##plugins.themes.oapBasic.skip##
Revue d’histoire de l’art adriatique Rechercher

Umijeće opisivanja

DOI 10.15291/ars.530

##plugins.themes.oapBasic.downloadPdf##

Vol. 5 (2015)

##plugins.themes.oapBasic.openAccess##

##plugins.themes.oapBasic.articleMetrics##

  • 3 412 ##plugins.themes.oapBasic.abstractViews##
  • 1 248 ##plugins.themes.oapBasic.pdfDownloads##
  • 12 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsPerDay##
  • 164 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsThisMonth##
  • Ana Šitina Odjel za povijest umjetnosti, Sveučilište u Zadru nepostojeci251@gmail.com ##plugins.themes.oapBasic.correspondingAuthor##

Vera Horvat Pintarić, Umijeće opisivanja, Zagreb, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, 2015., 164 str., ISBN 9789531542913

Knjiga Umijeće opisivanja (Zagreb, 2015.) ugledne ke u slikarskim postupcima pojedinih autora, ali i vre- hrvatske povjesničarke umjetnosti Vere Horvat Pinta- menskih razdoblja na temelju čega bi uslijedilo točnije rić, kako se iz naslova naslućuje, pozabavila se temom opažanje ili, kako sama autorica kaže, otkrivanje djela, opisivanja i time učinila značajan iskorak na tom polju pozivajući se na H. Wölflina kojega u prvom dijelu knjige znanstvene produkcije. Na 164 stranice podijeljene u često citira. Odabirom radova raznih umjetnika i stilskih pet poglavlja, Vera Horvat Pintarić vodi čitatelja kroz razdoblja, a iste tematike; van Goghovih Irisa i Suncokre- pomno odabran musée imaginé iznoseći razne pristu- ta nastalih u različitim periodima, kao i drugih slikara pe umjetničkom djelu. Razrada opisivanja umjetničkih poput Dürera, Noldea i Schilea, tumače se različite re- djela obrađena je samo na primjerima slikarstva, osim alizacije s obzirom na pojedini duh svakoga od njih. U u dijelovima koji se citiraju, dok kako je izneseno i u istom poglavlju osvrće se na doprinos H. Wölfflina ana- predgovoru, skulptura i arhitektura, koje nisu uključene, litičkom opisu umjetničkog djela, navodeći neke njegove zaslužuju zasebnu obradu koju tek iščekujemo u buduć- primjere i zapažanja. Opisujući i interpretirajući neka nosti. Za razliku od dosadašnjih povjesničara umjetnosti, od najpoznatijih renesansnih djela poput Leonardove zahvaljujući ovom doprinosu, nove generacije imaju mo- Posljednje večere i Mona Lise te Michelangelove kapele gućnost ući u svijet opisivanja i razumijevanja djela kroz Medici u Firenci, zajedno s H. Wölfflinom autorica ih samo jednu knjigu. nanovo otkriva, uvodeći i čitatelja u taj proces. Autorica je izdvojila samo ona djela s kojima je imala U drugom poglavlju „Oko koje vidi” na samom po- bliski kontakt i u čiji je sadržaj ušla izravnim uvidom, četku ističe se važnost oka kao najdragocjenijeg ljudskog smatrajući kako samo takav pristup umjetničkom djelu osjetila. U uvodu se tumači kako je izraz ljudskog lica od omogućuje snažnije opažajne doživljaje te proces empa- davnina bio predmetom studija slikara, kipara, pisaca i tije (Einfühlung), koji je nužan za krajnji cilj, razumijeva- filozofa, a unutar tih analiza oko se isticalo kao najple- nje i prodiranje u bit djela. U analizama i elaboracijama menitije osjetilo tijela i pokazatelj bića. Oduvijek su u odabranih primjera oslanja se pak i na teorijska razma- čovjekovoj percepciji određeni oblici pobuđivali veće ili tranja Heinricha Wölfflina i Aloisa Riegla, čije koncepte manje simpatije, bivali bliži, razumljiviji ili pak nepristu- kombinira s biografskim pristupom razumijevanju djela. pačni, daleki i odbojni. Na primjeru triju slika Alekseja U prvom poglavlju naslovljenu „Zašto opisi” skre- Javlenskog: Spasiteljevo lice, Dolorosa i Apstraktna glava, će se pozornost na važnost, ali i ulogu opisivanja kako razrađuju se način i sredstva, odnosno formalni elementi u ostalim znanstvenim područjima, tako i u povijesti pomoću kojih umjetnik iskazuje karakter naslikanog lika. umjetnosti. Promatrač se uspoređuje s botaničarom koji Opisujući sliku Vasilija Kandinskog Impresija III/Koncert mora znati opisati neko stablo ili biljku jednako kao što te dajući točan opis u kojem žuta nije žuta nego limuna- i povjesničar umjetnosti treba s jednakom točnošću za- sto žuta, a crvena nije crvena nego cinoberski crvena, V. početi razumijevanje umjetnina. Pritom se ističe važnost Horvat Pintarić dolazi do zaključka o „zvučnosti” koja precizna, stručna opisa. Izdvojene su slike zajedničke po iz slika „isparava”, što zatim povezuje s kontekstom, od- svojoj tematici kako bi se bolje isticale i uočavale razli- nosno biografskim podacima slikara kojemu je upravo

koncert Arnolda Schönberga bio inspiracija za nastanak gasovih Balerina te djela analitičkog kubizma Bracquea i djela. Opisujući i druga djela izdvojeni su i neki primjeri Picassa na kojima umjetnici slikaju u dijelovima, nastojeći Miróa, Gargalla, Bacona, Warhola te nešto više iz serije naslikati predmet iz različitih pogleda. Kleeovih radova, a pažnja je poklonjena i autoportretu U uvodnom dijelu posljednjeg poglavlja naslovljena „U našeg Miroslava Kraljevića nastalu netom prije njegove znaku ornamenta” u kojem je posebna pozornost posveće- smrti, a najveća oda pripala je Picassu i njegovoj seriji na toj čestoj pojavi u slikarstvu, razlaže se teza A. Riegla o portreta Dore Maar. Donosi se pregled nekoliko portre- kontinuitetu razvoja ornamenta od starog Egipta do islam- ta na kojima dominantnu točku predstavljaju goleme oči ske umjetnosti. Drugi dio istog poglavlja posvećen je raz- Dore Maar koje na svakoj pojedinoj slici gledaju i vide doblju u kojemu A. Riegl iznosi svoje spoznaje, odnosno nešto drugo, a uz formalne karakteristike elaborira se i vremenu secesije u kojoj ornament doživljava svoju ras- psihološka pozadina. Pri pomnim opisima navedenih ra- cvjetalu fazu kako na području slikarstva, tako i u drugim dova autorica je pokazala najveći Einfühlung o čijoj važ- medijima. Na nekoliko radova Gustava Klimta, jednog nosti govori još u predgovoru. Na svim odabranim por- od najpoznatijih predstavnika toga umjetničkog izričaja, tretima i autoportretima oči su dominantna točka, sve odana je počast ornamentu kao zasebnoj pojavnosti u slici usmjerene u nešto pa neke i u nas, odnosno promatrača. koja osim dekorativne često nosi i simboličnu ulogu. Za Treće i najopsežnije poglavlje naslovljeno „Blizu i da- autoricu je opisivanje složen čin koji podrazumijeva čitavu leko” donosi iscrpan broj primjera na kojima se, na sva- mašineriju i koji je temelj u procesu razumijevanja djela. kome posebno, uz jezgrovit, ali vrlo precizan i sistema- Na putu k razumijevanju, upuštajući se u proces, proma- tičan opis, tumači na koji način pojedini umjetnik gradi trač slaže kockice spoznaje o djelu, otkriva strukturu, a prostor u slici. Iako ima i nekoliko primjera ikonografski potom i pozadinu djela. Pritom, isto se odjednom doima istovrsnih motiva na kojima se analizira prostor, nižući drugačijim, formira se oko koje postavlja pitanja i prona- primjerice prikaze Navještenja P. Uccella preko V. Car- lazi kutove promatranja, oko obogaćeno njuhom, okusom, paccia, P. del Pollaiuola, P. Veronesea, M. Grünewalda, dodirom i osjećajima, „oko koje vidi”. Leonarda i L. Lotta pa sve do El Greca, donose se i dje- Ističući važnost umijeća opisivanja te postupno uvo- la raznorodnih tema niza drugih poznatih slikara poput deći čitatelja u problematiku, osvrćući se i na koncepte, Tintoretta, Caravaggia i Rembrandta, na kojima se tako- stavove i metode starijih pisaca, donoseći pritom vlasti- đer razrađuje način postizanja iluzije prostora u interije- te primjedbe i razmišljanja te postavljajući pitanja, knji- rima i eksterijerima. U tom pogledu V. Horvat Pintarić ga čitatelja uvlači u proces gledanja i uživljavanja, što u čini malen odmak odabirući čak tri Rembrandtova au- konačnici vodi prema boljem razumijevanju, ali i razvoju toportreta na kojima, za razliku od drugih primjera, ne sposobnosti pristupa djelu. Ono po čemu je posebna u opisuje način na koji je na njima postignuta iluzija pro- tom postupku je činjenica da uz formalne karakteristike stora, nego emotivno stanje umjetnika koje objašnjava nastoji uživjeti u djelo i kontekst nastanka te određen njegovim intimnim pitanjima u vremenu u kojem nasta- trenutak, uvažavajući i biografske podatke. Osim toga, ju radovi. Na tim primjerima autorica je pokazala jednak autorica pažljivo osmišljenim postupcima čitatelja peda- žar uživljavanja u problematiku, primijećen i u prethod- goški uvodi u proces opisivanja, vodeći zapravo s njim nom poglavlju, do kojega dolazi postupkom analize for- dijalog, nastojeći ga uvesti u novu vrstu iskustva. Brojne malnih elemenata i kontekstualnih podataka o djelima. knjige koje se bave temama uvođenja u struku, pristupom U poglavlju „Tri točke pogleda” razrađen je tip gru- umjetničkom djelu i njegovom vizualnom percepcijom, pnog portreta na primjerima radova F. Halsa i Rem- u maloj ili gotovo zanemarivoj mjeri pridaju pozornost brandta, umjetnika koji su se istaknuli u tom području. praksi opisa, pa knjiga Umijeće opisivanja predstavlja va- Analizira se što zapravo znači promatrati umjetničko dje- žan doprinos temeljnoj povijesnoumjetničkoj literaturi. lo s različitih točaka gledišta, oslanjajući se ponajprije na Kao takva predstavlja važan alat zainteresiranoj javnosti, tumačenja A. Riegla u knjizi Kasnorimska umjetnička in- osobito studentima i mladim povjesničarima umjetnosti dustrija u kojoj govori o trima točkama pogleda na sliku: te svima koji su se zaputili u avanturu gledanja. Nadalje, iz blizine (Nachsicht), iz središnje točke (Normalsicht) te knjiga je namijenjena i svima ostalima koji su uvijek otvo- iz daljine (Fernsicht), koje objašnjava na primjeru reljefa reni za nove i drugačije interpretacije interpretiranoga jer Konstantinova slavoluka. Način promatranja koji je uspo- potiče na razmišljanje te poziva na gledanje. Svako vrije- stavio omogućio mu je otkrivanje svojstava i vrijednosti me donosi svoje poglede na svijet pa tako i na umjetnička portreta, što se može uočiti u njegovim kratkim i jezgrovi- djela, o čemu povijest već svjedoči, međutim osim umi- tim opisima rimskih carskih portreta koje autorica smatra jeća opisivanja u procesu novih spoznaja, važnu nado- modelima za opis i promatranje ljudskog lica. Govoreći o gradnju predstavlja i sposobnost kvalitetne verbalizacije, slikarima koji mijenjaju točke gledišta, navodi primjer De- a upravo se i taj međuodnos ističe u ovoj knjizi.

Articles les plus lus par le ou les mêmes auteur/ices