Skip to content
Revue d’histoire de l’art adriatique Search

A Silver Altarpiece at Kotor

DOI 10.15291/ars.460

Download PDF

Vol. 3 (2013)

Open access

Article metrics

  • 3 412 Abstract views
  • 1 248 PDF downloads
  • 12 Downloads per day
  • 164 Downloads this month
The article analyses a silver altarpiece in Kotor Cathedral which was made in the repoussé technique in the mid-fifteenth century. The figure of St. Tryphon (fig. 11) is the only saint which had been preserved from an earlier, fourteenth century altarpiece. Two figures (Christ and St. Peter; fig. 2, 3) were made by master John of Basel, active in Kotor until 1440 when he moved to nearby Dubrovnik where he was commissioned, by the Franciscans, with a silver crucifix, still preserved. The figures of three saints (fig. 6, 8), in the right part of the middle row (fig. 5), distinguish themselves from the others with their visual quality and are the work of a master who trained in a more developed artistic centre. A more numerous group of figures, the author of the article attributes to a local goldsmith called Marin Adamov (fig. 5, 9, 10). His work on the altarpiece is directly testified with a document dated in 1445. Finally, the altar piece was dismantled and re-assembled in the seventeenth century when the Venetian master goldsmithVenturin added the figures (of a mediocre quality) of St. Francis and St. Jerome (fig. 13). The author of the paper proposes a reconstruction of the original appearance of the altarpiece in the mid-fifteenth century. Accordingly,saints’ figures were arranged in two rows, with Christ figure in the centre of the upper row. The lower centre figure was St. Tryphon, flanked by St. Marc the Evangelist and St. Simeon the Righteous whose Kotor feast coincides with that of St. Tryphon.
Kotor, silver altarpiece, fifteenth century, John of Basel, Marin Adamov
Sections
  1. Abstract
  2. Bilješke

The article analyzes a silver altarpiece in Kotor Cathedral which was made in the mid-fifteenth century. The author identifies five goldsmiths as the makers of the altarpiece reliefs. The figure of St. Tryphon is the only saint which had been preserved from an earlier, fourteenth- century altarpiece. Two figures were made by master John of Basel, and the author of the article attributes a more numerous group of figures to a local goldsmith called Marin Adamov. The figures of three saints distinguish themselves from the others with their visual quality and are the work of a master who trained in a more developed artistic centre. Finally, the altarpiece was dismantled and re-assembled in the seventeenth century when the Venetian master goldsmith Venturin added the figures of St. Francis and St. Jerome. The author proposes a reconstruction of the original appearance of the altarpiece in the mid-fifteenth century.

1. Pala na oltaru pod ciborijem kotorske katedrale, prije 1907. godine (foto: J. Wlha) Altarpiece beneath the ciborium at Kotor Cathedral prior to 1907

2. Atika pale s prikazom Deisisa (foto: S. Kordić) Altarpiece’s top attic tier with a Deisis scene

godine, a koja je stajala na oltaru Svetog Dujma: Item unam anchonam magnam de argento super altare S. Dompnii ad opus levatum cum imaginibus duodecim apostolorum.8 I ona je uskoro bila uklonjena sa svojega izvornog položaja i to zbog izgradnje novog oltara Sv. Dujma. Kao što je poznato, taj je posao bio povjeren Boninu Jakovljevu iz Milana koji je 1427. godine isklesao oltar u obliku sarkofaga s ležećim kipom sveca u biskupskom ornatu na pokrovu. Prednju plohu sarkofaga raščlanio je pritom nalik gotičkom poliptihu sa svecima razmještenim u kasetama. U središnjoj i najprostranijoj kaseti majstor je ujedno isklesao i reljefni kip Bogorodice s Djetetom posjednute na prijestolju, a obočuju je pojedinačni likovi u lokalnoj zajednici štovanih svetaca. Podsjećam na raspored figura ovog sarkofaga iz razloga što mi se čini da je majstor takvom kompozicijom pročelja u neku ruku nadomjestio dio sadržaja izgubljena uklanjanjem srebrne pale. Naime, srebrnom je palom također dominirao srebrni lik Bogorodice s Djetetom obočene poprsjima svetaca, u tom slučaju isključivo apostola.9 Nažalost, niti ova pala nije sačuvana integralno, ali se iskucana grupa Bogorodice s Djetetom i poprsja jedanaestorice, od dvanaest spomenutih apostola u inventaru, čuvaju 3. Ivan iz Basela, Sv. Petar (foto: S. Kordić) rastavljeni u riznici katedrale.10 John of Basel, St. Peter

Nikola Jakšić: Srebrna oltarna pala u Kotoru Ars Adriatica 3/2013. (53-66)

4. Pala sv. Tripuna u Kotoru, sadašnje stanje (foto: S. Kordić) Altarpiece of St. Tryphon at Kotor, present-day situation

Svetoj zemlji 1493. godine opisao hodočasnik Pietro Casola ovim riječima: Na njezinu je oltaru jedna srebrna Maiestas s figurama veličine jednog lakta raspoređenima u dva reda. U svakom je redu dvanaest figura. U gornjem je redu u središtu Bog Otac, dočim je u sredini donjeg reda Bogorodica s Djetetom. S lijeve strane ovog oltara je kapelica koja također posjeduje jednu Maiestas s nekoliko pozlaćenih srebrnih figura.14 Srodan je opis ovih pala sačuvan i u rukopisnoj kronici oca V. Andrijaševića: Dva su oltara bila salivena od srebra, a veliki su oltar resila dva reda srebrnih kipova, kojih je ukupno bilo 26. Bili su ukupno visoki preko tri pedlja.15 Sačuvana je ipak jedna srebrna pala iz 15. stoljeća u južnoj Dalmaciji, ali ne u Dubrovniku već u susjednom Kotoru, u njegovoj katedrali Sv. Tripuna. Nije nam međutim poznat njen izvorni izgled jer je u drugom desetljeću 17. stoljeća bila „redizajnirana”. Ovim se prilogom namjerava potanje analizirati spomenuto djelo, a pored toga i predložiti rekonstrukcija njegova izvornog izgleda.16 O tome da je pali u razdoblju 1615. - 1618. godine izmijenjen izvorni izgled, sačuvane su jezgrovite informacije u knjizi računa Kotorske biskupije što ih je publicirao Ivo Stjepčević. Tako saznajemo da su u više navrata isplaćivani neki iznosi majstoru kojega se računskoj knjizi naziva maestro Venturin orese, a isplate su obavljene u Veneciji.17 Venturin je staru palu iz 15. stoljeća prilagodio širini gotičkog ciborija podignuta još Ivan iz Basela Marin Adamov (?) Venturin iz Mletaka 1362. godine nad glavnim oltarom kotorske katedrale.18 Najkvalitetniji majstor Trečentistički majstor Sve do 1907. godine pala je u tom obliku bila na mjestu na koje ju je postavio Venturin, što je, nasreću, 5. Dinstinkcija figura različitih majstora na pali dokumentirano i povijesnom fotografijom (sl. 1). Sastojala Identification of the figures made by different goldsmiths se od triju redova svetačkih figura pod arkadama. U dvama gornjim redovima bilo je postavljeno po sedam O nekima palama saznajemo tek posredstvom svetačkih figura, dok je u donjem redu po sredini bio arhivskih vijesti. U Zadru su, primjerice, 1386. godine postavljen tabernakul, a uz njega po tri figure sa svake predstavnici komune predali opatu samostana Sv. strane. Od tih 20 figura 18 je pripadalo staroj pali iz 15. Krševana svotu od 574 zlatna florena za izradu jedne stoljeća, a Venturin je dodao još dvije, Sv. Franju Asiškog srebrne pale u rečenom samostanu.11 i Sv. Jeronima, koje je postavio uz rubove donjega reda, a U srednjovjekovnom su Dubrovniku srebrne pale za njih je bio isplaćen 1615. godine.19 bile najbrojnije, a posvjedočene su pisanim vijestima i Godine 1907. pala je demontirana s glavnog oltara tek neznatnim ostacima. Bile su postavljene u katedrali i rastavljena u tri dijela. Lik Krista na prijestolju je Sv. Marije, u crkvi Sv. Vlaha te u crkvama franjevačkog izdvojen i poput ikone postavljen u tjemenu apside, i dominikanskog samostana.12 One su sve, nažalost, dok su ostale figure bile postavljene bočno, integrirane stradale u katastrofalnom potresu koji je zadesio taj u dvjema skupinama od po deset svetaca u dvama grad 1667. godine i u požaru koji ga je pratio kao redovima. Za takvu je postavu nedostajala jedna svetačka izravna posljedica. Sačuvan je tek srebrni gotički reljef figura pa je stoga lokalni zlatar Bogdan Kaluđerović dubrovačkog zaštitnika Sv. Vlaha u istoimenoj crkvi.13 dodao lik blažene Ozane Kotorske.20 Šezdeset godina Dvije su srebrne pale bile u franjevačkoj crkvi pa je onu nakon toga, točnije 1966., kada se slavila 800. obljetnica veću, koja je bila postavljena na glavnom oltaru, za svojeg posvećenja romaničke kotorske katedrale, pala je još kraćeg boravka u Dubrovniku na proputovanju prema jedanput presložena u nastojanju da ponovno podsjeća

Nikola Jakšić: Srebrna oltarna pala u Kotoru Ars Adriatica 3/2013. (53-66)

na onu Venturinovu verziju iz 17. stoljeća. To je dakle pala kako ona danas izgleda. Tada je o pali napisana i prva ozbiljnija povijesnoumjetnička rasprava od srpske povjesničarke umjetnosti B. Radojković.21 Inicijativa za izradu srebrne kotorske pale prati se od 1437. godine. Kotor je tada već preko jednog desetljeća bio u sastavu Mletačke Republike kojoj će iskazivati vjernost sve do njezine propasti 1797. godine. Jedan od ključnih pokretača za izradu pale bio je novi kotorski biskup, Mlečanin Marin Contareno. Tada se određuju prokuratori, dva kotorska plemića, Tripun de Drago i Buchij de Buchia, čiji je zadatak bio skupiti novac i srebro za izradu pale.22 Saznaje se uz ostalo da je do 14. ožujka 1441. godine već u cijelosti bio dogotovljen reljef Spasitelja koji se u dokumentima naziva maiestas argentea23, što ga je izradio majstor Ivan iz Basela (Iohannes da Basileia), čovjek nemirna duha koji je nešto prije 1440. godine napustio Kotor te se preselio u nedaleki Dubrovnik.24 Većinu ostalih svetačkih likova iskucao je lokalni kotorski zlatar koji se u arhivskoj građi spominje prvi put 1419. godine kao Marinus quondam Adami, aurifex.25 Njegov je otac Adam bio zlatar, a i sinovi Marinovi, Nikola i Adam, također su bili zlatari. U razdoblju između 1424. i 1434. Marin je djelovao u nedalekom Dubrovniku, a nakon toga se vratio u Kotor te u jednom trenutku preuzeo i obvezu iskucavanja svetačkih likova za kotorsku palu.26 O tome svjedoči dokument iz 1445. godine kada prokuratori pale Triphon de Drago i Buchij de Buchia prebijaju neke 6. Portret Šimuna Bogoprimaoca (foto: S. Kordić) račune sa zlatarom Marinom Adamovim. Marin je ostao Portrait of Holy Simeon the God-receiver

7. Rekonstrukcija izvornog izgleda pale iz 15. stoljeća Reconstruction of the original appearance of the altarpiece in the fifteenth century

8. Najkvalitetniji majstor, Šimun Bogoprimac i mladi apostol (foto: S. Kordić) The work of a highly-skilled goldsmith, Holy Simeon the God-receiver and a young apostle

prokuratorima dužan neki novac, ali je vidljivo da je U oporukama kotorskih građana još se do 1453. godine on izradio samu palu i figure na njoj: pro resto et saldo ostavlja novac za pozlaćivanje pale, pa je vjerojatno tada totius rationis habite inter dictos procuratores pale et i dogotovljena.28 dictum magistrum Marinum et requerso, tam pro factura U trima horizontalnim i podjednako visokim palle, quam dictus Marinus fecit, quam pro denariis et nizovima poredane su svetačke figure podno gotičkih argento receptis pro figuris datis dictis procuratoribus...27 trilobnih arkada (pretežno apostoli), njih ukupno

Nikola Jakšić: Srebrna oltarna pala u Kotoru Ars Adriatica 3/2013. (53-66)

sedamnaest; šest u donjem, šest u srednjem i pet u gornjem redu, jer je središnja figura Sv. Tripuna zauzela širi prostor. Poviše njih, na atici je komponiran Deisis, no središnji lik Krista u prijestolju izrađen je neovisno o onima Bogorodice i Ivana Krstitelja, pa se otvara problem izvorne ikonografskoge teme. Lik Krista u prijestolju kojem je na lijevom koljenu rastvoreni kodeks što ga pridržava prstima, a desnicu podiže na blagoslov čini se da pripada tipu Krista u slavi (Maiestas Domini), pa je bez sumnje u izvornoj narudžbi bio upravo tako zamišljen. Zato ga u dokumentima i nazivaju Maiestas argentea. Likovi Bogorodice i Ivana Krstitelja postavljeni su na konzolama, baš kao i svi ostali svetački likovi na pali, pa zato pripadaju toj seriji. Najvjerojatnije su smještajem bili vezani uz Krista kako je to bilo i nakon obnove iz 1615. - 1618., o čemu svjedoči stara fotografija Josefa Wlha (sl. 1). Krist je posjednut u prijestolje, na čijem su naslonu unutar fijala dva arkanđela, a nad njima dva proroka. Odjeven je u odjeću s bogatim naborima, posjednut frontalno i bez naznake kretnje tijela, pa podsjeća više na Krista-suca, dakle na staru romaničku ikonografsku temu. Krupniji je od svih preostalih likova na pali. Osim Krista, Bogorodice i Ivana Krstitelja na pali je još sedamnaest svetaca od kojih se dvanaest raspoznaju kao apostoli. Na temelju stilskih osobina razvidno je da su svi apostoli nastali uglavnom tijekom petog desetljeća 15. stoljeća kad se na pali radilo intenzivno. Dva su lika, već rekosmo, dodana naknadno, Sv. Jeronim i Sv. Frane. Raspoznaju se kao rad osrednjeg majstora koji nije uspio imitirati svoje starije kasnogotičke kolege. Mladenački lik Sv. Tripuna dominira u gornjem redu pod arkadom znatno širom od drugih na pali. Smješten je točno pod Kristom i djeluje izrazito arhaično. Svojim frontalnim nepomičnim stavom kao da ukazuje na raniji prototip koji je u srednjovjekovnom Kotoru bio već usvojen i ustaljen kao simbol grada.29 Prstima spuštene lijeve ruke pridržava palmu mučeništva. Odjeven je u halju s paralelnim okomitim naborima monotonog ritma koji se gužvaju tek prema svinutoj podlaktici desne ruke, a na njezinu dlanu počiva model Kotora. Raspoznaju se svi karakteristični dijelovi srednjovjekovnog grada. Iza glavnih gradskih vrata branjenih dvjema snažnim kulama vide se gradski krovovi, a među njima dominira pročelje romaničke katedrale Sv. Tripuna. Među dvama visokim zvonicima je pročelje s trijemom u prizemlju, a pod timpanom bazilike je velika rozeta. Kupola katedrale izdiže se na visoku tamburu.30 Grad je smješten podno visoke stijene kojom dominira utvrda Sv. Ivana. Zaslužni 9. Apostol, djelo lokalnog majstora koji je izradio najveći broj likova na pali (foto: S. Kordić) istraživač kotorske povijesne baštine Miloš Milošević An apostle, the work of a local goldsmith who made the majority of iznio je pretpostavku da je taj reljef Sv. Tripuna preostao figures on the altarpiece sa stare pale iz 14. stoljeća, što ima svoje utemeljenje u

10. Portreti četiriju svetaca majstora koji je izradio najveći broj likova na pali (foto: S. Kordić) Portraits of four saints by the master who made the majority of the figures

stilskim odlikama ovdje iskucana sveca zaštitnika31. desfacta a tempo della nostra brusa.32 To se ponavlja i To je jedina figura koja nije postavljena na konzolu, u nastavku pregovora iz 1411. godine kada se ponovno što dodatno svjedoči o tome da nije nastala zajedno spominje onih 1000 perpera: ...pro reparatione pale altaris s ostalima. Stara se pala spominje u pregovorima što sancti Triphonis.33 Sintagma „nostra brusa” u dokumentu su ih Kotorani vodili s Mlečanima oko uvjeta predaje iz 1409. godine odnosi se na pohod mletačkog admirala grada. Kotorani su tražili da se usvoji njihov, već prije Vittorea Pisana koji je početkom „rata za Chioggiu”, formuliran prijedlog o tome da se dio novca od carinskih što ga je Venecija na Jadranu vodila protiv Genove i prihoda, točnije 1000 perpera, izdvoji za popravak pale. Ludovika Anžuvinskog, opsjedao i spalio Kotor.34 Pisani O tome je 19. svibnja 1409. godine zapisano sljedeće: je naime spalio grad 14. kolovoza 1378., a u Veneciju je ... salvo che la chiesa de messer San Triphon deve aver odnio neke relikvijare koji se i danas čuvaju u riznicama ipperperi mille per refar la palla, la quale fo robbata e Venecije, Chioggie i Pirana.35

Nikola Jakšić: Srebrna oltarna pala u Kotoru Ars Adriatica 3/2013. (53-66)

Od preostalih apostola, svojim se atributima raspoznaju u donjem nizu Sv. Bartol s nožem u ruci i do njega Sv. Jakov s hodočasničkim štapom. Dva su apostola golobrada, jedan u srednjem, a drugi u donjem redu. Jedan je od njih Sv. Filip, dočim drugoga nije moguće pouzdano identificirati. Jedan od likova u tom srednjem nizu nije apostol već prorok, sa svitkom u ruci, treći zdesna, bez svake sumnje, Sv. Šimun pravednik, što će biti pojašnjeno u nastavku. O preciznijoj identifikaciji preostalih apostola može se samo nagađati. Na pali kakvu danas poznajemo raspoznaju se dakle slijeva nadesno sljedeći likovi: na atici u kompoziciji Deisisa Bogorodica, Krist i Ivan Krstitelj; u gornjem redu Sv. Marko, Sv. Petar, Sv. Tripun, Sv. Pavao i Sv. Ivan; u srednjem redu: prvi, drugi i treći apostol, Sv. Šimun Pravednik, jedan apostol i mladoliki apostol (Sv. Filip ili Sv. Matija); u donjem redu: Sv. Frane, jedan apostol, Sv. Bartol, Sv. Jakov, mladoliki apostol (Sv. Filip ili Sv. Matija) i Sv. Jeronim. Dakle osim sedmorice apostola koje nije moguće preciznije imenovati svi su ostali likovi na pali raspoznatljivi, njih ukupno petnaest.

11. Sv. Tripun, patron Kotora – jedini lik sa stare pale, prije 1378. godine (foto: S. Kordić) St. Tryphon, patron saint of Kotor – the only figure from an earlier altarpiece made before 1378

Gradski zaštitnik Sv. Tripun obočen je Sv. Petrom i Sv. Pavlom koji uz standardne svoje atribute, ključ i mač, pridržavaju kodekse, poput svih drugih apostola na pali. Uz njih su uz rub pale dva lika koji uz kodekse pridržavaju i stilos s jasnom porukom da je riječ o piscima. Obojica su bradata. Onaj iza Sv. Pavla, čiji je kodeks jednak kao kod preostalih apostola, je Sv. Ivan.36 Onaj iza Sv. Petra međutim pridržava kodeks koji se razlikuje od svih drugih kodeksa na pali jer je jedini uvezan u korice s okovima. Time se razvidno daje na znanje da ne pripada u istu skupinu s dvanaestoricom čiji su kodeksi bez okova. To je Sv. Marko Evanđelist. Njegov lik na kotorskoj pali u doba mletačke uprave nije mogao izostati. Portretnim karakteristikama svojega muževnog lica ikonografski mu u cijelosti odgovara. Tako su u prvom redu pod atikom svi likovi identificirani: Sv. Marko, Sv. Petar, Sv. Tripun, 12. Detalj Kotora u rukama sv. Tripuna (foto: S. Kordić) Sv. Pavao, Sv. Ivan. Detail of the town of Kotor in the hands of St. Tryphon

Otvara se pitanje koji je bio izvorni raspored figura na načinu obrade fizionomijâ međusobno su bliski likovi pali iz 15. stoljeća. Najvjerojatnije je nalikovala poznatim Spasitelja i Sv. Petra, po čemu bi i lik Sv. Petra trebalo nam palama u drugim jadranskim umjetničkim atribuirati Ivanu iz Basela.39 S izuzetkom Sv. Tripuna, to središtima, a to znači da je to bio poliptih s nizom figura su dva najstarija lika na pali. Preostaje petnaest likova, okrenutih središnjem liku. Na kotorskoj je pali jednak odnosno dvanaest apostola te Bogorodica, Sv. Marko i Sv. broj svetačkih figura okrenutih ulijevo i onih okrenutih Šimun Prorok. U toj velikoj skupini najvišu kvalitativnu udesno. Pritom su samo dva lika, Krist i Sv. Tripun, razinu pokazuju tri lika na desnoj strani u srednjem postavljeni frontalno. To sve vodi zaključku da se pala redu, dakle Sv. Šimun, jedan apostol i lik Sv. Filipa ili Sv. sastojala od dva niza svetačkih figura razmještenih Matije. Svi su okrenuti udesno, odjeveni u nošnje s vrlo uz Krista i Sv. Tripuna koji su bili postavljeni u vješto razigranim naborima koji se prirodno usklađuju središtu. Pretpostavljam da su uz Krista bili postavljeni s njihovim neznatnim kretnjama. Imaju profinjena i Bogorodica i Sv. Ivan Krstitelj i time tvorili Deisis, temu koja je toliko duboko ukorijenjena u umjetnosti na Jadranu pod izravnim utjecajem Bizanta. Jednako je tako gotovo sigurno da su uz gradskog zaštitnika Sv. Tripuna bili postavljeni Sv. Šimun Pravednik na jednoj strani i Sv. Marko Evanđelist na drugoj. Sv. Marko tu figurira kao državni simbol Venecije pod čijom su zaštitom sam grad, pa i njegov gradski patron, a Sv. Šimun kojega je svetkovina na dan Očišćenja Bogorodice, odnosno Prikazanja u Hramu, 2. veljače, posebno se častio u srednjovjekovnom Kotoru jer je istovremeno i svetkovina Sv. Tripuna. Ta su se dva blagdana u srednjovjekovnom Kotoru ujedinila u jedinstvenu proslavu, pa je to i objašnjenje zašto se lik Sv. Šimuna našao na pali. Ostalih dvanaest figura na pali bili su apostoli, po tri sa svake strane, u obama redovima ukupno osamnaest likova. Isti broj likova spominje se i u ugovoru iz prosinca 1417. godine za rad na oltarnoj pali u crkvi Sv. Vlaha u Dubrovniku.37 I pala kod dominikanaca u Dubrovniku, koja je također dovršavana tijekom petog desetljeća 15. stoljeća, brojala je 18 figura.38 Time nam kotorska pala postaje putokazom prema zamislima o tome kako su izgledale spomenute dubrovačke pale 15. stoljeća. Sve su one razvidno bile komponirane u dva usporedna niza pojedinačnih svetačkih likova pod arkadama, koji su bili okrenuti prema dvama središnjim. U gornjem je nizu u središtu dominirao lik Krista, pa odatle i termin za cijelu palu Maiestas, kako je nazivaju već citirani izvori, a u središtu donjeg niza bio je smješten, očigledno opet frontalno postavljen, lik zaštitnika odgovarajuće crkvene zajednice. U Kotoru je to bio Sv. Tripun, a u crkvi Sv. Vlaha u Dubrovniku sam Sv. Vlaho. Taj nam je i sačuvan u istoimenoj crkvi, a oba sveca pritom pokazuju istovjetno ikonografsko rješenje s modelom grada na ruci. Pritom je Dubrovnik svojem parcu na lijevoj, a Kotor Sv. Tripunu na desnoj ruci. O stilskim odlikama likova na pali 15. stoljeća bilo je već nešto govora. Neki se jasnije izdvajaju, ponajprije Sv. Tripun koji nema izravnih usporedaba i koji je 13. Majstor Venturin, Sv. Jeronim (foto: S. Kordić) razvidno najstariji među svim iskucanim reljefima. Po Master Venturin, St. Jerome

Nikola Jakšić: Srebrna oltarna pala u Kotoru Ars Adriatica 3/2013. (53-66)

ozbiljna lica koja odaju individualne i humanizirane 2. Ivan iz Basela koji je iskucao Krista i, valjda, Sv. Petra; portretne karakteristike. Svi ostali likovi, Bogorodica, Sv. 3. treći, vrstan majstor koji je iskucao tri najkvalitetnija Ivan Krstitelj, Sv. Marko Evanđelist i preostali apostoli, lika na desnoj strani u srednjem redu: proroka Šimuna, pokazuju ujednačen način obrade, kako draperija tako i jednog apostola i drugog, mladolikog apostola; fizionomija. Ni lica im se znatnije ne razlikuju, bilo da su 4. četvrti, dominantan majstor koji iskucava najveću mlađi ili stariji, odnosno golobradi ili bradati. Razlike su u skupinu apostola predvođenu raspoznatim likovima Sv. obradi ipak dostatne da se ostvari stanovita individualizacija Marka, Sv. Pavla, Sv. Bartola, Sv. Jakova, mladolikog apostola likova. Ujednačen način obrade draperija koje prekrivaju (Sv. Filipa ili Sv. Matije), Bogorodice i Ivana Krstitelja. ponešto mlohava tjelesa muškaraca i Bogorodice, pod Koju grupu pripisati kotorskom zlataru Marinu kojima je naglašeno nisko spušteno koljeno u namjeri da Adamovu? Možda, ipak, onu najbrojniju. ostvari nedovoljno uvjerljiv kontrapost, odaje osrednju Najkvalitetniji je majstor iskucao tri lika na desnoj kiparsku kvalitetu našeg majstora. Pritom su im ušesa strani u srednjem redu.40 Ako je i taj bio kotorski postavljena ponešto visoko, a prsti šaka mlohavi. Neke zlatar, a ne koji stranac, onda valja zaključiti da je neznatne razlike koje se među njima očituju pokušala je sredinom 15. stoljeća u Kotoru, na samom istočnom razlučiti B. Radojković i njezina su zapažanja u tom smislu rubu katoličke ekumene, djelovao zaista vrstan domaći vrijedna, no ipak smatram da to ne vodi nužno zaključku sin koji je svoju umjetničku naobrazbu stjecao izvan o većem broju majstora pale u 15. stoljeću od onih koje zavičaja, u nekom razvijenom središtu u kojem su se stil sam ovdje predložio, a to su: i duh internacionalne gotike već znatnije obogaćivali 1. trečentistički majstor zaslužan za reljef Sv. Tripuna; humanističkim nadahnućima.

Bilješke

1 A Venezia e nelle sue lagune le pale metalliche si trovavano in 5 KRUNO PRIJATELJ (bilj. 4), 248; IVO PETRICIOLI, Arhivske maggior numero rispetto ad altre regioni d’Italia e dell’Europa bilješke o zlatarstvu XIV. st. u Splitu i Zadru, Peristil, 35/36, occidentale, come proprie del rito della Chiesa romana, oggetto di Zagreb, 1992./93., 47-54. oreficeria liturgica, e perciò sacrale, impiegate nelle feste più soleni 6 KRUNO PRIJATELJ (bilj. 4), 250. dell’anno. A Venezia, la loro frequenza fu dovuta alla ricchezza delle 7 KRUNO PRIJATELJ (bilj. 4), 250. chiese parrocchiali, che potevano farle esequire anche per motivi di prestigio. Né si dimentichi, non ultima causa, la consueta esigenza 8 DANIELE FARLATI (bilj. 4), 318. pratica di reagire al clima umido lagunare per la decorazione 9 NIKOLA JAKŠIĆ, „Et ils s’émerveillèrent”-L’art médiéval en dell’altar maggiore. ANTONIO NIERO, Censimento delle pale Croatie, Paris, 2012., 72-73. nell’area lagunare, u: La pala d’oro-il tesoro di San Marco, (ur. Hans 10 O ostacima ove pale pisalo se u više navrata: KRUNO PRIJATELJ Robert Hahnloser i Renato Polacco), Venezia, 1994., 189. Kratak (bilj. 4), 247-253; DEŠA DIJANA - NADA GOGALA - SOFIJA pregled sačuvanih mletačkih pala među koje je uvrštena i ona u MATIJEVIĆ, Riznica splitske katedrale, Split, 1972., 59-63; DEŠA Krku vidi u ETTORE MERKEL, Antependi e pale d’argento in area DIJANA, Liturgijsko srebro grada Splita, Zagreb, 1994., 24 i 61. veneziana e adriatica, u: Oreficeria sacra a Venezia e nel Veneto, (ur. Bila je dvaput izlagana na međunarodnim izložbama o hrvatskoj Letizia Caselli, Ettore Merkel), Treviso, 2007., 103-129. povijesnoj umjetničkoj baštini, u Veneciji 2001. i u Parizu 2012. 2 THOMAS GRAHAM JACKSON, Dalmatia, the Quarnero and godine pa je i obrađena u odgovarajućim katalozima. Vidi Tesori Istria, III, Oxford, 1887., 146-148. della Croazia, (ur. Joško Belamarić), Venezia, 2001., 117-118 3 Od literature o pali valja izdvojiti sljedeće: DRAGUTIN (skeda Igor Fisković) i NIKOLA JAKŠIĆ (bilj. 9), 72-73. KNIEWALD, Antependij i pala stolne crkve u Krku, Godišnjak 11 ...florenos quingentos et septuaginta quatuor auri koje valja Sveučilišta Kraljevine Jugoslavije u Zagrebu, Zagreb, 1924./25.- expendere in constructione et fabricatione unius ancone argente 1928/29., 49-52; IVAN ŽIC-ROKOV, Kompleks Katedrala-Sv. fiende in dicto Monasterio Sancti Grisogoni. Povijesni arhiv u Kvirin u Krku, Rad JAZU, 360, Zagreb, 1971., 139. Vrijedan Zadru (PAZd) Spisi zadarskih bilježnika, A. de Rivignao, B I, diplomski rad napisao je DANIEL CIKOVIĆ, Srebrna pozlaćena F II, 44; NIKOLA JAKŠIĆ - RADOSLAV TOMIĆ, Umjetnička pala iz krčke katedrale, Rijeka, 2011. baština Zadarske nabiskupije - Zlatarstvo, Zadar, 2004., 16. 4 DANIELE FARLATI, Illyricum sacrum, III, Venetia, 1765., 349- 12 O dubrovačkim palama vidi CVITO FISKOVIĆ, Dubrovački 350; KRUNO PRIJATELJ, Srebrne pale splitske stolne crkve, Anali zlatari od XIII do XVIII stoljeća, Starohrvatska prosvjeta, III/1, historijskog instituta u Dubrovniku, Dubrovnik, 1952., 247-254. Zagreb, 1949., 200-209; Dubrovačke pale jezgrovito spominje

i de Diversis: FILIP DE DIVERSIS, Opis slavnoga grada e s. Girolamo... per fattura di sudetti due santi... lavorati dal orese Dubrovnika, (prir. Zdenka Janeković), Zagreb, 2004., 49-52. U Venturin. K.R. I !/. njegovo je vrijeme pala u dominikanskom samostanu bila tek 20 BOJANA RADOJKOVIĆ, Remekdela kotorskog zlatarstva u u izradi. katedrali svetoga Tripuna, u: 800 godina katedrale sv. Tripuna, 13 VINICIJE B. LUPIS, O srebrnoj pali i srebrnom reljefu sv. Vlaha, Kotor, 1966., 88. Peristil, 51, Zagreb, 2008., 119-130. 21 BOJANA RADOJKOVIĆ (bilj. 20), 81-98. 14 El suo altare ha una Maiestà de argento sopra aurato de dui ordini 22 IVO STJEPČEVIĆ (bilj. 17), 16. de figure cubitali: à XII figure per ordine. In l’ordine superiore in el mezo egli uno Deo Padre. In l’ordine inferiore in el mezo egli 23 Ser Tripcus de Luca de Drago per se et suos heredes et successores una Nostra Dona col figlio in brazo, e come ho dicto ogni cosa et super se ipsam et omnia sua bona presentia et futura dixit de argento. Dal lato sinistro del dicto altare gli è una capeleta che et sponte confessus fuit quod de ratione palle sci Triphonis pur ancora lui ha una bella maiestà de alcune figure d’argento argentee fabricande de qua palla ipse ser Tripcus et ser Marinus sopradorato. PIETRO CASOLA, Viaggio in Gerusalemme, ser Iohannis de Biste sunt procuratores nichil est penes dictum Milano, 1885., 28. ser Marinum nisi maiestas argentea quam laboravit magister Johannes de Basileia aurifex quam maiestatem argenteam 15 Duo altaria ex argento compacta erant, maiusque altare confessus fuit ser Marinus predictus penes se habere designandam statuarum duo ordines ex argento confectarum ornabant per eum procuratoribus dicte palle successoribus suis ad omnem quarum numerus sex et viginti erat. Harum qualibet palmites suum libitum et uoluntatem. IVO STJEPČEVIĆ (bilj. 17), 78, tres excedebant, aurumque ornamentum argentum habebat... bilj. 117. JUSTIN V. VELNIĆ, Samostan male braće u Dubrovniku- povijesni prikaz života i djelatnosti, u: Samostan Male braće 24 O samom majstoru vidi: ANTON MAYER, Meister Hans von u Dubrovniku, (ur. Justin V. Velnić), Zagreb, 1985., 111. Basel, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, L, Split, 1932., Formulaciju palmites tres koja se odnosi na veličinu figura 376-382. O njegovu radu u Dubrovniku vidi CVITO FISKOVIĆ Velnić je pogrešno protumačio kao tri palca umjesto tri pedlja (bilj. 8), 211. i NIKOLA JAKŠIĆ, Raspeće-relikvijar kod male pa je dobio sićušne dimenzije figura (3x8). Međutim figure su braće u Dubrovniku, Ars Adriatica, 2, Zadar, 2012., 109-118. bile oko tri pedlja visine, što je u suglasju s Casolinim tekstom 25 RISTO KOVIJANIĆ, O majstorima srebrne pale kotorske koji kaže figure cubitali, što valja prevesti figure veličine lakta, katedrale, Starine Crne Gore, III-IV, Cetinje, 1965./1966., 80. a ne kubične figure, kako to tumači Velnić. Vidi NIKOLA 26 O Marinovu radu u Dubrovniku vidi CVITO FISKOVIĆ (bilj. JAKŠIĆ, Srednjovjekovno zlatarstvo, u: Milost susreta - 8), 211; RISTO KOVIJANIĆ (bilj. 25), 80. umjetnička baština Franjevačke provincije sv. Jeronima, (ur. Igor Fisković), Zagreb, 2010., 263. I na pali u crkvi Sv. Vlaha figure 27 RISTO KOVIJANIĆ (bilj. 25), 78. su bile visoke lakat o čemu svjedoči citat apostolskog vizitatora 28 IVO STJEPČEVIĆ (bilj. 17), 17; BOJANA RADOJKOVIĆ (bilj. G. F. Sormana iz 1573. godine ...cum anchona tota argentea 20), 84. altitudine brachij unius... koji prenosi VINICIJE B. LUPIS 29 BOJANA RADOJKOVIĆ (bilj. 20), 87. Autorica zapaža da figura (bilj. 13), 123. Jednako je bilo i u slučaju pale kod dubrovačkih Sv. Tripuna nosi u sebi elemente stare romansko-gotske umetnosti, dominikanaca, vidi CVITO FISKOVIĆ (bilj. 12), 208. Iz gore pa pomišlja na to da je majstor bio inspiriran nekim starijim citiranih navoda Casole i Andrijaševića razvidno je da su u kamenim reljefom. franjevačkoj crkvi bile dvije srebrne pale, pa je uz one tri iz Sv. 30 Iako je katedrala znatno oštećena u potresu 1667. godine, Marije, Sv. Vlaha i iz dominikanske crkve to ukupno pet. Čudi barokna je obnova zapravo ponavila staru strukturu. Porušeni nas stoga što VINICIJE B. LUPIS (bilj. 13), 124, kaže da su bile zvonici nadomješteni su novima, a trijem među njima je također ukupno četiri. obnovljen. U toj je restauraciji katedrala izgubila svoju kupolu 16 Članak je već objavljen u zborniku posvećenu Xavieru Barrallu koja nije obnovljena, pa je utoliko ovaj prikaz Kotora iz druge I Altetu, na talijanskom jeziku. NIKOLA JAKŠIĆ, La pala aurea polovine 14. stoljeća dragocjen. di Cattaro, u: Le plaisir de l’art du Moyen Age, (ur. Rosa Alcoy 31 MILOŠ MILOŠEVIĆ, Tragovi prve srebrne pale kotorske et al.), Paris, 2012., 237-243. Nažalost, ograničen broj likovnih katedrale iz XIV stoljeća, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji priloga i njihove izrazito skromne dimenzije nisu omogućile da se ostvari osnovna svrha mojeg priloga, a taj je bio da se (Fiskovićev zbornik I), 21, Split, 1980., 215-224. Promašeno je šira javnost izravnije upozna s ovim važnim srednjovjekovnim međutim autorovo tumačenje da i neki drugi likovi koji imaju likovnim djelom koje je nastalo na istočnoj obali Jadrana. Zato jednostavnu aureolu pripadaju tom starijem sloju, posebice oni ovdje nudim, za hrvatsko čitateljstvo, potpuniju verziju toga koje identificiramo kao Sv. Petra i proroka Šimuna. teksta popraćenu prikladnom likovnom opremom. 32 MILOŠ MILOŠEVIĆ (bilj. 31), 224. 17 IVO STJEPČEVIĆ, Katedrala sv. Tripuna u Kotoru, Vjesnik 33 ŠIME LJUBIĆ, Listine o odnošajih izmedju Južnog Slavenstva i za arheologiju i historiju dalmatinsku, LI, Split, 1938., 20 i 80- Mletačke Republike, VI, Zagreb, 1878., 151. 81, bilj. 134. 34 O samom ratu vidi: FEDERIC C. LANE, Venice a Maritime 18 Godinu obnove glavnog oltara prenosi nam DANIELE FARLATI, Republic, 1973., 190-195. Illyricum sacrum, VI, Venetia, 1800., 451. 35 NIKOLA JAKŠIĆ, Un gruppo dei reliquiari trecenteschi da Cattaro 19 IVO STJEPČEVIĆ (bilj. 17), 80 n. 134. ...per due figure d’argento a Venezia e Chioggia, u: Letteratura, arte, cultura tra le due sponde de novo fate... per doratura deli soprascriti 2 santi sono s. Francesco dell’Adriatico, (ur. Guido Baldassarri, Nikola Jakšić, Živko Nižić),

Nikola Jakšić: Srebrna oltarna pala u Kotoru Ars Adriatica 3/2013. (53-66)

Zadar, 2008., 219-237; NIKOLA JAKŠIĆ, Sakralno zlatarstvo Kotora Sv. Petra i Sv. Marka uz istog majstora. Vidi skedu u: NIKOLA u razvijenom srednjem vijeku, u: Zagovori sv. Tripunu - blago JAKŠIĆ, Gotičko zlatarstvo, u: Zagovori sv. Tripunu - blago Kotorske biskupije, (ur. Radoslav Tomić), Zagreb, 2009., 114-123. Kotorske biskupije, (ur. Radoslav Tomić), Zagreb, 2009., 151-152. 36 U talijanskoj verziji članka, NIKOLA JAKŠIĆ (bilj. 16), No, kada je pala bila postavljena na izložbi, bilo je prilike da se nisam uočio da ovaj lik ima stilos, pa sam kao apostola Ivana puno bolje analizira u povoljnijim uvjetima, nakon čega sam se identificirao jednog od mlađih apostola. uvjerio da Sv. Marko pripada najvećoj grupi figura na pali koje 37 VINICIJE B. LUPIS (bilj. 13), 123. se sve mogu atribuirati istom majstoru, njih ukupno dvanaest. 38 CVITO FISKOVIĆ (bilj. 12), 208. Naprotiv, Sv. Petar znatno se približio liku Spasitelja. 39 Kada sam pisao skedu o pali za izložbu kojom se proslavljalo 40 BOJANA RADOJKOVIĆ (bilj. 20), predlaže u tu skupinu uvrstiti 1200 godina relikvija Sv. Tripuna u Kotoru, povezao sam likove još jednog bradatog apostola, no nisam shvatio kojeg.

Most read articles by the same author(s)

Similar Articles

1-10 of 127

You may also start an advanced similarity search for this article.