##plugins.themes.oapBasic.skip##
Adriai Művészettörténeti Szemle Keresés

Juraj Dalmatinac u Ravenni

DOI 10.15291/aa.4076

##plugins.themes.oapBasic.downloadPdf##

Évf. 12 (2022)

##plugins.themes.oapBasic.openAccess##

##plugins.themes.oapBasic.articleMetrics##

  • 3 412 ##plugins.themes.oapBasic.abstractViews##
  • 1 248 ##plugins.themes.oapBasic.pdfDownloads##
  • 12 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsPerDay##
  • 164 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsThisMonth##

U članku se analiziraju novopronađeni dokumenti koji spominju Jurja Matejeva Dalmatinca kao prokuratora i sindika samostana Sant'Apollinare in Classe u Ravenni. Na temelju novih podataka proširuje se dosad poznata mreža rodbinskih odnosa šibenskog protomajstora i utvrđuje povezanost s kamaldoljanima u Veneciji, Istri i u Romagni. Razmatraju se veze s ravenskim promletački orijentiranim humanistima te se predlažu mogući ravenski izvori nekih rješenja na katedrali u Šibeniku.

Juraj Dalmatinac, Pietro de Monte, Desiderio Spreti, Sant'Apollinare in Classe, Ravenna
##plugins.themes.oapBasic.sections##
  1. Absztrakt
  2. Uvod
  3. RIASSUNTO
  4. BILJEŠKE

Uvod

Protagonist dalmatinskog quattrocenta, Juraj Matejev Dalmatinac, ujedno je i je- dan od najbolje dokumentiranih umjetnika 15. stoljeća, zabilježen u stotinjak pravnih spisa s obiju strana Jadrana. Kao što je poznato, od prvog spomena u ugovoru ko- jim ga se imenuje protom šibenske katedrale 1441. godine pa do smrti 1473. godine, ime zadarskog majstora javlja se u brojnim arhivalijama povezanim sa Šibenikom, Splitom, Zadrom, Pagom, Bračem, Korčulom, Cresom, Riminijem, Anconom, Du- brovnikom, Padovom, pa i Rimom. Većinu su otkrili i objavili istraživači majstorova djelovanja još tijekom 19. i početkom 20. stoljeća, uz kasnije manje nadopune, a spisi ilustriraju majstorovu graditeljsku i skulptorsku djelatnost, te trgovačke aktivnosti i druge momente svakodnevice njegova razgranatog obiteljskog života.1 Uz navedene gradove, upućivalo se i na mogući majstorov doticaj s još jednim zapadnojadranskim gradom, Ravennom. Naime, dokument od 26. rujna 1459. iz an- konskog arhiva što ga je još 1894. godine objavio Pietro Ganuizzi posredno upućuje na boravak dalmatinskog majstora u Justinijanovu gradu, jer se u njemu kao proku- rator Jurja Dalmatinca spominje Pietro da Venezia (Petar iz Venecije), opat samosta- na Sant’Apollinare in Classe kod Ravenne, i to na temelju punomoći koju je ovjerio ravenski notar Desiderio Spreti.2 Nadalje, Petar Kolendić je još 1923. godine uočio šibenski dokument iz 1461. godine koji spominje novac koji Jurju duguje ravenski opat Pietro de Monte.3 Povezavši ove podatke, Igor Fisković je otvorio mogućnost Jurjeva boravka u Ravenni upravo u sprezi s opatom ovog važnog samostana.4 Slijedom podataka sadržanih u ovim dvama arhivskim spisima sada su u raven- skim arhivima pronađeni dokumenti koji nedvosmisleno utvrđuju Jurjevu prisutnost u Romagni, istodobno upućujući na tijesne dodire s humanističkim krugovima drev- nog grada koji upravo tih godina doživljava novi procvat pod mletačkom vlašću.5 Stoga se ovdje analiziraju novopronađeni dokumenti u kontekstu prvih desetljeća ve- necijanske vlasti i humanističkih i graditeljskih nastojanja pojedinih aktera te se pred- lažu čitanja mogućih odjeka ravenskih iskustava u Dalmatinčevim kasnijim djelima.

Pisani izvori za Jurja u Ravenni Slijedom navedenih indicija, u Državnom arhivu u Ravenni pregledani su fondo- vi nekadašnjeg arhiva Sant’Apollinare in Classe te spisi ravenskog notara Desiderija Spretija. U ovim su fondovima pronađeni sljedeći dokumenti koji svjedoče o borav- cima u Ravenni Jurja Dalmatinca ili pak spominju članove njegove obitelji. Među pergamenama iz nekadašnjeg arhiva Sant’Apollinare in Classe uočeno je pismo dužda Pasqualea Malipiera (na dužnosti 1457. – 1462.) podestatu i kapetanu Ravenne Marinu Malipieru datirano 11. rujna 1459. kojim ga obavještava da se ka- maldoljanin Pietro da Venezia uvodi u posjed samostana San Apollinare in Classe van zidina i samostana San Severo van zidina.6 Od velikog je značenja notica zapi- sana na tergu pisma, u kojoj izrijekom piše da je pismo knezu i kapetanu Ravenne Marinu Malipieru 20. rujna 1459. godine donio magister Georgius lapicida. Ovakve su zabilješke o dostavi vrlo rijetke, a jasno upućuju na to da je Juraj uživao povjere- nje u Veneciji, s obzirom na to da mu je povjerena isporuka službene pošiljke Duž- deve kancelarije čiji mu je sadržaj očito bio poznat. Tekst pisma uredno je prepisan i u knjigu duždevih pisama podestatima Ravenne, uz dodatnu opasku da je vijest o uvođenju u posjed proglašena s balkona na glavnom gradskom trgu.7 Dakle, može se pretpostaviti da je Juraj došao u kontakt s podestatom i kapetanom Ravenne Marinom (Troilovim) Malipierom i, još izravnije, s njegovim kancelarom, Kopraninom Marcom Ingaldeijem, što se poslije spominje i u šibenskom dokumentu iz 1461. godine.8 Naime, Malipiero je 1459. godine dužnost podestata Ravenne obav- ljao već drugi put, što se relativno rijetko događalo unutar mletačkog sustava, a za

njegova je mandata nastavljena gradnja mletačke citadele poznate pod imenom Rocca Brancaleone te radovi na melioraciji teritorija. Malipiero će nakon svojeg drugog ra- venskog mandata ostvariti zavidnu političku karijeru, no nije zabilježen u komunama istočnog Jadrana. Ipak, vrlo je vjerojatno Stefano (di Nicola) Malipiero, knez Šibenika u vrijeme podizanja tzv. Malipierove partije katedrale, bio Marinov bliski rođak.9 U Državnom arhivu u Ravenni do danas su sačuvane dvije knjige notarskih spisa Desiderija Spretija, u kojima je bilo moguće pronaći više spomena Jurja Dalmatin- ca, svi u vezi s određenim novčanim poslovima odnosno posudbama i garancijama opatu kamaldoljanskog samostana Sant’Apollinare in Classe, Pietru de Monteu iz Ve- necije. Prvi identificirani dokument datiran je 7. rujna 1459. i u njemu se magister Georgius quondam Mathei de Sibinicho naziva cognatus domini abbatis, dakle nedvoj- beno je da je riječ o Jurju Dalmatincu koji u Ravenni obavlja transakcije za brata svoje žene Elizabete.10 Dokument govori o opatovu dugu od 130 dukata kondotijeru Guidu Benzoniju,11 za koji su jamčili viđeniji Ravenjani Francesco Bratti, Giovanni Rasponi i Taddeo Desi. Kako je navedeni dug dospio na naplatu, povrat je za opata proveo Juraj Dalmatinac, dijelom u gotovu novcu, a dijelom putem kredita trećim osobama. Drugi je dokument datiran 20. prosinca 1459. i u njemu se Juraj imenuje kao Egregius vir Magister Georgius quondam Mathei lapicida, a djeluje kao sindik i pro- kurator samostana San Apollinare in Classe, što je zabilježeno u posebnoj ispravi notara Francesca Fabbrija.12 Dokument govori o prijenosu najma za terene opatije na području Ravene. Nadalje, dokument s kraja prosinca 1459. ili početka siječnja 1460. godine nači- njen u Ravenni obavještava nas da je Egregius vir Magister Georgius quondam Mathei lapicida, u svojstvu sindika i prokuratora samostana Sant’Apollinare in Classe, dao u najam tipa mezzadria Matteu Naldiju iz Villarotte terene u vlasništvu samostana na području Ferrare.13 Obradive površine morale su biti zasijane pšenicom i konopljom, a kao inicijalnu pomoć najmoprimcu samostan je osigurao stoku, sjeme i jedan du- kat. Ovdje je vrlo vjerojatno bila riječ o zapuštenom posjedu koji je zahtijevao zna- tan inicijalni trud kolona. Konačno, već spomenuti šibenski dokument iz 1461. svjedoči o daljnjim novča- nim transakcijama unutar obitelji, jer tada Juraj imenuje svoju ženu Elizabetu pro- kuratoricom u vezi s naplatom duga opata Pietra de Montea u iznosu od čak 300 dukata.14 Ovaj se dug trebao naplatiti prema ispravi koju je zabilježio Marco Ingaldeo pok. Vitalea iz Kopra,15 već spomenuti kancelar podestata Ravenne Marina Malipiera: izvjesno je da je riječ o dugu iz 1459. godine, kada su se Malipiero i Pietro de Monte susreli u Ravenni. Moguće je da u ovu svotu valja uračunati onih 130 dukata koje je Juraj u ime prethodnog duga kondotijeru Benzoniju isplatio de Monteovim vjerovni- cima i još neka dugovanja, koja su se vjerojatno trebala naplatiti iz drugih ugovora. Dakle, ne samo da je ugledni opat jamčio za Jurja u Anconi već je dalmatinski majstor bio sindik i prokurator jednog od najbogatijih samostana na području Ra- venne u vrijeme kada je trebalo ponovno stabilizirati financije kamaldoljanskog upo- rišta u Romagni. Ova činjenica pokazuje da je Jurjeva visoka razina poduzetničkih sposobnosti, osvjedočena u brojnim već poznatim arhivalijama koje se tiču trgovač- kih transakcija, uključivala i poznavanje najmovnih sustava s obiju strana Jadrana, sve uz blisku povezanost s mletačkim vlastima. Riječ je o čvrsto ujedinjenim obiteljskim poduzimanjima i financiranjima karijernih pomaka opata Petra i lapicide Jurja. Na žalost povjesničara umjetnosti, ni jedan pronađeni dokument nije izravno povezan s nekom skulptorskom ili arhitektonskom realizacijom Jurja Dalmatinca u Romagni. Ipak, arhivalije ne samo da nedvojbeno razrješuju pitanje majstorova boravka u gradu bogatog kasnoantičkog i medijevalnog nasljeđa već ga dovode u neposrednu vezu s nizom aktera u razdoblju intenzivne arhitektonske djelatnosti i humanističkih interpretacija prošlosti, sve u cilju mletačke teritorijalizacije Ravenne.

Obiteljske veze: Pietro de Monte Najvažniji je akter Jurjeve ravenske epizode svakako opat kamaldoljanskog sa- mostana Sant’Apollinare in Classe, Pietro de Monte. Iz višenavedenih dokumenata postaje jasno da je Jurjeva supruga Elizabeta imala još braće uz dosad poznate Gio- vannija Pietra i fra Benedetta.16 Iz različitih je pergamena i drugih spisa povezanih sa Sant’Apollinare in Classe razvidno da se opat Petar redovito predstavljao kao Veneci- janac, te da je imao brata Apollinara, također kamaldoljanskog redovnika.17 Potvrdu da je riječ o Elizabetinoj braći donosi i pergamena koja citira Pietra i Apollinara kao Gregorijeve sinove, što se podudara s podatkom iz šibenskih dokumenata da je Jur- jeva punica Pasqualina bila udovica Gregorija da Segna, odnosno Grgura iz Senja.18 Nadalje, među arhivskim spisima koji potječu iz San Apollinare in Classe nalazi se i pergamena na kojoj je prijepis ugovora od 12. listopada 1459. o uzgoju stoke koji je u Šibeniku načinio Giovanni Pietro, već spomenuti Elizabetin brat, isprva lapicida, a poslije Jurjev partner u brojnim trgovačkim poslovima.19 Jurjeva je svojta u Ravenni od kraja šestog desetljeća quattrocenta uspostavila čvrstu mrežu financijskih odnosa povezanih s poslovima i posjedima samostana Sant’Apollinare in Classe odnosno opata Pietra. (sl. 1) Na dužnost opata samostana Sant’Apollinare in Classe Pietra de Montea imeno- vao je papa Pio II. Piccolomini u ožujku 1458., a u posjed je ušao, kako je navedeno, u rujnu 1459.20 Prethodno je bio opat samostana Svetog Mihovila nad Limom,21 gdje je pak došao iz danas nestalog samostana San Mattia na Muranu.22 Opatom samosta- na u Classeu bit će od imenovanja 1459. sve do smrti 1473. godine, te se spominje u brojnim tamošnjim dokumentima.23 Pietro de Monte jedan je u nizu opata venecijanskog podrijetla koji će upravljati velikim ravenskim samostanima tijekom desetljeća mletačke vladavine, što je bio jedan od bitnih mehanizama kontrole novih teritorija.24 Naime, ravenski su kamal- doljani prije uspostave mletačke vlasti bili posebno povezani s vladajućom obitelji Da Polenta, koja im je, među ostalim, darovala i hospital s crkvom unutar zidina Ravenne, jezgru kasnijeg gradskog samostana i današnje Biblioteke Classense.25 Od protjerivanja Polentana, četrdesetih je godina 15. stoljeća Sant’Apollinare in Classe 1. pretvoren u komendu bolonjskog biskupa, papina polubrata Filippa Calandrinija, Svojta Jurja Dalmatinca, shematski čime samostan ulazi u ozbiljnu krizu, za koju je ilustracija i prodaja vrijednih mra- prikaz (J. Gudelj) mornih oplata iz crkve gospodaru Riminija Sigismondu Malatesti 1450. godine.26 Family relations of Giorgio da Pedesetih godina 15. stoljeća dolazi do sporog oporavka pod strogom kontrolom Sebenico, schematic presentation Venecije, a samostanskim su posjedima, u skladu s mletačkom politikom ukidanja

Pasqualina Giorgio de Monte da Segna, marangon

Juraj Dalmatinac/ Elisabetta Giovanni Pietro Prete fra Pietro fra Giorgio di Matteo don 1446. opat Apollinare Bendetto Sv. Mihovila nad Limom

1458.-1473. opat San Paolo Elena Natalina Apollinare in Classe Juraj GianBattista Buffalei Čulinović/ Giorgio Schiavone

2. manjih samostana, 1455. godine pridruženi oni obližnje ciscercitske opatije San Se- Nepoznati mjernik, Karta vero.27 (sl. 2) Tomu valja dodati da je Pietro tijekom istog razdoblja imao u komendi Ravenne s okolicom, 1615. – 1621., Corporazioni religiose soppresse, istarski samostan Svetog Mihovila nad Limom, što dodatno ilustrira njegovu umre- Sant’Apollinare in Classe, b. 339, br. ženost, položaj i moć. 9, Archivio di Stato, Ravenna Prema za sada proučenim dokumentima, Pietro je bio cijenjen kao spretan upra- Anonymous surveyor, Map of vitelj koji je uredio funkcioniranje administrativno zapuštenih kamaldoljanskih po- Ravenna with the Surroundings, sjeda u Istri i Ravenni. U svojih četrnaestak godina na čelu samostana Sant’Apollinare 1615-1621, Corporazioni religiose provodio je promletačku politku, dovodeći kler s laguna, ali i iz Dalmacije. Pokušao soppresse, Sant’Apollinare in Classe, b. 339, no. 9, Archivio di Stato, je urediti samostanske prihode, od čega je nesumnjivo imala koristi i njegova šira Ravenna rodbina. Uz spomene u Veneciji, Istri, Ravenni i Anconi, salvus conductus u trajanju od godinu dana koji mu je izdan u studenome 1460. godine regulirao je i putovanja koja je trebao poduzeti u Lombardiju, Romagnu, Marke i Rim, i to u pratnji osam osoba i s pokretninama.28 Vjerojatno je poznavao i nešto starijeg reformatora Am- brogia Traversarija, a izvjesni su i njegovi kontakti s Mlečanima Pietrom Dolfinom i Pietrom Donà, graditeljma crkve San Michele in Isola, koji će u konačnici podvesti Sant’Apollinare pod kongregaciju mletačkih samostana 1476. godine. Osim toga, de Monte je bio opat u Classeu kada je tamo 1470. godine zaređen poznati prevodi- telj Biblije Nicolò Malerbi, koji će poslije i sam postati opatom Sv. Mihovila nad Limom,29 a istomu je krugu pripadao i kartograf fra Mauro, autor karte razgraniče- nja limskog posjeda u vrijeme opata Pietra.30

Iako je dokumentirani pravni trag bliskog poslovnog odnosa između Jurja Dal- matinca i kamaldoljanina ograničen na kratak period između 1459. i 1461. godine, izvjesno je da su šurjaci kontaktirali i u brojnim drugim prilikama. Moćni opat, koji je Jurja zastupao u sporu s ankonskim franjevcima, zasigurno je bio osoba koja je odigrala važnu ulogu u životu zadarskog majstora, u intelektualnom i teološkom smislu te pružajući potporu Jurjevim poslovnim nastojanjima.31 Sidrenjem u mre- žu kamaldoljanskih kontakata i strategije obitelji de Monte postaje jasnija i velika uloga koju je protomajstor šibenske katedrale imao u svejadranskom tržištu kame- na i kamenih izrađevina, ali i za druga poduzimanja novčane i trgovačke prirode. Konačno, time se razjašnjava i pozadina povezanosti s mletačkim kamaldoljanima humanista i učitelja gramatike Ambroza Mihetića, jednog od protagonista šiben- skog gradilišta.32

Humanistička Ravenna: Desiderio Spreti Drugi je akter Jurjeva boravka u Ravenni notar Desiderio Spreti (1414. – 1474.), u čijim se notarskim zapisima javlja niz važnih dokumenata za uspostavu i stabi- lizaciju mletačke vlasti u gradu, a u više je navrata predstavljao komunu u Rimu i napose Veneciji.33 Spreti je i autor prve humanističke povijesti grada De amplitudine, vastatione et instauratione urbis Ravennae libri tres, čiji je rukopis nastajao upra- vo u godinama Jurjeva doticaja s ravenskim juristom.34 Knjiga sadrži dvije posvete: inicijalnu Jacopu Antoniju Marcellu, mletačkom oratoru u Ravenni u vrijeme dola- ska pod venecijansku vlast, te potom Vitaleu Landu, podestatu i kapetanu Ravenne 1461. – 1463.35 Obojica su pripadala mletačkim humanističkim krugovima te su bili aktivni promotori arhitektonske obnove grada.36 Djelo preuzima princip trodijelne podjele povijesti Bionda Flavija,37 pri čemu je namjera prikazati nekadašnji sjaj grada, koji potom opada za vladavine obitelji Da Polenta (1275. – 1441.) te napokon doživljava ponovni procvat s dolaskom mletačke vlasti.38 U posljednjem su dijelu spisa prikupljeni antički natpisi iz gradskih crkava, a s objavom Spretijeva djela, ova zbirka natpisa postaje i prva tiskana sylloga.39 Spretijev se tekst prije svega bavi aspektima političke i crkvene povijesti, no uk- ljučuje i elemente antikvarne kulture Ravenne na prijelazu iz šestog u sedmo deset- ljeće 15. stoljeća. U prvom poglavlju, pri opisu položaja grada, korektno je citirao Vitruvija,40 pri čemu valja imati na umu da je prva edicija rimskog teoretičara ti- skana tek 1486. godine, što znači da je Spreti imao pristup nekom od rukopisnih prijepisa.41 Nadalje, ravensko arhitektonsko i kiparsko nasljeđe, ono rimskog i ono medijevalnog nastanka, smatra se kulturnim kapitalom i uzorom koje valja slijediti: za San Vitale napisat će da sliči Svetoj Sofiji u Konstantinopolu, te spomenuti kao djelo Polikleta čuvene antičke reljefe krilatih putta u istoj crkvi.42 Uz pohvalu „sjaj- nog hrama” Sant’Apollinare in Classe, odnosno crkve u kojoj je opatovao šurjak Jurja Dalmatinca, Spreti napominje da je nastala nastojanjem Justinijanova generala Nar- sesa, a taj će narativ nekoliko desetljeća poslije preuzeti Marin Sanudo, napisavši da su „majstori koje je iz Ravenne u Veneciju poslao Narses” oblikovali jezgru budućeg Trga sv. Marka.43 Osim interpretacije ravenske antike, Spreti posebno hvali građevine koje su podi- gnuli Venecijanci: pa tako o novoj utvrdi piše da je nastala nastojanjem Jacopa Anto- nija Marcella te da je recentno dovršena, impozantne visine i dobro opremljena, no radi njezina je podizanja srušena crkva Sant’Andrea dei Goti.44 Ravenski humanist i šibenski lapicida bili su, dakle, u dokumentiranom i opeto- vanom kontaktu nekoliko mjeseci, a među sačuvanim Spretijevim notarskim spisi- ma čuvaju se i daljnje isprave koje reguliraju druge poslove opata Pietra de Montea. Spretijev je antikvarni tekst pažljiv humanistički konstrukt slike Ravenne sredine

15. stoljeća, u kojoj su arhitektura, skulptura i mozaici i s njima povezane povije- sne ličnosti služile kao uporište i uzor, što je šibenskom protomajstoru sigurno bilo razumljivo. Naravno, ostaje otvoreno pitanje razine intelektualne razmjene između učenog notara i šibenskog lapicide, no važnost i složenost poslova koje je Juraj u Ravenni obavljao za jedno od središnjih uporišta kamaldoljanskog reda upućuju na to da je uživao znatan ugled i povjerenje. Konačno, valja naglasiti da su se sva tri aktera opisane ravenske epizode nalazila na istoj strani političkog spektra, odnosno pripadali su izrazito promletačkoj struji lokalnih elita jadranskih gradova sredine 15. stoljeća. Pritom su dijelili i osjetljivost za tradiciju i volju za emulaciju drevnog na- sljeđa te spremnost da sudjeluju u rekomponiranju lokalnih identiteta, bilo verbalno bilo oblikovno.

Ravenna u vrijeme posjeta Jurja Dalmatinca Lapicida Juraj je u Ravenni, kao što je to bio slučaj i u Dalmaciji, mogao pratiti živu graditeljsku aktivnost koju su promovirali Mlečani. U godinama kada je zabilje- žen u gradu u tijeku je podizanje spomenute Rocca Brancaleone čiju je gradnju vo- dio malo poznati inženjer Giovanni Francesco da Massa Fiscaglia (mjesto u blizini Ferrare).45 Utvrda je dovršena 70-ih godina 15. stoljeća, te kasnijim intervencijama dodatno modernizirana, no već je prvi sklop bio načinjen od reupotrijebljene ope- ke i po principima moderne obrane s citadelom i širim dijelom za vojnu posadu s okruglim kulama povezanim kurtinama. S obzirom na tek nekoliko godina kasnije Jurjevo zaposlenje u Dubrovniku, moguće je da je ravenska utvrda u izgradnji pru- žila uvid u neka nova iskustva vojne arhitekture, no osim osvjedočenog kontakta s jednim od promotora gradnje, odnosno Marinom Malipierom i njegovim kancela- rom, za sada izostaju konkretnije poveznice.46 U istom razdoblju pregrađen je i tzv. Palazzetto Veneziano na glavnom gradskom trgu, no konkretne isplate za radove povezuju se mahom sa službom spomenutog Vitalea Landa, čiji je grb i na kamenom balkonu.47 U prizemnom su trijemu reu- potrijebljeni kapiteli s Teodorikovim inicijalima, vjerojatno s crkve Sant’Andrea dei Goti, srušene radi izgradnje utvrde, što je jasan znak aproprijacije nasljeđa Ravenne u mletačkom ključu.48 Za sada nema arhivskih dokaza o izravnom dodiru našeg dal- matinskog majstora i mletačkog plemića, no valja napomenuti da je Vitale brat Al- visea Landa, kneza Trogira 1470. – 1471., naručitelja obnove gradske lože i drugih skulptura Nikole Firentinca i Andree Alešija.49 Nadalje, Vitale je preko supruge bio povezan i sa splitskim nadbiskupom Lorenzom Zaneom. Osim opisanih javnih gradilišta, Juraj Matejev je u Ravenni izvjesno dobio uvid u repertoar oblika antičkih i kasnoantičkih sakralnih gradnji, skulptura i fragmenata koji je sigurno obogatio njegov izričaj šezdesetih godina 15. stoljeća, a napose se to odnosi na repertoar oblika prisutan na apsidama šibenske katedrale. U historiogra- fiji se s pravom upućivalo na elemente padovanske i firentinske provenijencije na Jurjevim dalmatinskim djelima,50 no s obzirom na sada zajamčenu mrežu ravenskih kontakata i boravaka, moguće je i sugerirati određene ondašnje poticaje. Vjerojatno je Juraj u Ravenni prepoznao već mu iz Venecije poznate reljefe putta u kombinaciji s tronovima različitih antičkih božanstava koje Spreti atribuira Polikletu: mletačkim se fragmentom ravenske provenijencije moguće inspirirao za figure putta grbonoša na šibenskoj katedrali gotovo dva desetljeća ranije od dokumentima zajamčenog po- sjeta Romagni.51 Emulacijom ravenskih uzora Juraj je pak izvjesno došao do rješenja dvozonskih kapitela sjeverne apside šibenske stolnice. (sl. 3) Kapitel s dvije ovnujske glave po- vezane girlandom nad kojom su likovi ptica danas je teško vidljiv jer su pred njim orgulje, no izrazito je nalik na kapitele iz Museo Arcivescovile u Ravenni koji se da-

tiraju u 5. stoljeće.52 (sl. 4) Iako im je izvorna provenijencija nepoznata, jedan je od njih zasvjedočen u Sant’Apollinare in Classe u 16. stoljeću, kada ga tamo kao spoliju bilježi Pirro Ligorio.53 (sl. 5) Juraj je slično oblikovao napose životinjske glave, izosta- vivši prednji dio torza koji je vidljiv u Ravenni, te ptičje likove, iako su ovi posljednji u nešto drukčijem suodnosu. Teodozijanski je model reinterpretirao i dodavanjem bogate girlande s lišćem i žirovima. Uz neospornu sličnost s postojećim kapitelom, koji je Juraj mogao vidjeti u crkvi čiji je bio prokurator, valja napomenuti i da je u vrijeme Jurjeva posjeta Ravenni još uvijek stajala i stara katedrala tzv. Ursiniana s početka 5. stoljeća, čiji su kapiteli opisivani kao „... različiti, a na mnogima se može vidjeti orao, i vrsno rađena ovnujska glava...”.54 3. Osim ove izvjesne Jurjeve reinterpretacije teodozijanskih i drugih likovima obo- Sjeverna apsida katedrale, kapitel gaćenih kapitela, moguće su ravenske provenijencije i neki drugi motivi i rješenja, s ovnujskim glavama (foto: Konzervatorski odjel Ministarstva no razlike u građevnom materijalu i tradiciji, te vrlo izazovni teren na kojem je na- kulture RH u Splitu, izvor: stajala šibenska stolnica pozivaju na dužni oprez pri njihovu izravnom poveziva- PREDRAG MARKOVIĆ /bilj.1/) nju. Zadržimo se stoga tek na vrlo poopćenim opaskama o apsidi Sant’Apollinare Northern apse of the Cathedral, in Classe gdje se ritmički izmjenjuju veliki prozori čije lukove „nose” iluzionirani capital with ram’s heads pilastri i u mozaiku izvedene niše sa školjkama u pozadini svetačkih figura. (sl. 6)

4. Kapitel s ovnujskim glavama, Museo Arcivescovile Ravenna (foto: J. Gudelj) Capital with ram’s heads, Museo Arcivescovile Ravenna

5. Pirro Ligorio, Delle Antichità, vol. 15, f. 21v, Mss., Cod. J.A.II.15, Archivio di Stato, Torino Pirro Ligorio, Delle Antichità, vol. 15, f. 21v, Mss., Cod. J.A.II.15, Archivio di Stato, Turin

Nadalje, kompleksnost prostora San Vitalea mogla je pružiti i oslonac za razmišlja- nja o oblikovanju lukova šibenskih korskih traveja, s poligonalnim nosačima te s lukom svoda ophoda izmaknutim iz središnje osi. Konačno, teško je ne spomenuti ravenske sarkofage ploha raščlanjenih lukovima na kaneliranim pilastrima i s polu- kružnim poklopcima, kakvi se nalaze i u samostanu Sant’Apollinare, koje je majstor dalmatinskih „mikroarhitektura” sigurno vidio, no ostaje otvoreno pitanje koliko se njima i inspirirao.

6. Daljnja će istraživanja zasigurno dati i dodatne elemente ovim za sada okvirno Sant’Apollinare in Classe, Ravenna, uočenim iskustvima i poticajima, koje su šibenski majstor i njegovi suradnici i sljed- interijer (foto: J. Gudelj) benici obogatili motivima i varijacijama u skladu s Jurju svojstvenim eklektičnim Sant’Apollinare in Classe, Ravenna, izričajem. Ostaje otvorena i mogućnost proširenja do sada poznatog Dalmatinčeva interior opusa, čije je prepoznavanje otežano velikim izmjenama interijera ravenskih crkava i fluktuacijom materijala među lokalnim muzejima.

Zaključak Ravenska epizoda Jurja Dalmatinca omogućila je uvid u niz dosad nepoznatih komponenti njegova djelovanja, od jasne umreženosti putem Pietra de Monte u ka- maldoljanske mreže razmjene do osvjedočenog doticaja s humanistima promletač- kih krugova kao što je Desiderio Spreti. Juraj je, da bi postao prokurator ravenskog samostana, morao uživati znatno širi ugled i pokazati razvijenije poslovne sposob- nosti od tek puke rodbinske povezanosti, a cifre kojima je baratao u ime i na ko- rist svojeg učenog šurjaka bitan su dokaz njegove financijske spretnosti. Jednako je važno podcrtati i ulogu njegove žene Elizabete, koja je uz majku očito bila središnja karika velike i razgranate obiteljske mreže de Monteovih. Ravenna i njezino nasljeđe nesumnjivo su utjecali na Jurjev izričaj šezdesetih i ranih sedamdesetih godina 15. stoljeća. Zanimljivo je pritom uputiti na upotre- bu justinijanskih i teodozijanskih elemenata, koji su istodobno u formi spolija bili popularni i u samoj Veneciji, kao što to svjedoči veliki portal Arsenala. Ravenna i njezino nasljeđe privlačili su umjetnike iz cijele Italije,55 te se sada tomu širem kon- tekstu pribraja i šibenski majstor. Ostaje, naravno, otvoreno pitanje interpretacije u dalmatinskom ambijentu, jer je riječ o emulaciji motiva, a ne o reuporabi spolija kao što je to bio slučaj u Ravenni i Mletcima. Nadalje, s obzirom na sada utvrđenu povezanost sa Sv. Mihovilom nad Limom, moguće je da je Juraj ovdje mogao dobiti uvid u funkcioniranje obližnjih kamenoloma, te vidjeti i porečku i pulsku stolnicu te antičke spomenike, i to bliskijim i duljim kontaktima no što bi to bio slučaj tek putu- jući između Dalmacije i Venecije. Daljnja će istraživanja stoga nastojati dati pobliže odgovore na ova i druga pitanja koja novopronađeni dokumenti pobuđuju, a koja znatno nadilaze okvire ovog rada.

Prilozi Dokumente je transkribirao Davide Gambino, na čemu mu zahvaljujem.

DOKUMENT I Archivio di Stato di Ravenna, Archivio notarile distrettuale di Ravenna, 26, Deside- rio Spreti (1431-1461), 454r 7. rujna 1459., Ravenna. Vojskovođa Guido Benzoni posudio je Petru iz Venecije, opatu Sant’Apollinare in Classe, sumu od 130 zlatnih mletačkih škuda, uz jamstvo Francesca Brattija, Gi- ovannija Rasponija i Taddea Desija. Kako je taj dug došao na naplatu, majstor Juraj Matejev iz Šibenika, šurjak rečenoga Petra, vraća navedenu sumu Giovanniju Raspo- niju, dijelom u gotovu novcu, dijelom putem kreditnih udjela trećih ososba. In Christi nomine, amen. Anno a Nativitate Eiusdem M°CCCCLVIIII, indictione VII, die VII Septembris, tempore domini Pii pape secundi. Cum sit quod magnificus Guido Benzone armorum ductor superiori tempori mutu- averit reverendo in Christo patri domino Petro de Venetia, Dei et apostolice Sedis gratia abbati venerabilis monasterii Sancti Apolinaris in Classe de Ravenna et pro eo spectabili legum doctori domino Io. Francischo de Brattis de Ravenna, ser Iohanni Raspono et Tadeo Dexii, ducatos centum triginta auri venetos, et instante dicto Guidoni dictam quantita- tem ducatorum sibi restitui, solvi et numerari a predictis, magister Zeorgius quondam Mathei de Sibinicho, cognatus dicti domini abbatis, animo et intentione satisfaciendi dicto Guidoni et dictam quantitatem solvendi pro dicto domino abbate, dictos ducatos centum tringinta deposuit, dedit et consignavit dicto ser Iohanni Raspone ibidem presenti, quo sta- tisfacere possit dicto Guidoni(a), ibidem presenti, hoc modo: videlicet in ducatos numeratos

octuaginta auri et in monenta(b) veneta vel grossetis pro ducatis tringinta, et in ducatis viginti, quos eidem magister Zeorgius promittere fecit a certis suis debitoribus dicto ser Iohanni, in summa ducatis centum tringinta tanquam de suis denariis propriis, et quos intendit consequi et recuperare a dicto domino abbate seu a dicto monasterio Sancti Apo- linaris, rogans me Desiderium de Sprettis, notarium infrascriptum quatenus de predictis publicum conficeretur instrumentum. Actum Ravenne, in domo dicti ser Iohannis in logia anteriori, in contrata Sancti Petri Maioris de Ravenna; presentibus magistro Zoachino quondam Gori de Faentia, spetiario, et Damiano quondam Sanctis, capistrario. (a). quo-Guidoni: dodano na margini. (b). monenta: tako u tekstu.

DOKUMENT II Archivio di Stato di Ravenna, Archivio notarile distrettuale di Ravenna, 26, Deside- rio Spreti (1431-1461), 459v-460r. 20. prosinca 1459., Ravenna. Juraj Matejev, lapicida, prokurator samostana Sant’Apollinare in Classe u Ravenni – kao što je ustanovljeno u javnoj ispravi ravenskog notara Francesca Fabbrija – daje dozvolu magisteru Jacopu di Giorgio da Vezzano (Jakovu Jurjevom iz Vezzana), sta- novniku Forlìja, da prenese na treću osobu najam terena koji je iz šume pretvoren u obradivo polje u župi San Casciano na teriroriju Ravenne, za 4 denara godišnje i uz plaćanje 5 ravenskih lira pri uvođenju u posjed. In Christi nomine, amen. Anno a Nativitate Eiusdem M°CCCCLVIIII, indictione VII, die XX Decembris. Magistri Iacobi de Vezano habitatoris Forlivi inovatio a Monasterio classensi. Egregius vir magister Georgius quondam Mathei, lapicida, sindicus et procurator venerablis monasterii Sancti Apolinaris in Classe de extra et prope Ravenam ordinis camaldolensis ad infrascripta et aliis substitutum per reverendum in Christo patrem, dominum Petrum de Monte, Dei et apostolice Sedis gratia abbatem dicti monasterii ex instrumentum dicti eius sindicatus manu ser Francisci de Fabris, notarii publici ravennatis, a me notario infrascripto viso et lecto, presens dicto sindicatorio et procu- ratorio nominibus iure libellis(a) in annis viginiti novem ad renovandum dedit, inovavit et inovando concessit magistro Iacobo quondam Zeorgii de Vezano, habitatori Forlivi, presenti, petenti et recipienti pro se ac nomine et vice Michaelis et magistri Luce eius fratrum, pro quibus de rato et rata habitione solepniter promisit etc., sub pena et obli- gatione infrascriptis et pro suis et dictorum eius fratrum liberis et uno sucessore me- diocris tantum persone, que non sit servus nec de maxinata alterius et qui sucessor se inovare teneatur infra annum unum ex quo ultra dicenda ad eum pervenerit vel cadat onere suo, idest unam pettiam terre(b) olim buschive et nunc aratorie extimationis vigin- ti duarum tabularet postiam in territorio Ravenne in plebatu Sancti Cassiani in fundo Raviani, uno latere via Dismanii, alio via Raviani seu viula, vel si qui etc., ad haben- dum, tenendum, fruendum et in omnibus meliorandum, dando et solvendo annuatim dicto venerabili monasterio in mense Marcii vel indictione illius anni nomine pensionis quatuor denariorum ravennatum; tempo vero innovationis libras quinque ravenna- tes. Hanc autem inovationem imo fecit dictus(c) magister Georgius procurator predictus dictis nominibus pro eo quod contentus et confessus fuit habuisse et rececepisse(d) a dicto magistro Iacobo petitore predicto dictas libras quinque ravennatum.| Actum Ravenne, in officio buletarum eiusdem, in contrata Sancti Michaelis in Aff<r>iscisco; presentibus Thomasio quondam Bartholi de Guarnieriis, Ostasio quon- dam domini Iacobi de Raysiis et Federico quondam Iacobi Christoforis cimatoris de Ravenna, testibus etc.

(a). libellis: tako u teksu za libelli. (b). terre: ponovljeno u tekstu. (c). Slijedi domi- nus precrtano. (d). rececepisse: tako u tekstu.

DOKUMENT III Archivio di Stato di Ravenna, Archivio notarile distrettuale di Ravenna, 26, Deside- rio Spreti (1431-1461), c. 464r-v. 25. prosinca 1459. – 13. siječnja 1460., Ravenna [dokument nema naznačen da- tum, stoga je moguća datacija između 25. prosinca 1459. – s obzirom na to da je u Ravenni godina započinjala Božićem – i 13. siječnja 1460., datuma sljedećeg zabilje- ženog akta, uz pretpostavku da su dokumenti upisivani kronološki]. Magister Juraj Matejev, lapicida, u svojstvu sindika i prokuratora samostana Sant’Apollinare in Classe daje u najam tipa „mezzadria” Matteju del fu Naldo Naldi da Villarotta (Mateju pok. Nalda Naldija iz Villarotte) toliko oranica na teritoriju Ferrare koje pripadaju navedenom samostanu koliko mogu biti zasijane s najmanje 60 staia pšenice, obvezujući se – u ime institucije koju predstavlja – da će najmo- primcu osigurati par volova i dva para junaca i polovicu pšenice za sjetvu. Isto- dobno se Naldiju daje jedan zlatni dukat kao predujam za troškove koje će imati za održavanje polja. Ugovor predviđa i sadnju konoplje, čiju će trećinu uroda predavati samostanu na godišnjoj bazi. In Christi nomine, amen. Anno a Nativitate Eiusdem M°CCCCLX, indictione VIII, die [vacat]. Egregius vir magister Zeorgius quondam Mathei, lapicida, sindicus et procurator ve- nerabilis Monasterii classensis ad infrascripta et alia legptime constitutus prout de suo mandato constat publico instrumento scripto et rogato manu ser Francisci de Fabris, no- tarii publici ravennatis, presens, dictis nominibus dedit, concessit et locavit ad medietatem fructuum percipiendorum Matheo quondam Naldi de Naldis de Villarotta territorio fera- riensis, presenti etc., pro se et sua tota familia et cum quatuor hominibus et alia familia cum bobis conducendis et consignandis per dictum sindicum(a) tot terras dicti monasterii seu monasterii Sancti Severi in quibus cadant in seminando staria sexaginta frumenti et ultra si fieri poterit pro uno recolectu(b), cum infrascriptis pactis, legibus et conventionibus, videlicet quia promissit dictas terras bene et diligenter laborare, rumpere etc. et saltem in quinto sulci seminare, et de dicto tempore frumentum ac alia blada mettere, ligare, colligere, battere, viare et adarchare et medietatem dictorum fructuum percipendorum ex dictis terris(c) adducere et portare ad domos dicti monasterii omnibus suis expensis, sumptibus et laboreriis, excepto datio portarum quantum est pro parte dicti monasterii, et quod predictus Matheus teneatur et obligatus sit finito dicto primo anno laborare pro tribus paribus bovum(d). Et ex alia parte dictus dominus Zeorgius, sindicus et procura- tor antedictus dictis nominibus promisit dicto Matheo videlicet eidem dare et consignare in presentiarum unum par bovum et unum par mangiorum extimandorum de commu- ni concordia, in quibus bobibus et mangiis quemlibet dictorum partium stare debeat ad medietatem lucri et seu danni (quod Deus avertat!)(e) pro uno anno tantum, et ab hoc anno in antea dictus magister Zeorgius, sindicus predictus, teneatur et obligatus sit dare et consignare unum alium par mangiorum extimandorum ut supra ad medietatem lucri seu danni (quod Deus cesset!), et quod rumpere debant ex pratis dicti monasterii ad ne- cessitatem, et debeat dare et consignare totum semen frumenti et bladorum quod cadet in terris laboratis necnon tot prata in quibus possint seccare frumentum ad sufficientiam bovum et mangiorum(f), quos habuerit etc., videlicet octo currus pro quolibet pari bovum. Item, quod predictus Matheus teneatur laborare omnes terras, quas laboraverit usque in fossato et extirpare ac sburcare capitalia dictarum terrarum, que essent(g) buscose et(h) fa- cere et cavare omnes lignolas et seu fossata suis expensis, que essent neccessaria in dictis

terris exceptis fossatis magistris, qui(i) fieri debeant expensis dicti monasterii. Item quod seminare debeant linum(j) et illud curare et consignare terciam partem dicti lini, quod colligerit(k)dicto monasterio gramatum(l), et quod facere et plantare alienas vites et plantas secundum more ferariensi, datis sibi plantis et vitibus per dictum sindicum. Et quod quili- bet dictarum partium ponere debeat in medietatem seminis tam frumenti quam aliorum bladorum et lini quod cadit in dictis terris, cum hoc tamen quod dictus sindicus teneatur mutuare dicto Matheo suam partem seminis sibi tangentis pro primo anno, quam posta- cionem vel aditione teneatur in recolecti tunc proxime futuro(m). Item quod dictus sindicus dicto nomine teneatur et obligatus sit mutuare dicto Matheo staria viginti frumenti pro subventione sua et plus si fuerit necessarium usque(n) ad staria trigenta et necnon mutu- are eidem libras duodecim ravennatum, quas promissit(o) deffalcare in laboreriis fiendis videlicet fossatis et aliis occorentibus in(p) terris dicti monasterii. De quibus in presentia mei notarii testium<que> infrascriptorum(q) dedit et numeravit eidem Matheo ducatum unum auri, pro quo ducato(r) fideiussit Petrus Anthonius de Feraria, marangonus habita- tor Ravene, pro dicto Matheo. Quem quantitatem frumenti promissit dictus Matheus ut supra dare, reddere et resituire dicto(s) monasterio(t), videlicet medietatem in primo reco- lectu quam fecerit, et aliam medietatem in secundo recolectu tunc venturo. Que omnia et singula suprascripta <etc>. Actum Ravenne in officio buletarum; presentibus ser Andrea quondam Franchini, Petro Anthonio quondam Bartholomei de Porta, marangono, Iacobo quondam Petri de Foccaciis de Massa comitatus Ravenne et Martino quondam Odonis Zabbaroni de villa Sancti Petri in Vinculis eiusdem districtus, testibus etc. (a). Matheo-sindicum: dodano na margini. (b). pro uno recolectu: dodano između redaka. (c). Slijedi prekriženo dar. (d). Et-bovum: dodano na margini. (e). Slijedi prekriženo et in fine et prout. (f). Slijedi prekriženo datorum. (g). Slijedi prekriženo s. (h). Slijedi prekriženo cavare. (i). Slijedi prekriženo facere. (j). Slijedi prekriženo de quo. (k). quod colligerit: dodano na margini. (l). gramatum: tako u tekstu. (m). Slijedi prekriženo quod. (n). Slijedi obrisani tekst. (o). Slijedi obrisani tekst. (p). in: ispravljeno između redaka nad prekriženim in dictis. (q). Slijedi prekriženo ducatum unum. (r). ducato: dodano između redaka. (s). Slijedi prekriženo sind. (t). Slijedi prekriženo hinc in secundo.

DOKUMENT IV Državni arhiv Šibenik, Notari Šibenika, 18 I d fol. 48v 1461, giugno 16, Sebenico. Juraj Matejev, lapicida i protomajstor katedrale u Šibeniku, imenuje svojom pro- kuratoricom suprugu Elizabetu, dajući joj posebnu punomoć da od fra Pietra dal Monte, opata Sant’Apollinare in Classe u Ravenni, ishodi sumu od 300 zlatnih duka- ta koje mu duguje prema javnoj ispravi koju je zabilježio notar Marco Ingaldeo pok. Vitalea iz Kopra, tada kancelar podestata Ravenne Marina Malipiera. Na vanjskoj margini: Procura magistri Georgii quondam Mathei lapicida(a) Die XVI° Iunii. Actum Sibenico, in via publica, apud stationem ser Nicolai Draganici; presentibus Marco Iohannis examinatori Communis, ser Simone Tanilico et ser Francisco domini Michaelis Simeonico milite nobili Sibenici. Ibique magister Georgius quondam Mathei lapicida et prothomagister ecclesie cathedralis Sibenici omnibus modo, via, iure et for- ma, quibus melius scivit ac potuit constituit, creavit et ordinavit suum veram et legi- timam procuratricem, actricem, factricem et negotiorum suorum gestricem dominam Ixabetam, consortem suam, absentem tamquam presentem, cum plenissima liberta- te et potestate substituendi unum aut plures procuratores et advocatos et revocandi

et alios de novo reassumendi, hoc mandato firmo manente, specialiter et expresse ad petendum, exigendum et recuperandum ducatos trescentos triginta auri a reverendo in Christo patre, domino fratre Petro de Monte, dignissimo abbate monasterii Sancti Apolinari de Classe diocesis Ravene, uti de dicta pecunie quantitate constabat publico instrumento manu scripto probi viri ser Marci Ingaldeo(b) quondam ser Vitalis de Iusti- nopoli, notarii publici ac cancellarii magnifici et generosi viri domini Martini Maripe- tro, tunc honesti potestatis et capitis Ravene, cuius <copiam> dedit dicte procuratrici, et de exactis et receptis et quietis faciendi vel plenum cum clausulis necessariis et opor- tunis de ulterius non petendi neque peti faciendi suprascriptam quantitatem pecunie, ac faciendi et stipulandi ad plenum, et pro predictis expendiendo et prosequendo ad comparendum coram spectabili domino rectore sive potestate, iudice, officio seu tri- bunali ecclesiastico vel seculari, uni vel pluribus, semel vel pluries, Ravene et ubique locorum et terrarum etc. <tam> in agendo quam in deffendendo; item ad agendum, petendum, deffendendum etc., libellos et peticiones dandum et excipiendum, libellos, peticiones etc., capita, articulos etc., lites contestandum, iurandum de calumnia et ve- ritate dicenda et cuiuslibet alterius generis licitum iuramentum dandum, prestandum etc. in et super aninum ipsius instituentis. Item terminos […](b) (a). lapicida: u tekstu za lapicide. (b). Ingaldeo: tako u tekstu za Ingaldei. (c). Do- kument je vjerojatno završavao na sljedećoj stranici, koja nije sačuvana, odnosno znatno oštećenoj gornjoj margini sljedeće stranice.

RIASSUNTO

Giorgio Dalmata a Ravenna La vita di Juraj Dalmatinac/Giorgio Dalmata, il protagonista del Quattrocento dal- mata, è particolarmente documentata in quanto si conoscono un centinaio di docu- menti legali che lo menzionano in diverse città da entrambe le sponde dell’Adriatico, in un periodo compreso tra la sua nomina come proto della cattedrale di Sebenico nel 1441 e la morte avvenuta nel 1473. L’articolo analizza i documenti inediti che attestano la sua presenza anche a Ravenna, un fatto finora solo indirettamente noto. Tra il 1459 e il 1460 l’artista fu menzionato nella città romagnola come procuratore in varie transazioni finanziarie dell’abate del monastero camaldolese di Sant’Apolli- nare in Classe, Pietro di Monte da Venezia, che viene identificato come un fratello della moglie del Dalmata, Elisabetta. Prima di arrivare in Romagna, Pietro, nato a Venezia da una veneziana e da un “marangone” di Segna, e probabilmente entrato nell’ordine presso San Mattia di Murano, fu l’abate di San Michele di Leme in Istria. Chiaramente si trattava di un’alleanza familiare, che attesta anche un certo livello economico e culturale dei due cognati. Inoltre, il loro notaio di fiducia a Ravenna, Desiderio Spreti, è negli stessi anni l’autore della prima storia della città in chiave umanistica, la cui attenzione verso il capitale culturale degli edifici storici dell’epoca giustiniana e teodosiana (Sant’Apollinare incluso) coincide con il periodo nel quale viene realizzata la Porta dell’Arsenale veneziano. Infine, si propone che il Dalmata emulò i capitelli figurati oggi conservati al Museo arcivescovile di Ravenna, ma do- cumentati nel Cinquecento a Sant’Apollinare, per le decorazioni dei capitelli nel pre- sbiterio della cattedrale di Sebenico, realizzati negli anni immediatamente successivi al soggiorno ravennate del Dalmata.

BILJEŠKE

* Ovaj članak je dio projekta koji je financiran sredstvima pro- MARKOVIĆ, „Malipierova partija” i izgradnja svetišta šiben- grama za istraživanje i razvoj Obzor 2020 Europske unije/ This ske katedrale (1461. – 1473.) – počeci renesanse u arhitekturi article is part of a project that has received funding from the Dalmacije, Renesansa i renesanse u umjetnosti Hrvatske. Zbornik European Union’s Horizon 2020 Research and Innovation Pro- radova sa znanstvenih skupova »Dani Cvita Fiskovića« održanih gramme (GA n. 865863 ERC-AdriArchCult). 2003. i 2004. godine (Zbornik Danâ Cvita Fiskovića 2), (ur. Pre- Zahvaljujem Igoru Fiskoviću i članovima tima AdriArchCult, drag Marković, Jasenka Gudelj), Zagreb, 2008., 99–122. Larisu Boriću i Ani Marinković, kao i anonimnim recenzentima 10 ASRa, Notai, Desiderio Spreti, v. 26, f. 454r. APPENDIX, DO- ovog članka na sugestijama i ljubaznoj pomoći. KUMENT I. 1 ANTONIO GIUSEPPE FOSCO, La cattedrale di Sebenico ed 11 Guido Benzoni je kondotijer – plaćenik podrijetlom iz Creme, il suo architetto Giorgio Orsini detto Dalmatico, Šibenik, 1893.; zabilježen u Ravenni početkom šezdesetih godina 15. stoljeća. PIETRO GIANUIZZI, Giorgio da Sebenico, architetto e scul- Vidi PIERGIORGIO FREDDI, Soncino Benzone traditore della tore vissuto nel secolo XV, Archivio storico dell’arte, 7 (1894.), Repubblica di Venezia, Insula Fulcheria 33 (2003.), 17. 397–454; VINCENZO MIAGOSTOVICH, I nobili e il clero di 12 ASRa, Notai, Desiderio Spreti, v. 26, f. 462v. APPENDIX, DO- Sebenico nel 1449 per la fabbrica della cattedrale, Sebenico, 1910.; KUMENT II. DAGOBERT FREY, VOJESLAV MOLE’, Der Dom von Sebenico 13 Mezzadria je bio vrlo raširen tip ugovora najma posjeda koji uk- und sein Baumeister Giorgio Orsini, Jahrbuch des Kunsthisto- ljučuje i obitelj najmoprimca, pri čemu se urod obično dijeli na rischen Institute Österreichisches Bundesdenkmalamt, 7 (1913.), polovicu. ASRa, Notai, Desiderio Spreti, v. 26, f. f. 463r-v. AP- 1–169; HANS FOLNESICS, Studien zur Entwicklungsgeschichte PENDIX, DOKUMENT III. der Architectur und Plastik des XV. Jahrhunderts in Dalmatien, Jahrbuch des Kunsthistorischen Institutes der k. k. Zentralkom- 14 Vidi bilj. 3. mission für Denkmalpflege, 8 (1914.), 27–196; METOD HRG, 15 Obitelj Ingaldeo je stara koparska plemićka obitelj, a Marco In- JOSIP KOLANOVIĆ, Nova građa o Jurju Dalmatincu, Arhivski galdeo je služio kao kancelar, primjerice u Motovunu 1450. – vjesnik, 17–18 (1974.-1975.), 7–25; EMIL HILJE, Juraj Dalma- 1451., u vrijeme podestata Francesca Morosinija, GIOVANNI tinac i Korčula – prilog za kronologiju gradnje šibenske kate- RADOSSI, Notizie storico-araldiche di Montona in Istria, Atti di drale, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 25 (2001.), 53–74. Centro di ricerche storiche Rovigno 35 (2005.), 239. Za kronologiju do sada poznatih dokumenata vidjeti PREDRAG 16 Za rodoslovno stablo vidjeti PIETRO GIANUIZZI (bilj. 1), 403; MARKOVIĆ, Katedrala sv. Jakova u Šibeniku: prvih 105 godina, te sažeto ANNE MARKHAM SCHULZ, Giorgio Da Sebenico Zagreb, 2010., 451–487. and the Workshop of Giovanni Bon, Radovi Instituta za povijest 2 PIETRO GIANUIZZI (bilj. 1), 431, dok. 12. umjetnosti, 3–4 (1982.), 86. 3 PETAR KOLENDIĆ, Stube na crkvi sv. Ivana u Šibeniku, Stari- 17 Vjerojatno je Apollinare ime koje je uzeto u trenutku ulaska u nar, 3/1, (1923.), 89. Državni arhiv Šibenik, Notari Šibenika, 18 kamaldoljanski red, stoga je moguće da su Benedetto i Apollina- I d fol. 48v (datum 16. 6. 1461.). Zahvaljujem ravnateljici Dr- re ista osoba. žavnog arhiva u Šibeniku Nataši Mučalo na ljubaznoj pomoći. 18 METOD HRG, JOSIP KOLANOVIĆ (bilj. 1), 14. Prijepis dokumenta je u APENDIXU, DOKUMENT IV. 19 ASRa, Corporazioni religiose sopresse, S. Apollinare in Classe, 4 IGOR FISKOVIĆ, Juraj Dalmatinac u Anconi, Peristil, 27-28 Pergamene, Capsa XXVI, fasc. II, n°001. (1984.-1985.), 96, bilj. 33. 20 Vidi bilj. 6. 5 DANTE BOLOGNESI (ur.), Ravenna in età veneziana, Ravenna, 1986.; LUCIO GAMBI (ur.) Storia di Ravenna. 4: Dalla domina- 21 DANILO KLEN, Fratrija: Feud opatije Sv. Mihovila nad Limom zione veneziana alla conquista francese, Venezia, 1994. u Istri i njegova sela (xi-xviii st.), Rijeka, Pazin, 1969., 47. Opat se spominje u vezi sa sporom s porečkim biskupom, zbog kojeg 6 Archivio di Stato Ravenna (dalje ASRa), Corporazioni religiose nastaje i poznata fra Maurova karta posjeda. sopresse, S. Apollinare in Classe, Pergamene, Capsa XVII, fasc. II, n°018. 22 GIOVANNI BENEDETTO MITTARELLI, ANSELMO COSTA- DONI, Annales Camaldulenses Ordinis Sancti Benedicti: Quibus 7 Biblioteca Classense Ravenna (dalje BCR), Rukopis br. 490, c. plura interseruntur tum ceteras Italico-monasticas res, tum hi- 99v, n. 314. storiam Ecclesiasticam remque Diplomaticam illustrantia. Com- 8 FRANCO ROSSI, Marino, Malipiero, Dizionario biografico degli plectens res gestas ab anno Christi M.CCCC.XXXI. ad annum Italiani, 68 (2007.), https://www.treccani.it/enciclopedia/mari- M.D.XV., t. 7, Prostant apud Jo. Baptistam Pasquali, 1762., 208, no-malipiero_%28Dizionario-Biografico%29/ (pristupljeno 6. 216, 247, 261, 265, 286, 289. O kamaldoljanima u Venetu u 15. travnja 2022.) st. vidi GIUSEPPE VEDOVATO, L’espansione camaldolese nel 9 Spominje se kao rođak Antonio, sin Nicole, stoga je vjerojatno veneto tra la fine del XII secolo e l’inizio del XVI, Camaldoli e da je i Stefano, također Nicolin sin, bio Marinov nećak. „An- l’ordine camaldolese dalle origini alla fine del XV secolo, (ur. Céci- tonium Maripetro quondam ser Nicolai eius consanguineum” le Caby, Pierluigi Licciardello), Cesena, 2014., 351–63. (Archivio di Stato Venezia (dalje AsVe), Senato, Deliberazioni, 23 MARIO MAZZOTTI, La basilica di Sant’Apollinare in Classe e Terra, reg. 1, c. 106r). O tzv. Malipierovoj partiji vidi PREDRAG studi successivi, Ravenna, 2017.

24 FIORENZO LANDI, La fine di una crisi: il clero regolare a Ra- LAS HERMAN, Reframing the Past: Viewing Mosaics in Renai- venna durante la dominazione veneziana, Ravenna in età venezi- ssance Ravenna, Ravenna in the Imagination of Renaissance Art, ana, (ur. Dante Bolognesi), Ravenna, 1986., 130–38. Turnhout, 2020., 60. 25 FIORENZO LANDI (bilj. 24), 130. 38 MARIETTE VERHOEVEN, The early Christian Monuments 26 LINDA A. KOCH, Creating the Legitimate Prince at the Tempio of Ravenna: transformations and memory, Architectural cross- Malatestiano Rimini: Ravenna and the Continuity of Imperial roads: studies in the history of architecture, 2011.; LEARDO Tradition, Ravenna in the Imagination of Renaissance Art, (ur. MASCANZONI, Spreti, Desiderio, Dizionario Biografico degli Alexander Nagel, Giancarla Periti) Turnhout, 2020., 81–108, s Italiani, 93 (2018.), https://www.treccani.it/enciclopedia/deside- prethodnom bibliografijom. Juraj je još 1454. godine bio u kon- rio-spreti_%28Dizionario-Biografico%29/ (pristupljeno 8. lipnja taktu s Matteom de Pastijem oko isporuke kamena za Tempio 2022.); NICHOLAS HERMAN (bilj. 37), 57–61. Malatestiano, te je vjerojatno znao za već dopremljeni mramor 39 MARGARET DALY DAVIS, Archäologie der Antike aus den iz Classea, usp. CARLO GRIGIONI, Giorgio da Sebenico e la Beständen der Herzog August Bibliothek 1500-1700, Wiesbaden, costruzione del Tempio Malatestiano in Rimini, Rassegna bibli- 1994., 84; WILLIAM STENHOUSE, Reading Inscriptions And ografico dell’arte italiana, 13 (1910.), 90. Nadalje, Filippo Calan- Writing Ancient History: Historical Scholarship In The Late drini je od 1453. bio i kardinal zadužen za realizaciju prvog skja- Renaissance, Bulletin of the Institute of Classical Studies. Supple- vonskog kompleksa posvećenog Sv. Jeronimu u Rimu; JASENKA ment, 86 (2005.), 30. GUDELJ, San Girolamo Degli Schiavoni/ Illyrians/ Croats in 40 Spreti 1489, f. A ii v. „Roma Communis Patria”: Constructing National Identity Thro- ugh Papal Interventions, RIHA Journal, 30 marzo 2020, https:// 41 Spreti 1489, f A iiii v. Jedan rukopisni prijepis djela De Archi- doi.org/10.11588/riha.2020.1.76052. tectura datiran 26. kolovoza 1452. nalazi se u fondu ravenske Biblioteca Classense, I manoscritti datati della Classense e delle 27 FIORENZO LANDI (bilj. 24), 135. Davanja kardinalu Calan- altre biblioteche della provincia di Ravenna, Manoscritti datati driniju nastavila su se i za de Montijeva upravljanja združenim d’Italia, 2004., kat. jed. 15, str. 27. Rukopisu nije utvrđena prove- Sant’Apollinarom i San Severom. nijencija, stoga nije moguće sa sigurnošću tvrditi da je Desiderio 28 ASRa, Corporazioni religiose sopresse, S. Apollinare in Classe, Spreti konzultirao upravo ovaj primjerak antičkog teksta. Pergamene, Capsa XVII, fasc. II, n°020. 42 Riječ je o seriji antičkih reljefa od kojih su oni koji nose atribute 29 EDOARDO BARBIERI, Nicolo Malerbi, Dizionario Biografico de- Neptuna i danas u crkvi San Vitale, dok su drugi reljefi s puttima gli Italiani, 68 (2007.), https://www.treccani.it/enciclopedia/nico- i prijestoljima danas u Museo Arcivescovile u Ravenni, Museo lo-malerbi_(Dizionario-Biografico) (pristupljeno 5. lipnja 2022.) Archeologico u Veneciji, u Milanu i u pariškom Louvreu. Lui- 30 ANGELO CATTANEO, Scomparsa e ricomparsa di un autore: gi Beschi, «I rilievi ravennati dei Troni», Felix Ravenna 127–130 storiografia religiosa, forme della dimenticanza, percorsi della (1985.): 37–80. memoria, Camaldoli e l’ordine camaldolese dalle origini alla fine 43 Narses [...> mandoe da Ravenna a Venetia assa’ maistri, che edi- del XV secolo, (ur. Cécile Caby, Pierluigi Licciardello), Cesena, ficasse sopra un luoco più amplo, quasi piazza - licet all’hora non 2014., 485–522. fusse, ma si chiamava brolo - una ghiesia sotto il nome di San 31 Za sada nisu identificirani tekstovi kojima bi de Monte bio au- Thodaro, il qual fo il primo nostro protettor avanti il levar di San tor, no sigurno je da je dužnost opata kamaldoljanskog reda Marco. Et ancora fece all’incontro edificar un’altra ghiesia chiama- podrazumijevala visoku razinu obrazovanja. Spomenuti Salvus ta San Mena et Zuminian, la qual è ancora in piedi in Cao de Pi- conductus iz 1460. godine (bilj. 28) spominje da je posjedovao azza, MARIN SANUDO, De origine, situ et magistratibus urbis knjige koje je nosio sa sobom na putovanja. Venetae, ovvero La città di Venetia (1493-1530), (ur. Angela Ca- racciolo Aricò), Milano 1980., p. 14. ENNIO CONCINA, Tempo 32 PREDRAG MARKOVIĆ (bilj. 1), 433–440. novo. Venezia e il Quattrocento, Venezia, 2006., 66. 33 LEARDO MASCANZONI, Spreti, Desiderio, Dizionario Biografico 44 Spreti 1489, f. A ii v. degli Italiani, 93 (2018.), https://www.treccani.it/enciclopedia/desi- derio-spreti_(Dizionario-Biografico) (pristupljeno 5. lipnja 2022.). 45 VICENZO FONTANA, Architettura e urbanistica durante la do- minazione veneziana, u: Ravenna in età veneziana, (ur. Dante 34 Verzije rukopisa nalaze se u Veneciji, Biblioteca nazionale Mar- Bolognesi), Ravenna, 1986., 296–297; MAURIZIO MAURO, La ciana, ms. Lat. Cl. 10 n. 107 (a. 1457); Rim, Biblioteca nazionale, Rocca di Ravenna (Rocca Brancaleone), Ravenna, 1999. ms. Varia 10, n. 619, misc. XV sec.; Ravenna, Biblioteca Classen- se, MS. 574bis i 574ter. Djelo je objavljeno postumno u Veneciji: 46 Skulpturalna dekoracija jedne od kula u kojoj je bila smještena De amplitudine vastatione et instauratione urbis Ravennae libri kapela, veliki reljef mletačkog lava, potpisani je rad Marina di tres, Venetiis, per Matheum Capcasam Parmensem, 1489. Marco Cedrinija, mletačkog majstora aktivnog u Romagni i Mar- kama. Nad njim je oštećeni reljef Bogorodice s Djetetom u mo- 35 GIUSEPPE GULLINO, Lando, Vitale, Dizionario Biografico degli Italiani, 63 (2004.), https://www.treccani.it/enciclopedia/vitale- numentalnom okviru s pilastrima i školjkom te lisnim vijencem, lando_%28Dizionario-Biografico%29/; mogući rad istog majstora, nastao baš oko Jurjeva posjeta, usp. EMANUELE MATTALIANO, La scultura a Ravenna nei luoghi 36 MARGARET L. KING, The Death of the Child Valerio Marcello, e negli edifici pubblici fra Quattro e Cinquecento, u: Ravenna in Chicago, 2009. età veneziana, (ur. Dante Bolognesi), Ravenna, 1986., 322–366. 37 Od Bionda izravno preuzima i dijelove opisa mozaika u Sant’ Oblikovne karakteristike ovih djela nemaju jačih podudaranja s Apollinare nuovo, DESIDERIO SPRETI (bilj. 34), f. Av; NICHO- izrađevinama Jurjeva dlijeta. Nadalje, u Museo Nazionale u Ra-

venni čuva se jedan oštećeni grb obitelji Malipiero koji se može 52 GIUSEPPE BOVINI, I principali monumenti paleocristiani del datirati u drugu polovicu 15. stoljeća, no nije poznata njegova Museo Arcivescovile di Ravenna, Corsi di Cultura sull’arte Ra- provenijencija, a mogao je pripadati i Troilu Malipieru, Marino- vennate e Bizantina, XI (1964.), 49–52; PAOLA NOVARA, La vu sinu, na dužnosti podestata Ravenne 1489. – 1490. Cattedrale di Ravenna. Storia e archeologia, Ravenna, 1997., 152– 47 VINCENZO FONTANA (bilj. 45). 155, appendix br. 9; PAOLA NOVARA, Le collezioni del Museo Arcivescovile di Ravenna, a c. dell’Opera di Religione della Dio- 48 PAOLA NOVARA, I capitelli del Palazzetto veneziano di Ra- cesi di Ravenna, Ravenna, 2011., 99–100. venna, Bolletino Economico della Camera di Commercio di Ra- venna, 6 (1988.), 61–80. 53 ANTONELLA RANALDI, Museo nazionale di Ravenna: Porta Aurea, Palladio e il monastero benedettino di San Vitale, Cinisello 49 ASVe, Avogaria di comun, Balla d’oro, Registro 163-II, 401. O Balsamo, 2015., 133, 157. Alviseu Landu GIUSEPPE GULLINO (bilj. 35); DANKO ZELIĆ, Jakov Florijev, trogirski klesar 15. stoljeća, Radovi Instituta za po- 54 PAOLA NOVARA (bilj. 52, 1997.). vijest umjetnosti, 32 (2008.), 17–38; RADOSLAV BUŽANČIĆ, Ni- 55 MARIETTE VERHOEVEN, The early Christian Monuments kola Ivanov Firentinac i trogirska renovatio urbis, Split, 2012., 90. of Ravenna: transformations and memory, Turnhout, 2011; Ra- 50 PREDRAG MARKOVIĆ (bilj. 9); PREDRAG MARKOVIĆ (bilj. venna in the Imagination of Renaissance Art, (ur. Alexander 1), 297–332. Nagel, Giancarla Periti), Turnhout, 2020. 51 IGOR FISKOVIĆ, Za Jurja Matijeva i Veneciju, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 27 (1988.), 145–80.

Ugyanannak a szerző(k)nek a legtöbbet olvasott cikkei

Hasonló cikkek

1-10 a 175-ból/ből

You may also Haladó hasonlósági keresés indítása for this article.