Preskoči na sadržaj
Jadranska umjetnost: časopis za povijest umjetnosti Traži

Skadarski ili papinski? Riječ o jednoj vrsti bakrenog novca koji se pripisuje srednjovjekovnom Skadru

DOI 10.15291/aa.4070

Preuzmi PDF

Svezak 12 (2022)

Otvoreni pristup

Metrike članka

  • 3 412 Pregledi sažetka
  • 1 248 Preuzimanja PDF-a
  • 12 Preuzimanja po danu
  • 164 Preuzimanja ovaj mjesec

Kada govorimo o emisijama kovnica istočnojadranskih gradova u srednjem vijeku, još uvijek su najvažnija djela Karla Stockerta napisana u numizmatičkim časopisima s početka 20. stoljeća. Svi kasniji znanstveni radovi koji su se bavili ovom tematikom, bazirali su svoja istraživanja na rezultatima koji su izneseni u Stockertovim dragocjenim studijama. Tako se u radovima koji se bave novčarstvom srednjovjekovnog Skadra, među kovanjima koja se pripisuju ovom gradu, sreće i tzv. VI. tip skadarskog folara, s nepotpunim prikazom grba na aversu i prikazom gradske tvrđave/vrata na reversu, koje prate djelomično očuvane legende. Cilj ovog rada jest pravilna atribucija ovog novca, kojom se dokazuje da on ne spada u kovanja grada Skadra, ni u novac istočnojadranskih gradova, već je riječ o novcu pape Aleksandra VI. Borgije, iskovanom u Ascoliju.

novac grada Skadra, papinski novac, Aleksandar VI. Borgia, Ascoli, atribucija
Odjeljci
  1. Sažetak
  2. BILJEŠKE

1. kruna i vučja glava okrenuta nalijevo, uz legendu M DE BALS A BALSIC.43 Đurađ Karl Stockert, Crtež VI. tipa II. Stracimirović također kuje jednu vrstu dinara s prikazom skadarskog zaštitnika skadarskog folara (izvor: KARL na aversu i grbom Balšića na reversu, uz natpis M D GORGI STRACIMIR.44 Dinar STOCKERT /bilj. 35/, 88) Konstantina Balšića nosit će na aversu prikaz sv. Stefana, a na reversu prikaz vladara Karl Stockert, drawing of the Type VI na prijestolju s otvorenom krunom, koji drži skiptar u desnoj, te globus s križem u of the Skadar follaro lijevoj ruci, praćen natpisom M ili D REX COSTANTINVS.45 Osim dinara, za vrije- me vladavine Đurađa II. Stracimirovića, u Skadru je kovana jedna vrsta polufolara sa slovom G na aversu, i grbom grada na reversu, bez natpisa.46 Poslije, za vrijeme mletačke uprave nad gradom, na aversnoj strani emisija groša47 i bagatina48 koji se tada kuju bit će prikaz sv. Stefana praćen natpisom S STEFANVS SCVTARENSIS, dok će revers novca obilježiti mletački lav uz legendu +SMARCVS VENETIARVM. Prva literatura u kojoj je objavljen novac grada Skadra, poput novca koji kuju ostali gradovi na južnom dijelu istočne obale Jadrana, Kotor, Bar, Ulcinj, Svač i Drivast, potječe iz 19. stoljeća. Već 1893. godine poznati istraživač venecijanskog novca Niccolò Papadopoli Aldobrandini govori o skadarskoj kovnici novca kojom se upravlja po gradskom Statutu, spominjući dokumente mletačkog Senata koji po- tvrđuju prisustvo kovnice u Skadru 1404. godine, kada je Venecija preuzela vlast nad gradom.49 Na taj način on je opovrgnuo mišljenje Vincenza Lazarija, izneseno 1851. godine, da je za vrijeme mletačke vladavine skadarski novac kovan u Kotoru.50 Theodor Ippen 1901. godine objavio je jednu vrstu folara grada Skadra, pri čemu je istaknuo neophodnost da se u registrima i katalozima novca stvori poseban odjeljak „Albanija” za novac koji je kovan u gradovima na jugu istočne obale Jadrana, „bilo da pripadaju bizantskom, srpskom, autonomnom ili mletačkom periodu”.51 Naj- kompletnija istraživanja ove numizmatičke građe objavio je austrijski numizmatičar Karl Stockert u časopisu Numismatiche Zeitschrift 1909.52 i 1910. godine, pri čemu je za skadarsku kovnicu posebno važan rad iz 1910. godine, Die Münzen der Städte Nordalbaniens, u kojem Stockert objavljuje precizan numizmatički pregled koji je obuhvatio sav do tada poznati novac grada Skadra i drugih primorskih gradova s

bakrenog novca koji se pripisuje...

crtežom opisanih primjeraka, te kratkom povijesnom pozadinom. Pored toga, Stoc- kert je u radu objavio dokumente mletačkog Senata koji potvrđuju prisustvo kovnice novca u ovom gradu.53 Postojanje kovnice u Skadru potvrđuje i odredba iz Korču- lanskog statuta iz 1424. godine, na koju je uputio Šime Ljubić, u kojoj se utvrđuje te- čaj stranih moneta koje su bile u optjecaju, pri čemu se spominje mletački skadarski novac, te grossi Balse vel volch boni.54 Svojevrsna rekapitulacija svih objavljenih vrsta novca koji je kovan u primorskim gradovima na jugu istočne obale Jadrana, dana je u VI. svesku monumentalnog djela Vittorija Emanuela III. Corpus Nummorum Italicorum 1922. godine.55 Svi kasniji znanstveni radovi koji su se bavili novcem kovanim u Skadru bazirali su svoja istraživanja na rezultatima koji su izneseni u spomenutim numizmatičkim studijama. Novac Balšića, kovan u Skadru za njihove vladavine, posebno je privukao pozornost istraživača, a od onih koji su se njime bavili treba istaknuti Janka Šafarika, koji je u domaćoj literaturi iznio prve prikaze novca Balšića,56 Vjekoslava Celestina,57 Bogumila Hrabaka,58 te Ljubomira Kovačevića59. Što se tiče gradskog/komunalnog novca, kako nije bilo važnijih nalaza i otkrića, rezultati Stockertovih istraživanja izneseni 1910. godine mahom se smatraju relevan- tnim i danas. Na njima se baziraju katalozi i opisi gradskog novca Skadra u djelima koja se njime bave, od djela Corpus Nummorum Italicorum do radova Sergeja Dimi- trijevića, Miroslava Jovanovića, Julijana Dobrinića, i Ivana Mirnika.60 Tako se među kovanjima koja se pripisuju ovom gradu sreće i već spomenuti tip skadarskog folara, s nepotpunim prikazom grba na aversu i prikazom gradske tvrđave na reversnoj strani novca, koje prate djelomično očuvane legende. Ovaj tip skadarskog folara prvi je objavio Stockert 1910. godine, u radu Die Münzen der Städte Nordalbaniens. Svrstavajući ga u VI. tip gradskog novca, Stockert o njemu piše: „Predstavnik ovog tipa poznat mi je samo u jednom jedinom primjerku Bečkog 2. dvorskog muzeja. Nesumnjivo, sigurno svrstavanje bit će međutim moguće tek nakon Primjerak VI. tipa skadarskog pronalaženja drugih, bolje očuvanih primjeraka čija je legenda sasvim čitljiva.” Potom folara prodan na numizmatičkoj internetskoj aukciji (izvor: https:// slijedi opis novca: „Utvrđena dvostruka kapija s dvije nad njima natkrivene kule. Zidi- www.numisbids.com) ne imaju kruništa, a između obje kule nalazi se šestokraka zvijezda. Ispod svakog od Example of the the Type VI of the osnovnih pilona kapija vidi se obruč. Izgleda da legenda, koja je na prvoj strani nečit- Skadar follaro sold at an online ka, glasi na reversu SCVT. Na prvoj strani grb (?) ili šljem (?). Natpis VIOPO.” Uz opis numismatic auction folara, Stockert je dao i crtež aversne i reversne strane novca (sl. 1).61

bakrenog novca koji se pripisuje...

3. Natpis SCVT na reversu (kako ga je Stockert pročitao), sadrži početna slova ime- Kvatrino pape Aleksandra VI. na grada sa skadarskih kovanja SCVTARI, dok je prikaz utvrđenog zdanja (gradske Borgije (1492. – 1503.), avers (izvor: https://numismatica- tvrđave ili gradskih vrata) koji ga prati, pored prikaza zaštitnika grada, obilježio ko- italiana.lamoneta.it/riepilogo/ munalni novac Kotora, Ulcinja, Svača i Drivasta.62 Bedemi i vrata na ovom novcu SW-ASC) bili su svojevrsna slika gradskog identiteta, baš kao utvrđeni Gornji grad na vrhu Quattrino of Pope Alexander VI Rosafskog brda. Pored reversnog prikaza, obrisi grba na aversnoj strani novca, koji Borgia (1492-1503), obverse je, kako smo vidjeli, bio prisutan na novcu Skadra, bili su presudni da Stockert ovaj novac, uz dozu opreza, svrsta u skadarska kovanja. Potom je VI. tip skadarskog folara uvršten u VI. svezak djela Corpus Nummorum Italicorum gdje u opisu novca stoji: „A (dolje lijevo) SCVTA RENSIS (Vrlo zbunju- juća legenda). Dvostruko utvrđena gradska vrata s dvije krovne kule i zidinama: između dvije kule, zvijezda sa šest krakova; ispod tri temeljna pilona, vrata; tri klina. R 1) (dolje lijevo) .... VloPO ... plemićki štit ili kaciga (?).”63 Iako se pri navođenju ovog folara autor poziva isključivo na Stockertov rad iz 1910. godine, prilažući uz opis novca Stockertov crtež folara,64 nejasno je zašto je nepotpunu legendu reversne strane novca, doduše uz napomenu, naveo kao SCVTA RENSIS. Skadarski folar s grbom na aversu i utvrđenim gradskim vratima na revrsu ostat će potom prisutan u numizmatičkim pregledima novca Skadra uvijek prikazan samo u crtežu, kao rijetko kovanje, čiji se primjerci, međutim, ipak sporadično pojave. O tome svedoče primjerci ovog tipa skadarskog folara koji se sreću na numizmatičkim internetskim aukcijama, uvijek naznačeni kao ekstremno rijetki, što im određuje i cijenu, pri čemu je primjetno da je na svakom primjerku na isti način oštećena aver- sna i reversna pločica novca, tako da legende ostaju nepotpune, kao i prikaz grba na novcu (sl. 2).65 Iako se Karl Stockert nadao 1910. godine da će se u međuvreme- nu pronaći bolje očuvani primjerci s čitkim legendama koje bi ovaj folar zasigurno odredile kao folar grada Skadra, u našoj numizmatičkoj literaturi nismo naišli na radove koji o tome svedoče. Ali jesmo u numizmatičkoj literaturi na zapadnoj obali Jadrana. Ascoli Piceno je grad u središnjem dijelu Italije, koji se nalazi u okviru talijanske pokrajine Marche, blizu zapadne obale Jadrana. U vrijeme moći biskupa,

bakrenog novca koji se pripisuje...

4. gradu je 1185. godine potvrđena autonomija, poslije je bio u sastavu vojvodstava Kvatrino pape Aleksandra VI. Malatesta, a od 15. stoljeća, zajedno s okolicom, nalazio se u sastavu Papinske Dr- Borgije (1492. – 1503.), revers (izvor: https://numismatica- žave.66 Pravo da grad osnuje kovnicu novca dobio je biskup Bernardo I. od cara italiana.lamoneta.it/riepilogo/ Konrada II., ali najstariji poznati novac koji je iskovan u ovoj kovnici ne potječe SW-ASC) prije 1200. godine. Kovnica u Ascoliju prestala je s radom 1518. godine, kada ju je Quattrino of Pope Alexander VI zatvorio papa Lav X.67 Borgia (1492-1503), reverse Za vrijeme pape Aleksandra VI. (1492. – 1503.), u Ascoliju je kovan kvatrino (quattrino), sitan bakreni novac koji na aversu nosi grb pape Aleksandra VI. Borgije koji prati natpis ALEXA VI o PO • MA, dok je na reversu prikazana tvrđava (za- mak) uz koju je natpis • DEAS CVLO, odnosno DE o A SCVLO.68 Bio je to posljed- nji novac iskovan u kovnici Ascoli. Novac je opisan u djelu Corpus Nummorum Italicorum, kao i naš „skadarski fo- lar”, u XIII. svesku, među kovanjima kovnice Ascoli za vrijeme pape Aleksandra VI. U opisu novca stoji: „Dupli kvatrino. Avers ALEXA VI o PO • MA Osmerokutni štit, nadvišen odloženim ključevima i tijarom. Revers • DEAS CVLO Dvostruki lučni ulaz i iznad, dvokatni dvorac s 5 lučnih prozora, s dvije kule, jedna s lijeve strane, a druga s desne pokrivene krovom: među njima zupčasti zid, iznad zvijezda sa 6 krakova.”69 Grb pape Aleksandra VI. na aversu novca prikazan je kao osmerokutni štit na kojem se jasno uočava bik, amblem Borgija, koji je ilustrirao antičko podrijetlo po- rodice, koja je isticala da njihova loza potječe od egipatskog božanstva u vidu bika, Apisa.70 Nad štitom stoje ukršteni ključevi sv. Petra i papinska tijara. Natpis koji prati prikaz jest skraćenica od ALEKSANDAR VI PONTIFEX MAXIMUS (sl. 3). Na reversu novca prikazana su Porta Gemina (sl. 4), jedna od rimskih vrata gra- da, ulaz puta Via Salaria u grad, koja su podignuta u 1. stoljeću pr. n. e., zajedno s dvostrukim obrambenim zidinama grada. Građena su od blokova sedre, s dvama lukovima iznad kojih je postojala arkadna lođa s kruništem, koja je povezivala dvije kule.71 Porta Gemina, kao najvažnije obilježje komune Ascoli obilježit će više vrsta novca koji je kovan u ovom gradu,72 a od 14. stoljeća prikazana je i na gradskom gr-

bakrenog novca koji se pripisuje...

bu.73 Njezini ostatci i danas stoje na ulazu u Ascoli. Legenda koja prati prikaz Porta Gemine DEAS CVLO, odnosno DE A SCVLO, nosi ime grada u kojem je novac iskovan ASCULUM. Ne postoje podatci gdje je pronađen papinski kvatrino koji je Karl Stockert vi- dio u Bečkom dvorskom muzeju i pripisao ga kovanjima grada Skadra. Kako su Skadar i uopće ovaj dio Jadrana s talijanskom pokrajinom Marche povezivale žive trgovačke veze, moguće je da je novac pronađen na skadarskom području, što je bio jedan od dodatnih razloga da se ova vrsta novca, do danas, povezuje sa skadarskom kovnicom.

Zaključak U časopisu Numismatiche Zeitschrift 1910. godine bečki numizmatičar Karl Stoc- kert, u radu Die Münzen der Städte Nordalbaniens, jedan oštećeni bakreni novac iz zbirke Bečkog dvorskog muzeja pripisuje kovanjima grada Skadra, prepoznajući u slovima nepotpune legende na reversnoj strani novca, koja čita kao SCVT, koja prate prikaz gradskih vrata, ime grada Skadra. Oprezno opisujući nepotpun aversni prikaz kao grb ili šljem, dopunjen nepotpunom legendom, koju čita kao VIOPO, Stockert ističe da će sigurno svrstavanje ovog novca biti moguće tek pronalaženjem primjeraka s potpunom legendom. Neoštećene primjerke Stockertova bakrenog novca pronašli smo među kovanjima kovnice Ascoli, iskovane u ime pape Alek- sandra VI. Borgije. Papinski kvatrino s grbom pape Aleksandra VI. na aversu prati legenda ALEXA VI o PO • MA, dok revers novca nosi prikaz gradskih vrata Asco- lija, prećen legendom • DEAS CVLO, odnosno DE o A SCVLO. Dijelove legende novca koji je Stockert opisao, papinski novac je upotpunio: (ALEXA) VI o PO (• MA); (DE o A) SCV(LO). Pored sada potpunog prikaza grba na aversu, te identič- nog prikaza gradskih vrata na reversu, koje nose obje kovanice, očigledno je da je Karl Stockert u radu iz 1910. godine opisao oštećeni kvatrino pape Aleksadra VI. Međutim, jedno stoljeće potom on je i dalje prisutan u suvremenim katalozima ska- darskog novca. Istovjetan papinski kvatrino, s uvijek jednako oštećenom aversnom i reversnom pločicom novca, kako bi u potpunosti odgovarao Stockertovu crtežu iz 1910., pojavljuje se na aukcijama novca kao skadarski folar, i kao ekstremno rijetko kovanje dostiže mnogo veću cijenu od dobro očuvanog primjerka naznačenog kao papinsko kovanje iz kovnice Ascoli. Sada, pošto smo, kako je Stockert priželjkivao, pronašli druge, bolje očuvane primjerke novca iz Bečkog muzeja, možemo ga sa sigurnošću izbaciti iz kataloga skadarskog novca. U međuvremenu, na zagonetki koja je bila aktualna više od jednog stoljeća, mnogi su zaradili.

bakrenog novca koji se pripisuje...

BILJEŠKE

1 MILAN ŠUFFLAY, Städte und Burgen Albaniens hauptsächlich 10 Istorija Crne Gore 2/2, Titograd, 1970., 7–8; RADE MIHALJČIĆ, während des Mittelalters, Wien und Leipzig, 1924., 29; MILOŠ Kraj Srpskog carstva, Beograd. 1989., 46–48. ANTONOVIĆ, Grad i župa u Zetskom primorju i severnoj Alba- 11 Istorija Crne Gore (bilj. 10), 57–64, 71–72; MOMČILO SPRE- niji u XIV i XV veku, Beograd, 2003., 50. MIĆ, Srbija i Venecija (VI–XVI vek), Beograd, 2016., 60. 2 RADOSLAV M. GRUJIĆ, Sv. Sava i mošti Sv. Srđa i Vakha, Gla- 12 Istorija Crne Gore (bilj. 10), 302–318; IVAN BOŽIĆ, Mlečani na snik Skopskog naučnog društva, knj. 15–16 (1936.), 357–358; reci Bojani, u: Nemirno Pomorje XV veka, Beograd, 1979., 218– VJEKOSLAV KORAĆ, Sveti Sergije (Srđ) i Vakh na Bojani, Sta- 249; MOMČILO SPREMIĆ (bilj. 11), 196; O „Mletačkoj Alba- rinar n. s., XII (1961.), 35–44. Najstariji siguran spomen kulta sv. niji” vidi još: OLIVER J. SCHMITT, Das venezianische Albanien Srđa i Bakha na ovim prostorima zabilježen je u Ljetopisu popa 1392–1497, München, 2001. Dukljanina, koji spominje crkvu Sv. Srđa i Bakha kao zagrobnu 13 Vidjeti veoma iscrpnu odrednicu kod ŽIKA BUJUKLIĆ, Statut, crkvu dukljanskih vladara. Ljetopis popa Dukljanina, (ur. Vladi- u: Leksikon srpskog srednjeg veka, (ur. Sima Ćirković, Rade Mi- mir Mošin), Zagreb, 1950., 95, 99, 100, 104. haljčić), Beograd, 1999., 702–707, s detaljnim popisom izvora i 3 Acta et Diplomata res Albaniae mediae aetatis illustrantia (colle- literature. O statutima primorskih gradova koji su bili u sastavu gerunt et digesserunt Ludovicus de Thallóczyjem, Constantinus srpske srednjovjekovne države vidjeti: IVAN STROHAL, Statuti Jireček, Emilijan Sufflaj), I. Band, Vindobonae, 1916., 194, nr. primorskih gradova i općina: bibliografički nacrt, Zagreb, 1911.; 646; VJEKOSLAV KORAĆ, Graditeljska škola Pomorja, Beograd, AGOSTINO PERTUSI, Per la storia di Dulcigno nei secoli 1965., 85–89; THEODOR IPPEN, Historijski gradovi u Albaniji, XIV-XV e dei suoi statuti citadini, Studi Veneziani, 15 (1973.), Glasnik Zemljsko muzeja u Bosni i Hercegovi, (1902.), 177–199, 213–271; Srednjovjekovni statut Budve, (priredili Miroslav Luke- 181; ALEKSANDER MEKSI, Kisha mesjetare të Shqipërisë së tić, Žika Bujuklić), Budva, 1988.; Statuti di Scutari della prima Mesme dhe të Veriut, Monumentet, 26/2 (1983.), 77–117, 80–82; meta del secolo XIV con le addizioni fino al 1469, (priredila Lu- MILOŠ ANTONOVIĆ (bilj. 1), 53. cia Nadin), Roma, 2002.; SAVO MARKOVIĆ, Statuta et leges 4 KONSTANTIN JIREČEK, Scutari und sein Gebiet im Mittelalter, civitatis Antibari (prilog proučavanju statuta medievalnog Bara), u: Illyrisch-Albanische Forschungen, I (1916.), 94–124, 107; MILAN Povijesni prilozi, 23 (2002.), 19–42; Statuta civitatis Catari – Sta- ŠUFFLAY (bilj. 1), 29; MILOŠ ANTONOVIĆ (bilj. 1), 53–54. tut grada Kotora, I (fototipsko izdanje originala iz 1616.); Statut 5 U sklopu Bizanta, Skadar se nalazio u sastavu Dračke teme osno- grada Kotora, II, prijevod originala iz 1616. godine sa znanstve- vane u drugom desetljeću 9. stoljeća. O tome vidi: JADRAN nim aparatom; Statut grada Kotora, III (prijepis originala Statuta FERLUGA, Sur la date de la creation du theme de Dyrrachium, grada Kotora iz 1616. godine), Kotor, 2009.; Statut grada Skadra u: Actes du XIIe Congrès International des Études Byzantines II, iz prve polovine XIV vijeka sa dodacima, završno sa 1461. godi- Belgrade 1964., 83–92; CONSTANTINE PORPHYROGENI- nom, (priredila Nevenka Bogojević-Gluščević), Podgorica, 2016. TUS, De administrando imperio, (ur. Gyula Moravcsik, R. J. H. 14 Statuti di Scutari (bilj. 13), cap. 92, 99, 224, 225. Jenkins), Washington, 1967., 30, 95–97. 15 Statuti di Scutari (bilj. 13), 25–26, 50–52; Statut grada Skadra 6 Cf. RAIMUNDI DE AGUILERS, Canonici Podiensis Historia (bilj. 13), 34–35, 74–76. francorum qui ceperunt Iherusalem, Recueil des historiens des 16 Statuti di Scutari (bilj. 13), član 4. croisades I: Historiens occidentaux III, Paris 1866., 231–310, 17 Od radova koji se bave razvojem komune na istočnoj obali Ja- 236; KONSTANTIN JIREČEK, Istorija Srba, I, Beograd, 1952., drana izdvajamo: ILIJA SINDIK, Komunalno uređenje Kotora: od 124–125; JADRAN FERLUGA, Drač i Dračka oblast pred kraj X druge polovine XII do početka XV stoleća, Beograd, 1950.; JOSIP i početkom XI veka, Zbornik radova Vizantološkog instituta 8/2 LUČIĆ, Komunalno uređenje dalmatinskih gradova u XI stoljeću, (1964.), 119–121; Nicephori Bryennii Historiarum libri quattuor, Zbornik Zavoda za povijesne znanosti istraživačkog centra JAZU, (ur. Paul Gautier), Bruxelles, 1975., 211–217, 225, 283; ТIBOR 10 (1980.), 209–235; TOMISLAV RAUKAR, Komunalna druš- ŽIVKOVIĆ, Dukljansko vizantijski rat 1072–1075, Istorijski ča- tva u Dalmaciji u XIV stoljeću, Historijski zbornik, 33–34 (1980– sopis 47 (2000.), 35–57. 1981.), 139–209; LUDVIG STEINDORFF, Stari svijet i novo doba. 7 Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, II, O formiranju komune na istočnoj obali Jadrana, Starohrvatska (ur. Tadija Smičiklas), Zagreb, 1904., 102; KONSTANTIN JIRE- prosvjeta, 16 (1986.), 141–152; ŽIKA BUJUKLIĆ, Pravno uređenje ČEK (bilj. 6), 155; JADRAN FERLUGA, Vizantijska uprava u srednjovekovne budvanske komune, Nikšić, 1988.; SIMA M. ĆIR- Dalmaciji, Beograd, 1957., 148; Istorija Crne Gore 2/1, Titograd, KOVIĆ, Počeci socijalne hijerarhije u Srba, Godišnjak za društve- 1970., 410; JOVANKA KALIĆ-MIJUŠKOVIĆ, Srpsko vizantijski nu istoriju, I/3 (1994.), 223–235; MILOŠ ANTONOVIĆ (bilj. 1); sukob 1168. godine, Zbornik Filozofskog fakulteta u Beogradu, IRENA BENYOVSKY LATIN, Introduction: Towns and Cities 11-1 (1970.), 193–204. of the Croatian Middle Ages: Authority and Property, u: Towns 8 STEFAN PRVOVENČANI, Žitije Svetog Simeona, u: Sabrana and Cities of the Croatian Middle Ages, (ur. Irena Benyovsky Latin, dela, (predgovor, prevod i komentari Ljiljana Juhas-Georgijev- Zrinka Pešorda Vardić), Zagreb, 2014., 13–34. ska), Beograd, 1999., 38–39. 18 GAVRO ŠKRIVANIĆ, Putevi u srednjovekovnoj Srbiji, Beograd, 9 Cf. LJUBOMIR MAKSIMOVIĆ, Grad, u: Leksikon srpskog sred- 1974., 14, 24, 62–69; KONSTANTIN JIREČEK, Trgovački putevi njeg veka, (priredili Sima Ćirković, Rade Mihaljčić), Beograd, i rudnici Srbije i Bosne u srednjem vijeku, u: Zbornik Konstanti- 1999., 122–124. na Jirečeka, I, Beograd, 1959., 205 – 303, 271–303.

bakrenog novca koji se pripisuje...

19 O razvijenoj trgovini u ovom dijelu Jadrana vidi: BARIŠA laciji, vidljiv je i u izrazu perper (hyperpyron - ‘dobro pročišćen’) KREKIĆ, Dubrovnik (Raguse) et le Levant au Moyen Age, Paris, koji je krajem 11. stoljeća korišten u Bizantu kao popularno 1961; IRMGARD MAHNKEN, Beziehungen zwischen Ragu- ime za zlatnu nomizmu. I poslije povlačenja bizantskog novca sanern und Albanern während des Mittelalters. Randbemer- iz optjecaja, čije prisustvo na ovim prostorima počinje slabjeti kungen zur Problematik der balkanologischen Forschung, u: od početka 13. stoljeća, perper se upotrebljavao kao obračunska Beiträge zur Südosteuropa-Forschung. Anläßlich des I. Internati- jedinica, a njegova vrijednost je iznosila 12 srebrnih groša (di- onalen Balkanologenkongresses in Sofia 26. VIII. – 1. IX. 1966., nara). Cf. MILAN REŠETAR, Dubrovačka numizmatika, I, Be- München, 1966., 339–390; ALLAN DUCELLIER, La façade ograd–Sremski Karlovci, 1924., 40; BOŽE MIMICA, Numizma- maritime de l’Albanie au moyen âge: Durazzo et Valona du XIe tička povijest Dubrovnika: Historia Ragusina in nummis, Rijeka, au XVe siècle, Thessaloniki, 1981; BOGUMIL HRABAK, Itali- 1994., 41; Statut grada Kotora, II (bilj. 13), 55. janski privrednici u Albaniji (1280–1500), Univerzitetska mi- 32 Statuti di Scutari (bilj. 13), cap. 22, cap. 25, cap. 30, cap. 64, cap. sao: časopis za društvene nauke, Vol. 1, br. 1/2 br. 1 (1993.), 69, cap. 70, cap. 71, cap. 88 etc. 5–11; PETAR ROKAI, Dubrovnik i Ankonitanska Marka u srednjem veku, Novi Sad, 1995; BARIŠA KREKIĆ, Venezia 33 Ibidem, cap. 274, cap. 276. e l’Adriatico, u: Storia di Venezia. Delle origini ala caduta, 3 34 Ibidem, cap. 276. (1997.), 51–85; OLIVER J. SCHMITT, Le commerce vénitien 35 KARL STOCKERT, Die Münzen der Städte Nordalbaniens, Nu- dans l’Albanie vénitienne: méchanismes et conjonctures d’un mismatische Zeitschrift, 43 (1910.), 67–128, 85–88, tip III, 1.– III,5; espace économique au XV siècle, Anuario De Estudios Medi- VITTORIO EMANUELE III DI SAVOIA, Corpus Nummorum evales, 33(2), (2003.), 881–903; BARIŠA KREKIĆ, Helias and Italicorum, Volume VI, Veneto (zecche minori) Dalmazia, Albania, Blasius de Radoano, Ragusan Merchants in the Second Half of Roma, 1922., 547–549, tip III, 1.– III,5., tip IV, T. XXXII, br. 25– the Fourteenth Century, Zbornik radova Vizantološkog institu- 28, dostupno na: https://www.numismaticadellostato.it/pnspdf/ te, XLI (2004.), 399–422. CNI/flip/new/volume_VI/mobile/index.html, (pristupljeno 1. 7. 20 O prometu robe cf. RUŽA ĆUK, Srbija i Venecija u XIII i XIV 2021.); SERGIJE DIMITRIJEVIĆ, Katalog zbirke srpskog srednjo- veku, Beograd, 1986., 124, 163; MOMČILO SPREMIĆ (bilj. 11), vekovnog novca Sergija Dimitrijevića, Beograd, 2001., 461–462, vr- 49, 65, 235, 240; BOGUMIL HRABAK, Tgovina arbanskom i sta 389, 390; MIROSLAV JOVANOVIĆ, Srpski srednjovekovni no- krfskom solju u XIII, XIV i XV stoleću, Balcanica, III (1972.), vac, Beograd, 2001., 94, br. 7; MIROSLAV JOVANOVIĆ, Serbian 237–272. Medieval Coins, Belgrade, 2014., 152, br. 1; JULIJAN DOBRINIĆ, 21 KONSTANTIN JIREČEK, Skadar i njegovo zemljište u srednjem Novci dalmatinskih i sjevernoalbanskih gradova u srednjem vijeku, veku, Glasni Srpskog geografskog društva, 4 (1914.), 149–182, I. dio, „In memoriam dr. Karl Stockert”, Rijeka, 2003., 56–57, br. 164; BOGUMIL HRABAK Žitarice sa Bojane i iz skadarskog 1.2.1–1.2.4; MARTIN DIMNIK, JULIJAN DOBRINIĆ, Medieval kraja, Istorijski zapisi, 3/4 (1994.), 7–25. Slavic Coinages in the Balkans: Numismatic History and Catalogue, London, 2008., 109, 215, br. 10.1.1.2. Zaštitnik skadarske komune, 22 ALEKSANDAR SOLOVJEV, Nepoznati ugovor Dubrovnika s sv. Stefan, spominje se i u članovima Statuta grada, pa tako iz član- arbanaškim vladarima iz početka XIII veka, Arhiv za pravne i ka 57. doznajemo da se na dan zaštitnika grada obavljaju gradski društvene nauke, 27 (1933.), 292–298; KONSTANTIN JIREČEK izbori. Statuti di Scutari (bilj. 13). (bilj. 6), 166; FRANC MIKLOSICH, Monumenta serbica spectan- tia historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii, Wien, 1858., 2; BOGU- 36 KARL STOCKERT (bilj. 35), 80–85, tip I, 1.–I, 9., tip II; VITTO- MIL HRABAK (bilj. 20), 8. RIO EMANUELE III (bilj. 35), 544–547, tip I, 1.–I, 8., tip II, T. 23 U Statutu grada Kotora posredno se spominje rad kotorske kov- XXXII, br. 11–24; SERGIJE DIMITRIJEVIĆ (bilj. 35), 460–461, nice, u glavi 14 O izboru kovničara, koja glasi: „Isto tako, kao što vrsta 387, 388; MIROSLAV JOVANOVIĆ (bilj. 35, 2001.), 94, br. je gore pisano, biraju se na šest mjeseci dva ispravna i stručna 6; (bilj. 35, 2014.), 153, br. 3, br. 4; JULIJAN DOBRINIĆ (bilj. kovničara nad gradskim novcem koji će se kovati. Svaki od njih 35), 55–57, br. 1.1.1. –1.1.7.1; MARTIN DIMNIK, JULIJAN da ima na ime plate 10 perpera, a koji god ne bude htio da bude DOBRINIĆ (bilj. 35), 109, 215, br. 10.1.1.1, br. 10.1.2.1. Grb pri- u toj službi, platiće kaznu 25 perpera.” Statuta civitatis Catari kazan na novcu Skadra razlikuje se od grba prikazanog u Statutu (bilj. 13), 10; Statut grada Kotora, II (bilj. 13), 148. grada, na akvarelnom papiru, na samom početku kodeksa. Grb u Statutu čini heraldički štit podijeljen horizontalnom trakom na 24 Statuti di Scutari (bilj. 13), cap. 52, cap. 109. dva polja, donje, zlatno, u kojem su smještene tri crne zvijezde, 25 Ibidem, cap. 61. nad kojim se, u gornjem polju plave boje, nalazi prikazan okru- 26 Ibidem, cap. 65. njen zlatni dvoglavi orao. Nad štitom, na desnoj strani, jest šljem 27 Ibidem, cap. 15, cap. 49, cap. 52, cap. 54, cap. 57, cap. 58, cap. 60, s crnim orlom u čelenci, dok je iznad lijeve strane štita prikazn cap. 62, cap. 63, cap. 65, cap. 72 etc. mali bijeli pas koji drži kost, naslonjen na natpis FATIS CEDO. Grb je iz 16. stoljeća, kada je nastao prijepis Statuta i simbolič- 28 Ibidem, cap. 12. no prikazuje slavnu prošlost i sadašnjost grada. Statuti di Scutari 29 Ibidem, cap. 21, cap. 23, cap. 24, cap. 28, cap. 35, cap. 36, cap. 39, (bilj. 13), 50–51, 81; Statut grada Skadra (bilj. 13), 75. cap. 40, cap. 47, cap., cap. 59etc. 37 KARL STOCKERT (bilj. 35), 88, tip VI; VITTORIO EMANU- 30 Ibidem, cap. 269. ELE III (bilj. 35), 550, tip VI, T. XXXIII, br. 3; MIROSLAV JO- 31 Ibidem, cap. 1, cap. 7, cap. 13, cap. 16, cap. 51, cap. 52, cap. 53, VANOVIĆ (bilj. 35, 2001.), 95, br. 10; (bilj. 35, 2014.), 153, br. cap. 77, cap. 79, cap. 84, cap. 85 etc. Dubok trag koji je bizantski 5; JULIJAN DOBRINIĆ (bilj. 35), 58, br. 1.3.4.1; MARTIN DI- novac ostavio na prostoru Balkana, gde je vjekovima bio u cirku- MNIK, JULIJAN DOBRINIĆ (bilj. 35), 216, br. 10.1.2.4.

bakrenog novca koji se pripisuje...

38 KARL STOCKERT (bilj. 35), 87, tip V; VITTORIO EMANUELE 4; MIROSLAV JOVANOVIĆ (bilj. 35, 2001.), 95, br. 11; (bilj. III (bilj. 35), 550, tip V, 1., T. XXXIII, br. 1; SERGIJE DIMITRI- 35, 2014.), 155, br. 10.1.–10.2.; JULIJAN DOBRINIĆ (bilj. 35), JEVIĆ (bilj. 35), 462, vrsta 391, br. 2; MIROSLAV JOVANOVIĆ 59–63, br. 5.1.1.1–5.1.15.2; MARTIN DIMNIK, JULIJAN DO- (bilj. 35, 2001.), 94, br. 8; (bilj. 35, 2014.), 153, br. 2.1.; JULIJAN BRINIĆ (bilj. 35), 111, 217, br. 10.5.1.1. DOBRINIĆ (bilj. 35), 57, br. 1.3.2.1; MARTIN DIMNIK, JULI- 48 KARL STOCKERT (bilj. 35), 99–100, br. 149–155; VITTORIO JAN DOBRINIĆ (bilj. 35), 215, br. 10.1.2.2. EMANUELE III (bilj. 35), 553–554, 563, br. 26–32, br. 113–117, 39 KARL STOCKERT (bilj. 35), 87, tip V; VITTORIO EMANUELE T. XXXIII; MIROSLAV JOVANOVIĆ (bilj. 35, 2001.), 95, br. 12; III (bilj. 35), 550, tip V, 2., T. XXXIII, br. 2; SERGIJE DIMITRI- JULIJAN DOBRINIĆ (bilj. 35), 63, br. 5.2.1.1–5.2.4.1; MARTIN JEVIĆ (bilj. 35), 462, vrsta 391, br. 3; MIROSLAV JOVANOVIĆ DIMNIK, JULIJAN DOBRINIĆ (bilj. 35), 111, 217, br. 10.5.2.1– ( bilj. 35, 2001.), 95, br. 9; (bilj. 35, 2014.), 153, br. 2.2.; JULIJAN 10.5.2.2. DOBRINIĆ (bilj. 35), 57, br. 1.3.3.1; MARTIN DIMNIK, JULI- 49 NICCOLÒ PAPADOPOLI-ALDOBRANDINI, Le monete di Ve- JAN DOBRINIĆ (bilj. 35), 215, br. 10.1.2.3. nezia descritte ed illustrate, Volume I, Venezia, 1893., 237, 297. 40 SERGIJE DIMITRIJEVIĆ, Datiranje bakrenih novčanih vrsta 50 VINCENZO LAZARI, Le monete dei possedimenti veneziani di primorskih gradova, u: Novac srpskih srednjovekovnih vladara, oltremare e di terraferma, Venezia, 1851., 59. (ur. Milan S. Dimitrijević), Beograd, 2006., 311–326, 322, 324. 51 THEODOR IPPEN (bilj. 41), 195–196. 41 THEODOR IPPEN, Über Münzen Albaniens, Numismatische 52 KARL STOCKERT, Über einige noch unerdierte Münzen von Zeitschrift, Band 33 (1902.), 189–196, 192. Scutari (Albanien) und Drivasto, Numismatische Zeitschrift, 42 KARL STOCKERT (bilj. 35), 80; VITTORIO EMANUELE III Band 42 (1909.), 221–223. (bilj. 35), 544. U ovom djelu, početak kovanja svih autonomnih/ 53 KARL STOCKERT (bilj. 35), 67–128. gradskih bakrenih nominala na južnom dijelu istočnog Jadra- na, koje u natpisu ne nose ime vladara, smješta se pred kraj 14. 54 Jaromir J. Haněl, Statuta et leges civitatis et insulae Curzulae, stoljeća: JULIJAN DOBRINIĆ (bilj. 35), 55; MARTIN DIMNIK, 1214–1558, Zagrabiae, 1887., cар. CLI, 69; ŠIME LJUBIĆ, Opis JULIJAN DOBRINIĆ (bilj. 35), 109. jugoslavenskih novaca, Zagreb, 1875., 170; Korčulanski statut. 43 SERGIJE DIMITRIJEVIĆ (bilj. 35), 460, vrsta 386; VUJADIN Statut grada i otoka Korčule iz 1214. godine, (pr. i preveo Antun IVANIŠEVIĆ, Novčarstvo srednjovekovne Srbije, Beograd, 2001., Cvitanić), Zagreb–Korčula, 1995., cap. CLI 69, 84. 166–167, 276, br. 27.1; MIROSLAV JOVANOVIĆ (bilj. 35, 55 VITTORIO EMANUELE III (bilj. 35), 284–452, T. XXVI–XXIX. 2001.), 93, br. 2; (bilj. 35, 2014.), 154, br. 6.; JULIJAN DOBRI- 56 JANKO ŠAFARIK, Dodatak opisaniju stari srpski novaca, Gla- NIĆ (bilj. 35), 58, br. 2.1.1.1; MARTIN DIMNIK, JULIJAN DO- snik društva srpske slovesnosti, V (1953.), 212–218. BRINIĆ (bilj. 35), 110, 216, br. 10.2.1.1. 57 VJEKOSLAV CELESTIN, Novac Đurđa II Stracimira kovan u 44 KARL STOCKERT (bilj. 35), 77–79, I–V; VITTORIO EMANU- gradu Skadru, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, ELE III (bilj. 35), 541–543, br. 1–20, T. XXXII, br. 8–9; SERGIJE Vol. VIII, br. 2 i 3 (1896.), 383–387. DIMITRIJEVIĆ (bilj. 35), 459, vrsta 385; VUJADIN IVANIŠE- 58 BOGUMIL HRABAK, O balšićkim grošima, Istorijski zapisi, knj. VIĆ (bilj. 43), 167, 277, br. 28.1; MIROSLAV JOVANOVIĆ (bilj. IX (1953.), 188–195. 35, 2001.), 93–94, br. 3–4; (bilj. 35, 2014.), 154, br. 7.; JULIJAN DOBRINIĆ (bilj. 35), 58–59, br. 3.1.1.1–3.1.8.4; MARTIN DI- 59 LJUBOMIR NEDELJKOVIĆ, Novčarstvo Balšića, Starinar, XXII MNIK, JULIJAN DOBRINIĆ (bilj. 35), 110, 216, br. 10.3.1.1. (1974.), 111–127. 45 KARL STOCKERT (bilj. 35), 79–80; VITTORIO EMANUELE 60 Cf. bilješku 35. III (bilj. 35), 543–544, br. 1–5, T. XXXII, br. 10; SERGIJE DI- 61 KARL STOCKERT (bilj. 35), 88. MITRIJEVIĆ (bilj. 35), 459, vrsta 384; VUJADIN IVANIŠEVIĆ 62 MARINA ODAK MIHAILOVIĆ, Na ponos grada: predstave (bilj. 43), 168, 278, br. 30.1; MIROSLAV JOVANOVIĆ (bilj. 35, gradske tvrđave na novcu Kotora, Ulcinja, Svača, Skadra i Driva- 2001.), 93, br. 1; (bilj. 35, 2014.), 154, br. 8.; JULIJAN DOBRI- sta, Istorijski zapisi, 3–4 (2014.), 161–181, 161–162, 175–180, sl. NIĆ (bilj. 35), 59, br. 4.1.1.1–4.1.2.3; MARTIN DIMNIK, JULI- 12–17. Tvrđave prikazane na spomenutim folarima znatno se me- JAN DOBRINIĆ (bilj. 35), 111, 216–217, br. 10.4.1.1. đusobno razlikuju, te očigledno predstavljaju realnu reprodukci- 46 KARL STOCKERT (bilj. 35), 85, tip II; VITTORIO EMANU- ju gradske tvrđave ili gradskih vrata. Gradske zidine obuhvaćale ELE III (bilj. 35), 547, tip II, br. 17–18, T. XXXII, br. 23–24; su naselja u kojima su bili smješteni privatni i javni objekti. O SERGIJE DIMITRIJEVIĆ (bilj. 35), 461, vrsta 388; MIROSLAV izgledu i prostornom uređenju srednjovjekovnih gradova na JOVANOVIĆ (bilj. 35, 2001.), 94, br. 5–6; (bilj. 35, 2014.), 153, južnoj obali Jadrana vidjeti: CVITO FISKOVIĆ, O umjetničkim br. 3–4; JULIJAN DOBRINIĆ (bilj. 35), 57, br. 1.3.1.1–1.3.1.2; spomenicima grada Kotora, Spomenik SAN, 103 (1953.), 71–101; MARTIN DIMNIK, JULIJAN DOBRINIĆ (bilj. 35), 109, 215, ĐURĐE BOŠKOVIĆ, Stari Bar, Beograd, 1962.; PAVLE MIJO- br. 10.1.2.1. O novijim nalazima mletačkog novca kovanog u VIĆ, MIRKO KOVAČEVIĆ, Gradovi i utvrđenja u Crnoj Gori, Skadru, pronađenog u skadarskoj tvrđavi: GEZIM HOXA, Silver Beograd–Ulcinj, 1975.; ĐURĐE BOŠKOVIĆ, PAVLE MIJOVIĆ, Coinage in the City of Shkodra and their Archaeologic Context MIRKO KOVAČEVIĆ, Ulcinj, I, Beograd, 1981.; MLADEN ZA- of XV century, u: Money and Banking in Albania: From Antiquity GARČANIN, Stari grad Bar, Bar, 2008.; idem, Srednjovjekovni to Modern Times, Tirana, 2017., 77–85. grad Svač. Rezultati iskopavanja 2012. godine i nova zapažanja, 47 KARL STOCKERT (bilj. 35), 91–99, br. 57–148; VITTORIO Nova antička Duklja, 8 (2017.), 177–234. EMANUELE III (bilj. 35), 551– 553, br. 1– 25, T. XXXIII br. 63 VITTORIO EMANUELE III (bilj. 35), 550.

bakrenog novca koji se pripisuje...

64 Ibidem, T. XXXIII br. 3. tifici, Volume 1, Rome, 1972., 28; ALLEN G. BERMAN, Papal 65 https://www.numisbids.com/n.php?p=lot&sid=1734&lot= Coins, London, 1991., 78. 1092&fbclid=IwAR3AXD1onnSL5q3yejLtnlTD9_EDv1rll- 69 VITTORIO EMANUELE III (bilj. 67), 198. FabSdr54gQyoylCCg2y8pZTi5E, (pristupljeno 1. 7. 2021.). 70 BRIAN A. CURRAN, Love, Triumph, Tragedy: Cleopatra and 66 GIULIANO PINTO, Ascoli Piceno, Spoleto, Fondazione Centro Egypt in Renaissance Rome, u: Cleopatra: A Sphinx Revisited, italiano di studi sull’alto Medioevo, 2013.; Statuti di Ascoli Piceno (ur. Margaret M. Miles), Berkeley, 2011., 106. dell’anno 1377, (ur. Lodovico Zdekauer, Pietro Sella), Torino, 1966. 71 GIAMBATTISTA CARDUCCI, Su le memorie e i monumenti di 67 VITTORIO EMANUELE III DI SAVOIA, Corpus Nummorum Ascoli nel Piceno, (ur. Arnaldo Forni), Fermo, 1853., 177–181; Italicorum Vol. XIII, MARCHE, Roma, 1932., 179, dostupno na: ADELE ANNA AMADIO, Asculum, u: Atlante dei beni culturali https://www.numismaticadellostato.it/pns-pdf/CNI/flip/new/vo- dei territori di Ascoli Piceno e di Fermo.Beni Archeologici, (ur. Giu- lume_XIII/index.html?pageIndex=1, (pristupljeno, 1. 7. 2021.); liano De Marinis, Gianfranco Paci), Milano, 2000., 91–101, 94. Više o početcima rada kovnice Ascoli cf. FERNANDO MAZZA, 72 VITTORIO EMANUELE III (bilj. 67), T. XII br.15., br. 16., br. 27. Le moneta della zecca di Ascoli, Ascoli Piceno, 1987. 73 MARINELA PASQUINUCCI, Studio sull’urbanistica di Ascoli 68 VITTORIO EMANUELE III (bilj. 67), 198–199, T. XIII br. 7; Piceno romana, u: Asculum. I. Storia di Ascoli Piceno nell’età an- FRANCESCO MUNTONI, Le monete dei papi e degli Stati Pon- tica di Umberto Laffi, Pisa, 1975., 11–47, 28, nap. 87.

Slični članci

1-10 od 170

Također možete Započni napredno pretraživanje sličnosti za ovaj članak.