##plugins.themes.oapBasic.skip##
Adriai Művészettörténeti Szemle Keresés

Bernardinov grb u grobničkoj župnoj crkvi i nadgrobna ploča biskupa Kristofora Stojkovića

DOI 10.15291/ars.4338

##plugins.themes.oapBasic.downloadPdf##

Évf. 13 (2023)

##plugins.themes.oapBasic.openAccess##

##plugins.themes.oapBasic.articleMetrics##

  • 3 412 ##plugins.themes.oapBasic.abstractViews##
  • 1 248 ##plugins.themes.oapBasic.pdfDownloads##
  • 12 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsPerDay##
  • 164 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsThisMonth##
  • Marijan Bradanović Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet, Odsjek za povijest umjetnosti mbradanovic@uniri.hr ##plugins.themes.oapBasic.correspondingAuthor##

Raspravlja se o heraldičkoj skulpturi i arhitektonskoj dekorativnoj plastici grobničke župne crkve Sv. Filipa i Jakova. U dinamičnoj slici njezinih pregradnji i dogradnji 16. stoljeća jedan sloj povezuje se s Bernardinom Frankopanom a zatim i s radovima dogradnje svetišta župne crkve istog titulara u Novom Vinodolskom, kao i s tamošnjom nadgrobnom pločom modruškog biskupa Kristofora Stojkovića. Analiziraju se migracije majstora, kulturne i druge veze unutar Vinodola, kao i njegove veze s otokom Krkom, frankopanskim Modrušem i daljim zaleđem. Baština se tumači u kontekstu funkcioniranja kulturnog krajolika tih prostora u razdoblju prijelaza drugog u treće desetljeće 16. stoljeća, osobito u svjetlu djelovanja hrvatskih društvenih elita tog doba.

Bernardin Frankopan, Feliks Petančić, Vinodol, kamena skulptura, oko 1520. godine

slike o slabo poznatom spomeniku i okruženju u kojem se nalazi, posvetit ćemo se paru križno-rebrasto svođenih traveja njegova južnog broda, kao i portalu južnog pobočnog broda. Prema tradiciji, koja nije bez značenja u mjestima s još uvijek velikom prisutno- šću autohtonog pučanstva, južni je brod najstariji dio župne crkve. S tim se možemo donekle složiti, premda ne i s onim što predaja govori o vremenu njegova postanka, smještajući ga u prvu polovinu 18. stoljeća. Tradicija vjerojatno približno upućuje na početak duljeg procesa pregradnji, produljenja i povišenja.15 Elementi zidne struk- ture južnog perimetralnog zida, evidentno su ranijeg postanka od danas djelomično vidljivih, od debele žbuke oslobođenih dijelova strukture obodnog zida sjevernog

nadgrobna ploča biskupa Kristofora Stojkovića

2. broda, uz napomenu da bi još stariji trebali biti zidani stupci koji dijele prostor glav- Grobnik, tlocrt župne crkve, razina ne od južne lađe, jer razumno je pretpostaviti da su kasnogotički šiljasti lukovi, koji svodova (arhitektonski snimile: Borka Milković, d. i. a., Suzana spajaju dva traveja južnog broda s glavnim brodom, izvedeni nakon djelomične raz- Purišić, d. i. a. i Mirna Sabljak, d. gradnje nekadašnjeg, možda romaničkog, južnog zida župne crkve. Ti zidani stupci i. a.) vjerojatni su preostatci južnog lateralnog zida ranije crkve. Grobnik, floor plan of the parish Portal kroz koji se ulazi u južni brod nalazi se ondje u sekundarnoj poziciji (Sl. church, vault level 1). Prilazi mu se tlocrtno polukružnim kasnobaroknim stubištem. Nedostaje mu prag, tako da njegovi dovratnici počivaju direktno na opločenju iz prošlog stoljeća. 3. Njegova naknadna ugradba vidljiva je i po strukturi ziđa koje ga obrubljuje. Zidari Grobnik, uzdužni presjek južnog broda župne crkve (snimile: Borka su ovdje računali na žbukanje pročelja. Prepoznaju se kvalitetno obrađeni klesanci, Milković, Suzana Purišić i Mirna umetnuti na sekundarnim pozicijama. Nisu pravilno uslojeni i odudaraju od grublje Sabljak) strukture okolnog ziđa. Čak i međusobno su povezani neuobičajeno širokim sljubni- Grobnik, longitudinal section of the cama za takvu kakvoću klesanja. Tehnički je to slabije izvedeno negoli kod njihovih southern nave in the parish church parnjaka na izvornim pozicijama, duž izvornog dijela južnog perimetralnog zida.

nadgrobna ploča biskupa Kristofora Stojkovića

4. Okomita reška na južnom perimetralnom zidu svjedoči o produljenju južnog broda Grobnik, svodovi južnog prema zapadu. Na tom je zidu ono mimikrijski izvedeno, dopunom kasnogotičkog broda župne crkve (snimio: D. Krizmanić) sokla, tj. podstoja, imitiranjem izvornih klesanaca i preseljenjem ugaonog kamenja, između ostalih i jednog ukrašenog kasnogotičkim reljefom malteškog križa nad Grobnik, vaults of the southern nave in the parish church nodusom. Prigrađeni dio južnog zida proviđen je, u odnosu na preostala tri danas funkcionalna prozorska otvora tog zida, visoko postavljenim, recentnim, pravokut- nim prozorskim otvorom. Traveji svođeni križno-rebrastim svodovima, kao zasebna su struktura i danas vrlo uočljivi na arhitektonskoj snimci župne crkve, osobito na tlocrtu u razini svo- dova i na uzdužnom presjeku kroz južni brod (Sl. 2 i 3). Prvi je, promatrano iz pravca pročelja, osvijetljen velikim pravokutnim prozorskim otvorom tanjeg gređa,

nadgrobna ploča biskupa Kristofora Stojkovića

5. kasnog 18. ili 19. stoljeća, vjerojatno izvedenim na mjestu izvornog otvora. Drugi Grobnik, župna crkva, osobni je travej proviđen prozorskim otvorom šiljastog luka, zakošenih stranica kamenih grb Bernardina Frankopana na zaglavnom kamenu prvog traveja s okvira i zidanih „špaleta”, tj. unutarnjih bridova svijetlog otvora izvedenih u presjeku križno-rebrastim svodom (snimio: ziđa (Sl. 4). Prema obradi kamena vidljivo je da je gređe šiljastog luka restaurirano, D. Krizmanić) tj. cjelovito rekonstruirano pri nekom naknadnom popravku. Iznad njega nalazi se Grobnik, parish church, personal zazidani barokni polukružni prozor. Vjerojatno je preuzeo funkciju kada je barokni coat of arms of Bernardin oltar zatvorio izvorni kasnogotički otvor. Ondje više nema tog oltara, kao što ih više Frankopan on the keystone of the nema ni drugdje u južnom brodu, izuzev oltara Sv. Sebastijana na njegovu kraju.16 first bay of the cross-ribbed vault Zaključni, treći travej, svođen je križnim svodom, usklađenim s preostalim dijelom 6. crkvenih svodova, a takav je i polukružni luk koji ga povezuje s glavnim brodom. Grobnik, štit oštećene reljefne Proviđen je pravokutnim otvorom sastavljenim od segmenata širih greda bez pro- površine na pojasnom rebru filacija. Prema izvana vidljivim, donjim zonama ziđa, vjerojatno je sukcesivno pri- između dvaju križno-rebrastih građen uz dva traveja s križno-rebrastim svodom, a preinake su se zbile prigodom svodova (snimio: D. Krizmanić) barokizacije. To bi trebalo provjeriti sondiranjem, u smislu analize nalijeganja svoda Grobnik, shield with the damaged na ziđe. Kako su izvorno mogli funkcionirati traveji svođeni križno-rebrastim svo- relief surface on the belt rib between two cross-ribbed vaults dovima s portalom ispred njih, a ne pomaknutim za duljinu prigradnje? Najlakše ih je zamisliti poput kraćeg južnog pobočnog broda, u doba kada sjeverni nije ni postojao,17 sa šiljastim lukovima otvorenim prema glavnoj lađi. U bližem okolišu za to vrijeme nemamo sačuvanih komparativnih primjera, donekle to mogu biti kasno- gotičke zavjetne kapele uz klaustar augustinskog samostana u Rijeci.18 Tek od 1530. godine započela je prigradnja pobočnih kapela uz sjeverozapadni bočni zid trsatske

nadgrobna ploča biskupa Kristofora Stojkovića

franjevačke crkve.19 Treba istaknuti konstrukcijski slično, no stilski ipak drukčije, renesansno svodno rješenje na maloj crkvi Porođenja Marijina u Vrbniku, s početka 16. stoljeća. Ta crkva jednostavnog pravokutnog tlocrta u unutrašnjosti je svođena parom križno-rebrastih svodova.20 B. Fučić je u Glagoljskim natpisima leksikografski sažeto, a ujedno i poslovično precizno, opisao portal južnog broda grobničke župne crkve: „Renesansno profilira- ni portal obrubljen ornamentom zubaca i ukrašen na dovratnicima gotičkim ljiljani- ma, a u sredini nadvratnika okruglim medaljonom s Kristovim trigramom YhS koji je uklesan gotičkim slovima.”21 R. Matejčić je 1988. godine napisala: „Križnorebrasti gotički svod s frankopanskim grbom na ključnom kamenu u južnom brodu župne crkve sv. Jakova na Grobniku podignut je 1524. godine, kad i renesansni bočni por- tal na ulazu u nj. Na portalu je pored glagoljskog zapisa godine, renesansni medaljon s Kristovim monogramom pisanim gotičkim slovima, što upućuje na upornost go- tike pothranjivane provincijalnim konzervativizmom.”22 I to su dosad jedini povije- snoumjetnički zapisi o baštini kojoj se u ovom poglavlju posvećujemo.23 Malo vijesti ne iznenađuje, jer o arhitekturi grobničkog povijesnog središta malo je pisano. Osim toga, donedavno je zaglavno kamenje svodova bilo premazano višestrukim naličima, koji su ometali čitljivost reljefnih prikaza. Na jednom od ključnih kamenova bio je obješen luster, što nije neuobičajeno, ali je ometalo njegovu vidljivost.24 Ključni kamen prvog traveja s križno-rebrastim svodom, promatrano iz pravca zapada, zaključen je grbom unutar štita nalik na tip sagomato, koji je u desetljeći- ma oko 1500. godine bio uobičajen na području Mletačke Republike. Nije riječ o najčešćem oblikovanju tog tipa grba, ali ni o nečemu oblikovno iznimnom, čak ni u okviru heraldičke tradicije mletačke renesanse (Sl. 5). Iz šiljastog donjeg dijela izviruje trolisni motiv. Listovi iznad štita veći su i razgranatiji od uobičajenih, a sa strana umjesto uobičajenih voluta uz rub štita povijaju se lisnati izdanci.25 Površinu štita ispunjavaju okrunjeni propeti lavovi koji lome pogaču. Osovljeni su na jednoj nozi, dok su im druge međusobno priljubljene, što je za frankopansku heraldiku uobičajen grafički prikaz. Ono što grobnički frankopanski grb čini posebnim, jest okolnost da stražnje noge propetih lavova uokviruju slovo · B ·, smješteno između para uklesanih trokutastih interpunkcijskih znakova, koji su u humanističkom duhu oponašanja antike trebali naglasiti taj inicijal. Znajući za pozornost koju je Bernar- din pridavao ulozi Grobnika među svojim posjedima, osobito nakon Krbavske bitke a pogotovo dvadesetih godina 16. stoljeća,26 nije teško ovaj prikaz poistovjetiti s nji- me, a time i čitavu narudžbu prigradnje uz južni zid grobničke župne crkve. Rebro koje poput pojasnice dijeli prostor dvaju križno-rebrasto svođenih traveja u štitu je imalo prikaz za koji se čini da je otklesan, da bi polje štita dijelom bilo i prežbukano. U heraldički desnom dijelu tog štita naziru se: kraj strelice s perima, poput renesansne vrpce vihoreći kraj užeta i još neki otklesani stršeći dio, možda okrajak perizome, a možda i još jedan rudimentarnije klesan kraj strelice (Sl. 6). Zbog pretpostavljenog vremena postanka sklopa i pojave strelice unutar štita, mo- gućeg heraldičkog simbola, moglo bi se pomišljati o grbu Gusića ili Berislavića Gra- barskih, no uže i strelica u kombinaciji ipak ponajprije mogu upućivati na prikaz poprsja ili dopojasnog lika sv. Sebastijana, jer ako bi se radilo o cijeloj figuri, tada bi krupni kraj strelice izgledao neproporcionalno. Na oltaru kojim je zaključen južni brod i danas se štuje sv. Sebastijan.27 Posveta kultnog prostora ovom svetcu, zaštitni- ku od kužnih pošasti itekako bi mogla biti u vezi s razdobljem kada je datiran por- tal.28 Evo nedalekog primjera. Na trgu pred župnom crkvom u obližnjem je Novom, kao zavjet protiv kuge, zidana crkva Sv. Fabijana i Sebastijana. Prema natpisu koji se nalazio na njezinu pročelju dovršena je 1511., dakle također u vrijeme Bernardinove uprave. Da je sačuvana, ili da nam je barem poznat izgled njezina križno-rebrastog svoda, možda bi, kao nedostajuća karika, upotpunila ovu našu sliku.29

nadgrobna ploča biskupa Kristofora Stojkovića

7. Zaglavni kamen drugog i posljednjeg (cjelovitije sačuvanog?) traveja svođenog Grobnik, zaglavni kamen drugog traveja s križno- križno-rebrastim svodom zaključuje Isusov trigram u medaljonu (Sl. 7). Njegovi rebrastim svodom (snimio: ukrasi odgovaraju vegetabilnim izdancima trigrama u medaljonu na nadvratniku D. Krizmanić) portala pročelja južnog broda i načinu klesanja ljiljanovih cvjetova koje kruni mal- Grobnik, keystone of the second teški križ na nodusu, parom reljefa kojima je ukrašen središnji dio gređa dovratnika bay of the cross-ribbed vault tog portala (Sl. 8). Ti detalji ukrasa portala korespondiraju i s lisnatim ukrasom štita s Bernardinovim grbom, kao i sa spomenutim reljefom križa na ugaonom kamenu podstoja. Portal ima pravokutno izveden vanjski rub, uz koji se nižu kasnogotič- 8. ki zupci. Prema središnjoj ravnoj površini slijedi ih višestruki geometrijski profil s Grobnik, detalj grede dovratnika portala južnog broda poluoblim akcentom, dok je prema svijetlom otvoru brid portala zaključen glatko (snimio: D. Krizmanić) obrađenim poluoblim profilom. Plitka profilacija, načinom izvedbe i ornamentalnim Grobnik, detail of the jamb beam repertoarom, različita je od u pravilu izrazito renesansne dekorativne plastike obli- at the southern nave portal žnje grobničke utvrđene feudalne rezidencije, velikim dijelom građene i ojačavane u doba B. Frankopana.30 No, upravo takvu prepoznajemo na kamenom gređu od kojeg je sastavljen okulus pročelja sjevernog broda župne crkve (Sl. 9). Riječ je o sekundarno iskorištenoj građi za otvor koji je služio prozračivanju potkrovlja. Ti su fragmenti ondje dospjeli tek u 18., a možda i 19. stoljeću. Napokon, i u samoj feudal- noj rezidenciji, između drugih, bitno različitih, dislociranih elemenata arhitektonske plastike, uočili smo jedan s dijamantnim zupcima, poluoblim profilom i drugim ele- mentima opisane profilacije. Izveden je jednostavnije, s manje alternacija profila, no jasno je da pripada istom likovnom jeziku i da je proistekao iz iste radionice. (Sl. 10). Možemo ga pribrojiti ovoj grupi dekorativne plastike, povezanoj s portalom koji je

nadgrobna ploča biskupa Kristofora Stojkovića

9. Grobnik, potkrovni prozor na pročelju sjevernog broda župne crkve sastavljen od sekundarno korištenog gređa iz 1524. godine (snimio: D. Krizmanić) Grobnik, attic window in the front façade of the northern nave of the parish church, with beams from 1524 in secondary use

10. Grobnik, fragment s dijamantnim nizom u depou unutar plemićkog grada (snimio: D. Krizmanić) Grobnik, fragment with a diamond string in the depot inside the castle

duž nadvratnika glagoljskim ustavom datiran u 1524. godinu. Ako taj fragment nije prenesen s obližnje župne crkve, mogao bi biti dokaz o udjelu ove radionice i u nekoj fazi radova na utvrđenoj feudalnoj rezidenciji. Veseli objelodaniti dosad nepoznati, i to in situ sačuvani, frankopanski grb s osobnim znakom, tj. brizurom, jednog od čuvenih predstavnika roda. Jasnu mate- rijalnu potvrdu vijesti o boravku Bernardina Frankopana na Grobniku, uklopivih u opću sliku tadašnjeg stanja njegovih posjeda.31 Zatim sve povezati s izgradnjom am- biciozno koncipiranog kultnog, vjerojatno zavjetnog, prostora, pridodanog mjesnoj zbornoj crkvi. Još je važnije smjestiti nalaz unutar ukupnog Bernardinova djelova- nja, napose onoga u kasnim godinama njegova života. Povijesnoumjetnički se name- će i težnja povezati spomenik s drugim sačuvanim ili nestalim primjerima baštine.

nadgrobna ploča biskupa Kristofora Stojkovića

Feliks Petančić i nadgrobna ploča modruškog biskupa Kristofora Stojkovića Pred glavnim oltarom župne crkve Sv. Filipa i Jakova u Novom Vinodolskom nalazi se poznata, više puta objavljena, reljefom pokojnika u biskupskom ornatu ukrašena nadgrobna ploča modruškog i krbavskog biskupa Kristofora Stojkovića (de Stoycho), (Sl. 11). Vrlo je oštećena. U lijevom gornjem uglu nedostajući je fragment nevično zamijenjen novim. I. Braut posljednji je o njoj publicirao povijesnoumjet- nički rad, opisavši je i zaključivši da je u pitanju import koji odskače kvalitetom.32 Kristofor nije bio Dubrovčanin rođenjem, već je ondje pridošao iz krajeva koje su osvojili Turci. Nakon padovanskog studija prava boravio je u Rimu gdje je bio dio kruga oko kardinala Guliana della Rovere, budućeg pape Julija II. Godine 1483. imenovan je modruškim biskupom, a pretpostavlja se da je i nakon imenovanja do- sta vremena boravio u Rimu i Budimu.33 Pop Martinac ga je 1493. godine nazvao Dubrovčaninom, što se ističe kao rana pojava zabilježene hrvatske inačice imena grada. Glasoviti je to zapis o ishodu Krbavske bitke u Drugom novljanskom brevija- ru, koji je Martinac zabilježio upravo „sjedeći u svojoj kući u gradu Grobniku”, pa ga zbog šire slike spominjemo u ovoj raspravi.34 Sudbonosne 1493. Kristofor je ipak bio u Modrušu, jer je novljanski župnik Petar Vidaković, kao očevidac precizno opisao njegov zbjeg, zajedno s višim biskupijskim klerom u Novi.35 Iduće, 1494. godine Kri- stofor je zabilježen na posveti otočkog biskupa Andreisa u Splitu. Godine 1496. zbog pojave kuge bježi iz Novog,36 neko vrijeme živi u Bakru, pa se vraća u Novi,37 gdje je umro 1499. godine. U travnju te godine modruški biskupski tron je kao naslovnu funkciju preuzeo Jakov Dragišić (Jacobo Dragatio) iz Trogira, da bi ga u studenom 1509. naslijedio zadarski kanonik Šimun Kožičić Benja.38 On će postati „Bernardi- nov bliski suradnik i pouzdanik u obavljanju niza poslova.”39 Iz natpisa uklesanog podno biskupovih nogu na nadgrobnoj ploči još je Sakcinski iščitao da ju je 1517. godine biskupu Kristoforu Dubrovčaninu dao izraditi Feliks Pe- tančić.40 Dubrovčanin Feliks (Brutus) Petančić, za kojeg se često netočno navodi da je bio biskupov nećak, poznat je po svojim turkološkim tekstovima, osobito onima koji su analizirali osmanski način ratovanja i komunikacije kojima bi ih trebalo napasti, kao i bogatoj diplomatskoj karijeri, koja je uz boravke u Dubrovniku, Budimu, Senju i Zagrebu, uključivala misije u Francuskoj, Španjolskoj, Apuliji, na Rodosu, s iskustvom posjeta dvoru sultana Selima I. i drugdje. Bio je diplomat Dubrovačke Republike i hrvatskog, ugarskog i češkog kralja Vladislava II. Jagelovića.41 Za nas je važno da je Pe- tančić usprkos putovanjima itekako bio ukotvljen u Hrvatsku i hrvatske prilike. Kon- cem 15. i u prvom desetljeću 16. stoljeća bio je kancelar grada Senja, pa mu vjerojatno nije bio stran prostor susjednog Vinodola, a neko vrijeme početkom drugog desetljeća 16. stoljeća bio je i zagrebački sudac. Dakle, osim polazaka na putovanja u diplomatske misije iz Budima, koja su se barem dijelom morala odvijati preko Senja, on je bio još povezaniji s tim prostorom. Kniewald pretpostavlja da je on onaj „plemić Srećko Du- brovčanin” kojem je, prema Sladovićevu istraživanju senjskog biskupskog arhiva, kralj Vladislav 1504. godine darovao posjed Podgoru u Gackoj.42 Budući da je lice reljefa hodanjem i trenjem sagova po njegovoj površini odavno oštećeno, mjestimično gotovo do neprepoznatljivosti uglačano, natpis donosimo pre- ma dosad najpotpunijem i najlogičnijem čitanju od mnogih, uz neznatne formalne dopune, među kojima je navođenje interpunkcijskih znakova važno za nastavak ra- sprave.43 Karakterističan je vegetabilni ornament koji kontinuira rubovima ploče. M. Šercer je na primjeru, u smislu očuvanosti površine reljefa, daleko bolje čitljivih fra- gmenata nadgrobne ploče nekog od Frankopana Modruških, koju je I. Tironi 1976. godine iskopao unutar perimetra svetišta modruške katedrale Sv. Marije, taj ornament opisala kao „ukrasni motiv hrastovog lišća koje ovija čvornato pruće”.44 Izgleda da je Z.

nadgrobna ploča biskupa Kristofora Stojkovića

11. Novi Vinodolski, svetište župne crkve Sv. Filipa i Jakova, nadgrobna ploča modruško- krbavskog biskupa Kristofora Stojkovića (snimio: D. Krizmanić) Novi Vinodolski, sanctuary in the parish church of St Philip and Jacob, tombstone of Kristofor Stojković, Bishop of Modruš and Krbava

Horvat ipak prvi povezao ornamentalno rješenje koje se pruža duž rubova fragmen- tarno sačuvane modruške ploče s nadgrobnom pločom biskupa Kristofora u Novom. Učinio je to u pregledu posvećenom frankopanskim nadgrobnim pločama i u analizi posvećenoj, nažalost samo dijelom, a pritom i nestručno, iskopanim ostatcima mo- druške katedrale Sv. Marije, kao i crkve Sv. Marka koja joj je prethodila. Horvat je otvorio i mogućnost da je obje nadgrobne ploče radila ista radionica. Donio je i gra- fičku rekonstrukciju dijelova modruške ploče, kao i tlocrt svetišta modruške katedrale, s pozicijom zidane grobne rake u njegovu središtu, pred oltarom, za koju pretpostavlja da je odgovarala spomenutoj ploči. Važna je i njegova interpretacija o postojanju osta-

nadgrobna ploča biskupa Kristofora Stojkovića

taka prethodne crkve Sv. Marka i u samom svetištu, što možda rješava enigmu grobne rake svjetovnog Frankopana usred svetišta modruške katedrale, jer je možda bila riječ o svojevrsnoj „restauraciji” prethodnog stanja. Spominju se i ostatci kripte kojoj se prilazilo hodnikom „oslikanim viticama i lišćem”.45 Za fragmentarno sačuvanu, a također više puta objavljenu nadgrobnu ploču modruškog Frankopana, za kojeg M. Šercer drži da je Bernardinov otac Stjepan, koji je umro 1481. godine, ona je predložila datiranje u prvo ili drugo desetljeće 16. stoljeća. Spomenuti je ornament vidjela kao „predložak kojega su klesari preuzeli iz suvremenih crkvenih knjiga”, za to donoseći i uvjerljiv komparativni materijal.46 Na svitku razvijenom podno na trbuhu sklopljenih ruku modruškog Frankopana i iznad perjanice kacige nema natpisa. To ne treba iznenaditi, prihvati li se prijedlog datiranja M. Šercer, jer prilike su ondje tada već bile vrlo teške. Modruš je proživ- ljavao svoje posljednje godine tada još barem dijelom urbanog i civilnog života. Sve više napuštan, pretvarao se u uporište krajiške straže.47 Reljef modruškog odličnika u renesansnoj odjeći s praznim svitkom Šercer je oblikovno povezala s nadgrobnom pločom senjske pučanke Dominike Betričić.48 Natpis na novljanskoj ploči koji se pruža podno biskupovih nogu izveden je pot- puno drukčije negoli je to bilo planirano u Modrušu, a posve izvedeno na primje- ru nadgrobne ploče D. Betričić. Dobro ga je zbog naglaska na susretanju različitih utjecaja, tako karakterističnom za kvarnerske otoke, a i Vinodol, usporediti sa slično izvedenim, inače znatno slabije klesanim natpisom s nadgrobne ploče arhiprezbitera Antuna Schinelle iz 1494. godine. Ona se nalazi u svetištu krčke katedrale. Inače je reljef A. Schinelle pripisan radionici creskog majstora Franje i pritom uspoređen s određenim slabijim djelima iz te radionice.49 Modruški reljef izvedbom se razlikuje od onoga na grobničkim grbovima i por- talu. Propeti lavovi s grba modruške nadgrobne ploče drukčije su klesani od plošno izvedenih lavova s Bernardinova grba u Grobniku. Drukčije su im pozicionirane glave i, još važnije, tehnički drukčije i kvalitetnije su im izvedena tijela i grive. Klesa- ra grobničkog Bernardinova grba teško bi bilo povezati s autorom fragmenata nad- grobne ploče nađene u prostoru svetišta modruške katedrale (Sl. 12). Nadgrobna ploča iz Novog, koliko se može nazrijeti s toga „u negativu” sačuvanog reljefa, na svoj skromni način dijeli i neke elemente oblikovanja s nadgrobnom pločom zagre- bačkog biskupa i kraljeva rizničara Luke od Segeda, koji je umro 1510. godine. M. Pelc je korigirajući i razrađujući prijedlog Anđele Horvat, nadgrobnu ploču iz za- grebačke katedrale pripisao majstoru Johannesu Fiorentinusu, ujedno valorizirajući niz drugih ostvarenja u kontekstu djelatnosti ostrogonske kiparske radionice.50 Bez obzira na okolnost da su dijelovi novljanskog reljefa posve nestali, nazire se sličnost ornamenta izvezene misnice biskupa Kristofora s nekim ornamentalnim rješenjima na reljefu biskupa Luke. Otprilike na istom mjestu na dekoriranim jastucima podno prikaza glava obojice biskupa nalazi se motiv cvijeta, a i bordure s jastuka iz Novog podsjećaju na oblikovno slične detalje bogato dekoriranog jastuka biskupa Luke. Te bordure izvedbom nalikuju na zapletene vrpce s kojih, flankirajući grb, visi po deset nadbiskupskih kićanki, na također vrlo poznatom reljefu Tome Bakača s Bakače- ve kule.51 Sve uz ogradu jer je riječ i o općim, vrlo uobičajenim mjestima all’antica načina oblikovanja ornamenta, izvođenim na temelju u to doba već vrlo raširenih grafičkih predložaka. Kod primjera dviju biskupskih ploča, kada ih analiziramo od podnožja do vrha, postoje i velike razlike. Neusporediva je vrsnoća personaliziranih rješenja detalja zagrebačke ploče biskupa Luke, kojem je pastoral položen uz ljevicu. M. Pelc je tim detaljima posvetio posebnu pozornost. U Novom im možemo suprot- staviti shematizirane, dijelom i stilski drukčije oblike, poput kasnogotičkih trolista u uglovima unutarnjeg okvira, sličnih onima na spomenutoj Schinellinoj nadgrob- noj ploči u krčkoj katedrali. Uspoređujući ih, treba spomenuti i golemu razliku u

nadgrobna ploča biskupa Kristofora Stojkovića

vještini realizacije, no ploču biskupa Luke, taj „prvorazredni spomenik zagrebačke renesanse, koji doduše nije nastao u Zagrebu”,52 trebalo je uvesti u ovu raspravu, u smislu naznake šireg kruga s kojim je barem posredno mogao biti u doticaju maj- stor nadgrobne ploče biskupa Kristofora, koji nije bio stran F. Petančiću kao njezi- nu naručitelju. Jedan od razlikovnih elemenata jest i natpisna površina, koja je kod zagrebačkog primjera tabula ansata. Zbog šire slike, spomenimo i da s obzirom na panonske, posredno i firentinske dotoke na području sjevernog Jadrana, osobito vid- ljive u gradovima Senju i Rabu, ne treba iznenaditi da se i na otocima Krku i Pagu nalazi niz dijelom još neobjavljenih nadgrobnih ploča, koje su kronološki istovreme- ne ili tek nekoliko godina kasnije i kompozicijski znatno bliže primjerima panonske renesanse. Među njima najvažnija je ona rapskog slikara Juana Boschetusa.53 Jasnije paralele ornamentalnog rješenja obruba nadgrobne ploče biskupa Luke pronalazimo na reljefu stabljike s lišćem koja izvire iz kantarosa, ukrasa jednog više puta objavljenog pilastra, koji se čuva u Hrvatskom povijesnom muzeju (Sl. 13). On- dje je kao donacija župnog ureda iz Novog dospio početkom 20. stoljeća. R. Matej- čić povezala ga je s rekonstrukcijom svetišta, tj. izvedbom ograde novog svetišta, datiravši ga u 1520. godinu. S time se složio i I. Braut koji je posljednji opsežnije o

12. Ogulin, Zavičajni muzej, fragment nadgrobne ploče iz modruške katedrale Sv. Marije, frankopanski grb i motiv grane s rodnim pupovima ovijene hrastovim lišćem (snimio: D. Krizmanić) Ogulin, Regional Museum, fragment of a tombstone from the Cathedral of St Mary in Modruš, Frankopan’s coat of arms and the motif of a branch with acorn buds wrapped in oak leaves

13. Zagreb, Zbirka kamenih spomenika Hrvatskog povijesnog muzeja, pilastar iz Novog Vinodolskog (u Crikvenici snimio: Jovan Kliska, izvor: Muzej Grada Crikvenice) Zagreb, Collection of Stone Monuments at the Croatian History Museum, pilaster from Novi Vinodolski

nadgrobna ploča biskupa Kristofora Stojkovića

14. Novi Vinodolski, klesanci s datacijama na južnom zidu svetišta župne crkve (snimio: D. Krizmanić) Novi Vinodolski, carved stones bearing dates in the southern wall of the sanctuary in the parish church

njemu pisao, osobito u kontekstu njegova mogućeg položaja u korskoj pregradi.54 Na tom tragu treba spomenuti i pilastre kustodije iz požeške crkve Sv. Lovre, na kojima se pojavljuju dijelom slični, „toskanski” listovi stabljika.55 Na ploči biskupa Luke te su stabljike raznovrsno dekorirane, s varijacijama otvorenih i poluzatvorenih latica cvjetova, hrastova lišća i vrlo karakterističnih obješenih perli. Na reljefu pilastra iz Novog prikaz je reduciran na temeljni vegetabilni motiv, znatno slabije klesan, a tehnički se razlikuje i zbog shematske uporabe svrdla. I takvog kakav jest lakše ga je uklopiti u sliku jadranskih odjeka panonske renesanse razdoblja drugog desetljeća 16. stoljeća negoli njegov ornament povezati s onim što vidimo na nadgrobnoj ploči biskupa Kristofora, pa smo ga stoga i morali uključiti u ovu raspravu. Smještaj u središtu svetišta sugerira da je riječ o nadgrobnoj ploči biskupa čijim su dolaskom u Novi vjerojatno odmah započele pripreme za arhitektonsko preobli- kovanje tamošnje zborne crkve, osobito njezina svetišta, u kojem je trebalo stvoriti mjesta za katedralni kaptol. Kristofor je nakon smrti 1499. godine bio pokopan u toj svojoj alternativnoj katedrali, koja je zamijenila onu kratkotrajno funkcionirajuću modrušku, posredno i onu dulje opstojeću krbavsku. To je, hvaleći njegovu učenost i ugled koji je uživao u Rimu, također zabilježio mjesni župnik Petar Vidaković.56 Premda su svemu kumovale nesretne okolnosti, Kristofor je vjerojatno bio osobito štovan i zbog izdizanja mjesne zborne crkve u rang katedrale. Ipak je za zidanje nove rake usred novog, produljenog svetišta i postavljanje nadgrobne ploče nad njom, trebalo i odobrenje tadašnjeg, još uvijek i rezidencijalnog biskupa Šimuna, ujedno i posljednjeg takvog biskupa Modruške biskupije.57 Treba se usredotočiti na dvostruku dataciju u 1520. godinu koja se pruža duž dva klesanca južnog zida svetišta te crkve. Već su je B. Fučić i R. Matejčić povezali s pregradnjom svetišta.58 Na jednom je ta godina uklesana kombinacijom arapskih i rimskih brojeva, a na drugom brojevima klesanim glagoljskim ustavom, u oba slu- čaja naglašeno svečanim, majuskulnim načinom (Sl. 14).59 Ti klesanci s datacijom smješteni su duž okomice produljenja južnog zida poligonalnog svetišta. Produlje- nje je naglašeno uobičajenim, sa stajališta čvrstoće konstrukcije opravdanim zidar- skim prevezom, bolje klesanih kamenih blokova. Interpretaciju nedavno provedenih sondiranja prepustit ću kolegama koji ondje provode konzervatorsko-restauratorska istraživanja.60 No spomenut ću detalj važan za ovu temu, jer predstavlja dodatnu

nadgrobna ploča biskupa Kristofora Stojkovića

potvrdu ovom atribucijskom prijedlogu. Riječ je o reljefnoj dekoraciji svežnjića lišća, povezanog vrpcom zaključenom trolisnim izdankom. Taj reljef morelijanski detalji povezuju s lisnatim ukrasima Bernardinova grba i dovratnika južnog portala grob- ničke župne crkve. Nalazi se na bazi dovratnika portala kojim se iz svetišta komu- nicira sa sakristijom. Sada je dobro vidljiv jer je baza očišćena od uljanog naliča.61

Grobnik i Novi: sličnosti, razlike i šire od toga Način klesanja inicijala iz Bernardinova grba ima sličnosti sa slovima natpisa pod- no nogu prikaza biskupa Kristofora, što je najbolje vidljivo usporedbom slova B i P, s pojavom karakterističnog zaobljenja slovne očice ili trbuha, kao i krivulje nožice slova R. Slovo B u Bernardinovu grbu razlikuje se zakrivljenim jezičcima koji izviru iz ha- ste, dok su slova natpisa s nadgrobne ploče dosljednije izvedena u duhu epigrafske kapitale. Sitnu razliku pripisujemo predlošcima. Ono što čvrsto povezuje Bernardinov grb s natpisom na nadgrobnoj ploči koju je Petančić dao isklesati u spomen na svojeg duhovnog oca, kao i s datacijom na južnom zidu župne crkve u Novom, humanistički su oblikovani interpunkcijski znakovi, i način njihove izvedbe, a izvedeni su malim dlijetom po sredini retka. Na blokovima s južnog zida svetišta župne crkve ti su inter- punkcijski znakovi uklesani u formi kvadrata,62 a u Grobniku i na nadgrobnoj ploči u Novom izvedeni su u pravilu trokuti. Jedan se četverokut javlja kao interpunkcijski znak u natpisu na nadgrobnoj ploči. Tehnički slično izvedeni trokuti, u većem se for- matu javljaju i kao elementi geometrijskog ukrasa nadgrobne ploče. U nekom gradu na Apeninskom poluotoku, prožetom all’antica načinom klesanja natpisa, sami inter- punkcijski znakovi bili bi slabašan atribucijski argument, no u vinodolskoj sredini vje- rojatno je u pitanju nimalo slučajna poveznica koju, bez obzira na postojanje pisanog predloška, možemo promatrati i kao svojevrsni morelijanski detalj, nit koja povezuje grupu spomenika. Za razliku od načina izvedbe, ideju teže možemo pripisati invenciji klesara, a znatno lakše pretpostavljenom postojanju kaligrafskih predložaka po kojima je majstor klesao natpise. Taj tip humanističke kapitale koja oponaša rimske epigrafske spomenike nalazimo i u naslovu Petančićeve Knjižice o putovima prema Turskoj, na- pisane 1502., a objavljene 1522. godine.63 Primamljiva je, a držim ujedno i racionalna misao, da je natpis na nadgrobnoj ploči biskupa Kristofora mogao biti klesan na teme- lju predloška nastalog iz pera Feliksa Petančića.64 Usprkos istrošenosti površine nadgrobne ploče, sličnosti s grobničkim reljefima uočavaju se u načinu klesanja križa na biskupovoj štoli i ornamenta što se grana iz volute pastorala. Rozete okova korica knjiga uz biskupova ramena izvedene su vrlo slično rozetama baze grobničkog portala (Sl. 15). Pomaknemo li se od sličnosti motiva i klesarskih manira, kao i već široke rasprostranjenosti tiskanih predložaka, prema općoj odrednici ovih reljefa, istaknut ćemo sklonost linearnosti u klesanju detalja. Grafizam lavljih griva frankopanskog grba u Grobniku i nervature lisnatih izdanaka koji izviru iz grba uočavamo i na detaljima donjeg ruba biskupove albe u Novom. Sličnosti nisu sporne, a bez obzira na to hoće li zaživjeti ovaj atribucijski prijedlog, okolnosti nastanka nadgrobne ploče biskupa Kristofora Stojkovića, kao spomenika koji je u našu povijest umjetnosti unio još I. Kukuljević Sakcinski, zaslu- žile su širi osvrt.65 Pogotovo u kontekstu mjesta na kojem se sve odvijalo, vremena u kojem se odvijalo i protagonista koji su bili povezani. Rebra grobničkih svodova račvaju se u duhu kontinentalne kasne gotike, a poči- vaju na jednostavno profiliranim, obrnuto okrenutim, peterostranim piramidalnim konzolama, s dubljim konkavnim profilom.66 O neposrednom izvorištu toga, vrlo uobičajenog oblikovanja, teško je nagađati, jer nedostaje više za usporedbu pogod- nih uzora modruške dekorativne plastike sakralne arhitekture tog doba. Sačuvani vi- nodolski spomenici tog vremena mahom su rustičnije zidane, urbane, suburbane ili

nadgrobna ploča biskupa Kristofora Stojkovića

15. Grobnik, baza desnog dovratnika južnog portala župne crkve (snimio: D. Krizmanić) Grobnik, base of the right door jamb at the southern portal of the parish church

ladanjske kapele šiljasto-bačvastih svodova. Sakralna arhitektura otoka Krka obiluje križno-rebrastim svodovima, no u pravilu je riječ o vrlo jednostavnim geometrij- skim oblicima, poluoblih rebara i rudimentarno naglašenog ornamenta, poput plit- ko klesanih rozeta u medaljonima ključnog kamenja. Najvažnija tamošnja iznimka je zvjezdasti svod koji se oslanja na poligonalne službe, iz kojih se račvaju rebra tzv. frankopanske kapele katedrale. Ovaj je spomenik važan za kulturnu i političku povi- jest frankopanskih zemalja, ali on nema bliže veze s grobničkim svodovima. Vjero- jatno ih dijeli gotovo osamdeset godina.67 Dijamantni niz s grobničkog portala i fragmenata prozorskih otvora ne uklapa se skladno s preostalim ornamentalnim rješenjima. Ako bi bila riječ o koherentnom li- kovnom jeziku, zupce bi, primjerice, trebalo očekivati i kao friz na konzolama svoda. No upravo ovaj motiv nalazi se na brojnim, dobro sačuvanim primjerima vrbničke stambene arhitekture, nastajale dvadesetih i tridesetih godina 16. stoljeća, npr. pro- zorskim otvorima na kojima se javljaju elementi gotičkog i renesansnog stila, poput glatkih štapnih profila polukružnih monofora, ali i klupčica, a ponegdje i pilastara ukrašenih motivom dijamantnih zubaca. Upravo tih desetljeća ondje su podizane čitave ulice, poput Galȉje, gdje se i danas nižu dobro sačuvane, minijaturne tipske katnice, očito građene u jednom dahu, što se povezuje s priljevom ljudi i materijal- nih sredstava iz unutrašnjosti, tada već izrazito ugrožene prodorima Osmanlija.68

nadgrobna ploča biskupa Kristofora Stojkovića

Zbog toga, a i zbog miješanja likovnih jezika ovdje analiziranih spomenika, može se pomišljati i na mogućnost majstorske suradnje, nerijetke na ovim prostorima upravo u prvoj polovici 16. stoljeća. Suradnje poput one meštra Pjera iz Omišlja i meštra Andrija s Kotora, iznad današnje Crikvenice, na gradnji omišaljskog zvonika 1536. godine, premda se dekorativna plastika kod njih uglavnom svodila na sekundarno korištenje elemenata ranosrednjovjekovnih reljefa.69 Ili suradnje majstora Blaža Ne- rata i majstora Tomaša iz vinodolskog Bribira na gradnji vrbničkog zvonika 1527. godine.70 Kod vrbničkog se primjera, u skladu s mjestom i vremenom nastanka, ipak osjeti pribjegavanje uzorima poput superponiranih stupova i oblikovanja razdjelnih vijenaca preuzimanih s krčkih gradilišta koje je na prijelazu 15. u 16. stoljeće vodio majstor Franjo. Na primjeru kasne gotike nekadašnjeg augustinskog samostana u Grobniku susjednoj Rijeci, ekonomski i upravno povezanoj s Kranjskom i bližim joj Krasom, pisano je o elementima originalne sinteze, tj. pojave hibridnih rješenja, razvijenih na podlozi prožimanja kontinentalne kasnogotičke arhitekture s elemen- tima jadranskih utjecaja.71 Moguće je da je i ovdje došlo do takvog, pače i složeni- jeg, prožimanja. Spomenuli smo moguće lokalne uzore poput Schinelline nadgrobne ploče, ali oni su ovdje sporedni u usporedbi s jasnim kontinentalnim dotocima razli- čitih likovnih jezika: reprezentativne kasne gotike s nekim elementima renesansnog oblikovanja kod grobničkog kultnog prostora, zatim kasnogotičkih i renesansnih elemenata arhitektonskog oblikovanja poligonalnog svetišta u Novom, koje je opo- našalo svoj modruški uzor, kasnogotičkih i renesansnih elemenata nadgrobne ploče biskupa Kristofora, kao i panonske renesanse pilastra iz Novog. Te kontinentalne dotoke treba pribrojiti naoko škrtom kulturnom krajoliku Bernardinova Vinodola ranog novog vijeka, za koji smo znali da su se u njemu susretali raznovrsni kulturni utjecaji. Dovoljno se pritom sjetiti kamenih reljefa hreljinskog svetohraništa i bribir- ske Bogorodice s Djetetom.72 Prilog zaključujemo još širim kontekstom pojave reprezentativnog kultnog zda- nja u jednom, u odnosu na ostatak Vinodola perifernom naselju. I kada isključimo pisane izvore, postoji niz materijalnih dokaza o značenju Bernardinovih ulaganja u Grobnik. Najviše je u tom smislu vidljiva sama arhitektura utvrđene plemićke rezi- dencije. Ona se u znatnom dijelu pripisuje upravo Bernardinovu vremenu.73 Zabilje- žene su vijesti i o numizmatičkim nalazima pri zemljanim radovima, poput zlatnika kralja Ferdinanda II. Katoličkog i kraljice Izabele I.,74 a ne treba zaboraviti ni litur- gijsko srebro koje je nekad pripadalo grobničkoj župnoj crkvi, dijelom već pripisano naručiteljskoj aktivnosti Bernardina. S obzirom na njegovo datiranje u 15. stoljeće i ranije,75 logično ga je, kao i numizmatičke nalaze, promatrati i u kontekstu uspostav- ljanja zbjega, postkrbavskog uporišta, naspram sve nesigurnijem i pustijem Modru- šu. Time se ova epizoda uklapa u širu sliku Bernardinovih napora. Prisjetimo se, Martinac je liturgijsku knjigu pisao za pavlinski samostan „pod Novim Vinodolskim gdje stanovahu fratri reda Svetoga Pavla”, a on se nalazio tik nad glavnim vinodolskim pristaništem koje se spominje i u Vinodolskom zakonu.76 Krbavskoj bitki prethodila je „palež okolnih utvrda, samostana i crkava Gospodnjih” Modruša.77 Senj je za Frankopane bio izgubljen od 1471. godine, s mogućnošću da kraljevska vlast zagrabi i dublje u njihove posjede, prema zapadnije smještenom Vi- nodolu, što se već i događalo za života Matije Korvina,78 a upravo je Bernardin to dijelom uspio ispraviti. Na koncu, Krk je od 1480. godine bio pod direktnom mle- tačkom upravom, pa su nam tako zaokruženi obrisi stvarnosti s kojom se ovaj Fran- kopan suočavao u desetljećima nakon Krbave. U toj je stvarnosti relativno sigurno i pogodno, uz zapadnije položenu vezu s kopnenom unutrašnjošću, pozicioniran grad Grobnik morao imati važnu ulogu.79 U pogledu vremena analiziranih spomenika i aktera koji su s njima bili povezani, možemo doći i do konkretnijih zaključaka. Godine 1517. Dubrovčanin Petančić je

nadgrobna ploča biskupa Kristofora Stojkovića

kao diplomat, zaokupljen pronalaženjem strategije za borbu protiv Osmanlija, naru- čio nadgrobnu ploču svojem pokojnom mentoru, ovjekovječivši se na njoj dirljivom posvetom. Samom Kristoforu, kao pridošlici u Dubrovnik iz krajeva koje su zauzeli Osmanlije, prelazak iz Modruša u Novi bio je svojevrsno drugo izbjeglištvo. Kako je umro već 1499. godine, njegovu bi ulogu u zbivanjima u vrijeme nastanka nadgrob- ne ploče bilo najbolje opisati Zoranićevim stihovima: Blaženi ki umrit prija jimiše rok / Neg bašćine vidit u tuko gard prirok, no važan nam je zbog ukupnog konteksta narudžbe.80 Bez obzira na to što je Kristofor odmah nakon smrti bio pokopan u zbornoj crkvi u Novom, o čemu se doznaje iz suvremenog zapisa popa glagoljaša,81 svakako u rebus treba unijeti i tadašnjeg modruškog biskupa Šimuna Kožičića Benju, bez čijeg pristanka ne bi bila moguća dodatna počast njegovu prethodniku, smještaja njegove nove grobnice usred produljenog svetišta. O vezi s Bernardinom možda je dovoljno ponoviti jedan akcent I. Jurkovića. Benja je upravo Bernardinu 1513. godi- ne posvetio svoj protuturski govor održan na Petom lateranskom koncilu.82 Bernardinove vojne i diplomatske napore u ratu protiv Osmanlija nije ni potrebno dodatno obrazlagati. Nema sumnje, ovdje imamo posla s pripadnicima tadašnjih hr- vatskih elita, zaokupljenih borbom za opstanak pred osmanskom opasnošću. Promotri li se ova na prvi pogled skromna, s njima povezana umjetnička baština, u kontekstu stanja s kojim su bili suočeni, prikupljanja novca kojeg je osobito zbog „malog rata”, tj. martoloških upada bilo sve manje na raspolaganju, kao i prioriteta opremanja i uzdr- žavanja vojske i gradnje utvrda, tada još više možemo cijeniti ove relikte koji nisu bili direktno i doslovno povezani s obrambenim naporima. Vinodol će se tih dvadesetih godina i sam postupno naći na crti obrane od Osmanlija, kao i kvarnerski otoci pri- hvaćajući sve veći val izbjeglica iz poharanih krajeva. U vrijeme tih burnih zbivanja bilo je još sličnih epizoda,83 pa i rukavaca ove teme koje bi trebalo podrobnije i in- terdisciplinarno istražiti. Osobito pritom mislimo na Bernardinovu potporu projektu Šimuna Kožičića Benje i u širem smislu potporu razvoju tiska, kao i u 16. stoljeću zabilježenih vijesti o postojanju prijevoda Biblije nastalog pod Benardinovim patrona- tom, uz pretpostavku, također utemeljenu na vijesti iz izvora, da je upravo Grobnik bio središte toga poduhvata, mjesto u kojem je bio organiziran skriptorij.84 U nizu kasnosrednjovjekovnih epizoda i onih s početaka ranog novog vijeka, po- dručje sjevernog Jadrana dokazalo se i kao regija koja je prihvaćala dotoke iz zaleđa, pa i dolazak graditeljskih i klesarskih radionica sa sjevera. Poznat je primjer radio- nice koja je podignula prezbiterij pazinske zborne crkve,85 kao i Majstora Štefana iz Kranja koji gradi, tj. opsežno pregrađuje novu župnu crkvu u Oprtlju,86 istovremeno kada se gradi južni brod župne crkve u Grobniku. Ili primjer sjevernom renesansom inspiriranih nadgrobnih ploča i svetohraništa iz 1540. i 1541. godine u pazinskoj zbornoj crkvi.87 Uz brojne slučajeve djelovanja kranjskih graditeljskih radionica u sjevernoj Istri, i to ne samo na prostoru Pazinske knežije, zabilježen je i jedan dotok iz hrvatskih krajeva, sve do područja tadašnjeg Čepićkog jezera, podno zapadnih obronaka Učke. Slabije je poznat isključivo stoga što obličja tamošnje pavlinske cr- kve danas znamo isključivo iz povijesne arhitektonske i fotografske dokumentacije.88 Nizu smo ovdje pribrojili nekoliko vinodolskih slučajeva utjecaja likovne kulture sje- vera koji dosad nisu bili spominjani.

Zapunjavanje lakuna Smanjuje se broj bijelih mrlja na povijesnoumjetničkim zemljovidima ili lakuna na slici baštine istočne obale Jadrana koje još treba zapuniti. Jedna od njih donekle jest prostor Vinodola u doba kasnog srednjeg i početka ranog novog vijeka, kao slabije poznati kulturni krajolik tog vremena. U užem smislu to je Grobnik, s ovdje predstavljenim jednim od arhitektonskih spomenika Bernardinova doba, jer drugi

nadgrobna ploča biskupa Kristofora Stojkovića

i znatniji jest njegova tamošnja rezidencija. Grobnik je bio i ono što se obično, uz spomen Bernardinova imena, pripisuje Ogulinu. Vinodol se općenito spominje u fortifikacijskim, protuturskim naporima, premda bi ga trebalo sagledavati cjelovi- tije, osobito uključujući sakralnu arhitekturu i zlatarstvo. U mnogočemu ga u doba nakon 1493. godine valja promatrati kao refleks izgubljene baštine dijela kopnenih frankopanskih posjeda, stradalih u pustošenjima Osmanlija. Uvjereni smo da će preostale krhotine ovog kulturnog krajolika popuniti buduća arheološka istraživanja Modruša. Dijelovi sjevernojadranske obale i neposrednog zaobalja bili su izloženi kontinentalnim utjecajima. Oni su bili rezultat političkih okolnosti, prometnih i ši- rih gospodarskih veza. Odavno su uočeni u slučaju Pazinske knežije u doba kasnog srednjeg i početka ranog novog vijeka, primjerice na polju zidnog slikarstva, narav- no i arhitekture. Ovdje su obrađeni primjeri takvih dotoka u Vinodolu iz razdoblja pred početak i nakon početka trećeg desetljeća 16. stoljeća. Često pitanje, je li taj import imao utjecaja na lokalne prilike, ovdje i ne treba postavljati, jer iznesene pret- postavke idu u prilog prilagodbi majstora novim okolnostima. Intenzivnijem prihva- ćanju mjesnih tradicija, poput datiranja zahvata epigrafskim glagoljskim natpisima, što nije bio nepoznat običaj ni u modruškom kraju ili Lici. Ta duga tradicija upravo je u drugom i trećem desetljeću 16. stoljeća doživjela procvat na prostoru Vinodola i otoka Krka. Konkretni poduhvati svoju važnost dobivaju u kontekstu njihovih glavnih pro- tagonista. Financijske mogućnosti u tim su im dramatičnim trenutcima bile izrazi- to ograničene. Bila je to posljedica sustavnih osmanskih pljački njihovih posjeda i odvođenja ljudi u roblje, kao i potrebe golemih ulaganja u vojnike, oružje, barut i obrambeno ziđe. Značenje tih protagonista u hrvatskoj političkoj i kulturnoj povi- jesti premašuje lokalne okvire. Zaključno nećemo ponavljati sva njihova imena, ali ćemo još jednom naglasiti Bernardina Frankopana kao glavnog među njima.

nadgrobna ploča biskupa Kristofora Stojkovića

BILJEŠKE 1 IVAN JURKOVIĆ, O grbovima u molitvenicima koje su 1518. dola, u: Czriquenicza 1412: Život i umjetnost Vinodola u doba u Veneciji dali tiskati Krsto Frankapan sa suprugom Apoloni- pavlina (ur. Nina Kudiš), Crikvenica 2012., str. 49–60. O sred- jom Lang i 1560. u Padovi Katarina Frankapan, supruga Nikole njovjekovnom kulturnom krajoliku Vinodola, s refleksijama na Zrinskog Sigetskog, Zbornik Odsjeka povijesnih znanosti Zavo- stanje u 16. stoljeću i pitanju njegova opsega usp. LUJO MAR- da povijesnih i društvenih znanosti Hrvatske akademije znanosti GETIĆ, Vinodolski zakon, 2008., 73–150. i umjetnosti, 35 (2017.), 82. Rad posvećujem Zvonku Trdiću iz 6 Usp. LUJO MARGETIĆ, Srednjovjekovni pojam grada, Zbornik Katedre čakavskog sabora Modruše, zbog silnog truda koji je Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, 28 (2007.), 897–904, s raspra- uložio u afirmaciju baštine svojeg zavičaja. Na pomoći zahvalju- vom dijelom utemeljenom i na grobničkom slučaju. Još iscrpnije o jem konzervatoricama – arhitekticama Borki Milković, Suzani samom slučaju Grobnika - ISTI, Pojam grada u starijoj grobničkoj Purišić i Mirni Sabljak, konzervatoru – arhitektu Goranu Nik- (vinodolskoj) povijesti, Grobnički zbornik, 6 (2004.), 11–17. šiću, konzervatoru – dokumentaristu Nenadu Labusu, kusto- sici Tei Rosić, konzervatoru – restauratoru Toniju Šaini, kolegi 7 Na otoku Krku kašteli Omišalj, Dobrinj, Vrbnik i Baška su od Denisu Franušiću, knjižničaru Nikoli Oluiću, gđi Mileni Rogić, razvijenog srednjeg vijeka funkcionirali donekle zasebno prema arhivarki Arhiva Senjske biskupije i vlč. Draženu Volku, plovanu civitas Vegle, a njihove tradicionalno jake veze s Vinodolom, u grobničkom. Rad je nastao uz potporu projekta Per mare et per kojem su imali naselja antipode (npr. Vrbnik i Novi, Dobrinj i Terram (PETRA) Sveučilišta u Rijeci. Kotor) mogla su ugroziti tek radikalna stanja poput tijekom dru- ge polovine 16. stoljeća narastajuće uskočke prijetnje i Uskočkog 2 Usp. IVAN JURKOVIĆ, VIOLETA MORETTI (priredili), Ber- rata početkom 17. stoljeća. Usp. MARIJAN BRADANOVIĆ, O nardin Frankopan Modruški: Oratio Pro Croatia. Govor za Hr- Omišlju kao ključu otoka Krka, u: Zbornik u čast Katice Ivaniše- vatsku, Zagreb, 2022., s temeljitim pregledom relevantne lite- vić (ur. Ines Srdoč-Konestra), Filozofski fakultet u Rijeci, Rijeka, rature; IVAN JURKOVIĆ, Gorski kotar, Gacka, Lika i Krbava: 2015., 323–335. „Izginuše izabrani momci, sjajni vitezovi… koji su oslobodili iz turskih ruku Apuliju”, u: Vrijeme sazrijevanja, vrijeme razaranja: 8 Već godine 1733. bila je u ruševinama. Usp. MILE BOGOVIĆ Hrvatske zemlje u kasnome srednjem vijeku (ur. Marija Karbić), (bilj. 5), 245. Zagreb, 2019., 327–339. 9 Zbog sačuvanosti njegovih urbanih struktura iz doba prijelaza 3 SANJA CVETNIĆ, Dva portreta Beatrice Frankapan (?): rod i kasnog u rani novi vijek pogodan je za komparativnu analizu red, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 42 (2018.), 85–94. vrlo srodnih naselja sjevera otoka Krka, s onima u Vinodolu. 4 PREDRAG MARKOVIĆ, Mramorni reljefi radionice Bon u Se- Usp. MARIJAN BRADANOVIĆ, Vrbnik: Grad, ljudi i spomenici, nju i krčki knezovi Frankopani, Radovi Instituta za povijest um- Rijeka, 2015., 7–11, 40–73, 75–95, 155–162. jetnosti, 30 (2006.), 9–28; ISTI, The Frankopan Counts of Krk 10 Vrlo sličan nalazimo u supstrukcijama palasa, u sjeveroistočnom and the Reflections of the „1400 Style“ on the Periphery of The dijelu grobničke utvrđene feudalne rezidencije. Kingdom, Art and architecture around 1400: global and regional 11 Sve to funkcionalno nalikuje na slično rješenje, u trećem deset- perspectives/Umetnost okrog 1400; globalni in regionalni pogledi, ljeću 16. stoljeća izvedeno na župnoj crkvi Sv. Jurja u Oprtlju. Maribor, 2012., 31–39; MILAN PELC, Renesansa, Zagreb, 2007. Usp. RADOVAN IVANČEVIĆ, Župna crkva sv. Jurja u Oprtlju, Cijela poglavlja ove sinteze kontekstualiziraju frankopansku Radovi Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveu- materijalnu baštinu, osobito uz njihovu naručiteljsku aktivnost čilišta u Zagrebu, 4 (1963.), 26. povezane kamene reljefe. Npr. poglavlje Gradovi i građevine, 12 Na južnom zidu zvonika u visini prizemlja: V ime Božje i Devi str. 23–73, a unutar njega uže poglavlje Frankopanski burgovi Marije, amen. Let Hristovih 1572. ta zvonik bi počet. BRANKO 71–73, kao i poglavlje Renesansni lapidarij, 277–319. Usp. DA- FUČIĆ, Glagoljski natpisi, Zagreb, 1982., 173. Iznad kordonskog NIJEL CIKOVIĆ, ... dalla parte di sotto dell’istessa Palla vi è vijenca koji dijeli prizemlje od prvog kata na sjevernoj stra- l’Arma Frangipani...: la pala d’argento della cattedrale di Veglia, ni zvonika 1995. godine pronađen je još jedan natpis koji nije u: ASPICE HUNC OPUS MIRUM: Zbornik povodom sedamdese- temporalno datiran. S obzirom na personalno datiranje i na tog rođendana Nikole Jakšića/Festschrift on the occasion of Nikola prethodno spomenut početak gradnje 1572. godine, Fučić ga Jakšić’s 70th birthday (ur. Ivan Josipović, Miljenko Jurković), Za- je datirao u vrijeme između 1572. i 1577., kada je umro Štefan dar – Zagreb – Motovun, University of Zadar / University of Za- Frankopan. Natpis glasi: Va vrime zmožne gospode, kneza Štefa- greb - International Research Center for Late Antiquity and the Middle Ages, 519–534; IVAN BRAUT, Skulptura 15. i 16. stolje- na Frankapana, krčkoga, senjskoga, modruškoga i va vrime zmož- ća na prostoru Vinodola, u: Czriquenicza 1412. Život i umjetnost noga gospodina Jurja Zrinskoga i njega milostive bratje ki zajed- Vinodola u doba pavlina (ur. Nina Kudiš), Crikvenica 2012., str. no sudovahu. BRANKO FUČIĆ, Glagoljski natpis iz Grobnika, 81–90, 150–162 (katalog). Grobnički zbornik, 4, (1996.), 313–316. 5 Prema M. Bogoviću, vinodolske su župe, baš kao što je to bio 13 Usp. SLAVOMIR SAMBUNJAK, Marijanske pjesme u prijepisu slučaj sa stanjem na Krku, imale kolegijalne ili zborne kaptole, Gašpara Vnučića, Croatica et Slavica Iadertina, 2 (2006.), 195– ne samo prije njihovih arhivskih spomena u 17. i 18. stoljeću, 208. „Gašpar Vnučić iz Grobnika.., je gotovo sigurno pisac tzv. već i prije dolaska biskupa Kristofora Dubrovčanina s njegovim Molitvenika Gašpara Vnučića sačuvanog u Vrbniku, gdje nailazi- katedralnim kaptolom u Novi. MILE BOGOVIĆ, Vinodol i nje- mo na tekstove jezično gotovo tipične za Grobnik”, no autor na- gova crkva od Vinodolskoga zakona do naših dana, Rijeka, 2015., pominje i da nije jasno kada je i kako rukopis dospio u Vrbnik. 178–193. Usp. ŽELJKO BISTROVIĆ, Glagoljaška baština Vino- 14 BRANKO FUČIĆ (bilj. 12, 1982.), 174.

nadgrobna ploča biskupa Kristofora Stojkovića

15 EMILIJ LASZOWSKI, Gorski kotar i Vinodol: Dio državine kne- Velikim vijećem. IVAN JURKOVIĆ, VIOLETA MORETTI (bilj. zova Frankopana i Zrinskih: Mjestopisne i povjesne crtice, 1923., 2), 67. Usp. vrlo karakterističnu relaciju providura otoka Krka 68–69. „Južna lađa je najstariji dio crkve i, kako vele građena je A. Valeria, iz 1527. godine. Otkriva primarne mletačke interese, god. 1722. za vrijeme kuge.” Sve je bilo daleko složenije, jer kao što žaleći što će zbog turske opasnosti opasti veliki izvoz dobrih ve- su važni bili procesi proširenja u 16. stoljeću, tako su važne bile i sala iz Senja, jer je kraj slabo naseljen, a u kontekstu političkih pregradnje i povišenje 18. stoljeća. Godine 1750. crkva je oštećena promjena koje su nastale u Hrvatskoj drži da Austrija, za razliku u potresu, a zatim je južni brod stradao i od udara groma. Usp. od Ugarske, više neće dozvoliti ovaj izvoz. Nadalje, nada se da MILE BOGOVIĆ (bilj. 5), 242, 245. Godina 1714. uklesana je na će se u Vinodolu održati Bernardin Frankopan preko čije luke gredi prozorskog otvora sjevernog perimetralnog zida. Žrnovnice pokraj Novog u arsenal svake godine pristiže osam 16 U vizitaciji biskupa P. Manzadora iz 1766. spominje se da je do deset tisuća vesala. Monumenta spectantia historiam Slavo- grom srušio dva oltara pa da ih je ostalo svega šest, između osta- rum Meridionalum, Zagreb, JAZU 1880., XI, III, A. Valerio, 38. lih ostao je i pokrajnji (u odnosu na glavni) Sv. Sebastijana. Usp. U širem kontekstu je o „talijanskom impulsu u heraldičkoj vi- MILE BOGOVIĆ (bilj. 5), 245. zualizaciji” identiteta knezova Krčkih pisao IVAN JURKOVIĆ 17 Sjeverni brod nastao je vjerojatno tek u 18. stoljeću, i to obje- (bilj. 1), 73–74. dinjavanjem ranijih prigradnji od kojih je ona drugog traveja 26 MILAN KRUHEK, Knezovi Modruški Bernardin i Krsto Franko- bila također reprezentativno zidana kapela. Njezino vanjsko ziđe pan: Mačem i govorom za Hrvatsku, Modruš, 2016., 63–64. U čine klesanci koji počivaju na profiliranom podstoju. ožujku 1522. Herbart Auresperg izvještavao je da Bernardin u 18 MARIJAN BRADANOVIĆ, Nekoliko primjera baštine kasno- Grobniku nadgleda utvrđivanje, spremajući se otputovati prema ga srednjovjekovlja Rijeke i Kvarnera za profesora Vežića, Ars Rimu i Veneciji, u misiju za prikupljanje pomoći za borbu protiv Adriatica 7 (2017.), 116–128. Osmanlija. 19 PAŠKAL CVEKAN, Trsatsko svetište Majke Milosti i Franjevci 27 Usp. NINA KUDIŠ BURIĆ, DAMIR TULIĆ, Drvena barokna njeni čuvari, Trsat, 1985., 136. skulptura i srebrnina u grobničkim crkvama, Grobnički zbornik, 8 (2007.), 29–40. U radu spominju oltar, pretpostavljajući da je 20 MARIJAN BRADANOVIĆ (bilj. 9), 142–145, 155–162. Uz nju je zajedno s oltarnom palom nastao u 19. stoljeću. u drugoj polovini 16. stoljeća prigrađeno novo svetište župne cr- kve. Budući da je riječ o vrlo povezanom kulturnom prostoru, op- 28 Sklepnici gotičkih svodova s njegovim likom nisu rijetki na tlu ćenito se izgradnja župne, nekad zborne crkve u Vrbniku, na kojoj današnje Slovenije, npr. na crkvi Uznesenja Marijina na Ma- su faze arhitektonskog razvoja mnogo čitljivije, može promatrati lenskom vrhu (danas u sekundarnoj poziciji) i župnoj crkvi Sv. kao primjer radova na zbornim crkvama vinodolskih i krčkih ka- Jakova u Škofjoj Loki. No ondje je u pravilu riječ o figuralnoj štela tijekom kasnog 15., a osobito 16. i ranog 17. stoljeća. plastici izvedenoj u tipično kasnogotičkom visokom reljefu. Usp. ROBERT PRESKAR, Gotska arhitektura na Goriškem. Stavbar- 21 BRANKO FUČIĆ (bilj. 12, 1982.), 173. „Natpis na nadvratniku ske delavnice (1460-1530) / Architettura gotica nel Goriziano. I desnog pokrajnjeg oltara na pročelju crkve, sivi vapnenac, Č F I „cantieri” (1460 – 1530), Nova Gorica, 1999., 111, 114, JANEZ G. 1524. Ustav.” HÖFLER ET AL., Gotika v Sloveniji, 1995., 84–86. 22 RADMILA MATEJČIĆ, Arhitektura u Vinodolu, u: Prošlost i 29 Crkva svođena rebrastim svodom porušena je 1909. godine. Gla- baština Vinodola: The heritage of Vinodol (ur. Jasna Tomičić), goljski posvetni natpis iz „Let Gospodnjih 1511.” personalno je Zagreb, 1988., 68. Misli na portal južnog broda, bočni u odnosu datiran „vrimenom oca i gospodina Julija pape II, leta njegovog prema glavnom portalu crkve. 8., uzveličenim knezom Brnadinom i plovanom, gospodinom 23 O temi sam usmeno izlagao referatom naslovljenim: O Grob- Andrijem.” Ploča s ovim natpisom uokvirena dijelom oštećenim niku na izmaku srednjega i početkom ranoga novoga vijeka, gotičkim ornamentom zubaca čuva se u Hrvatskom povijesnom njegovoj arhitekturi i arhitektonskoj dekorativnoj plastici, usp. muzeju. BRANKO FUČIĆ, (bilj. 12, 1982.), 254. Usp. DRA- Grobinščina: tragovi, znakovi i smjerokazi: Knjiga sažetaka (ur. GUTIN PAVLIČEVIĆ, Gjuro Szabo u Novom Vinodolskom i Sanja Zupčić, Maja Polić, Vlasta Juretić), Grobnik, 10. 11. 2018. okolici, Vinodolski zbornik, 3 (1983.), 443–444. Sakcinski o njoj: 24 Usp. IRVIN LUKEŽIĆ, Kulturna povijest Grobinštine, Grobnič- „Budući da je bila zatvorena ne mogoh je razgledati”. IVAN KU- ki zbornik, 1 (1988.), 85. U filološkoj raspravi spominje „gotički KULJEVIĆ SAKCINSKI, Izabrana djela (Putne uspomene iz Hr- rebrasti svod južne lađe i minijaturne grbove krčkih knezova vatske, Damacije, Arbanije, Krfa i Italije), Zagreb, 1997., 413. Frankopana”, i to je izniman spomen ovog svoda izvan, također 30 Usp. DOLORES OŠTRIĆ, Frankopanske utvrde na Kvarneru, vrlo skromne, povijesnoumjetničke rasprave. O samom radu doktorski rad, Sveučilište u Zadru, Zadar, 2019., o arhitekturi obavljenom na križno-rebrastom svodu i njegovu zaglavnom grobničkog plemićkog grada, str. 92–108, 373–406. kamenju u nadležnom konzervatorskom odjelu nema izvješća, pa nije jasno koliko je napravljeni retuš polikromije slijedio re- 31 Npr. upravo 1524. godine mostarski se paša utaborio na Mo- centno stanje, a koliko je temeljen na nalazu izvornog oslika. U druškom polju koristeći ga kao polazište za pokretanja pohoda svakom slučaju, reljefi u zaglavlju svodova su i izvorno vjerojat- prema Pokuplju i Kranjskim zemljama. MILAN KRUHEK, Sred- no bili oslikani. njovjekovni Modruš, Ogulin, 2008., 61. 25 O Bernardinovim vezama s Mletcima sačuvano je mnogo po- 32 IVAN BRAUT (bilj. 4), 87. vijesnih podataka, a u najužem je smislu dovoljno spomenuti 33 Iscrpniji životopis ovog utjecajnog i uglednog prelata donosi njegov boravak u Veneciji gdje je, prema M. Sanudu, 13. ožuj- NELLA LONZA, Dubrovački studenti prava u kasnom srednjem ka 1522. godine, odjeven u bogatu hrvatsku odoru govorio pred vijeku, Anali Dubrovnik, 48 (2010.), 26–30.

nadgrobna ploča biskupa Kristofora Stojkovića

34 STJEPAN DAMJANOVIĆ, Slovo iskona. Staroslavenska i starohr- 43 XToPHORO EPISCoPO · MODRVSIENSI FELiX / PETAN- vatska čitanka, Zapis popa Martinca (transliteracija i prijevod na CiVS De RAGVSIO · PATrI[n]O · F[ilius] · OB AMOR/EM suvremeni hrvatski jezik), Matica hrvatska, Zagreb, 2002., 243–244. · PIENTISSIM[um] · POSVIT ·–· M.D.XVII. Usp. NELLA LON- 35 „Leta 1493., bi rasap grada Modruša, koga Turci pobiše i popali- ZA (bilj. 33), 30, (čitanje i razrješenje natpisa Mirjana Matijević še, iz koga pobiže častni gospodin Kristofor, biskup modruški ali Sokol). krbavski, s nekoliko kanonici i starešimi, ki došavši simo v Novi 44 MARIJA ŠERCER, Nadgrobna ploča Stjepana II. Frankopana, Grad va Vinodol, i ustavi se tu i učini sebi prebivanje i stolicu v Modruški zbornik, 2 (2008.), 49. crkvi sv. Filipa i Jakova apostoli.” MILE BOGOVIĆ, Modruška ili 45 ZORISLAV HORVAT, Srednjovjekovne katedralne crkve Krbav- Krbavska biskupija: Povodom 550. Obljetnice prijenosa biskupij- sko-modruške biskupije, Zagreb-Gospić, 2003., 89–108; ISTI, skog središta iz Krbave u Modruš (1460 - 2010.), Gospić, 2010., Pregled sačuvanih nadgrobnih ploča krčkih knezova Frankopa- 51; ŽELJKO BISTROVIĆ (bilj. 5), 50. na, Senjski zbornik 32 (2005.), 39–41. Usp. MILAN KRUHEK 36 Župnik P. Vidaković te je godine zabilježio podizanje oltara po- (bilj. 31), 86–92 (s grafičkom rekonstrukcijom svetišta modruške svećenog Djevici Mariji, sv. Fabijanu i Sebastijanu i sv. Roku u katedrale koju je izradio Zorislav Horvat). župnoj crkvi u Novom. Usp. ZRINKA VITKOVIĆ, Glagoljički 46 MARIJA ŠERCER (bilj. 44), 49. U „klasičnijoj” inačici hrastovo zapisi u Drugom novljanskom brevijaru (1495.). Izvori za kasno- lišće koje se uvija susrećemo i na reprezentativnoj prednjoj stra- srednjovjekovnu kulturno-crkvenu povijest, Obnovljeni život, sv. ni Misala Zagrebačke biskupije tiskanog u Veneciji 1511. godi- 77, br. 4 (2022.), 501. ne, gdje motiv flankira grbove Vladislava II. Jagelovića i biskupa 37 Novi… quod est oppidum prope a mari.. DANIELE FARLATI, Luke. Usp. LELJA DOBRONIĆ, Renesansa u Zagrebu, 1994., 64; Illyricum sacrum, IV., Venetiis, 1775., Episcopi Modrussenses, 110. MILAN PELC (bilj. 4), 2007., 552; KRASANKA MAJER JURI- 38 MILE BOGOVIĆ, Pomicanje sjedišta Krbavske biskupije od ŠIĆ, IVAN JENGIĆ, Kameni grb biskupa Luke: povijesnoumjet- Mateja Marute do Šimuna Kožičića Benje: Pregled povijesti Kr- nička analiza i restauratorski radovi, Godišnjak zaštite spomenika bavske ili Modruške biskupije, u: Krbavska biskupija u srednjem kulture Hrvatske, 38 (2014.), 173–182. vijeku (ur. Mile Bogović), Rijeka - Zagreb, 1988., 74–75. 47 Usp. MILAN KRUHEK (bilj. 31), 61–62. Osmanlije su preko mo- 39 IVAN JURKOVIĆ, VIOLETTA MORETTI (bilj. 2), 59. Usp. druškog područja prodirali 1511., 1522., 1524. i 1527. godine. MILE BOGOVIĆ, Crkvene prilike u vrijeme Bernardina Fran- 48 MARIJA ŠERCER (bilj. 44), 46, Tabla III., sl. 8. Usp. ZORISLAV kopana (1453.-1529.), Modruški zbornik, 3 (2009.), 29–51. HORVAT, Sačuvani nadgrobni spomenici nekih Senjana i osoba 40 IVAN KUKULJEVIĆ SAKCINSKI, Putne uspomene iz Hrvat- značajnih za povijest Senja – u Senju i drugdje, Senjski zbornik, ske, Dalmacije, Arbanije, Krfa i Italije, u: Ivan Kukuljević Sakcin- 29 (2002.), 60–61; MILAN PELC (bilj. 4), 319. ski: Izabrana djela (ur. Nikola Batušić), Zagreb, 1997., 412. 49 Usp. MARIJAN BRADANOVIĆ, Još jednom o širenju renesan- 41 Usp. MILAN PELC (bilj. 4), 548. Ističe da su minijature s prizo- sne skulpture na Kvarneru, Ars Adriatica, 6 (2016.), 123, sl. 3. rima iz života na sultanovu dvoru iz djela Historia turcica za koje 50 Usp. MILAN PELC, Ugarske kiparske radionice i renesansa u se dugo držalo da im je Petančić autor pripisane sitnoslikaru sjevernoj Hrvatskoj, Radovi Instituta povijesti umjetnosti, 30 Francescu da Castello. Usp. DRAGUTIN KNIEWALD, Feliks Pe- (2006.), 67–80; ISTI, Nadgrobna ploča zagrebačkoga biskupa tančić i njegova djela, SANU, Posebna izdanja, 350, Odelenje lite- Luke od Segeda (Luke Baratina), Radovi Instituta povijesti um- rature i jezika, knjiga 12, Beograd, 1961., 1–99; BRANKO KRM- jetnosti 45 (2021.), 43–52. POTIĆ, Dubrovčanin Feliks Petančić – kancelar senjski, Senjski 51 Usp. LELJA DOBRONIĆ (bilj. 46), 78; ARIJANA KOPRČINA, zbornik, 6 (1975.), 297–304; LUKA ŠPOLJARIĆ, Feliks Petančić. Zlatarstvo u Zagrebu 1450. – 1550: Liturgijski predmeti i nakit, Felix Brutus Petancius (de Petanciis, Felix Petancius Ragusinus, 2022., 23. Felice Petanzio, https://www.academia.edu/14905158/Feliks_ Petan%C4%8Di%C4%87, pristupljeno 5. 7. 2023. 52 MILAN PELC (bilj. 50, 2021.), 44. 42 MANOJLO SLADOVIĆ, Povesti biskupijah senjske i modruške 53 Usp. MILJENKO DOMIJAN, Rab: Grad umjetnosti, Zagreb, ili krbavske, Trst, 1856., 171; DRAGUTIN KNIEWALD (bilj. 2001., 206; MARIJAN BRADANOVIĆ, Arhitektonska baština 41), 18. Usp. STJEPAN PAVIČIĆ, Seobe i naselja u Lici, Gospić, franjevaca trećoredaca na Kvarnerskim otocima (1. dio), Radovi 1990., 92–99. U literaturi nema podataka o nekom povijesnom Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u selu tog imena na području Gacke. Ipak, taj nimalo rijedak to- Zagrebu, 48 (2016.), 116–117; MILAN PELC (bilj. 4), 484–485, a ponim ondje i danas postoji. Bez namjere nekih dalekosežnijih osobito već klasično djelo o ovoj temi: CVITO FISKOVIĆ, Pri- zaključaka treba spomenuti jedno zapažanje s terena. Tako sta- log poznavanju kiparstva i graditeljstva 15. i 16. stoljeća u Rabu, novnici zaseoka Čovića u Gackoj dolini zovu predio na padi- u: Rapski zbornik I, JAZU – Skupština Općine Rab, Zagreb, ni podno Katuna i Vranca, uzvisina označenih na Prvoj vojnoj 1987., 321–332. izmjeri Karlovačkog generalata (1774. – 1775.) https://maps. 54 IVAN BRAUT (bilj. 4), 161–162, s osvrtom na prethodne obja- arcanum.com/en/map/europe-18century-firstsurvey/?bbox=15 ve. Usp. MIRKO VALENTIĆ, LADA PRISTER, Zbirka kamenih 80618.4675636673%2C5531727.189516636%2C1917247.140131 spomenika, Hrvatski povijesni muzej, Zagreb, 2002., 76. 5834%2C5649440.213075807&map-list=1&layers=163%2C165, 55 MILAN PELC (bilj. 50, 2006.), 72; ISTI (bilj. 4), 289. pristupljeno 6. 7. 2023. Toponim je sačuvan i u imenu obližnjeg Podgorskog mosta. Današnji je betonski koncem 20. stoljeća iz- 56 ŽELJKO BISTROVIĆ (bilj. 5), 50. građen na mjestu povijesnog drvenog mosta. Stoga je toponim 57 Nije neuobičajeno da se i dulje vrijeme nakon smrti uglednika moguće povezati s povijesnim putom. izvode reprezentativne figuralne nadgrobne ploče. Sa slučajem iz

nadgrobna ploča biskupa Kristofora Stojkovića

Novog možemo usporediti nedaleki primjer nadgrobne ploče rap- na kaligrafski prijepis pjesama Ilije Crijevića, a naručena mu je i skog biskupa Zudenika Zudeniga. Ona se barem od početka 20. izrada kopija bule pape Inocenta VIII. o sakupljanju milodara za stoljeća čuva u lapidariju Gradskog muzeja u Trstu. Umro je 1412. obranu od Turaka, na srpskom jeziku, „bez sumnje ćirilovicom”. godine, a nadgrobnu mu je ploču Andrija Aleši klesao pedesetih DRAGUTIN KNIEWALD (bilj. 41), 16. godina 15. stoljeća. No ona je po svršetku rada bila postavljena u 65 IVAN KUKULJEVIĆ SAKCINSKI (bilj. 29), 412. Spominje i da- istodobno nastaloj obiteljskoj kapeli, a ne u svetištu rapske kate- taciju „na svetilišću”, kao i sačuvane i nestale dijelove crkvenog drale. Usp. MARIJAN BRADANOVIĆ, O nekima od nepovratno inventara, poput trona s grbom koji je tradicija pripisivala bisku- izgubljenih i jednom pronađenom rapskom spomeniku, Godiš- pu Kristoforu, kao i zvonik na pročelju, danas nepostojeći dio njak zaštite spomenika kulture Hrvatske, 40 (2016.), 69–77. župne crkve u Novom. 58 BRANKO FUČIĆ (bilj. 12, 1982.), 256; RADMILA MATEJČIĆ, 66 Oblikovanje je slično onomu s konzole danas bez funkcije no- Crikvenica. Područje općine, Zagreb-Crikvenica, 1989., 80. sača rebra iz župne crkve Blažene Djevice Marije od Čudesa u 59 ·1·5·XX Č·F·I „Natpis koji bilježi datum 1520. godine najprije Oštarijama, 1900. godine neogotički pregrađene i reducirane na arapskim i rimskim znamenkama a zatim glagoljskim pismeni- prostor izvornog svetišta. Tu oštarijsku konzolu Z. Horvat do- ma, uklesan na dva kamena u teksturi vanjštine zida svetišta”. kumentira kao preostatak izvorne arhitektonske plastike. Usp. BRANKO FUČIĆ (bilj. 12, 1982.), 256. ZORISLAV HORVAT (bilj. 45, 2003.), 126–128. 60 Konzervatorsko-restauratorski elaborat o tom istraživanju, uz 67 MARIJAN BRADANOVIĆ, IVAN BRAUT, La capella Frangi- veći broj drugih, po službenoj dužnosti dostavljen mi je na pre- pane della catedrale di Veglia, Hortus artium medievalium, 21 gled (ne i recenziju) pred sam kraj pisanja ovog rada. Stoga ga (2015.), 421–429. Upravo zbog pojave niza inačica frankopan- ovdje i navodim, jer elaborati su javni dokumenti koje, ako su skih grbova, grupiranih u poruci zajedništva i jedinstva, uokolo dostupni (a u tom smislu ističem dobru praksu Instituta za po- novog, Nikolina grba, predložena je datacija koja se poklapa s vijest umjetnosti), treba i citirati. Donosi niz novosti, osobito drugom polovinom četrdesetih godina 15. stoljeća i pokušajima oko izvedbe štukatura i oltara početkom 19. stoljeća, a ne bavi izmirenja nasljednika Nikole IV. Gradovi Krk i Senj, kao i veliča- se onim što obrađujem u ovom radu, tj. pitanjima ishodišta re- nje uspomene na Nikolu IV., trebali su odigrati kohezijsku ulogu nesansnog sloja tamošnje skulpture. BERNARDA RATANČIĆ među nasljednicima frankopanske baštine. ET AL., Novi Vinodolski. Župna crkva sv. Filipa i Jakova. Elabo- 68 MARIJAN BRADANOVIĆ (bilj. 9), 111–125, 162. rat konzervatorsko-restauratorskih istraživanja, Zagreb, veljača, 2021., 16, 94–100. Usp. BERNARDA RATANČIĆ, IVAN BRA- 69 BRANKO FUČIĆ, (bilj. 12, 1982.), 267. UT, Nove spoznaje o građevinskom razvoju crkve sv. Filipa i Ja- 70 BRANKO FUČIČ (bilj. 12, 1982.), 365. Pritom ne predlažemo kova u Novom Vinodolskom u ranom novom vijeku, Studium poistovjetiti našeg majstora s tim Tomašem koji se 1526. godi- et ardor. Znanstveni skup povodom stote obljetnice rođenja Rad- ne ovjekovječio i na glagoljskom natpisu nadvratnika portala mile Matejčić, 24. i 25. 11. 2022., Filozofski fakultet Sveučilišta ladanjske crkve Sv. Martina u Podskočima pokraj Bribira u Vi- u Rijeci, knjižica sažetaka, 21., http://ribri.uniri.hr/wp-content/ nodolu. Usp. B. FUČIĆ, 1982., 286. U oba slučaja riječ je o znat- uploads/2022/12/Studium-et-ardor-knjiga-sa%C5%BEetaka.pdf, no slabije klesanim natpisima koje ne možemo dovesti u vezu s pristupljeno 1. 8. 2023. primjerima kojima se ovdje bavimo. 61 U citiranom je elaboratu dobro prepoznat: „… kameni dovratnik 71 MARIJAN BRADANOVIĆ (bilj. 18), 116–128. klesan iz tamnosivog kamena s renesansnim oblikovnim karak- 72 Usp. ALFREDO BELLANDI, Gregorio di Lorenzo. Il Maestro teristikama. Baze dovratnika imaju fino klesane listiće vezane delle Madonne di marmo, Selective Art edizioni, 2010., 81–85, trakom”. BERNARDA RATANČIĆ ET AL. (bilj. 60), 87 i 126, 262–267, 265, 324–325; IVAN BRAUT (bilj. 4), 151–156; JO- fotografija i opis sonde br. 7. SIP VUKELIĆ, Kustodija iz Hreljina u Hrvatskom povijesnom 62 Treba spomenuti da se interpunkcijski kvadrati kod datacije muzeju u Zagrebu, Modruški zbornik, 11-12 (2018.), 15–26. U javljaju na sačuvanoj natpisnoj ploči porušene crkve Sv. Fabija- kontekstu njegova boravka u Vinodolu, zanimljivo je da je ki- na i Sebastijana u Novom iz 1511. godine, no posve su drukči- par ostavio traga i u talijanskim Markama, s kojima je taj dio je izvedeni, vrlo plitko urezani, kao i preostala slova toga, ta- istočne obale Jadrana u kasnom srednjem i ranom novom vijeku kođer glagoljskim ustavom, ali nesigurnije izvedenog natpisa. bio tradicionalno dobro povezan. Osobito je u kontekstu Trsata On započinje pisarskim znakom korištenim za početke redaka zanimljivo da se s njime povezuju dva loretska reljefa Prijenosa u kodeksima što upućuje na ambicioznost predloška na teme- Svete kuće. Usp. ALFREDO BELLANDI, 282–289. lju kojeg je klesan. Usp. BRANKO FUČIĆ (bilj. 12, 1982.), 254; 73 DOLORES OŠTRIĆ (bilj. 30), 92–108, 373–406. MIRKO VALENTIĆ, LADA PRISTER (bilj. 54), 74–75. 74 DOLORES OŠTRIĆ (bilj. 30), 104, 404. Autorica, analizirajući 63 FELICE PETANTIO CANCELLARIO SEGNIAE AUTORE, De grbove na zlatniku i uzimajući u obzir smrt kraljice Izabele 1504. itineribus in turciam libellus, Beč, 1522. godine, vrijeme njegova kovanja sužava na razdoblje od 1492. do 64 Da su u pitanju opća mjesta tadašnjeg tiska, može se potkrijepiti 1504. godine, nalaz držeći „ključnim za datiranje sklopa kaštela”. vrlo slično otisnutim naslovom glasovitog Peutingerova epigraf- 75 SNJEŽANA PAVIČIĆ, Dragocjenosti župne crkve u Grobniku, skog djela Romanae Vetustatis Fragmenta in Augusta Vindelico- Peristil, 40 (1997.), 41–54. rum et eius Dioecesis iz 1505. godine. Ipak, činjenica je da su naslovi Petančićevih tiskanih djela opremljeni interpunkcijskim 76 LUJO MARGETIĆ, Vinodolski zakon, Rijeka-Zagreb, 2008., 17. znakovima u obliku trokuta. Treba spomenuti i podatke o kali- 77 O gospodarskom značenju Modruša kao tranzitne postaje na ce- grafskom Petančićevu radu. Npr. u Dubrovniku se 1491. obvezao sti od Budima do Senja usp. MILAN KRUHEK, Srednjovjekovna

nadgrobna ploča biskupa Kristofora Stojkovića

cesta Modruška, Modruški zbornik, 6 (2012.), 69–84; VEDRAN kruna cisterne krčkog providura Angela Gradeniga, 40, Prilozi KLAUŽER, Na putu iz Budima do Senja – vojne, trgovačke i di- povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 40 (2005.), 239–253. plomatske aktivnosti na dionici Modruš Senj od uspostave Senj- 84 FRANCE KIDRIČ, Ogrodje za biografijo Primoža Trubara, Lju- ske kapetanije 1469. do osmanskog pustošenja Modruša 1525. bljana, 1923., 184–185; TADEJ VOJNOVIĆ, Prevođenje cjelovite godine, Modruški zbornik, 6 (2012.), 85–99. Biblije u Hrvata od Ćirila i Metoda do prve tiskane Biblije 1831. 78 Usp. BORISLAV GRGIN, Počeci rasapa. Kralj Matijaš Korvin i godine, Anali Zavoda za znanstveni i umjetnički rad u Osijeku, srednjovjekovna Hrvatska, Zagreb, 2002., osobito poglavlje Senj 22 (2006.), 141–153; MAJA ĆUTIĆ GORUP, Tragom Biblije i Vinodol u kraljevskim rukama – prekretnica za Frankapane, Bernardina Frankopana: od kaštela u Grobniku do djelatnika 99–106. uraške tiskare?, u: Putovima Frankopana (ur. Ines Srdoč Kone- 79 Dok su Novigrad na Dobri ili Ogulin bile utvrde koje je Bernardin stra, Saša Potočnjak), Rijeka, 2018., 68–69. vjerojatno podizao kao novogradnje, Grobnik je od prapovijesti 85 BRANKO FUČIĆ, Srednjovjekovno zidno slikarstvo u Istri, Di- bio točka kontrole važnog puta iz primorja prema unutrašnjosti. sertacija, Rijeka-Ljubljana, 1964., 252–262; RADOVAN IVAN- U tom je smislu usporediv s Ozljem, a naravno i samim Modru- ČEVIĆ, Gotička arhitektura Istre, doktorska disertacija, Zagreb, šem, za koji je valjalo naći zamjenu. Za razliku od čuvene mo- 1964., sv. 1., 127, sv. 2., 159. druške trase na putu od Senja, tj. mora, prema unutrašnjosti, o 86 SAMO ŠTEFANAC, Meister Stefan aus Krainburg, der letzte Grobniku nije ni pisano u tom smislu, osim u kontekstu izgradnje Vertreter der spätgotischen Architektur in Oberkrain, Zbornik Karoline dvadesetih godina 18. stoljeća, no posve je jasna i ranija za umetnostno zgodovino, 52 (2016.), 57–86. takva njegova uloga. Primjerice, vidljiva je iz kartografskog rada Ivana Klobučarića nastalog na prijelazu 16. u 17. stoljeće. 87 Usp. IVAN MATEJČIĆ, Svetohranište 1541. godina / Taber- nacolo, 1541., u: PREDRAG MARKOVIĆ, IVAN MATEJČIĆ, 80 PETAR ZORANIĆ, Planine, 16 (Ganka i poj bašćine rasute i DAMIR TULIĆ, Umjetnička baština istarske crkve/Il patrimonio poj Marula pastira), u: Petar Zoranić: Planine. Barne Karnarutić: artistico della chiesa istriana, Kiparstvo od 14. do 18. stoljeća/ Djela. Šime Budinić: Izabrana djela (ur. Franjo Švelec), Zagreb, Scultura dal XIV al XVIII secolo (ur. Ivan Matejčić), Pula, 2017., 2002., 160. 213–216. 81 MILE BOGOVIĆ (bilj. 38), 75. 88 MARIJAN BRADANOVIĆ, Pavlinski samostan Bl. Dj. Marije 82 IVAN JURKOVIĆ, VIOLETA MORETTI (bilj. 2), 59. na Čepićkom jezeru, u: Pićanska biskupija i Pićanština. Zbornik 83 Npr. prisutnost Šubića na otoku Krku početkom druge polovi- radova međunarodnog znanstvenog skupa održanog 23. i 24. listo- ne 16. stoljeća. Usp. MARIJAN BRADANOVIĆ, Šesterostrana pada 2008., Pazin, 2012., 191–208.

Ugyanannak a szerző(k)nek a legtöbbet olvasott cikkei

Hasonló cikkek

1-10 a 31-ból/ből

You may also Haladó hasonlósági keresés indítása for this article.