma kamenog bloka iz kojeg Muška glava, lapidarij Muzeja je isklesana. Kipar je sumarno obradio gornju površinu glave i gornji dio njezina grada Šibenika, detalj (foto: Ž. Krnčević) tjemena koje „izvire”, izdvaja se iz kamenog bloka. Druga karakteristika, zbog koje mi se čini da se glava iz špilje Sv. Ante opata od- Man’s head, lapidarium of the Šibenik City Museum, detail vaja od svih ostalih s friza jest njezin izrazito dugačak vrat (koji je naglasila Ksenija Kalauz u svojem opisu), a kojeg nema ni jedna druga glava na frizu. Naime, ni jedna glava na frizu nije postavljena uspravno, na način da joj se vidi cjeloviti vrat, niti je kao ova iz špilje cijelom visinom povezana s podlogom. Nadalje, čini mi se zanimljivim uputiti i na činjenicu da je pogled muškarca na glavi iz Muzeja grada Šibenika uperen/usmjeren prema gore. I po tom bi se elemen- tu ova glava razlikovala od glava na čuvenom frizu na šibenskoj katedrali, koje imaju usmjeren pogled prema naprijed. Valja uočiti da je kod glave iz špilje Sv. Ante kosa na tjemenom dijelu glave tek naznačena potezima dlijeta, jer, očito, taj dio glave nije bio predviđen za promatra- nje. Njezina je lubanja isklesana tako da se izdvaja iz kamenog bloka na liniji spoja gornjeg dijela tjemene kosti. Površina bloka kamena iz kojeg izranjaju glava i njezin valjkasti vrat dijelom je amorfne teksture, a dijelom je dlijetom izravnata. Primjerice, gornji dio poleđine bloka iz kojeg je isklesana glava ravno je isklesan. Postavlja se pitanje je li glava sa svojom kamenom pozadinom bila izrezana, otklesana od nekog većeg kamenog bloka. Nadalje, zbog načina obrade kamene mase na stražnjoj strani

crkve-pećine Sv. Ante opata u šibenskom...

11. kipa koja je tek malo narovašena, postavlja se pitanje i je li postojala zamisao o nje- Juraj Dalmatinac, Muška glava, zinoj naknadnoj, sekundarnoj ugradnji. Naravno, to je tek jedna od mogućnosti koju Šibenik, katedral buduća istraživanja trebaju potvrditi ili odbaciti. Giorgio da Sebenico, man’s Uspoređujući je s glavama s friza, uočit ćemo da ni jedna tamošnja glava, bez head, Šibenik Cathedral obzira na poziciju (čak i one najjužnije, smještene na najvišoj poziciji i najudaljenije 12. od promatrača), nemaju nedovršeno tjeme, odnosno gornju površinu. Juraj Dalmatinac, Dvije glave, Mnogo je pisano o sudbini nekih od glava sa šibenske katedrale koje su bile ošte- Šibenik, katedrala ćene, i koje su zamijenjene novim glavama tijekom restauracije provedene sredinom Giorgio da Sebenico, two heads, 19. stoljeća.34 O tim zbivanjima zorno svjedoči muška glava nedavno skinuta sa svje- Šibenik Cathedral tionika na Jadriji, koju je Jurju Dalmatincu i njegovoj radionici pripisala trogirska povjesničarka umjetnosti Danka Radić. Danas se nalazi u depou Interpretacijskog centra Civitas Sacra šibenske katedrale Sv. Jakova.35 Zanimljivo je da je don Luka Jelić dana 10. II. 1911., tijekom posjeta svjetioniku na Jadriji, uočio na njegovu istočnom vanjskom licu, na visini od 1,50 m spomenutu glavu izrađenu od kamena „bjelaša”, za koji je naveo da „nije lokalni”. Tom je prigo- dom nacrtao i izmjerio ovu glavu, ali je nije povezao s Jurjem Dalmatincem, nego je iznio mišljenje da je riječ o sfingi.36 I na glavi porijeklom sa svjetionika na Jadriji, danas u Interpretacijskom centru Civitas Sacra, vidljivo je da je bila dovršena i s gornje strane. Analizirajući njezinu pozadinu, donju i gornju stranu, možemo zaključiti da je bila otklesana s nekadaš- njeg većeg bloka kojem je pripadala dok je bila ugrađena u jugoistočnu apsidu kate- drale. Spomenula bih da je glavu koja je završila na Jadriji klesar odrezao otprilike na spoju stražnje strane njezine kape (oglavlja) i vrata s kamenim blokom. Glave na frizu na šibenskoj katedrali najčešće su isklesane njih po tri ili četiri na vanjskom rubu monolitnih vapnenačkih blokova koji tvore ukupnu površinu ka- tedralnog zida.37 Tek nekoliko njih smješteno je po jedna na zasebnom bloku.38 Na temelju dosadašnjih istraživanja pretpostavljalo se da kod postavljanja zamjenskih glava u 19. stoljeću one iz vremena Jurja Dalmatinca nisu vađene otklesavanjem svake pojedine glave od svoje poleđine, nego da su uklanjane zajedno s pripadajućim blokom na kojem su se nalazile. Zamjenske glave isklesane su na blokovima poput

crkve-pećine Sv. Ante opata u šibenskom...

13. onih iz Jurjeva vremena, i tako, u bloku, ubačene unutar postojećeg friza glava. S tim Juraj Dalmatinac, Glava s Jadrije, u vezi držim važnim naglasiti da među zamijenjenim glavama na apsidama šibenske en face, Interpretacijski centar katedrale Sv. Jakova Civitas Sacra katedrale, koje potječu iz sredine 19. stoljeća i pripisuju se Giacomu Pasiniju, ni jed- (foto: V. Dražić-Celić) na nije identična s glavom iz crkve Sv. Ante opata. Giorgio da Sebenico, head from Postoje diskusije o Jurjevu autorstvu pojedinih glava, o tome koje je od njih Jadrija, en face, Civitas Sacra – osobno radio veliki majstor, a koje njegova radionica, kao i o vremenu kada su bile Interpretation Centre of St James’ isklesane.39 I danas se vodi rasprava oko broja tada uklonjenih, odnosno zamijenje- Cathedral nih glava. Potomci Jakova Pasinija tvrde da je spomenuti kipar izradio trinaest novih 14. glava, dok don Krsto Stošić i Radovan Ivančević drže da se na apsidama katedrale Juraj Dalmatinac, Glava s Jadrije, danas nalazi četrnaest glava iz 19. stoljeća. Pasinijeve glave ocijenili su mnogi istra- desni profil, Interpretacijski centar živači kao loše faksimilske kopije onih koje je izvorno bio izradio Juraj Dalmatinac katedrale Sv. Jakova Civitas Sacra (foto: V. Dražić-Celić) sa svojom radionicom. Uočeno je kako je jedna od njih, koja prikazuje bradatog, mršavog muškarca srednjih godina, autoportret kipara Jakova Pasinija. Giorgio da Sebenico, head from Jadrija, right profile, Civitas Sacra – Prema mišljenju Radovana Ivančevića, djela su radionice Jakova Pasinija pet gla- Interpretation Centre of St James’ va na južnoj apsidi, i to redom: osma, jedanaesta, dvanaesta, trinaesta i četrnaesta Cathedral glava, a na srednjoj apsidi njegovo djelo bila bi samo jedna, petnaesta glava. Na tre- ćoj, sjevernoj apsidi izmijenjene su u 19. stoljeću četvrta, peta, šesta, sedma, deveta, deseta i jedanaesta, odnosno, prema Ivančevićevoj numeraciji, 30., 43., 44., 45., 46., 48., 49. i 50. glava.40 Kasnija sudbina trinaest originalnih glava iz Jurjeve faze, nakon njihova uklanjanja s katedrale, nije razjašnjena. Utvrđena je sudbina samo spomenu- te glave uzidane na istočno pročelje svjetionika podignutog 1871. godine na Jadriji pokraj Šibenika.41 Postoji legenda da je Jakov Pasini dvije bolje sačuvane glave uzi- dao na pročelje kuće svoje obitelji, te da je jednu od njih za vrijeme talijanske oku- pacije u Drugom svjetskom ratu ponio sa sobom u Italiju šef šibenskih karabinjera, dok je druga glava stradala zajedno s kućom u isto doba. Iz Jelićevih bilješki sačuvanih u Arheološkom muzeju u Splitu naslućujem da je don Luka Jelić zbog kvalitete izvedbe sumnjao u Jurjevo autorstvo muške glave. Vje- rojatno je slično kao Jelić mislio i Hans Folnesics koji mu je činio društvo tijekom posjeta špilji Sv. Ante, tako da glavu iz Muzeja nije spomenuo ni u studiji o šibenskoj katedrali iz 1914. godine, ni u biografskoj jedinici o Jurju Dalmatincu u Algemeines Lexikon der Bildenden Künstler (1921).

crkve-pećine Sv. Ante opata u šibenskom...

15. Valja se osvnuti i na kružni obrub, poput ovratnika isklesan pri dnu muškarčeva Juraj Dalmatinac, Glava s Jadrije, vrata u kamenom bloku. Lako je moguće da je to prikaz nekakvog plašta (redov- pogled odozgo, Interpretacijski centar katedrale Sv. Jakova Civitas ničkog habita?) odnosno njegova obruba, a ne pravilni kružni okvir iz kojega glava Sacra (foto: V. Dražić-Celić) izlazi. Ovaj kružni obrub nije pravilan, već ispod vrata isprekidan. Giorgio da Sebenico, head from Naime, način obrade muškarčeva ovratnika razlikuje se od kružnog obruba oko Jadrija, view from above, Civitas vrata koji uočavamo kod nekoliko glava na apsidama. Nekoliko takvih glava s kružnim Sacra – Interpretation Centre of St obrubom smješteno je na sjevernoj apsidi. U nabrajanju i komparacijama koristit ću se James’ Cathedral numeracijom i klasifikacijom glava koju je izradio Radovan Ivančević za potrebe član- 16. ka iz 2001. godine. Među njima su glave koje Ivančević vodi pod rednim brojevima Juraj Dalmatinac, Glava s Jadrije, 54., 55., 57., 58. i 60., a koje zbog veće kvalitete 2001. pripisuje Jurju Dalmatincu,42 te pozadina, Interpretacijski centar dvije glave, r. br. 56. i 59., koje zbog lošije kvalitete pripisuje Jurjevim suradnicima, a katedrale Sv. Jakova Civitas Sacra (foto: V. Dražić-Celić) nalaze se ispod reljefa s prikazom dvojice putta s posvetnim natpisom.43 Čini mi se važnim spomenuti kako način na koji je oblikovana muška glava iz cr- Giorgio da Sebenico, head from Jadrija, back, Civitas Sacra – kve Sv. Ante podsjeća na nekoliko sačuvanih muških portreta iz razdoblja Rimskog Interpretation Centre of St James’ Carstva u našim krajevima koje je obradio 2000. godine akademik Nenad Cambi u Cathedral svojoj kapitalnoj monografiji Imago animi. Antički portret u Hrvatskoj.44 Upravo je akademik Cambi svojedobno upozorio na to da bi trebalo istražiti u kojoj je mjeri antička skulptura mogla utjecati na portretistiku u opusu Jurja Dalmatinca i njegove radionice. Unutar rimske muške portretne skulpture pronađene u Hrvatskoj, osobito one iz razdoblja drugog-trećeg desetljeća 1. stoljeća, nalazimo nekoliko glava sličnog oblika, kose i fizionomije poput ove iz Muzeja grada Šibenika. Riječ je o glavama muškaraca čija lubanja ima pravilan ovalan oblik, vrat je snažan, čelo je dugo, su- praorbitalne kosti su istaknute. Kod nekoliko rimskih muških portreta koje u spo- menutoj sintezi obrađuje akademik Cambi uočavamo slično oblikovane oči, koje se utapaju u očnim dupljama, na kojima je gornji očni kapak spušten, a na bjeloočnici se ističu šarenica i zjenica.45 Odavno je uočeno da su Juraj i njegovi suradnici pozna- vali antiku i antičke sheme. Nekoliko je znanstvenika upozorilo da se Juraj u svojoj skulpturi inspirirao antikom, od kojih bih izdvojila H. Folnesicsa46, A. Dudana47, M. Preloga48, A. Badurinu49, R. Ivančevića50 i N. Cambija.51 Predrag Marković upravo takvo oblikovanje očiju (plastično modeliranih očnih jabučica, jasno iscrtanih zjenica, kapaka i mekih vjeđa, kao i nadočnih lukova obrva)

crkve-pećine Sv. Ante opata u šibenskom...

17. Andrija Aleši, Detalj reljefa Krštenja Kristova, Trogir, katedrala Andrea Alessi, detail of the relief of the Baptism of Christ, Trogir Cathedral

drži jednom od temeljnih karakteristika Jurjevih fizionomija.52 Osobito je zanimljivo usporediti obradu kose kod glave iz crkve Sv. Ante s kosom kod nekoliko rimskih muških portreta porijeklom iz Dalmacije koje obrađuje akademik Cambi. Kod ove šibenske glave, kao kod nekoliko rimskih glava, frizura u kratkim pramenovima na- liježe na čelo, a pramenovi kose rastvaraju se u vidu tzv. lastina repa. Na sličan način tretirani završetci pramenova kose dosežu naprijed do vrha čela. Slično su tretirani čuperci kose koji padaju postrance i srpasto se zavijaju u visini sljepoočnica i uški (koje su kod glave iz Muzeja otučene). Prema Cambijevu mišljenju, uzor za glavu lijevog egzekutora na Jurjevu reljefu Bičevanja Krista na grobnici sv. Staša u splitskoj katedrali, koja ima naglašeno rea- lističke stilske odrednice, bio bi portret rimskog cara Trajana. Cambi ovako opisuje krvnikovu glavu: „Radi se o glavi čija lubanja ima prilično pravilan ovalan oblik, a obris krivulje s prednje strane u zamišljenoj liniji zatvara povijeni i dugi nos te vrh brade. Vrat je vrlo širok.” (…) „Ali, pošavši od pretpostavke da je model iz antike, si- gurni pokazatelj za kronološku orijentaciju jest frizura koja ga nepogrešivo stavlja u trajansko doba. Frizura se, naime, stvara od zvijezde na zatiljku i u kratkim i ravnim pramenovima koji se pri kraju zavijaju poput kukica dolazi do čela i nalazi svoje pa- ralele medu onima koje nosi sam car, a koje su usvojili i mnogi njegovi suvremenici. Ona se strogo razdvaja od frizure koju imaju njegovi prethodnici Nerva i Domicijan, a još se više razlikuje od frizure kakvu je nosio Hadrijan još u doba Trajana i kakvu on dalje razvija tijekom svog vladanja, a kakvu su također usvojili mnogi njegovi suvremenici. Nema, dakle, slične ni prije ni poslije Trajana (…).” Sudeći prema obli- kovanju kose, Cambi iznosi mišljenje da je glavi lijevog egzekutora najbliži tzv. prvi tip Trajanova portreta, ali uočava sličnosti i s tipom zvanim Decennalia.53 Smatra kako nema dvojbe da je Juraj dobro poznavao antičke uzore, ali konstatira da je „ve- liko pitanje kako je do njih dolazio (izvorno ili posredstvom firentinskih majstora).” Zaključuje: „Očito kako su svi ti majstori držali antički skulpturalni repertoar kao rudnik za moguće posudbe i da se nisu u njega skanjivali zahvaćati.”54 Za neke od dalmatinskih antičkih glava imamo podatke da su u Jurjevo vrijeme bile poznate i dostupne javnosti. Od tih, tada poznatih primjera, navela bih dvije

crkve-pećine Sv. Ante opata u šibenskom...

muške glave nadnaravne veličine sekundarno uzidane u zid dvorišta gotičke palače Cambi u Splitu (ulica Ispod ure 3), nedaleko od zapadnih vrata Dioklecijanove pala- če.55 Nadalje, spomenula bih dva kamena artefakta za koje se pretpostavlja da su bili antičkog porijekla. Spominju se u popisu dobara slikara Marinela Dujma Vučkovića od 29. V. 1475., koji je podnijela Deša, bivša Marinelova supruga, na zahtjev izvršite- lja oporuke slikara Dujma Vučkovića.56 Zahvaljujući sačuvanom popisu, doznajemo da je Marinelo, među ostalim, posjedovao jedan kamen s pet ljudskih figura (za koji Emil Hilje predmnijeva da je mogao biti antički reljef) i jedan veliki blok porfira (za koji Hilje pretpostavlja da je potjecao od ostataka antičkih građevina u Splitu). Treći primjer koji bih iznijela odnosi se na mramornu antičku glavu (?) koju je izvjesni Luka de Martino kupio od dubrovačko-kotorskog slikara Lovre Dobričevića u Dubrovniku. Ovu je glavu 12. siječnja 1478., na temelju sekvestracije Lukinih do- bara, potraživao ser Andrija Ivanov de Shropis iz Verone.57 Kao posljednji primjer navela bih prerađenu rimsku stelu s likom mladolikog sv. Ivana Evanđelista koja se nalazi nad vratima dvorišnog zida crkve Sv. Jere na Marja- nu. Izvorna rimska glava pokojnika na rimskom nadgrobnom spomeniku prerađe- na je u ranoj renesansi u lik sv. Ivana Evanđelista.58 Od izvornog lica pokojnika sa stele, kako piše akademik Nenad Cambi, ostao je vrh brade, usne i manji dio donje desne čeljusti. Cambi smatra da je „odraz starijeg lika” (rimskog pokojnika) „ostao u ravnim obrvama”, te da je kosa izvornog lika najtemeljitije prerađena. Preradba glave izvršena je tako pažljivo da se teško raspoznaju stari dijelovi, jer su, kako piše Cambi, prijelazi pomno uglačani, a ostatci stare skulpture dobro uklopljeni u novu. Cambi iznosi pretpostavku da je „Nikola Firentinac ili neki drugi srednjevjekovni majstor”, svjesno ne ulazeći u precizno određenje autora djela, iskoristio rimski nad- grobni spomenik.59 Ova je skulptura predmetom znanstvenih istraživanja od 1918. godine, kada je češko-austrijski istraživač Oswald von Kutschera-Woborsky (1887. –1922.) prepoznao da je riječ o reljefu inspiriranom klasikom, i povezao ga s trogir- skim djelima Andrije Alešija i Nikole Firentinca nastalim/naručenim u Trogiru oko 1467./1468. godine.60 Nekoliko godina poslije na taj se reljef osvrće Ljubo Karaman,61 a potom se tom temom pozabavio Duško Kečkemet.62 Kečkemet se ne slaže se s pri- jedlogom Oswalda von Kutschera-Woborskog da je riječ o djelu iz 15. stoljeća, već datira reljef u prvu polovinu 16. stoljeća. Do Cambijeve analize istraživači su držali da je riječ o reljefu renesansnog majstora koji se ugledao u antičke spomenike. Danas je teško dokučiti je li do svojeg mišljenja o muškoj glavi iz špilje Sv. Ante opata don Luka Jelić došao samostalno, ili je na njega utjecao Hans Folnesics. Je- lićevo mišljenje o muškoj glavi iz šibenske špilje-crkve kao djelu „imitatora Jurja Dalmatinca” i danas ima svoju relevantnost. Bilo bi zanimljivo istražiti u Arhivu don Luke Jelića je li ovaj ugledni arheo- log, povjesničar i kulturni djelatnik, dok je obavljao službu konzervatora za sjevernu Dalmaciju, uočio dvije ljudske glave (pripadale su izvorno konzolama balkona) koje se nalaze uzidane u pročelje kuće obitelji Bolković u gradu Rabu. Naknadno su uzi- dane na ovu lokaciju. Zbog svoje vrsnoće pripisuju se radionici Andrije Alešija.63 Pokazuju sličnosti s nekim od glava na frizu koji krasi šibensku katedralu. A jedna od njih po fizionomiji i načinu oblikovanja kose podsjeća na mušku glavu iz crkve Sv. Ante opata, koja se danas čuva u lapidariju Muzeja grada Šibenika. No, zaključila bih ekskurs o pitanju utjecaja antičkog portreta na Jurja Dalma- tinca. Premda imamo spoznaja o antičkoj skulpturi koja je mogla biti poznata Jurju Dalmatincu, zaključke o indirektnom ili direktnom utjecaju antičke portretistike na ovog umjetnika valja donositi uz izvjesnu dozu opreza. Držim važnim naglasiti da uz utjecaje antičke plastike, muška glava iz špilje Sv. Ante opata očituje i snažan stilski utjecaj koji su na Jurja ostavili njegovi venecijanski učitelji Giovanni i Barto- lomeo Bon, s kojima je vjerojatno surađivao na Porta della Carta.64

crkve-pećine Sv. Ante opata u šibenskom...

Analiza ženskog poprsja Žensko poprsje iz crkve Sv. Ante opata vodilo se u Inventarnoj knjizi šibenskog gradskog muzeja pod inventarnim brojem KPO MGŠ 687, a uz taj broj u knjizi su zabilježeni podatci: „N 4/27, inv. br. starog inventara 18, broj skede 134”. Nažalost, glava je ukradena iz bivšeg muzejskog lapidarija sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća, i ne zna se gdje je nakon krađe odnesena.65 Šteta je što u Muzeju nisu po- prsje fotografirali prije krađe. Stoga je sreća da je don Luka Jelić zabilježio njegov izgled tijekom posjeta pe- ćini, i to crtežom i na dvjema crno-bijelim fotografijama. Sudeći prema njegovim sačuvanim crtežima i blijedim fotografijama, može se zaključiti da je glava prika- zivala mlađu žensku osobu, ovalnog lica, gotovo dječjih fizionomijskih crta. Duga kovrčasta kosa spuštala se u uvojcima do ramena, uokvirujući pravilno lijepo ja- joliko lice. Lukovi njezinih obrva bili su jedva naglašeni. Prema muzejskoj inven- tarnoj knjizi znamo da je bila izrađena od vapnenca, te da je imala dimenzije 37 x 18 x 17 cm. Kao što opisuju don Luka Jelić i Frane Dujmović, bila je smještena na četvrtastom postolju, koje je bilo ukrašeno ornamentom zubaca. Don Krsto Stošić bilježi da je glava bila djelomično oštećena, točnije, da su njezin nos i brada bili otučeni, a o tome svjedoče i dvije sačuvane crno-bijele fotografije iz Arheološkog muzeja u Splitu. Spomenula sam kako je don Luka Jelić, koji ju je imao prilike uživo vidjeti zajedno s Folnesicsem, mislio da je riječ o djelu „alešijevske izradbe”, iz sredine 15. stoljeća. Zanimljivo je stoga uočiti da je Hans Folnesics u studiji objavljenoj godine 1914., pišući o djelima Andrije Alešija u Dalmaciji, ne spominje. Današnjim istraživačima 18. preostaje donositi sud o autorstvu i dataciji poprsja na temelju Jelićevih crteža i Detalj ženskog lika, dvorište starih crno-bijelih fotografija loše rezolucije iz Arheološkog muzeja u Splitu. nekadašnje palače obitelji Crnota, Ako je suditi prema dvjema crno-bijelim sačuvanim fotografijama, izgubljena Rab (foto: S. Sorić) ženska glava fizionomijom i obradom kose podsjeća na Alešijeva djela. Skulptura Detail of a female figure, courtyard se na fotografiji doima veoma oštećenom. Zbog lomova kamena koji se naslućuju of the former palace of the Crnota na spoju s ramenima, mogli bismo dovesti u pitanje Jelićevu zamisao da je kip de- family, Rab snom stranom bio prislonjen uza zid. Nažalost, budući da je skulptura izgubljena, nije moguće provjeriti Jelićevu hipotezu. Nadalje, na jednoj se fotografiji vidi motiv dentela koji teče uokolo podnožnja skulpture. Stoga mi se čini da Jelićevo pitanje je li skulptura nekoć stajala na korskoj (ili oltarnoj) pregradi, treba ostaviti otvorenim. Ne bih se složila s Jelićevom datacijom izgubljene ženske skulpture u sredinu 15. stoljeća. Iz tog razdoblja sačuvano je nekoliko djela Alešija i njegove radionice, koja se po mojem mišljenju stilski razlikuju od izgubljene skulpture. Tako se, primjerice, od njegova najranijeg splitskog djela – kapele Sv. Katarine koja se nekoć nalazila u crkvi Sv. Dominika, a na kojoj je radio 1448. godine – u Arheološkom muzeju u Splitu, čuva ulomak oltarne pregrade s likom anđela koji drži svijećnjak.66 Čini mi se da sačuvana glava anđela ne pokazuje stilske sličnosti s izgubljenom šibenskom glavom. Razlike u stilu očituju se i kada kompariramo izgubljenu glavu s nekoliko djela na kojima je Aleši radio s radionicom u gradu Rabu. Spomenula bih tako, od rapskih djela, stup sa ženskom figurom s kapom iz dvorišta nekadašnje kuće Kolana Crnote (de Cernotta).67 Naime, na početku stubišta u dvorištu ugrađena je s lijeve strane reljefna skulptura ženskog lika u renesansnoj odjeći. Nažalost, skulptura je u lošem stanju. Crte ženskog lica nisu prepoznatljive, kao ni detalji njezine odjeće i frizure. Ženski lik obučen je u renesansnu haljinu s rukavima koji sežu do laktova. Na glavi se nalazi oglavlje / kapa. Figura stoji na kamenom polustupiću i pilastru, a koji je s bočne lijeve strane ukrašen karakterističnom kaneliranom školjkom i tordiranim užetom izvedenim na način radionice Andrije Alešija. Skulptura je vje- rojatno na ovo mjesto naknadno postavljena. Rad se pripisuje radionici Andrije

crkve-pećine Sv. Ante opata u šibenskom...

19. Alešija. Međutim, unatoč lošem stanju skulpture, možemo reći da je rad lošiji od Anđeo svjećonoša pokraj krsnog sačuvanih primjera koji se pripisuju Alešiju i njegovoj radionici u bivšoj rapskoj zdenca, katedrala, Rab (foto: S. Sorić) katedrali. Možda je skulptura bila dio kućne oltarne kapelice obitelji Crnota.68 Budući da je glava ženske figure iz dvorišta palače Crnota neprepoznatljivih crta Angel candleholder next to the baptismal font, Rab Cathedral lica, nije je moguće uspoređivati s fizionomijom izgubljene ženske figure iz špilje Sv. Ante opata. Smatram, nadalje, da glavice nekoliko sačuvanih rapskih dopojasnih fi- 20. gura anđela svjećonoša, poput glava anđela s ogradice kapele koju su Aleši i njegova Anđeo svjećonoša na ogradici, radionica radili za Petra Cara u crkvi Sv. Bernardina u Kamporu, ne pokazuju izra- katedrala, Rab (foto: S. Sorić) zitiju fizionomijsku bliskost s izgubljenom ženskom glavom iz crkve Sv. Ante opata. Angel candleholder on the rail, Rab Mislim pritom i na nekoliko figura anđela svjećonoša iz rapske katedrale (a nalaze Cathedral se na stupiću pokraj ulaza u katedralu, pokraj krsnog zdenca i na ogradici sjeverne 21. bočne apside), na one koji se danas čuvaju u spremištu župnog ureda u Barbatu, i na Anđeo svjećonoša, samostan Sv. anđele koji se čuvaju u Kamporu.69 Eufemije, Kampor, otok Rab (foto: Na navedenim rapskim djelima, pilastrićima, djelovima oltarnih ograda, nije pri- E. Hilje) mijenjen motiv dentela koji krasi podnožje izgubljene ženske glave iz crkve Sv. Ante Angel candleholder, monastery of St opata. Nekoliko rapskih stupića s figurama anđela, odnosno sačuvanih ograda, krasi Euphemia, Kampor, island of Rab ukras u formi niza dijamantnih vrhova. Na okvirima nadgrobnih ploča biskupa Iva- na Skafe (Scaffe) i Kolana Crnote uočava se, pak, motiv zubaca i lozice.70 Aleši je u Trogiru radio na krstionici od 1460. do 1467. godine,71 i potom, od 1468. godine na kapeli Sv. Ivana Trogirskog u katedrali.72 Istaknula bih da je motiv dentela dio bogata ukrasnog repertoara portala trogirske krstionice, koji se pripisuje Andriji Alešiju. Smatram da izgubljena ženska glava (poprsje) fizionomijom i obradom kose podsjeća na glavu prvog od trojice anđela koje je isklesao Andrija Aleši na reljefu Kr- štenja Kristova na luneti portala na pročelju trogirske katedralne krstionice. Riječ je o anđelu koji je smješten sasvim uz lijevi rub ove kamene oltarne pale. Sličnosti se vide u oblikovanju kose, tipu frizure i u oblikovanju glave i fizionomijskih crta. Zagrebački istraživač Predrag Marković, pišući nedavno o ovom velikom reljefu, istaknuo je kako je tročlana skupina anđela koja se nalazi na reljefu Krštenja Kri- stova na pročelju trogirske krstionice jurjevskog podrijetla. Marković o trogirskom reljefu Krštenja piše kao o „čisto renesansnoj kompoziciji koja je osvanula zahva- ljujući Andriji Alešiju”, koji je surađivao s Jurjem Dalmatincem na krstionici šiben- ske katedrale i na izradi kiparske opreme Male Papalićeve palače u Splitu.73 Nadalje, valja se prisjetiti da je već 1985. godine slovenski istraživač Stanko Kokole uočio kako je tročlana skupina anđela s trogirskog Krštenja „gotovo u bloku kopirana s izgubljenog brončanog tonda »Bogorodica sa šest anđela« koji je nastao u krugu Luce della Robbia oko 1430. godine”.74 Predrag Marković je, vraćajući se nedavno

crkve-pećine Sv. Ante opata u šibenskom...

22. Andrija Aleši, Reljef Anđela iz zbirke Radman, Gradski muzej Omiš (izvor: R. TOMIĆ /bilj. 75/) Andrea Alessi, relief of an angel from the Radman Collection, Omiš City Museum

na tu Kokoleovu opservaciju, zapisao: „Jedina veća razlika u odnosu na della Robi- jin izvornik očituje (se) kod prvog anđela prekrivenih ruku kojega, pak, neprirodan položaj nogu, okrenutih u suprotnom smjeru od tijela, odaje kao nespretan pokušaj prilagodbe izvornog rješenja.” Ovalna punašna ženska glava uokvirena bujnom va- lovitom kosom počešljanom u dugim, krupnim pravilnim uvojcima, na koju odoz- go naliježe mala kapa, podsjeća i na skulpturu anđela Andrije Alešija koja se čuva u Gradskom muzeju u Omišu, a porijeklom je iz zbirke Radman iz Radmanovih mlinica. Za spomenuti reljef anđela (dimenzija 120 x 85 cm) koji se danas nalazi u Gradskom muzeju u Omišu još je Cvito Fisković iznio mišljenje da je proizvod Alešijeve škole, dok su ga Jerko i Tomislav Marasović bili pripisali Jurju Dalmatincu ili njegovoj radionici. Akademik Radoslav Tomić autorstvo omiškog reljefa pripisuje

crkve-pećine Sv. Ante opata u šibenskom...

sljedbeniku Jurja Dalmatinca.75 Godine 2016. Predrag Marković iznosi mišljenje da omiški reljef, koji „pokazuje sve karakteristične odlike Alešijeva dlijeta, a po kvaliteti ne zaostaje za njegovim drugim djelima ranog razdoblja”, treba uvrstiti u njegova vlastoručna ostvarenja. Čini mi se da bismo na temelju sličnosti između izgubljene šibenske glave s gla- vom anđela na reljefu Krštenja na luneti portala trogirske krstionice i glavom anđe- la iz zbirke Radman mogli izgubljeno žensko poprsje porijeklom iz crkve Sv. Ante opata u Kanalu sv. Ante vremenski datirati nakon razdoblja Alešijeva rada za rapske naručitelje (1453. – cca 1460.). Valja imati na umu da je veći dio rapskih djela izra- đivao u Splitu, gdje je imao radionicu s mnogobrojnim pomoćnicima i učenicima. Alešijev način rada prepoznat je na nekoliko palača u splitskoj gradskoj jezgri, a na nekima od njih je, sudeći prema dokumentima, radio istodobno kad i za rapske naručitelje.76 Zna se da je za radove na dovršenju sakristije trogirske katedrale Aleši isplaćen 1455. godine,77 a atribuira mu se i rad na nekim trogirskim palačama.78 Go- dine 1466. spominje se kao stanovnik Trogira, gdje je izveo svoje najpoznatije djelo, Krstionicu trogirske katedrale. Alešijevi rapski radovi jasno očituju da je on u razdoblju od 1453. do 1460. go- dine radio kao kasni gotičar pod utjecajem Jurja Dalmatinca, a potom se, kao što je poznato, njegov stil mijenja, pod utjecajem Nikole Firentinca. Stoga je velika šteta da je iz depoa Muzeja grada Šibenika ukradeno žensko poprsje porijeklom iz crkve Sv. Ante opata. Naime, samo na temelju starih fotografija teško je donositi konkretnije, preciznije zaključke bilo o autorstvu skulpture, bilo o njezinoj dataciji. Kao što sam već u uvodu članka spomenula, kada je davne 1912. godine don Luka Jelić, možda na temelju sugestije austrijskog konzervatora Hansa Folnesicsa, pretpostavio da izvedba ženskog poprsja iz špilje Sv. Ante pokazuje karakterističan Alešijev rukopis i njegove kiparske domete, istraživanje opusa Andrije Alešija bilo je još u povojima. Jelić je na temelju izgleda postolja ispod poprsja iznio pretpo- stavku da se skulptura nekoć nalazila na pregradi kora. Nažalost, ni Jelić ni Stošić nisu zabilježili podatak iz kojeg objekta, odnosno s koje lokacije potječe izgubljeno žensko poprsje. Stoga bi pitanje izvorne lokacije izgubljenog poprsja, kao i identifi- kacije mlade ženske osobe prikazane s kapom na glavi, do daljnjeg trebalo ostaviti otvorenim. Ukratko, obje glave koje su se početkom 20. stoljeća nalazile u špilji-cr- kvi Sv. Ante opata otvaraju nova pitanja u vezi s Jurjevom i Alešijevom djelatnosti na šibenskom području. Preostaje nam jedino nadati se skorom pronalasku arhivske građe koja bi upućivala na prisutnost Jurja Dalmatinca, odnosno Alešija i njegove radionice na nekim u znanosti dosad neistraženim konkretnim šibenskim lokaci- jama s kojima bi se mogla povezati muška glava iz depoa Muzeja grada Šibenika i izgubljeno žensko poprsje.

crkve-pećine Sv. Ante opata u šibenskom...

BILJEŠKE 1 Zahvaljujem kolegici Marini Lambaša, višoj kustosici Muzeja ja znanstvenog opusa, Knjižica sažetaka, znanstveni skup, Zadar, grada Šibenika, na mogućnosti da istražim i obradim mušku gla- 24. listopada 2019., 15. Zbornik kongresa je u tisku. Zahvaljujem vu iz špilje Sv. Ante koja se čuva u fundusu Muzeja, kao i na uvidu Arsenu Duplančiću, knjižničaru Arheološkog muzeja u Splitu na u muzejske inventarne knjige. Posebno zahvaljujem na pomoći u mogućnosti da istražim i obradim Jelićeve fascikle s bilješkama istraživanju ove teme Emilu Podrugu, kustosu arheologu Muzeja povezanim s pećinom Sv. Ante u Kanalu sv. Ante kod Šibenika i grada Šibenika te šibensko-splitskom povjesničaru Josipu Paviću, svjetionikom na Jadriji u Arhivu Arheološkog muzeja. Jelić je na djelatniku Javne ustanove u kulturi Tvrđava kulture u Šibeniku. terenu vodio bilješke u malom notesu u kojem je crtao i nacrte s Članak je nastao radom na projektu „ReCogniSeMe – Rituali, mjerama umjetnina, predmeta i objekata kojima se bavio. Potom ceremonije i simboli hrvatskog srednjovjekovlja u europskom bi bilješke u kancelariji prepisivao učisto u arke trgovačkog pa- kontekstu (800. – 1600.)” Hrvatske zaklade za znanost (šifra: IP- pira, sistematizirajući prikupljene podatke s terena po topograf- 2020-02), kojem je voditelj dr. sc. Robert Kurelić. skom ključu. Na naslovnici notesa s podatcima o Jadriji i špilji Sv. 2 U vrijeme kada je posjetio špilju Sv. Ante opata don Luka Jelić Ante, koji se čuva na poz. IX, svesku IX/I zapisano je: Šibensko je obavljao službu konzervatora umjetničkih i povijesnih starina područje 1911-1913. Zahvaljujem Marku Silovu, knjižničaru iz za sjevernu Dalmaciju. Jelić je u službi konzervatora za sjevernu Arheološkog muzeja u Splitu na skeniranim stranicama iz Arhiva Dalmaciju naslijedio Josipa Alačevića. O njemu vidi: SLAVKO don Luke Jelića. KOVAČIĆ, NIKŠA LUČIĆ, s.v., Jelić, Luka, Hrvatski biografski 5 Odlaskom Hrvatske vojske, koja je od Jugoslavenske ratne armi- leksikon, 6, I-Kal, Zagreb, 2005., 436–439. je preuzela kasarne i druga postrojenja na lijevoj obali Kanala sv. 3 Špilja Sv. Ante je bila crkveno vlasništvo još u rujnu 1929. go- Ante, špilja je izgubila funkciju topovske mitnice. Pristup špilji po- dine, ali je Vojna komanda u Šibeniku bez dozvole Biskupskog staje dopušten. Međutim, pristup špilji s kopna, zbog lošeg puta, ordinarijata, odobrila vojsci rušenje njezina vanjskog zida i izradu bio je gotovo nemoguć do 2014. Godine 2014. bila je sredstvima novog, betonskog zida, kako bi napravili stražarnicu za smještaj Europske unije i Šibenske županije uz lijevu stranu kanala izgra- vojnika. Krsto Stošić posljednji je put spominje kao crkvu 1936. đena šetnica dugačka više od četiri kilometra. Tada su uklonjeni godine u Popisu zgrada, utvrda, zidina, crkava i kapelica. Taj je ostatci topovske mitnice koja se nalazila unutar špilje, i poduzeto popis načinio Stošić radeći na pripremi šibenskog Privremenog je arheološko istraživanje u špilji, te naručen konzervatorski elabo- pravilnika za čuvanje starina. O tom Popisu držale smo Marina rat. Vidi: MILIVOJ MILETIĆ, JOŠKO ĆUZELA, (bilj. 3). Lambaša i ja referat pod nazivom Konzervatorska suradnja Ljube 6 KRSTO STOŠIĆ (bilj. 3, 1941.), 18. Karamana i don Krste Stošića 1925.-1940., na znanstvenom sku- 7 Činjenica da je Stošić 1926. godine dobio ove dvije kamene gla- pu Ljubo Karaman, Pedeset godina poslije, održanom u Splitu 23. ve da ih smjesti u novootvoreni gradski muzej potvrđuje da je – 24. IX. 2021., u organizaciji Književnog kruga u Splitu i Insti- naslućivao da su glave vrijedno kulturno blago. U članku ću se tuta za povijest umjetnosti. O crkvici Sv. Ante opata u Kanalu sv. baviti samo spomenutim glavama, a ne i ostalim, crkvenim inven- Ante vidi: KRSTO STOŠIĆ, Pećina sv. Ante Opata u šibenskom tarom koji je Jelić zatekao u pećini, jer je to predmet opsežnijeg kanalu, Pučka tiskara Šibenik, 17. I. 1927. (letak); KRSTO STO- istraživanja na kojem surađujem s Emilom Podrugom i Josipom ŠIĆ, Sela šibenskog kotara, Šibenik, 1941., 18–21; MILIVOJ MI- Pavićem. LETIĆ, JOŠKO ĆUZELA, Crkva sv. Ante (kanal sv. Ante), Šibenik, konzervatorski elaborat, DOM-KONZALTING d.o.o. – Šibenik, 8 KRSTO STOŠIĆ (bilj. 3, 1941.) ne spominje beneficij Scotti u opi- travanj, 2015. U blizini pećine spominje se lazaret, koji je služio u su špilje Sv. Ante. vrijeme velikih epidemija zaraznih bolesti. Vidi: ZORAN LADIĆ, 9 Riječ je o sjevernoj kuli na Rtu Burnji turan koja se u povijesnim O šibenskim hospitalima i leprozorijima kasnog srednjeg vijeka dokumentima naziva Velika kula, dok se južna kula na Rtu Juž- prema bilježničkim spisima, u: Šibenik od prvog spomena, zbornik ni turan naziva Mala kula. O nekadašnoj Velikoj i Maloj kuli na radova s međunarodnog znanstvenog skupa 950 godina od prvog početku šibenskog Kanala sv. Ante vidi: IVO GLAVAŠ, IVO ŠPR- spomena Šibenika, Šibenik 26. – 28. rujna (ur. Iva Kurelac), Šibe- LJAN, Kule na ulazu u Kanal sv. Ante – neodvojivi dio šibenskih nik-Zagreb, Muzej grada Šibenika-Hrvatska akademija znanosti fortifikacija, Ars Adriatica, 8 (2018.), 47–60. i umjetnosti, 2018., 159. Pećina nije bila dostupna kopnenim pu- 10 Folnesics, Hans Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Lek- tem do 2014. godine. Javna ustanova Nacionalni park Krka pla- sikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 30. 12. nirala je njezinu skoru obnovu. U tijeku su istraživanja u špilji 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=20042. i njezinoj okolici koja vode arheolog Emil Podrug i povjesničar Zajedno s Eduardom Hütterom od 1913. do 1919. obnašao je Josip Pavić. dužnost državnog konzervatora za Salzburg. Bio je član Institu- 4 Njegova pismohrana čuva se danas u Arhivu Arheološkog muzeja ta za austrijska povijesna istraživanja te obnašao funkciju tajnika u Splitu. Deveta kutija ostavštine dr. Luke Jelića u Arheološkom Saveznog ureda za spomenike. Za vrijeme Prvog svjetskog rata, muzeju u Splitu nosi ime Sibenicensia. Vidi: Arhiv Arheološkog kada je 1917. godine E. Hütter poslan na front, Folnesics je sa- muzeja u Splitu (dalje: AMS, arhiv), Arhiv don Luke Jelića, po- mostalno obavljao funkciju salzburškog državnog konzervatora. zicija XI (dalje: poz. IX). Zabilješke povezane s pećinom Sv. Ante Godine 1919. otišao je u prijevremenu mirovinu. O Folnesicsu nalaze se u dvama Jelićevim svescima na poz. IX, označena bro- vidi: Mitteilungen der Zentralkommission, 1914, III. Folge, XIII. jevima IX/1 i IX/2. O ovoj arhivskoj građi vidi: JOSIP PAVIĆ, Jg., Personalstand vom 30. November 1914, o. S.; IMMA WAL- Hrvatska utvrđenja Šibenika i okolice u ostavštini Luke Jelića, u: DERDORFF, Inventarisierung und stilgerechte Restaurierung’: Die Don Luka Jelić (1864. – 1922.) istraživač i znanstvenik: valorizaci- primären Aufgaben der institutionellen Denkmalpflege im Kron-

crkve-pećine Sv. Ante opata u šibenskom...

land Salzburg, Sveučilište u Salzburgu, diplomski rad, siječanj 23 PREDRAG MARKOVIĆ, Katedrala sv. Jakova u Šibeniku, Prvih 2005., mentorica prof. Monika Oberhammer, 67. Walderdorff- 105 godina, Zagreb, 2010., 43, 55–56. InventarisierungundstilgerechteRestaurierung-Diplomarbeit.pdf 24 Valja imati na umu da je Folnesics 1915. objavio i zasebnu studiju (18. 1. 2021.). o Nikoli Firentincu (HANS FOLNESICS, Niccolò Fiorentino, ein 11 Iz bilježaka doznajemo da je s Jelićem i Folnesicsem bio u špilji, unbekannter Donaltelloschüler, Monatschefte für Kunstwissen- na terenu, i gospodin Mate Jakus. schaft 8 (1915.), 187–197, te da je 1921., neposredno prije preu- 12 Kuriozum je da se u drugom Jelićevu putnom notesu, koji se čuva ranjene smrti, napisao bibliografsku jedinicu o Jurju Dalmatincu u fascikli IX/1, kojem na naslovnici piše Murter-Krka 1907-1911., za čuveni lajpciški Algemeines Lexikon der Bildenden Künstler. pokraj zabilješki povezanih s kućom obitelji Gogala u gradu Šibe- HANS FOLNESICS, s.v. Giorgio da Sebenico, Algemeines Lexi- niku nalazi i jedan kraći zapis o špilji Sv. Ante u kanalu, a koji se kon der Bildenden Künstler von der Antike bis zum Gegenwart, vol. odnosi na kamenicu s natpisom iz 15. stoljeća, koja je i danas u XIV. (ur. Thieme Ulrich i Felix Becker), Leipzig, 1921., 84–85. špilji: „a) rechts Wasserbecken, b) links Sarkofag (Inschrift)”. 25 Ukupna visina glave, u profilu je 33 cm, a visina same glave bez 13 Oko 1925. godine kada je don Krsto Stošić iz Šibenika radio vrata je cca 20 cm. Inventarni broj zapisan je na poleđini glave. na tome da se osnuje muzej u Šibeniku, apelirao je na građane Zahvaljujem na mogućnosti uvida u podatke u novoj Inventarnoj Šibenika da poklone vrijedne predmete koje posjeduju za bu- knjizi Muzeja kustosici Marini Lambaši i kustosu Emilu Podrugu. dući muzej. Crkvica Svih svetih iznad gradske vjećnice bila je U staroj inventarnoj knjizi vodila se pod br. 8, a broj skede je 124. uređena za prvi muzej grada Šibenika, a stradala je u Drugom 26 Detaljnu analizu glava proveo je RADOVAN IVANČEVIĆ u stu- svjetskom ratu skupa s dijelom muzejskog inventara. O povijesti diji Šibenska stolnica – udio renesansne skulpture, Sedam stoljeća Muzeja grada Šibenika vidi: https://hr.wikipedia.org/wiki/Mu- šibenske biskupije, zbornik znanstvenog skupa, Šibenik 22.-26. IX. zej_grada_%C5%A0ibenika (pregledano 20. 12. 2020.). U Mu- 1998., Šibenik, 2001., 834, 835, 838–843. U ovom radu koristit zeju se čuvaju i tzv. stare inventarne knjige koje je vodio jedno ću se numeracijom glava na apsidama i sjevernom zidu katedrale vrijeme Frane Dujmović, zadarski povjesničar, arheolog i muze- koju je Ivančević proveo u navedenom članku. Literaturu o ovoj alac (Zadar, 4. X. 1902. – Zadar, 18. III. 1977.), ravnatelj Muzeja temi vidi u knjizi Predraga Markovića o šibenskoj katedrali PRE- od 1949. do 1960. LOVORKA ČORALIĆ, Dujmović, Frane, Hr- DRAG MARKOVIĆ (bilj. 23), 213–221. vatski biografski leksikon, Zagreb, 1993., 676. Ksenija Kalauz ih je 27 O tome vidi RADOVAN IVANČEVIĆ (bilj. 26); PREDRAG obradila u inventarnoj knjizi, jer je vodila brigu o njima u okviru MARKOVIĆ (bilj. 23), 213–221. zbirke lapida koji pripadaju Kulturno-povijesnom odjelu Muzeja. 28 IVANA PRIJATELJ PAVIČIĆ, Pokušaj identifikacije pojedinih 14 Podatak iz tzv. nove Inventarne knjige Muzeja grada Šibenika. glava na šibenskoj katedrali, Radovi Instituta za povijest umjetno- Glava se vodi pod inventarnim brojem KPO MGŠ 687. Kalauz je sti, 18 (1994.), 17. zapisala da je od vapnenca, i da su joj dimenzije 37 x 18 x 17 cm. U starom inventaru glava se vodila pod br. 17. 29 IVANA PRIJATELJ PAVIČIĆ, Ecclesia militans na apsidama ši- benske katedrale, u: Sedam stoljeća šibenske biskupije, zbornik 15 KRSTO STOŠIĆ (bilj 3, 1941.), 19. » Iz pećine (pećina-crkvica sv. znanstvenog skupa, Šibenik, 2001., 867. Ante, o. p.) su prenesene u Grad. Muzej… dvije kamene glave iz re- nesansne dobe. Jedna je ženska s kapicom i spuštenim zakovrčenim 30 RADOVAN IVANČEVIĆ (bilj. 26). kosama. Donja strana ima korintski ukras poput kocaka i vidi se, 31 PREDRAG MARKOVIĆ (bilj. 23), 161. da je glava bila negda na kakvom stupu. Druga je muška glava s 32 MILOŠ ŠKARICA, Još o glavama sa šibenske katedrale, Zadar- kratkim zakovrčenim kosama, iste veličine kao prva (40 cm).« ska revija 5-6 (1975.), 362; KRSTO STOŠIĆ, Umjetnički vijenac 16 Napomenula bih kako se Jelić u zabilješkama u bilježnici koristi Šibenske Katedrale, Sedamdeset i jedna glava od kamena, Novo i talijanskim jezikom Grotte: Capelle S. Antonio, dok u nastavku doba, Split, 88 (1929.), 20; RADOVAN IVANČEVIĆ (bilj. 26), piše a) rechts Wasserbechen, b) links Sakrofag (Inschrift?), „na nje- 834, 835, 838–843; DANKA RADIĆ, Prilog za Jurja Dalmatinca, mu su natpisi”. u: Između tranzicije i globalizacije – hrvatska povijest umjetnosti 17 Jelić je zabilježio na crtežu skulpture njezine dimenzije: ukupna u suvremenom društvu, Zbornik 2. simpozija hrvatskih povje- visina skulpture s postamentom – 40cm, a ženskog lica – 12 cm, sničara umjetnosti, 2007., 135. Pasini je isklesao njezinu repliku, širina prednje strane stupca sa zupcima – 16 cm, širine bočne i postavio je kao 8. na južnoj apsidi. Glava je nedavno skinuta strane stupca sa zupcima – 14 cm. sa svjetionika na Jadriji i pohranjena u depou Interpretacijskog 18 HANS FOLNESICS, Studien zur Entwicklungsgeschichte der Ar- centra katedrale Sv. Jakova Civitas Sacra. Zahvaljujem na foto- chitektur und Plastik des XV. Jahrhunderts in Dalmatien, Jahr- grafijama glave Ani Klarić, voditeljici Interpretacijskog centra buch des Kunsthistorisches Institutes der K. K. Zentralkommission katedrale Sv. Jakova Civitas Sacra i šibenskom fotografu Valenti- für Denkmalpflege, 8 (1914.), 27–196. nu Dražiću-Celiću. 19 HANS FOLNESICS, Die Illuminierten Handschriften in Dalmati- 33 O prosječnoj visini ljudskih glava na frizu vidi: RADOVAN en, Leipzig, Verlag von Karl W. Hiersmann, 1917., VII. IVANČEVIĆ (bilj. 26), 834. Za potrebe članka izmjerila sam vi- sinu glava na sjevernom zidu i apsidama, koristeći se pri tome 20 HANS FOLNESICS (bilj. 18), 53-88, 121-176. numeracijom glava kojom se koristi RADOVAN IVANČEVIĆ 21 HANS FOLNESICS (bilj. 18), 61–63. (bilj. 26) na fotogrametrijskim snimkama i crtežima vijenca ši- 22 HANS FOLNESICS (bilj. 18), 132. Folnesics piše za krstionicu: benske katedrale. Prema mojem mjerenju njihove visine su slje- Dass es die erste im Geiste der Renaissance empfundene Komposi- deće: glava br. 1 – 21 cm, glava br. 2 – 22 cm, glava br. 3 – 22 cm, tion innerhalbs der norddalmatinischen Schule bidet. glava br. 4 – 22 cm, glava br. 5 – 29 cm, glava br. 6 – 22 cm, glava

crkve-pećine Sv. Ante opata u šibenskom...

br. 7 – 25 cm, glava br. 8 – 22 cm, glava br. 9 – 22 cm, glava br. iznosi hipotezu da su tri apside šibenske katedrale s glavama 10 – 30 cm, glava br. 11 – 22 cm, glava br. 12 – 22 cm, glava br. koje je klesao Juraj Dalmatinac s radionicom podignute između 13 – 22 cm, glava br. 14 – 22 cm, glava br. 15 – 22 cm, glava br. 1456. i 1459. godine. Zagrebački povjesničar umjetnosti Predrag 17 – 22 cm, glava br. 18 – 22 cm, glava br. 19 – 22 cm, glava br. Marković smatra da se to dogodilo u petomjesečnom razdoblju 20 – 28 cm, glava br. 21 – 24 cm, glava br. 22 – 24 cm, glava br. između studenoga 1457. i ožujka 1458. godine. Marković iznosi 23 – 22 cm, glava br. 25 – 23 cm, glava br. 26 – 24 cm, glava br. i drugu mogućnost: da su glave „podno zidova apsida” isklesane 27 – 21 cm, glava br. 28 – 22 cm, glava 29 – 23 cm, glava br. 30 tek početkom šezdesetih godina, kada dolazi do pokretanja novih (Pasinijev autoportret) – 26 cm, glava br. 31 – 19 cm, glava br. radova na gradilištu katedrale. JANEZ HÖFLER, Doslej neobjav- 32 – 23 cm, glava br. 33 – 21 cm, glava br. 34 – 22 cm, glava br. ljen likovni vir za apsidalne niše šibenske stolnice Jurja Mateje- 35 – 20 cm, glava br. 36 – 19 cm, glava br. 37 – 20 cm, glava br. va Dalmatinca, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji (Zbornik 38 – 20 cm, glava br. 39 – 19 cm, glava br. 40 – 21 cm, glava br. Krune Prijatelja II.) 32 (1992.), 450 (445–457); PREDRAG MAR- 41 – 23 cm, glava br. 42 – 23 cm, glava br. 43 – 24 cm, glava br. KOVIĆ (bilj. 23), 213. 44 – 24 cm, glava br. 45 – 19 cm, glava br. 46 – 24 cm, glava br. 40 Predrag Marković smatra da je Radovan Ivančević u nekoli- 47 – 22 cm, glava br. 48 – 21 cm, glava br. 49 – 21 cm, glava br. ko studija posve pogrešno glave numerirao slijeva nadesno (od 50 – 22 cm, glava br. 51 – 20 cm, glava br. 52 – 25 cm, glava br. južne apside prema sjevernoj) te ih je sve, bez obzira na znatne 53 – 18 cm, glava br. 54 – 18 cm, glava br. 55 – 20 cm, glava br. kvalitativne razlike, datirao 1443. godinom. RADOVAN IVAN- 56 – 21 cm, glava br. 57 – 21 cm, glava br. 58 – 21 cm, glava br. ČEVIĆ, Šibenski portreti Jurja Dalmatinca (1443), Peristil 43/44 59 – 20 cm, glava br. 60 – 19 cm, glava br. 61 – 19 cm, glava br. (1999./2000.), 41–76. PREDRAG MARKOVIĆ, Dekonstrukcija 62 – 20 cm, glava br. 63 – 24 cm, glava br. 64 – 21 cm, glava br. rekonstrukcije: o krstionici trogirske katedrale ponovo i s razlo- 65 – 19 cm, glava br. 66 – 19 cm, glava br. 67 – 21 cm, glava br. gom, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 47 (2013.), 161. 68 – 22 cm, glava br. 69 – 25 cm, glava br. 70 – 24 cm, glava br. 41 Njezina replika nalazi se sama na zasebnom bloku na jugoistoč- 71 – 24 cm. Sličnu visinu kao glava iz špilje na katedralnom frizu noj apsidi. Riječ je o glavi koju donosi RADOVAN IVANČEVIĆ imaju glave br. 35, 38, 51, 59 i 62. Od toga tri glave (br. 35, 38 i (bilj. 26) pod rednim brojem 8. 62) Ivančević pripisuje Jurju Dalmatincu, glavu br. 59 pripisuje 42 RADOVAN IVANČEVIĆ (bilj. 26), 851. Jurjevu suradniku, a za glavu br. 51 drži da je preklesana, odno- sno zamijenjena. Pet je glava visine 19 cm, a glava br. 54 je visine 43 RADOVAN IVANČEVIĆ (bilj. 26), 852. Takav detalj kružnog 18 cm. obruba oko vrata uočavamo kod nekoliko glava na južnoj i središ- njoj apsidi, primjerice kod glava koje Ivančević označava rednim 34 Obnova se vodila od 1848. do 1860. godine. Katedrala je nano- brojevima 4., 31. i 40. vo bila posvećena 1860. godine. Godine 1850. prema projektima P. Bionija obnovu katedrale vodio je Volfgang Parkler iz Beča. U 44 NENAD CAMBI, Imago animi. Antički portret u Hrvatskoj, Knji- razdoblju 1852. – 1854. voditelj radova na katedrali bio je vene- ževni krug, Split, 2000. Sličnosti s glavom iz crkve Sv. Ante po- cijanski graditelj Pietro Zen. Spomenuti Jakov (Giacomo) Pasini kazuje muškarčeva glava iz okolice Zadra (nekoć zbirka Danieli, studirao je na Umjetničkoj akademiji u Veneciji. Bio je zadužen danas Ny Carlsberg Glyptotek Kopenhagen, druga polovica 1. stoljeća prije Krista), tabla 10-11, glava Tiberija nađena u zaseoku za obnovu dekoracija i skulpture na katedrali, a u Šibenik je došao Banićima poviše Omiša (Muzej grada Omiša, drugo-treće deset- s trojicom sinova Antunom, Domenikom i Demetrijem, koji su ljeće 1. st.), tabla 24-25, glava Druza Mlađeg iz Osora / zaljeva Jas mu pomagali. Posvetni natpis koji slavi završetak radova uklesan (Arheološka zbirka u Osoru, drugo-treće desetljeće 1. st.) tabla je poviše gornjih vrata na ulazu u biskupsku palaču 1874. godine. 36-37, glava mlađeg muškarca s bradom iz Plomina (Flanona), Predrag Marković piše da je 1856. paralelno s obnovom krovova- (Muzej Poreštine u Poreču, treće-četvrto desetljeće 2. stoljeća), svodova katedrale zamijenjen dio arhitektonskih i dekorativnih tabla 100-101, te glava mladog čovjeka, nalazište nepoznato, ne- elemenata, brojni komadi rapske breče umetnuti su u arkade, kao koć u zbirci Danieli, danas u Arheološkom muzeju u Zadru (prvo i dijelovi stilobata stupova, lukovi prozora. ili drugo desetljeće 4. st.), tabla 180-181. 35 DANKA RADIĆ (bilj. 32). 45 Riječ je o stilskom postupku koji se javio u doba vladavine cara 36 Podatci o glavi sa svjetionika na Jadriji nalaze se u Jelićevu notesu Hadrijana, a kojim pogled s naznačenim šarenicama i zjenica- naslovljenom „Šibenik 1911-1913”, koji se čuva na Arhivu Luke ma unutar bjelooočnica dobiva življi izraz, i zahvaljujući tomu Jelića: AMS, arhiv, Arhiv Luke Jelića, poz. IX. Jelić je opisujući pogled usmjeruje u jednom pravcu. Vidi: NENAD CAMBI (bilj. glavu zabilježio jednu pukotinu „preko desnog zigomata”, te ista- 44), 106. knuo da ima debelu vilicu. Nacrtao ju je u profilu i en face, te 46 HANS FONESICS (bilj. 18), 62 i 63 (glava nalik na Homero- zabilježio da je visina glave s kapom 20 cm, visina lica bez kape 16 vo poprsje). O utjecaju antike na Jurja Dalmatinca vidi i HANS cm, a širina glave 24 cm. FONESICS (bilj. 18), 117, 127. Dagobert Frey uočio je antički 37 Na gornjem dijelu poleđine bloka crnom je bojom zapisan mu- utjecaj kod alegorijske skulpture Milosrđa na Loži trgovaca u zejski inventarni broj 688. O tome da su glave na šibenskom frizu Anconi. DAGOBERT FREY, Der Dom von Sebenico und sein najčešće isklesane njih po 3 ili 4 u okviru monolitnog bloka vidi Baumeister Giorgio Orsini, Jahrbuch des Kunsthistorisches Insti- RADOVAN IVANČEVIĆ (bilj. 26), 43. tutes der K. K. Zentralkommission für Denkmalpflege, 7 (1913.), 38 Takve su prema numeraciji RADOVANA IVANČEVIĆA (bilj. str. 121, 122. 26) glave br. 8, 12, 20, 25, 30 (glava graditelja i kipara Giacoma 47 ALESSANDRO DUDAN, La Dalmazia nel arte italiana, II, Mila- Pasinija), 35. no, 1922., str. 234. 39 Tako, primjerice, slovenski povjesničar umjetnosti Janez Höfler 48 MILAN PRELOG, Dva nova „putta” Jurja Dalmatinca i problem

crkve-pećine Sv. Ante opata u šibenskom...

renesansne komponente u njegovoj skulpturi, Peristil, 4 (1961.), 50. hijskog doba iz Dioklecijanove palače u Splitu, Kulturna baština, 49 ANĐELKO BADURINA, Problem literarnih i likovnih predlo- 5 (1978.), 17–27; NENAD CAMBI, Pristup razmatranju skulptu- žaka za ikonografiju Arnirove grobnice, Radovi Instituta za povi- ralnog programa Dioklecijanove palače u Splitu, Kulturna bašti- jest umjetnosti, 3-6 (1986.), Zagreb, 209 i 215. Badurina opisuje na, 14 (1989.), 15; NENAD CAMBI (bilj. 44), 109. Više skulptura putta koji drži platno baldahina s desne strane, poput živog an- takve tipologije evidentirano je u Saloni. NENAD CAMBI, Kipar- tičkog genija. stvo rimske Dalmacije, Split, 2005., 180–183, sl. 270, 271, 277. 50 RADOVAN IVANČEVIĆ (bilj. 40), 70, 72. 56 EMIL HILJE, Dva popisa dobara splitskih slikara iz 15. stolje- ća, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, sv. 49 51 NENAD CAMBI, O uzoru za glavu lijevog egzekutora u motivu (2007.), 316–317 (289–337). Bičevanja na sarkofagu sv. Staša u splitskoj katedrali, Prilozi povi- jesti umjetnosti u Dalmaciji (Zbornik Krune Prijatelja), 32 (1992.), 57 IVANA PRIJATELJ PAVIČIĆ, U potrazi za izgubljenim slikar- vol. II, 474, 476, 477. Reljef Bičevanja Kristova na prednjoj strani stvom, O majstoru Lovri iz Kotora i slikarstvu na prostoru od Du- sarkofaga sv. Staša u splitskoj katedrali Predrag Marković dati- brovnika do Kotora tijekom druge polovice XV. stoljeća, Dubrov- ra između 1449. i 1451. godine. Vidi: PREDRAG MARKOVIĆ, nik, 2013., 339. Kipari Jurjeva kruga – problemi i prijedlozi, u: Ivan Duknović i 58 NENAD CAMBI, Studije o spomenicima uzidanim u kuće Splita krugovi njegove djelatnosti, Zbornik radova međunarodnog znan- i okolice (IV.). Reljef Ivana Evanđeliste u crkvici sv. Jere na Mar- stvenog skupa, Split, 27. i 28. IX. 2010., Split, 2018., (ur. R. Bužan- janu, Kulturna baština 20 / 28-29 (1997.), 30–32 (25–36). Cambi čić, I. Fisković), Split, 2018., 293. vjeruje da je riječ o palimpsestu antičke skulpture. Pri tome bi 52 PREDRAG MARKOVIĆ (bilj. 40), 162. antički bio okvir reljefa s profilacijom, te odjeća muškarca prika- zanog na steli. 53 O Trajanovim tipovima portreta koji po njegovu mišljenju po- kazuju fizionomijske srodnosti s glavom lijevog egzekutora na 59 NENAD CAMBI (bilj. 58), 30. Cambi piše: „Starija glava je bila reljefu Bičevanja u splitskoj katedrali vidi: NENAD CAMBI (bilj. mnogo veća i poslužila je kao materijal za novi lik. Na to upućuje 51), 463–466. Cambi nudi pojašnjenje Jurjeva odabira Trajanova činjenica da su ramena bila znatno šira.” (…) „Prema tome, po portreta: „Ovdje se opravdano postavlja pitanje kako je moguće svoj prilici riječ je o palimpsest-skulpturi.” NENAD CAMBI (bilj. da je došlo do selektivne recepcije ikonografskih karakteristika 58), 29. dvaju tipova portreta. Po mom mišljenju to se moglo dogoditi 60 OSWALD VON KUTSCHERA WOBORSKY, Das Giovannino zbog toga sto je Juraj nesvjesno osjetio mogućnost takve sinteze relief des Spalatiner Vorge birges. Ein allgemeiner Beitrag zur i iskoristio je za svoje potrebe i izmijenio prvi tip postaravši crte Geschichte der Antiken machtahmung, Jahrbuch des kunsthisto- lica, a da nije svjesno stopio oba tipa portreta. Kao druga mo- rischen Institutes des deutsch-österreichischen Staats denkmalma- gućnost isplivava pretpostavka da je zaista doslo do selekcije, ali lamtes, XII (1918.), 1–32. to implicira stvarno poznavanje obaju tipova i svjesni zahvat, što 61 LJUBO KARAMAN, O nekim novijim publikacijama u historiji je manje vjerojatno. Prvo rješenje je prihvatljivo i zbog sljedećih umjetnosti u Dalmaciji, Vjesnik za arheologiju i historiju Dalma- razmišljanja. Očito je da je lijevi egzekutor kazne u kompoziciji tinsku, XLV (1922.), 117–122. Karaman autora reljefa naziva maj- imao funkciju iskazivanja brutalnosti, jer je njegova glava u ci- storom sv. Ivana Evanđelista na Marjanu. jelosti vidljiva oku promatrača.” Trajanova glava iz Visa prema 62 DUŠKO KEČKEMET, Renesansna kiparsko-klesarska radionica mišljenju akademika Cambija je palimpsest, vjerojatno izrađen u Splitu, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 7 (1953.), 81. od Domicijanova portreta. 63 MILJENKO DOMIJAN, Rab. Grad umjetnosti, Zagreb, 2001., 54 NENAD CAMBI (bilj. 51), 468. 28–29. 55 VINKA MARINKOVIĆ, Dvostruka herma iz Dioklecijanove 64 Vidi glavu Bogorodice na fotografiji Bartolomeove skulpture Bo- palače, Kulturna baština 41 (2015.), 225–236. Akademik Nenad gorodice iz Navještenja iz mjesta Liebieg aus Frankfurt na Majni Cambi više puta je upućivao na navedene ulomke smatrajući da u: WOLFGANG WOLTERS, La scultura gotica veneziana 1300- je riječ o dvjema samostalnim skulpturama nadnaravnih dimen- 1460, Venezia, 1976. Alfieri edizioni, vol. II., pretiskanoj u članku zija, koje su u paru krasile jedan od arhitektonskih sklopova car- PREDRAGA MARKOVIĆA, Mramorni reljefi venecijanske radi- ske rezidencije. Na temelju stilskih i formativnih karakteristika, onice Bon u Senju i krčki Frankopani, Radovi Instituta za povijest Cambi je desno uzidani portret s oprezom pripisao jednom od umjetnosti, 30 (2006.), 20, sl. 18. Zanimljivo bi bilo s tim u vezi starijih tetrarha (augusta) – caru Maksimijanu, a drugi liku iz obratiti pozornost i na glave koje je isklesao Bartolomeo Bon na božansko-mitološke sfere Dioskuru. Vinka Marinković bavi se i kruni bunara u unutrašnjem dvorištu palače Cà d’ oro u Veneciji. mjestom gdje je herma postavljena u sekundarnoj uporabi: „Kon- Vidi: HANS FOLNESICS (bilj. 18), 48–49, fig. 40. tekst pronalaska je nejasan. Kao što je na početku rečeno, glave 65 Podatci iz stare Inventarne knjige Muzeja grada Šibenika. su prvi put zabilježene u sekundarnoj upotrebi, uzidane u arhi- tektonskom sklopu nedaleko od zapadnih vrata palače. Sasvim je 66 O nekadašnjoj kapeli Sv. Katarine u crkvi Sv. Dominika u Splitu logična pretpostavka da je, prilikom niza sustavnih pregradnji i vidi: KRUNO PRIJATELJ, Andrija Aleši u Splitu, Prilozi povijesti dogradnji koje su se dogodile u tom prostoru, herma pronađena u umjetnosti u Dalmaciji, 5-1 (1948.), 46–47; MILAN IVANIŠE- neposrednoj blizini. Tada ju je graditelj ili vlasnik, sa željom da je VIĆ, Andrija Aleši u Splitu 1448. godine, Kulturna baština, 11-12 prezentira, prepolovio i ugradio u zid koji je u tom trenu nastajao. (1981.), str. 19 i 21. O Alešiju vidi i KRUNO PRIJATELJ, Aleši, No, isto tako je moguće da je herma donesena iz bilo kojeg dijela Andrija, u: Hrvatski biografski leksikon, sv. 1, Zagreb 1983., 76–78. palače, jer su već zabilježena lutanja ulomaka i na veće daljine.” O 67 Zahvaljujem prof. dr. Emilu Hilji iz Zadra na fotografijama djela ovim dvjema glavama vidi i: NENAD CAMBI, Dvije glave tetrar- koje je izradila profesorica dr. Sofija Sorić, što mi ih je ustupio na

crkve-pećine Sv. Ante opata u šibenskom...

korištenje. O pilastriću sa ženskim likom vidi: CVITO FISKOVIĆ, Hilji i na fotografijama dvojice anđela iz Kampora. Andrija Aleši i ostali majstori u Rabu, Prilozi povijesti umjetnosti 70 CVITO FISKOVIĆ (bilj. 67), 15–16. u Dalmaciji, 5-1 (1948.), 21–22; MIRO MONTANI, Juraj Dalma- 71 PREDRAG MARKOVIĆ (bilj. 40), 45–60; IVO BABIĆ, Trogir, tinac i njegov krug, Gliptoteka Jugoslavenske akademije znanosti grad i spomenici, Split, 2016., 323–327 (s cjelovitim popisom lite- i umjetnosti, Zagreb, 1967., 58–59. O stupu sa ženskim likom u rature do 2016. godine). dvorištu palače vidi: SOFIJA SORIĆ, Biti plemić u Rabu: iz gra- diteljske djelatnosti rapskog plemstva u arhivskim dokumentima 72 IVO BABIĆ (bilj. 71), 328–338 (s cjelovitim popisom literature 15. stoljeća, u: Likovne umjetnosti, arhitektura i povijesni identite- do 2016. godine). ti, Zbornik Dana Cvita Fiskovića održanih 2016. godine (ur. Ana 73 PREDRAG MARKOVIĆ, Juraj Dalmatinac i Andrija Aleši u Spli- Marinković i Ana Munk), Zagreb, 2018., 52. Spomenimo da je go- tu – majstori, radionice i suradnici, Prilozi povijesti umjetnosti u dine 1453. Aleši sklopio ugovor s rapskim plemićem Kolanom de Dalmaciji, 43 (2016.). Misao o reljefu Krštenja kao renesansnoj Crnotom da mu sagradi kapelu u crkvi Sv. Ivana u Rabu, koju je kompoziciji prvi je zapisao HANS FOLNESICS (bilj. 18), 132: dovršio u kolovozu 1454. godine. O tome ugovoru vidi i MILJEN- Dass es die erste im Geiste der Renaissance empfundene Komposi- KO DOMIJAN (bilj. 63), 66–67; MERI KUNČIĆ, Rapski obrtni- tion innerhalb der Norddalmatinischen Schule bidet. ci, umjetnici i medicinski djelatnici te njihovi klijenti na Rabu u 74 Brončani tondo nastao u krugu Luce della Robbia danas je iz- drugoj polovini 15. stoljeća, Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti gubljen, no od njega se sačuvalo šest terakotnih replika. O tom HAZU, 31 (2013.), 112, 114–115. reljefu i njegovu utjecaju vidi: STANKO KOKOLE, O vprašanju 68 NATALIA BEG, Stambena arhitektura grada Raba u 15. i prvoj renesančnih elementov v kiparskem opusu Jurija Dalmatinca, polovini 16. st., diplomski rad, Filozofski fakultet Sveučilišta u Ri- Zbornik za umetnostno zgodovino, 21 (1985.), 112, 113; PRE- jeci, mentor: Marijan Bradanović, Rijeka, 2016., 43–45. Postavlja DRAG MARKOVIĆ (bilj. 73), str. 158. Postoji i crtež Bogorodice se pitanje koga ova ženska figura predstavlja? Je li riječ o (općeni- sa šest anđela u Biblioteci Ambrosiani u Milanu koji se pripisuje tom) prikazu neke plemićke djevojke? Ako je skulptura bila dio Pisanellu i njegovim sljedbenicima. O vezama terakotnog reljefa sakralne kompozicije, mogla bi prikazivati neku sveticu. radionice Luce della Robbia, Jurjevih anđela na Maloj Papaliće- 69 U rujnu 1456. Aleši je sklopio ugovor s rapskim plemićem Petrom voj palači i trojice anđela Andrije Alešija na trogirskom Krštenju Carom da će izvesti ogradu za apsidu franjevačke crkve Sv. Ber- Predrag Marković držao je referat Nekoliko atributivnih proble- nardina u Kamporu na Rabu, dva anđela svjećonoše, te poprsja ma u kiparstvu Splita XV. stoljeća, na X. Danima Cvita Fiskovića, sv. Franje i sv. Bernardina. O ogradici kapele rađene za Petra Cara simpozij Humanistička kultura Splita i okolice 14. do 16. stoljeća, CVITO FISKOVIĆ (bilj. 67), 19–20; MIRO MONTANI (bilj. 67), 2006. godine. Vidi i rad PREDRAGA MARKOVIĆA, Mramorni 64; MERI KUNČIĆ (bilj. 67), 100–101, 107–110, 119–120; IVAN reljefi venecijanske radionice Bon u Senju i krčki Frankopani, Ra- BRAUT, KRASENKA MAJER JURIŠIĆ: Nobilis sir Petrus de Zaro, dovi Instituta za povijest umjetnosti, 30 (2006.), 24. et viri Arbi, donor of the construction of the Franciscan Church of 75 Cvito Fisković, op. cit. (21), tab. IX.; JERKO i TOMISLAV MA- St. Bernardin in Kampor, I. međunarodni znanstveni skup projek- RASOVIĆ, Palača kraj Zlatnih vrata u Splitu – Novootkriveni rad ta Et tibi dabo, Public and private commissions: Donors and Works Jurja Dalmatinca i njegove radionice, Peristil, 5 (1962.), 67, tab. 8; of Art in the Northern Adriatic during the Early Modern Period, RADOSLAV TOMIĆ, Obitelj Radman i njezina zbirka umjetnina, Rijeka, listopad 2018.; KRASENKA MAJER JURIŠIĆ, Crkva sv. Omiš, 1999., 5; PREDRAG MARKOVIĆ (bilj. 73), 164. Bernardina, Kampor, Djela i naručitelji, na mrežnoj stranici pro- 76 KRUNO PRIJATELJ, Albanski umjetnik Andrija Aleši, Prilozi jekta https://donart.uniri.hr/djela-i-narucitelji/arhitektura/crkva povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 5-1 (1948.), 45–59; ANDRIJA -sv-bernardina-kampor-o-rab/ (posjećeno 7. 10. 2021.). Fotogra- MUTNJAKOVIĆ, Andrija Aleši. Architectonica Croatica VIII., fiju pilastrića Alešijeve radionice s anđelom svjećonošom iz rap- Zagreb, 1998., 60–70; EMIL HILJE, Andrija Aleši i stambeno ske katedrale vidi: CVITO FISKOVIĆ (bilj. 67), 5. Zahvaljujem graditeljstvo u Splitu sredinom 15. stoljeća, Radovi Instituta za prof. dr. Emilu Hilji i prof. dr. Sofiji Sorić iz Zadra na nekoliko povijest umjetnosti, 29 (2005.), 43–56; JOSIP BOSNIĆ, Grbovi fotografija skulptura anđela svjećonoša iz rapske katedrale (koji se palače kraj Zlatnih vrata, u Ulici majstora Jurja u Splitu, Kulturna nalaze na stupiću pokraj ulaza u katedralu, pokraj krsnog zdenca baština, 39 (2013.) 13–38. i na ogradici sjeverne bočne apside) što su mi ih ustupili na kori- 77 IVO BABIĆ (bilj. 71), 339. štenje. O radu Alešija i njegove radionice na porušenim kapelama obitelji Scaffa i Cernotta u crkvi Sv. Ivana u Rabu, te drugim kipar- 78 IVO BABIĆ (bilj. 71), 224–227, 232–233. skim djelima koja se u Rabu pripisuju Alešiju i njegovoj radionici vidi: MERI KUNČIĆ (bilj. 67), 113–118; MARIJAN BRADANO- VIĆ, Još jednom o širenju renesansne skulpture na Kvarneru, Ars Adriatica, 6 (2016.), 132–133. O anđelima za koje se pretpostavlja da su pripadali ili kapeli Kolana Cernotte, ili kapeli Nikole Scaffe, koje su se nalazile u srušenoj samostanskoj crkvi Sv. Ivana Evan- đelista u Rabu vidi: IVAN BRAUT, Andrija Aleši, Ograda s an- đelima bakljonošama, Rab, Djela i naručitelji, na mrežnoj stranici projekta Et tibi dabo https://donart.uniri.hr/djela-i-narucitelji/ skulptura/a-alesi-ograda-s-andelima-bakljonosama-rab/ (posje- ćeno 7. 10. 2021.). Riječ je o fragmentima koji se danas čuvaju u spremištu župnog ureda u Barbatu (otok Rab). Zahvaljujem kolegi

Altri articoli dello/a stesso/a autore/rice

Articoli simili

1-10 di 245

Puoi anche Iniziare una ricerca avanzata di similarità per questo articolo.