##plugins.themes.oapBasic.skip##
Rivista di storia dell’arte adriatica Cerca

Značaj i simbolika psa na sepulkralnim spomenicima Salone

DOI 10.15291/ars.3184

##plugins.themes.oapBasic.downloadPdf##

V. 10 (2020)

##plugins.themes.oapBasic.openAccess##

##plugins.themes.oapBasic.articleMetrics##

  • 3 412 ##plugins.themes.oapBasic.abstractViews##
  • 1 248 ##plugins.themes.oapBasic.pdfDownloads##
  • 12 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsPerDay##
  • 164 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsThisMonth##
  • Silvia Bekavac Odjel za povijest umjetnosti Sveučilište u Zadru Obala kralja Petra Krešimira IV. 2 HR - 23000 Zadar
  • Ivan Klarić
U radu su obrađeni salonitanski sepulkralni spomenici s motivom psa. Dva su osnovna cilja: prvi je proučiti odnos čovjeka i psa kontekstualizirajući ikonografske motive kroz različite aspekte kao što su lov, kult te individualistički pristup pojedinca prema psu kao kućnom ljubimcu; drugi cilj je, analizirajući spomenike, rekonstruirati predodžbu o položaju i slojevitom značenju psa u rimskom društvu, otkrivajući i simboliku određenih likovnih predložaka zastupljenih na salonitanskim sepulkralnim spomenicima.
Salona, sepulkralni spomenici, sepulkralni kult, motiv psa, sarkofag Simplike i Kampaga, lov u antici
##plugins.themes.oapBasic.sections##
  1. Abstract
  2. BILJEŠKE

postojala je i ljekovita praksa trljanja bolesnih osoba zdravim štencima, kako bi se bolest s bolesnika prebacila na životinju.10 Zbog svega navedenog uopće ne izne- nađuje činjenica da se u pratnji grčko-rimskog boga medicine Asklepija, odnosno Eskulapa, javlja upravo pas. Ova veza vidljiva je i u primjerima Asklepijevih svetišta koja su imala svete pse za lizanje bolnih rana i čireva.11 Osim pisanih izvora, kao dokaz o posebnoj brizi prema psima, svjedoče i oste- ološki ostatci koji potvrđuju pseće ukope, bilo da je riječ o pojedinačnim ukopima pasa u samostalne grobne cjeline, u sklopu kojih vlasnici svojim ljubimcima podižu nadgrobne spomenike i pišu epitafe, bilo da su polagani zajedno s pokojnikom kao sastavni dio pogrebnog rituala povezanog s rimskim vjerovanjem o psima koji su psihopompi te kao takvi imaju sposobnost prijenosa duša umrlih na drugi svijet.12

2. Poklopac sarkofaga Simplike i Kampaga, Arheološki muzej Split (foto: S. Bekavac) Cover of the sarcophagus of Simplika and Kampag, Archaeological Museum in Split

spomenicima Salone

3. Ovakvi slučajevi javljaju se, primjerice, u Viminaciju za čije je nekropole karakteri- Poklopac sarkofaga Simplike stično pokapanje pasa uz isključivo dječje grobove. Ovaj pogrebni običaj objašnjen je i Kampaga, detalj s prikazom posmrtne gozbe, Arheološki muzej rimskim vjerovanjem prema kojem pas, između ostalog, predstavlja i dušu umrlog.13 Split (foto: S. Bekavac) U slučaju dojenačke smrti, pokapanje pasa povezano je s obredom pročišćenja. Prvi Cover of the sarcophagus of takav slučaj zabilježen je u 2. st. pr. Kr. u Ateni, gdje je unutar jednog bunara prona- Simplika and Kampag, detail with đena velika količina kostiju koje su pripadale novorođenčadi i psima i to štencima. a depiction of funeral feasting, Smatra se da su psi bili pokopani zajedno s djecom u svrhu pročišćenja od bolesti Archaeological Museum in Split koja je prouzročila preranu smrt.14 Ova praksa prisutna je kontinuirano i u rimskim običajima, što dokazuje još jedan sličan slučaj iz rimskog Lugnana u Italiji, gdje je na kasnoantičkoj nekropoli nađeno četrdeset i sedam dječjih grobova s pripadajućim ukopima pasa. Analiza kostiju potvrdila je kako su djeca vjerojatno umrla od mala- rije, dok su se psi rabili u obredu njihova pročišćavanja.15 Osim u ljekovite svrhe, psi su se još od najranijih vremena upotrebljavali i u ri- tualima koji su bili povezani s plodnosti i rađanjem. Primjer je etrurski grad Pirgi, gdje su pronađeni brojni ulomci ritualno razbijenog keramičkog posuđa i psećih kostiju, koji su korišteni za obred u čast Artemidi Ilitiji, staroj božici porođaja. Štenci su se simpatetičkom magijom prinosili kao žrtve i tijekom poljoprivrednih rituala, poput Robigalije, starog rimskog festivala koji se održavao kako bi se zašti- tila žetva od božanstva poljoprivredne bolesti crvene rđe, Robiga. Na sličan način, u obredu sacrum canarium održavanom usred ljeta kao žrtva prinosila se crvena ženka psa.16 O sveprisutnosti psa u svakodnevnom životu rimskog društva svjedoči i niz dru- gih arheoloških ostataka, od kojih neki imaju i izrazitu umjetničku vrijednost. Brojni su primjeri psećih motiva na keramici, mozaicima, freskama, skulpturi te nadgrob- nim spomenicima. U funeralnom kontekstu, pas se najčešće javlja kao kućni ljubi- mac ili u scenama lova. Iako se u rimskom svijetu znalo za otprilike pedesetak pa- smina, samo se nekoliko vrsta javlja na nadgrobnim spomenicima. To su maltezeri ili manje pasmine pasa slične današnjem malom špicu,17 zatim lakonski lovački pas, te molos, današnji mastif.18 Maltezer je mali kućni pas koji obitava među vlasnici- ma, stoga je na nadgrobnim spomenicima prikazan u društvu gazde, žena i djece. Lakonski pas prikazivao se u lovačkim scenama na jelene ili zečeve, a pripadao bi

spomenicima Salone

današnjoj skupini mediteranskih pasa za lov. Na nadgrobnim spomenicima najčešće je prikazan u toj primarnoj funkciji zajedno s muškarcima ili nešto rjeđe s dječaci- ma.19 Treći najčešći tip psa koji se prikazuje u nadgrobne svrhe je molos ili današnja pasmina mastif (sl. 1). Psi te pasmine po prirodi su čuvari kuće i okućnice, pa se ne prikazuju kao dio ikonografskih kompozicija, već kao zasebna statua, u svojstvu usamljenog čuvara vlasnikova groba.20 Brojni su primjeri gdje vlasnici svoje ljubimce prikazuju na vlastitim nadgrobnim spomenicima.21 Jedan od takvih je primjer iz Salone, a riječ je o poklopcu sarkofaga datiranog u drugu polovicu 3. stoljeća (sl. 2). Izrađen je od vapnenca u obliku krova na dvije vode, pokrivenog ljuskastim ciglama i zabatom u sredini. U akroterijima su prikazani portreti pokojnika Simplike i Kampaga ispod kojih su uklesana njihova imena na grčkom jeziku. U središnjem zabatu izveden je motiv posmrtne gozbe s pokojnicima koji leže na klini, ispred njih je stolić s pićem i jelom. U donjem lijevom kutu u sjedećem položaju, glave uperene prema pokojnicima prikazan je pas Lampa- dis, a u desnom uglu prikazan je drugi pas u ležećem položaju, Ahatia, glave također okrenute prema pokojnicima. Lijevo od stolića nalazi se ptica okrenuta udesno u profilu, imena Panegoris (sl. 3).22 Lampadis, Ahatia i Panegoris tipična su imena kućnih ljubimaca, koja su u rim- skom svijetu prije svega bila grčkog porijekla, dok su latinska imena bila rijetkost.23 Uklesana imena životinja svjedoče kako su na poklopcu sarkofaga zajedno s po- kojnicima prikazani i njihovi ljubimci, koji također sudjeluju u posmrtnoj gozbi.24 Prikaz psa s vlasnikom često se javlja na poklopcima sarkofaga ili funeralnim le- žajevima. Time se izražava privrženost i vjernost vlasniku za života i u zagrobnom životu. Ipak, ovakav motiv posmrtne gozbe nije tipičan za provinciju Dalmaciju, već je nešto češći u provincijama istočnog dijela Ilirika.25 Uklesana imena životinja koje sudjeluju u posmrtnoj gozbi unikatan su nalaz u Saloni zbog čega nema nikakve dvojbe kako je riječ o personaliziranoj želji naručitelja, a ne o tipičnom predlošku salonitanskih klesarskih radionica. Isto tako, vrsta psa odudara od tipičnih manjih pasmina koje su u rimskom svijetu imale isključivo ulogu kućnih ljubimaca, zbog čega je lako moguće da su u ovom slučaju psi Lampadis i Ahatia svojem vlasniku mogli služiti i u druge svrhe. Sa zapadne salonitanske nekropole potječe dobro očuvana stela iz 3. stoljeća, ra- đena od domaćeg vapnenca, a napravljena u obliku titulusa (sl. 4).26 U gornjoj po- lovici nadgrobnog spomenika nalazi se pravokutna niša u kojoj je prikaz poprsja pokojnice. S obje strane niše nalaze se dva pravokutna polja podijeljena u trokute, od kojih donji niz čini uglove pseudozabata, unutar kojih je prikaz psa i ptice, dok gor- nji trokuti sadrže vegetabilne ornamente te imaju funkciju pseudoakroterija.27 Iznad niše nalazi se uklesana formula D(is) M(anibus), a u donjoj polovici spomenika tekst: Ael(iae) Maximinae / d(e)f(unctae) an(norum) XXI / p(osuit) frat(er) t(itulum) Fe/licianus b(ene) m(erenti) / D(---) L(---) S(---).28 Pas je prikazan u sjedećem po- ložaju okrenut nadesno u profilu prema pokojnici, a pored njega, s desne strane, nalazi se okrugli objekt, vjerojatno lopta. Usporedimo li dimenzije lopte s veličinom psa, možemo zaključiti kako je riječ o manjoj pasmini, koja je u rimskom svijetu bila tipična za kućne ljubimce. Pokojnica je bila mlađa ženska osoba, koja je, kako to i sam natpis kaže, umrla u 21. godini života. Kako su na nadgrobnom spomeniku prikazane čak dvije životinje, pas i ptica, vjerojatno je riječ o kućnim ljubimcima Elije Maksime, koje je njezin brat, podižući nadgrobni spomenik, odlučio prikazati zajedno s portretom pokojnice. Psi kao kućni ljubimci često se javljaju uz žene i djecu, a ovu tvrdnju objektivi- zira još jedan salonitanski spomenik. Riječ je o mramornoj skulpturi dječaka, koji je prikazan u igri sa svojim ljubimcem, psom (sl. 5). Djetetu nedostaju ruke, a nad koljenom lijeve noge sačuvan je dio prednjih šapa, dok su ostatci stražnjih nogu

spomenicima Salone

4. vidljivi na postamentu.29 Glava dječaka, koju krasi suptilan osmijeh, kosa ukraše- Stela s prikazom pokojnice, ptice na valovitim loknama te zjenice izvedene u plitkom reljefu, bila je okrenuta prema i psa s loptom, Arheološki muzej Split (izvor: DRAŽEN MARŠIĆ / psu. S obzirom na položaj ostataka ruku, dječak je u desnoj ruci mogao držati nešto bilj. 26/, Tabla 15) (igračku?) za igranje sa psom, dok ga je lijevom mogao milovati.30 Ovakav motiv bio Stella depicting the deceased je omiljen još u razdobljima helenističke umjetnosti, a ponovno postaje popularan woman with a bird and a dog with tijekom flavijevskog i antoninskog perioda. Premda se određene stilske karakteristi- a ball, Archaeological Museum in ke, kao što su detalji kose ili uparane zjenice u očima javljaju već od Hadrijanova Split doba, a oblikovanje svrdlom karakteristično je još od razdoblja Antonina, Jeličić- Radonić skulpturu datira u sam kraj 2. stoljeća.31 Za ovakvu dataciju, kao i samu namjenu skulpture, presudan je bio kontekst nalaza. Naime, skulptura je pronađena 5. u rukavcu rječice Jadro zajedno s brojnim drugim elementima, kao što su arhitravi, Skulptura djeteta sa psom, Arheološki muzej Split mramorni kapiteli, nadvratnik monumentalnih vrata, postament skulpture s natpi- (izvor: JASNA JELIČIĆ- som carice Aurelije Priske te Jupiterov žrtvenik. U samom koritu kanala otkriveni su RADONIĆ /bilj. 30/, 7) i odbačeni dio kasetiranog stropa, mramorni kapitel te skulptura dječaka sa psom, za Sculpture of a child with a dog, koje autorica smatra da su pripadale Jupiterovu hramu, koji je po njoj bio izgrađen Archaeological Museum in Split u istočnom proširenju grada u sklopu novog gradskog središta, odnosno na novom forumu. Jupiterov hram Jeličić-Radonić datira u kraj 2. stoljeća, kada datira i skul- pturu, te zaključuje kako je riječ o votivnom daru za navedeni hram.32 Izgradnju hrama krajem 2. stoljeća dodatno potkrepljuje nalazom ploča kasetiranog stropa, ukrašenog rombovima i trokutima s akantovim listovima.33 Na ove konstatacije imamo nekoliko primjedbi. Sam istočni dio Salone nedovolj- no je istražen, a pronađeni spoliji nalaze se u blizini nove gradske javne površine s pripadajućim zgradama, što znači da svi arhitektonski elementi nisu nužno morali biti dio istog sakralnog objekta.34 Ovakva kompleksna situacija otvara mogućnost za različite konstrukcije koje nude i neka drukčija rješenja, kao što je i mogućnost da svi pronađeni građevinski ulomci uopće nisu pripadali hramovima, već su mogli biti i uobičajeni arhitektonski elementi koje zatječemo na raznim javnim i privatnim građevinama. U vrijeme kada se zatvaraju bedemi oko istočnog suburbija veliki dije-

spomenicima Salone

lovi istočne i jugoistočne nekropole prestali su funkcionirati. Dio navedenog materi- jala kao što su kasetirani stropovi, kapiteli, kao i mramorna skulptura dječaka u igri sa psom mogli su biti i inventar funeralnih građevina, npr. mauzoleja ili nadgrobnih edikula. Uzmemo li u obzir činjenicu da su psi životinje koje su česti pratioci po- kojnika na drugom svijetu, te da su u tom kontekstu i to kao kućni ljubimci jedan od najzastupljenijih dječjih atributa koji se javlja u rimskoj funerarnoj umjetnosti, ostaje otvorena i takva mogućnost.35 Prema tome, navedena skulptura podjednako je mogla biti funeralnog karaktera, kao što je mogla krasiti rimsku vilu ili vrt. Jako je teško skulpturu dječaka sa psom povezati s hramom, tj. kao da je nekakav votivni dar Jupiteru jer odudara od karaktera božanstva i aspekata koje pokriva. Isto tako, kod zavjetnih kipića često se na postamentu javlja i posvetni natpis, što na mra- mornoj skulpturi dječaka sa psom nedostaje. Na samom teritoriju Salone imamo niz primjera, kao što su kipić Venere pronađen u istočnom proširenju grada, kojem je na postolju jasno naznačena namjena kipa Venerinu svetištu izražena posvetom Vener(i) Victr(ici)36 ili Kibelin kip pronađen odbačen u antičkom bunaru (na širem teritoriju salonitanskog agera – lokalitet Tršćenica u blizini crkve Sv. Lovre) s pripa- dajućim zavjetnim natpisom uklesanim na bazi: [-----]atius v(otum) [s(olvit) l(ibens) m(erito)].37 Osim kao kućni ljubimci žena i djece, psi se na nadgrobnim spomenicima jav- ljaju i u drukčijim ulogama, ovisno o svojoj svakodnevnoj funkciji. Brojni antički izvori ističu pseće odlike koje su bile od primarne važnosti za tadašnje životne po- trebe. Kada se psa dovodi u kontekst s čovjekom, u startu se pomisli na njegovu privrženost, poslušnost i vjernost. Ove pseće karakteristike izvrsno je oslikao Homer preko Odisejeva lovačkog psa Arga koji je prepoznao svojeg prerušenog gospodara unatoč dvadesetogodišnjem izbivanju s Itake.38 Kolumela pak u svojem djelu De re rustica navodi da je pas farmeru potreban radi čuvanja imanja, tj. usjeva, dvorišta i stoke i ne preporučuje nabavu lovačkih pasa koji će vlasnika udaljiti od temeljnog zanimanja i ulijeniti.39 Lovačke scene uobičajene su na nadgrobnim spomenicima, posebice sarkofazi- ma. Lov je u antičko doba bio namijenjen isključivo elitnim slojevima društva, a sam motiv poslužio je u propagandne svrhe pojedinih antičkih vladara i rimskih careva poput Aleksandra Velikog, Hadrijana ili Konstantina, koji su preko lova isticali car- ske vrline (virtus et dignitas).40 U rimskoj carskoj umjetnosti motiv lova se masovno javlja u doba Hadrijana, koji je prema izvorima bio strastveni lovac. Budući da za razliku od prijašnjih vladara poput dinasto-začetnika Augusta i Trajana, Hadrijan nije vodio velike osvajačke bitke i ratove te nije imao nikakve trijumfalne spomeni- ke, carske vrline iskazao je preko lova, te je takve motive u svrhu vlastite propagande dao ugraditi u tonde, koje su se poslije po želji cara Konstantina ugradile u Konstan- tinov slavoluk u Rimu. Kako su psi bili neizostavni u lovu, briga o njima dosegnula je svoj vrhunac među rimskom elitom, što se odlično ogleda u činjenici da je sam car Hadrijan obavljao ukope svojih lovačkih pasa i podizao im epitafe.41 Dakle, prema rimskom shvaćanju, lov na divlje zvijeri bio je način iskazivanja vještine i odvažnosti kao najvećih ljudskih vrijednosti, koje bi ujedno morale biti glavne odlike svakog vladara. Istovremeno, bavljenje ratom i lovom bile su vrline koje omogućuju besmrtnost i heroizaciju, stoga se prikazi lova vrlo brzo uvode u sepulkralni ciklus, gdje scene lova na visoku divljač simboliziraju vrlinu pokojnika i njegovu odvažnost pred smrti. Naravno, riječ je o mitološkim scenama lova, čiji su ikonografski koncept, ali i ikonološka pozadina bili vrlo dobro poznati. Slijedeći carske trendove, ni kozmopolitska Salona ne oskudijeva takvim motivima, bilo da je riječ o luksuznim importima ili lokalnim radioničkim predlošcima, dapače, neki od reprezentativnih salonitanskih nadgrobnih spomenika, odnosno sarkofaga, sadrže upravo navedeni motiv.

spomenicima Salone

6. Prednja strana sanduka sarkofaga s prikazom lova na kalidonskog vepra, Arheološki muzej Split (foto: I. Klarić) Front of a sarcophagus chest depicting the Calydonian boar hunt, Archaeological Museum in Split

7. Sarkofag sa scenom lova na kalidonskog vepra, lijeva bočna strana sanduka s prikazom ljudi, konja i psa u sjedećem položaju, Arheološki muzej Split (foto: I. Klarić) Sarcophagus with the Calydonian boar hunt, left side of a sarcophagus chest depicting people, horse, and a dog in a sitting position, Archaeological Museum in Split

Prva grupa takvih sarkofaga, bilo da je riječ o čitavim ili fragmentiranim primjer- 8. cima, sadrži motiv Meleagrova lova na kalidonskog vepra, u kojem također sudjeluju Sarkofag sa scenom lova na psi kao neizostavni dio navedene mitološke scene. Prvi primjerak je atički sarkofag kalidonskog vepra, desna bočna strana sanduka s prikazom ljudi, iz sredine 3. stoljeća, koji na svim četirima stranama sanduka sadrži prikaz psa.42 Na konja i psa ravne kratke dlake, prednjoj strani ti prikazi pasa koji aktivno sudjeluju u lovu variraju od poze povla- Arheološki muzej Split čenja i mirovanja do izravnog napada na vepra (sl. 6). Tako se pri dnu lijeve strane (foto: I. Klarić) nalazi jedan od pasa koji je vjerojatno ozlijeđen u lovu jer liže prednju lijevu nogu. Sarcophagus with the Calydonian Ispod desnog konja prikazan je pas kojeg jedna od ljudskih figura vodi na uzici. boar hunt, right side of a Između nogu Meleagra nalazi se još jedan pas koji se kreće nadesno te se nakanio sarcophagus chest depicting people, horse, and a dog with na vepra, dok je vepar okrenut nalijevo u pozi napada na psa i Meleagra. U desnom straight short hair, Archaeological donjem dijelu prikaza, ispod vepra nalazi se pas okrenut glavom nalijevo i u ležećem Museum in Split položaju ispruženih prednjih nogu. Lijeva bočna strana sanduka sadrži prikaz četi-

spomenicima Salone

riju likova među kojima su Dioskur i Meleagar, te pas koji se nalazi pokraj Meleagra (sl. 7).43 Desna bočna strana sanduka sadrži također prikaz četiriju likova – kralja Eneja, Dioskura i dvaju mladića, te psa koji okrenut nalijevo njuši Enejevu nogu (sl. 8).44 Stražnja strana sarkofaga sastoji se od dvaju prikaza, pri čemu desni sadrži motiv stabla, dvije životinje u propinjanju na stablo te dva psa koja ih gone, a s lijeve strane im prilazi lovac.45 Na fragmentu poklopca sarkofaga iz 3. stoljeća, pas je prikazan okrenut nalijevo u profilu i to u trku. Glava mu je okrenuta na gore, usta otvorena, a na vratu ima ogrlicu, dok se ispod njega nalazi ranjeni vepar.46 Još jedan salonitanski fragment sanduka sarkofaga datiran u prvu polovicu 3. stoljeća, vjerojatno sadrži motiv Meleagrova lova (sl. 9).47 Na njemu se prepoznaje prikaz konja, jahača, te psa ispod konja. Iako psu nedostaju dijelovi prednjih i stra- žnjih nogu te glave, s obzirom na kontekst ikonografskog prikaza, može se zaključiti kako je riječ o lovačkom psu. Drugu tematsku grupu čine salonitanski sarkofazi s prikazom Hipolitova lova. Predložak za mit o Hipolitu i Fedri je istoimeno Euripidovo djelo, a izvedeni motivi na sarkofazima zapravo su prikazi određenih činova iz te grčke tragedije. Ipak, mit o Hipolitu i Fedri kod Rimljana, za razliku od onoga kod Grka, ima sretan kraj koji simbolizira besmrtnost pokojnika i njegovo ponovno rođenje nakon smrti. Već u ra- 9. nocarsko doba samo shvaćanje smrti se mijenja, te se o njoj govori kao o trenutku Fragment sanduka sarkofaga s djelomičnim prikazom psa i konja, oslobođenja i spasenja. Ovakvo shvaćanje baca i drukčije svjetlo na mit o Hipolitu, u Arheološki muzej Split (izvor: kojem se kod Rimljana izražava duhovni koncept utjehe i nade u sretno stanje poslije NENAD CAMBI, /bilj. 43/, 227, T. smrti, zbog čega je motiv i uzet kao posmrtni prikaz na nadgrobnim spomenicima.48 XXIII b.) Jedan od takvih spomenika, datiran u početak 4. stoljeća, jest sarkofag koji je na Fragment of a sarcophagus chest salonitansku nekropolu stigao kao import iz klesarskih radionica grada Rima (sl. with a partial depiction of a 10).49 Mramorna klina, odnosno poklopac sarkofaga sadrži prikaz ležećih pokojnika, dog and a horse, Archaeological Museum in Split dok prednja strana sanduka sadrži scenu iz mita o Hipolitu. Podno središnje figure Hipolita prikazana su dva lovačka psa, jedan s glavom okrenutom prema tlu, koji grize ili liže prednju nogu ili neki objekt, dok drugi Hipolitu liže nogu.

10. Sarkofag Hipolita i Fedre, Arheološki muzej Split (foto: Ž. Miletić) Sarcophagus of Hippolytus and Phaedra, Archaeological Museum in Split

spomenicima Salone

11. U ovu grupu sarkofaga može se ubrojiti još jedan koji potječe s nekropole na Fragmenti prednje strane sanduka Manastirinama. Njegovi mramorni fragmenti danas se nalaze u Arheološkom mu- sarkofaga s prikazom lova na vepra, Arheološki muzej Split zeju u Splitu i Muzeju lijepih umjetnosti u Budimpešti. Sve strane sanduka sadrže (izvor: NENAD CAMBI /bilj. 43/, temu lova bez mitološkog junaka, iako postoji mogućnost da je u ovom slučaju riječ 205, T. I) o modifikaciji prikaza Hipolitova lova, koji se, nakon stvaranja nemitološke lovačke Fragments of the front of a scene na prednjoj strani, seli na stražnju stranu sanduka.50 Prednja strana sarkofa- sarcophagus chest depicting a boar ga vjerno dočarava dinamičan pokret ljudskih i životinjskih figura u lovu (sl. 11). hunt, Archaeological Museum in Među životinjama su prikazani i lovački psi, od kojih dva imaju vidljive samo glave Split te napadaju ranjenog vepra, dok su još dva psa prikazana ispod konja u metežu lova. Jedan je kudrave dlake s necjelovitim prikazom ekstremiteta i glave, dok je drugi u povučenijem pokretu i moguće preplašen. S obzirom na fizionomiju prikazanih pasa, moguće je kako je riječ o vrsti koju Keller označava kao špic. Sanduk na stražnjoj strani sadrži prikaz nekoliko lovaca od kojih jedan upućuje pse ispred sebe u trku (sl. 12).51 Uz dva psa u trku djelomično je vidljiv i jedan koji je ranjen, te pas koji napada divljač propetu na stražnje noge. Lijeva bočna strana san- duka sadrži prikaz stabla na koje se penje divljač, koju pak proganjaju jahač te dva psa kudrave dlake (sl. 13). Scena lova na ovom primjerku izvedena je poput cjeline koja se neprekinuto razvija na sve strane sanduka, a sam motiv vjerojatno se temelji na tadašnjim filozofskim tendencijama da se kroz lov kao vrlinu zasluži vječnost.52 Budući da su psi bili životinje koje aktivno sudjeluju u lovu, i to na strani čovjeka, lovački psi dobivaju na važnosti u svakodnevnom životu, a sam pas prikazan u trku i potjeri, postaje simbol smrti koja progoni životnu snagu utjelovljenu kroz gonjenu životinju. Ovakav ikonografski predložak predstavlja borbu života i smrti, ali i daje nadu za uskrsnuće i obnovu, zbog čega pas postaje simbol pozitivnog odnosa prema smrti, i to u smislu početka novog života.53 Kako je pas povezan s podzemnim svije- tom, prvoklasni je ktonični simbol. Treću grupu čine sarkofazi s prikazom erota čiji su pratioci, bilo u lovu ili po- vorci, bili psi. Tako fragmenti atičkog mramornog sarkofaga iz druge četvrtine 3. stoljeća s Manastirina, sadrže motiv lova erota na srndaće, koji se proteže na sve četiri strane sanduka.54 Ikonografski predložak je zapravo mitološkog karaktera, a simbolizira sreću u zagrobnom životu.55 Uz erote, motiv sadrži i parcijalne prikaze lovačkih pasa u pokretu koji napadaju, skaču i trče, čime uznemiruju srndaće i pri- donose dinamici mitološkog prikaza. Na psima je vidljiva ogrlica oko vrata, a sudeći prema pozi ruke jednog od erota, vjerojatno je da je pas na jednom od fragmenata bio vezan i lancem (sl. 14).56

spomenicima Salone

12. Psi se na nadgrobnim spomenicima znaju naći i u ulozi pratioca, najčešće mi- Fragment stražnje strane sanduka toloških likova, što je slučaj i na jednom sanduku sarkofaga nađenom u Saloni, na sarkofaga s prikazom lovaca s psima u lovu na jelena ili antilope, čijoj je prednjoj strani prikazana povorka pijanih erota sa životinjama među kojima Arheološki muzej Split (izvor: je i pas (sl. 15).57 Psa okrenutog nadesno gazi jedan od erota, dok on prednju šapu NENAD CAMBI /bilj. 43/, 206, drži na peti noge predzadnjeg erota u povorci. Motiv se nastavlja na desnoj bočnoj T. II) strani sanduka, gdje se među erotima opet nalazi i prikaz psa (sl. 16). Uzimajući u Fragment of the back of a obzir stilsku izvedbu i sadržani motiv, sarkofag spada u domaću imitaciju atičkih sarcophagus chest depicting primjeraka prve polovine 3. stoljeća.58 hunters with dogs in a deer or antelope hunt, Archaeological U četvrtu grupu spadaju oni sarkofazi gdje je motiv psa izveden zajedno s osta- Museum in Split lim životinjskim i vegetabilnim motivima. Ukupno su u Saloni pronađena dva takva spomenika. Prvi je poklopac sarkofaga izrađen od prokoneškog mramora, i to kao 13. produkt salonitanskih klesarskih radionica (sl. 17).59 Riječ je o mješovitom tipu sar- Fragment lijeve bočne strane kofaga koji ima oblik posmrtne postelje s motivom ležećeg bračnog para s jedne, sanduka sarkofaga s prikazom lova te motivom kuće s krovom na dvije vode s druge strane. Na madracu kline nalaze na divokoze i srndaća, Arheološki muzej Split (izvor: NENAD CAMBI /bilj. 43/, 207, T. III) Fragment of the left side of a sarcophagus chest depicting a chamois and roe deer hunt, Archaeological Museum in Split

14. Fragment sanduka sarkofaga s prikazom erota i psa vezanog lancem, Arheološki muzej Split (foto: I. Klarić) Fragment of a sarcophagus chest depicting the Erotes and a chained dog, Archaeological Museum in Split

spomenicima Salone

15. Motiv povorke pripitih erota u kojoj sudjeluje i pas, Salona (foto: D. Maršić) Motif of a procession of drunken Erotes featuring a dog, Salona

se izvezeni ili utkani motivi brojnih životinjskih figura među kojima se pojavljuje i pas. Prikazan je s krilatim konjem, erotom te vjerojatno srnom, a uvijek u pozi trka, simbolizirajući dušu pokojnika.60 Osim važnosti lovačkih pasa, i pastirski su psi imali svoju ulogu u svakodnevnom životu, prije svega u poljoprivredi i stočarstvu. Njihovi prikazi na sepulkralnim spo- menicima izražavaju aspekt psa kao čuvara stada, a ta simbolika bit će zastupljena i na spomenicima iz razdoblja kasne antike. Ova tematika zastupljena je na još jed- nom salonitanskom sarkofagu, izrađenom od vapnenca a pronađenom na zapadnoj nekropoli.61 Na prednjoj strani sarkofag sadrži floralne i životinjske motive, odnosno sadrži prikaze dvaju pasa i dviju koza. Životinje su prikazane kako trče kroz vitice lišća akanta, a oba psa imaju ogrlice oko vrata.62

16. Pijani eroti i pas, Salona (foto: Ž. Miletić) Drunken Erotes and a dog, Salona

spomenicima Salone

17. Poklopac sarkofaga s prikazom lovačkog psa na klini, Salona (foto: Ž. Miletić) Cover of a sarcophagus with a depiction of a hunting dog on kline, Salona

S obzirom na sve izneseno, možemo zaključiti kako se na nabrojenim salonitan- skim spomenicima motiv psa najčešće javlja u sklopu scena lova, zbog čega na sepu- lkralnim ikonografskim predlošcima i prevladavaju prikazi lovačkih pasa, koji su i u svakodnevnom životu prednjačili nad ostalim pasminama. O tome nas obavještava Ksenofont koji u djelu o lovu sa psima (Kynegetikos) u hijerarhijskom smislu pravi razliku između vrsta specijaliziranih za lov i ostalih pasmina, pri čemu napominje kako sve druge inferiornije vrste naspram superiornijih lovačkih, posjeduju jedan ili više fizičkih nedostataka, poput niskog rasta, sivih očiju, slabe građe, krutosti, tanke dlake, neproporcionalnosti, kukavičluka, neugodnog mirisa ili šeprtljavosti.63 S obzirom na fizionomiju lovačkih pasa prikazanih na salonitanskim spomenici- ma, možemo raspoznati više različitih tipova, od kojih pojedini imaju kraći ili duži rep, ili pak kudravu ili glatku dlaku. Ono što je svima zajedničko jest prikaz ogrlice oko vrata, što je direktan dokaz njihove domestifikacije i dresiranosti, o čemu nas ponovno izvještava Ksenofont, koji opisujući specijaliziranu opremu za lovačke pse poput remenja i ovratnika, upućuje na činjenicu kako su lovački psi uživali i zahtije- vali krajnju brigu i pažnju, pri čemu su, između ostalog, bili beneficirani u rimskom elitnom društvu.64 Uza Ksenofonta, i rimski povjesničar Arijan govori o posebnoj dresuri lovačkih pasa te raspravlja o tehnikama lova, kao i o idealnoj slici lovačkog psa, koji bi prema njemu trebao imati široka prsa te dugo tijelo radi veće brzine.65 Uz lovačke, na salonitanskim nadgrobnim spomenicima javljaju se i oni psi koji su prije svega imali ulogu kućnih ljubimaca, kao što su Lampadis i Ahatia prikaza- ni na sarkofagu Simplike i Kampaga ili psić u igri loptom na steli Elije Maksime. Budući da psi Simplike i Kampaga svojom konstitucijom odudaraju od „tipičnih“ rimskih kućnih ljubimaca koji su uglavnom manjih dimenzija od prikazanih, ostav- ljamo otvorenu mogućnost da su Lampadis i Ahatia mogli imati još praktičnih uloga u gospodarevu životu, a zbog svoje konstitucije lako je moguće da su figurirali i kao čuvari posjeda. Takvi psi bili su i posebno dresirani o čemu svjedoči Varon. U svojem djelu o zemljoradnji De Re Rustica navodi na koji način treba trenirati pse čuvare kako bi noću mogli čuvati i paziti, te preporučuje da ih se danju pusti da spa- vaju u zatvorenom.66 Isto tako, Varon opisuje idealan izgled psa čuvara, koji prema njemu mora biti lijepog simetričnog lica, žućkastih ili tamnih očiju, crnkastih ili cr- venkastih usana, oštrih zuba, velike glave s velikim i spuštenim ušima, jakih ramena i vrata, ravnih nogu s velikim i širokim šapama i dubokog laveža.67 Sve ove karakteristike i navedene odlike o kojima pišu antički pisci prepoznaju se kroz ikonografske salonitanske predloške, međutim, kako je riječ o specifičnoj vrsti spomenika koja je direktno povezana sa sakralnim kultom, onda i same scene kao i

spomenicima Salone

uloga psa poprimaju određeno simboličko značenje. U svakom slučaju, svi navedeni primjerci potvrđuju kako je pas još od svoje domestifikacije bio vrlo važna karika u životu čovjeka, bilo da ga se gleda kroz društveno-sociološki aspekt (poslušan, vjeran, statusni simbol…) ili kroz prizmu simbolike (tjera zle duhove, liječi, vidi duše, čuvar u zagrobnom životu, čuvar podzemlja, potiče potenciju, štiti usjeve, stoku, dom).

BILJEŠKE

1 OTTO KELLER, Die Antique Tierwelt: Erster Band: Säugetiere, javljivala upravo lavežom. SALVATORE CHILARDI, Artemis Leipzig, 1909., 91. Pit? Dog Remains From a Well in the Ancient Town of Siracu- 2 LILIANE BODSON, Attitudes Toward Animals in Greco-Ro- sa (Sicily), u: Dogs and People in Social, Working, Economic or man Antiquity, International Journal for the Study of Animal Symbolic Interaction, (ur. Lynn M. Snyder, Elizabeth A. Moore), Problems, 4 (1983.), 312–320. Oxford, 2002., 32–37; DIMITRA MYLONA, Dealing with the unexpected. Unusual animals in an Early Roman cistern fill in 3 KYLE DESANDES-MOYER, The Dog in Roman Peasant Life, the Sanctuary of Poseidon at Kalaureia, Poros, u: Bones, Beha- Anthropology Senior Theses, 148 (2013.), 21. U grčkoj i rimskoj viour and Bilief the Zooarchaeological Evidence as a Source for mitologiji se osim povezivanja s ktoničnim božanstvima, pas po- Ritual Practice in Ancient Greece and Beyond, (ur. G. Ekroth, J. javljuje i u ulozi čuvara, v. JELENA JOVANOVIĆ – DALIBOR Wallensten), Stockholm, 2013., 149–166, 155. VLADOVIĆ, Monumenta & Animalia, Split, 2015., 16; ALESSIO SASSU, Through Impurity: A Few Remarks on the Role of the 7 Plut., Rom., 21.5; Serv. A. 8.343; OTTO KELLER (bilj. 1), 137; Dog in Purification Rituals of the Greek World, u: Animals in MARY BEARD – JOHN NORTH – SIMMON PRICE, (bilj. 5), Greek and Roman Religion and Myth, (ur. Patricia A. Johnston, 120–121; MARINA MILIĆEVIĆ, Rimski kalendar, Zagreb,1990., A. Mastrocinque, S. Papaioannou), New castle upon Tyne, 2016., 101–102. 393–418. Više o Kerberu u: MIRJANA SANADER, Kerber u an- 8 Plin. Nat. Hist. XXIX, 14. tičkoj umjetnosti, Split, 1986.; MIRJANA SANADER, O tipologiji 9 Plin. Nat. Hist. XXX, 24. Kerberovih prikaza u antičkoj umjetnosti, u: Kulturna animalisti- 10 KYLE DESANDES-MOYER (bilj. 3), 21–22; DIMITRA MYLO- ka, (ur. Nenad Cambi i Nikola Visković), Split, 1998., 104–108. NA (bilj. 6), 156; ALESSIO SASSU (bilj. 3), 400. 4 OTTO KELLER (bilj. 1), 139. 11 Paus. 2.27.2; Više o Asklepiju i psu kao pratitelju: GUNTHER 5 Plut., Mor., 6: 51.1; GEORG WISSOWA, Religion und Kultus der LORENZ, Asklepios, der Heiler mit dem Hund, und der Orient: Romer, Munchen, 1971., 171; MARY BEARD – JOHN NORTH, Religion und Medizinin alten Kulturen in universal historischer SIMON PRICE, Religions of Rome: Volume 2: A Sourcebook, Sicht, Innsbruck, 2016., 30 i d.; KYLE DESANDES-MOYER (bilj. Cambridge, 1998., 31, sl. 4.12; OTTO KELLER (bilj. 1), 139. 3), 22; JELENA JOVANOVIĆ – DALIBOR VLADOVIĆ (bilj. 3), 6 OTTO KELLER (bilj. 1), 136. Psi su bili pratitelji i brojnim 16; DIMITRA MYLONA (bilj. 6), 156; KATERINA TRANTA- drugim božanstvima, kao što je, primjerice, Hekata, božica LIDOU, Companions from the Oldest Times: Dogs in Ancient podzemlja, Mjeseca, omladine i raskrižja, čija se pojavnost na- Greek Literature, Iconography and Osteological Testimony, u:

spomenicima Salone

Dogs and People in Social, Working, Economic or Symbolic In- 23 OTTO KELLER (bilj. 1), 135–136. Prema Kelleru, neka od uče- teraction, (ur. Lynn M. Snyder, Elizabeth A. Moore), Oxford, stalijih imena grčkog podrijetla za pse su: Aello, Balios, Cyllo, 2002., 96–119, 114. Diktaios, Echion, Ferox, Gargettios, Harpalos, Issa, Kainon, La- 12 Budući da su mnoge kulture psa smatrale psihopompom, tj. prati- bros, Machimus, Nape, Okydrome, Pamphagus, Rhome, Spartos, teljem duša umrlih u svijet mrtvih, praksa pokapanja pasa uz po- Tauros, Urania, Xiphon i Zephyrus. kojnika bila je široko rasprostranjena i potkrijepljena nizom pri- 24 Psi se kao kućni ljubimci često javljaju prikazani na poklopcima mjera iz Grčke, egejskih otoka, Egipta, Male Azije, Sicilije, Rima te sarkofaga ili funeralnim ležajevima, i to sa svojim vlasnicima, Južne Galije. Isto tako, psi su mogli biti pokapani i zasebno. Tako označavajući time svoju privrženost i vjernost vlasniku za života je filozof Teofrast pokopao svojeg maltezera ispod posebno ispi- i u zagrobnom životu. Najčešće su to male pasmine koje u tom sanog nadgrobnog spomenika, dok je car Hadrijan također svoje kontekstu prevladavaju ponajviše od carskog perioda, a nerijetko omiljene pse ljubimce pokapao u grobove obilježene nadgrobnim su označavale i statusni simbol pokojnika, v. MICHAEL MAC- spomenicima, v. KYLE DESANDES-MOYER (bilj. 3), 18. KINNON (bilj. 21), 110–128, 16; NERISSA RUSSELL, Naviga- 13 SONJA VUKOVIĆ-BOGDANOVIĆ – MLADEN JOVIČIĆ, ting the Human-Animal Boundary, Reviews in Anthropology, 39: Dog Burials from the Cemeteries of the Roman City of Vimi- 1, 2010., 3–24. Primjer psa prikazanog na nadgrobnom spome- nacium (Moesia Superior, Kostolac, Serbia), u: Limes XXII: Pro- niku na funeralnom ležaju vidi u: EUGENIA N. ANDREEVA – ceedings of the 22nd International Congress of Roman Frontier LIUBOV G. ELISEEVA, „Do not laugh, I beg of you, for this is a Studies, (ur. Lyudmil Vagalinski), Ruse, 2015., 687–702; BEBINA dog’s grave": Human-Canine Bond in the Ancient Greek World, MILOVANOVIĆ, Inhumacija djece na nekropoli Više grobalja u: Dogs: Past and Present. An Interdisciplinary Perspective, (ur. antičkog Viminacija, VAMZ, 3. s., XLIX (2016.), 95–122, 117. Ivana Fiore, Francesca Lugli), Rome, 2018., 115–116. 14 KYLE DESANDES-MOYER (bilj. 3), 22; JACOPO DE GROSSI 25 NENAD CAMBI, Imago animi. Antički portret u Hrvatskoj, Split, MAZORIN – IVANA FIORE, – CLAUDIA MINNITI – ANTO- 2000., 76. NIO TAGLIACOZZO, Faithful unto death. Burial legend and 26 DRAŽEN MARŠIĆ, Portretne stele na obalnom području rimske heroism of the dog from Antiquity to the contemporary Age, provincije Dalmacije, Zadar, 2002., 257. u: Dogs: Past and Present. An Interdisciplinary Perspective, (ur. 27 DRAŽEN MARŠIĆ (bilj. 26), 257. Ivana Fiore, Francesca Lugli), Rome, 2018., 27–28. 28 ILJug 3, 2708. 15 KYLE DESANDES-MOYER (bilj. 3), 22. 29 Za više prikaza djece u igri sa psom v. KATERINA TRANTALI- 16 Ovid, Fasti IV, 905–932; Plin. Nat. Hist. VIII, 63. DOU (bilj. 11), 108, fig. 5. 17 O tipologiji i karakteristikama malih rimskih pasa u: IAN LOGAN 30 JASNA JELIČIĆ-RADONIĆ, Votivni darovi iz salonitanskih hra- BAXTER, Small Roman Dogs, Alexandria Archive 901: 1–19. http:// mova, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 43 (2016.), 5–27. alexandriaarchive.org/bonecommons/archive/files/baxter_2010_ small_roman_dogs_6dc7d64928.pdf (posjećeno 15. 12. 2020.) 31 JASNA JELIČIĆ-RADONIĆ, (bilj. 30), 13. 18 FEDERICO TANGANELLI – MARCO MASSETI, Representati- 32 JASNA JELIČIĆ-RADONIĆ (bilj. 30), 6. Pronađenim nalazima ons of dogs in attic funerary monuments: a question of symbo- Jeličić-Radonić pridružuje još i dvije mramorne ženske glave s lism?, u: Dogs: Past and Present. An Interdisciplinary Perspective, tipičnom Scheitelzopf frizurom, koje je analizirao Cambi te koji (ur. Ivana Fiore, Francesca Lugli), Rome, 2018., 142–143. je na temelju kvalitete kamena, dimenzija, namjernih oštećenja, stilskih i modnih karakteristika zaključio da je riječ o carskim 19 FEDERICO TANGANELLI – MARCO MASSETI (bilj. 18), 142. portretima nastalim u kasnom 3. ili ranom 4. stoljeću, v. NE- 20 FEDERICO TANGANELLI – MARCO MASSETI (bilj. 18), 143. NAD CAMBI (bilj. 25), 79–80. Jeličić-Radonić sve navedene na- 21 Psima se nerijetko dizao i zaseban nadgrobni spomenik, a jedan laze smatra dijelom spomenutoga kultnog kompleksa koji se po od takvih poznatijih primjera je stela koju je podignuo psu He- njoj nalazio na novom forumu, i to na onom mjestu gdje su pro- leni njezin vlasnik. Epitaf na steli glasi: ,,Heleni, udomljenoj kće- nađene baze stupova, v. JASNA JELIČIĆ-RADONIĆ, Diocletian ri, neusporedivoj i hvalevrijednoj duši." Spomenik se datira oko and the Salona Urbs orientalis, u: Zbornik radova Dioklecijan, 150.-200. godine nakon Krista, v. MICHAEL MACKINNON, Tetrarhija i Dioklecijanova palača. O 1700. obljetnici postojanja, Pack animals, pets, pests, and other non-human beings, The (ur. Nenad Cambi), Split, 2009., 307–323. Cambridge Companion to Ancient Rome, (ur. Paul Erdkamp), 33 Prema stilskoj analizi kapitela korintsko-azijskog tipa te bazi Cambridge, 2013., 110–128, 117. Drugi reprezentativni primjer kipa s natpisom Aurelije Priske, ističe da je hram bio obnovljen je rimski nadgrobni spomenik od mramora posvećen psu po ili nadograđivan u doba Dioklecijana, istovremeno kada se gra- imenu Aminnaracus, v. ANA PORTILLO GOMEZ, Roman and dila i carska palača. Na temelju ovih opservacija Jeličić-Rado- Greek dogs on rituals and in the world of the dead. Uses, mea- nić zaključuje da je navedeni hram, posvećen Jupiteru, preuzeo nings and symbolism, u: Dogs: Past and Present. An Interdiscipli- ulogu službenog municipalnog kulta te da se u njemu štovao i nary Perspective, (ur. Ivana Fiore, Francesca Lugli), Rome, 2018., carski kult barem od tetrarhijskog doba, kada su u njemu po- 84. Od davnih se vremena prakticiraju ukopi vlasnika i njihovih stavljeni kipovi Aurelije Priske, Dioklecijana i njihove kćeri Ga- pasa upravo zbog međusobne jake povezanosti, a nerijetko se psi lerije Valerije. Smatra da je carski kult tu uveden možda već i u ukapaju ili se njihove statue postavljaju blizu ili na sami ulaz u vrijeme Marka Aurelija kada je u njemu mogao biti postavljen grobnicu, čime bi simbolizirali čuvare obaju svjetova. kip carice Faustine, čiji se postament s pripadajućim natpisom 22 NENAD CAMBI, Sarkofazi lokalne produkcije u rimskoj Dalma- pronašao u Saloni, v. JASNA JELIČIĆ-RADONIĆ, Avrelia Pris- ciji, Split, 2010., 120, kat. br. 116, tab. LXV, 3. ca, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 41, 2008., 21–22.

spomenicima Salone

34 Pogotovo ne stoji zaključak da je Jupiterov hram imao kontinui- 54 NENAD CAMBI (bilj. 49), 79. tet štovanja carskog kulta od Marka Aurelija do Dioklecijana, jer 55 NENAD CAMBI (bilj. 40), 146. osim što se ne može očekivati posvećenje hrama i Jupiteru, pa 56 NENAD CAMBI (bilj. 43), 152. Da se lov sa psima kao motiv ne onda i kultu cara, još je teže zamisliti neprekinuti razvoj štovanja prikazuje samo na sarkofazima, pokazuju primjeri na stelama, u istom hramu tijekom barem triju dinastičkih perioda, u vrije- vidi u: VELJKO PAŠKVALIN, Antički sepulkralni spomenici s me kojih je promijenjeno kompletno društveno uređenje, a im- područja Bosne i Hercegovine, ANUBiH, Knjiga 9, (ur. Branko perijalna propaganda i kult zasnovani su na potpuno drukčijim Govedarica, Nenad Cambi), Sarajevo, 2012., 179, 250, sl. 111; pravnim osnovama, više u: SILVIA BEKAVAC, Rimska religija 270, 347, sl. 48. i kultovi u društvenoj strukturi pretkršćanske Salone, doktorska 57 Primjer prikaza psa kao pratioca mitoloških likova na nadgrob- disertacija (rukopis), Zadar, 2015., 80–85. nom spomeniku u: BOJAN ĐURIĆ, Mitološki prizori na noriš- 35 JEANS ORABELLA, Eros and the Lizard: Children, Animals, kih in panonskih sepulkralnih spomenikih, Keria: studia Latina and Roman Funerary Sculpture, Hesperia Supplements, Vol. 41, et Graeca, Letn. 14, št. 1, 2012., 48, 41–54, sl. 5. 2007., 366. 58 NENAD CAMBI, Pregled razvoja nadgrobnih spomenika u Dal- 36 EJNAR DYGGVE, History of Salonitan Christianity, Oslo, 1951., maciji, u: Sepulkralna skulptura zapadnog Ilirika i susjednih obla- 26–27. sti u doba rimskog carstva, (ur. Nenad Cambi, Guntram Koch), 37 Kipić je pronađen zajedno s brojnim drugim antičkim nalazima; Split, 2013., 29. JULIJAN MEDINI, Cognationes salonitanae, Godišnjak ANU- 59 NENAD CAMBI, (bilj. 58), 69. BiH, 21, Sarajevo, 1985., 5–45; ILJug 3, 1997.; ANTE RENDIĆ- 60 SONJA VUKOVIĆ-BOGDANOVIĆ – MLADEN JOVIČIĆ, (bilj. MIOČEVIĆ, Ulomci reljefa s prikazom Silvana i Dijane s lokali- 13), 687–688. teta Tršćenica u splitskom polju, VAPD, 100, Split, 2007., 13–30. 61 NENAD CAMBI, (bilj. 22), 105. 38 HOMER, The Odyssey, 173; JELENA JOVANOVIĆ – DALIBOR VLADOVIĆ (bilj. 3), 16; VALESKA BECKER, Geliebtes und ge- 62 Da se sličan motiv sa psima kao glavnim akterima ponavlja i u hasstes Tier, TIERethik, 11. Jg. 18 (2019/1), 62–85. kasnijim stoljećima, sugerira i mogući kršćanski motiv, v. JOHN MITCHELL, Ofeyes and dogs: a Late Roman Amulet from 39 Columella, De re rustica, VII, 11.2. Butrint, Le plaisir de l’art du moyen âge: commande, production 40 NENAD CAMBI, Kiparstvo rimske Dalmacije, Split, 2005., 89. et reception de l’oeuvre d’art. Mélanges offerts à Xavier Barral i 41 NENAD CAMBI, (bilj. 40), 90–91. Altet, 2012., 61–68, fig. 3. 42 NENAD CAMBI, (bilj. 40), 149. Sličan sarkofag s istim motivom 63 Xen. Cyneget. 3-4.; KYLE DESANDES-MOYER (bilj. 3), 10. Na nađen je u Tivoliju, a datira u prvu polovicu 3. st., http://capito- temelju zooarheoloških podataka se doznaje o golemom raspo- lini.info/scu00917/?lang=en. (posjećeno 20. 12. 2020.) nu uzgoja raznih pasmina pasa koje su u skladu sa svojim karak- 43 NENAD CAMBI, Atički sarkofazi na istočnoj obali Jadrana, Split, ternim i fizionomskim odlikama svrsihodne u svakodnevnom 1988., 128; SRĐANA SCHONAUER, Odjeća, obuća i nakit u životu antičkog svijeta. Osteološkim nalazima mogu se ugrubo antičkoj Dalmaciji, VAHD, 93, (2000.), 223–515. odrediti tri osnovne skupine pasmina: manje pasmine, visine 44 NENAD CAMBI (bilj. 43), 128; SRĐANA SCHONAUER (bilj. između 35-40 cm, srednje pasmine visine između 50-60 cm te 43), 300. velike pasmine visine iznad 60 cm, v. MICHAEL MACKINNON 45 NENAD CAMBI (bilj. 43), 128. (bilj. 21), 116–117. Više o morfološkim razlikama među psima na konkretnom primjeru u Hispaniji u: LIDIA COLOMINAS, 46 NENAD CAMBI (bilj. 43), 130. Morphometric Variability of Roman Dogs in Hispania Tarra- 47 NENAD CAMBI (bilj. 43), 131. conensis: The Case Study of the Vila de Madrid Necropolis, In- 48 NENAD CAMBI, Portreti grčkih tragika i scena iz grčkih trage- ternational Journal of Osteoarchaeology, 26, 2016., 897–905. dija u antičkoj likovnoj umjetnosti u Dalmaciji, u: Antički teatar 64 Xen. Cyneget. 10.4. na tlu Jugoslavije. Saopštenja sa naučnog skupa 14.-17. apri- 65 Arr. Cyn. 2.1. la 1980., (ur. Dijana Dimitrijević et al.), Novi Sad, 1981., 136; ZRINKA BULJEVIĆ, Ergo sit Hippolytus, Opuscula Archaeo- 66 Varro, Rust. 1.21. logica, 21, (1997.), 119–122; NENAD CAMBI, Lov kao MEΓA 67 Varro, Rust. 1.20. HΘOΣ I MEΓEΘΣ (Virtus et Dignitas) antičke carske i sepul- kralne ikonografije, u: Kulturna animalistika, (ur. Nenad Cambi, Nikola Visković), Split, 1998., 85–103. 49 NENAD CAMBI, Longae Salonae II, Split, 2002., 93; NENAD CAMBI (bilj. 40), 187. 50 NENAD CAMBI, Rekonstrukcija atičkog sarkofaga s prikazom lova Budimpešta-Salona, u: Atički sarkofag s prikazom lova Buda- pest-Split, Split, 1992., 54.; NENAD CAMBI (bilj. 40), 148. 51 NENAD CAMBI (bilj. 43), 104. 52 NENAD CAMBI (bilj. 43), 29. 53 JEAN CHEVALIER – ALAIN GHEERBRANT, Rječnik simbo- la. Mitovi, sni, običaji, geste, oblici, likovi, boje, brojevi, Zagreb, 1989., 476–478.

Articoli simili

1-10 di 26

Puoi anche Iniziare una ricerca avanzata di similarità per questo articolo.