##plugins.themes.oapBasic.skip##
Revue d’histoire de l’art adriatique Rechercher

Zadarska biskupija u okviru Splitske metropolije od 805. do 1154. godine

DOI 10.15291/ars.1371

##plugins.themes.oapBasic.downloadPdf##

Vol. 7 (2017)

##plugins.themes.oapBasic.openAccess##

##plugins.themes.oapBasic.articleMetrics##

  • 3 412 ##plugins.themes.oapBasic.abstractViews##
  • 1 248 ##plugins.themes.oapBasic.pdfDownloads##
  • 12 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsPerDay##
  • 164 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsThisMonth##
  • Mladen Ančić Odjel za povijest Sveučilište u Zadru
Autor raspravlja utjecaj političkih odnosa na definiranje crkvenih jurisdikcijskih područja i u tome sklopu status i razvoj zadarske biskupije u razdoblju od 9. do sredine 12. stoljeća. Za polaznu poziciju rasprave autor uzima činjenicu da je kroz cijelo ranosrednjovjekovno razdoblje teritorij zadarske biskupije u kopnenom dijelu ostao ograničen na uski pojas gradskoga zaleđa. Takvo se stanje izvodi iz razvoja političkih i crkvenih prilika na širem istočnojadranskom prostoru u 9. i na početku 10. stoljeća. Ističe se, s jedne strane, da je širenje jurisdikcijskoga područja zadarskog biskupa prvotno bilo zapriječeno organizacijom ninske biskupije. S druge se strane upozorava i na stanje u vrijeme obnove crkvene organizacije na splitskim sinodima 925. i 928. godine. U takvu se sklopu razmatraju okolnosti koje su dovele do toga da je Zadar još od mira sklopljena u Aachenu 812. godine zadržao autonomnu poziciju u odnosu na vlast hrvatskoga vladara. Kao rezultat takvoga razvoja prilika uobličuje se zasebno političko područje, u suvremenim vrelima poznato kao provincia Jadertina, čije se granice poklapaju s crkvenom jurisdikcijom zadarskoga biskupa. Autor upozorava na drugačiju sudbinu Splita, kojega su do kraja 9. stoljeća hrvatski vladari već u potpunosti stavili pod svoj nadzor, što će se pokazati čimbenikom od ključne važnosti pri definiranju metropolijskoga sjedišta crkvene organizacije Hrvatskoga kraljevstva. Uklapanje grada u sustav vlasti i uprave hrvatskoga kralja omogućit će splitskome nadbiskupu širenje jurisdikcijskoga područja u duboko zaleđe. Ista pozicija Trogira dovela je do toga da je u trenutku stvaranja trogirske biskupije jurisdikcijsko područje novoga biskupa također obuhvatilo razmjerno široko područje u zaleđu grada. U zaključnim se razmatranjima obrazlaže zašto političke mijene druge polovice 11. stoljeća nisu više mogle utjecati na promjenu davno uspostavljenoga stanja.
Zadar, rani srednji vijek, crkvena organizacija, politička organizacija
##plugins.themes.oapBasic.sections##
  1. Résumé
  2. Bilješke

The author discusses the impact of political relations on the definition of ecclesiastical jurisdiction areas and the status and development of the Zadar diocese from the 9th until the 12th century. The starting premise has been the fact that the territory of the Zadar diocese on the mainland was limited to the narrow strip of the city’s hinterland throughout the early medieval period. This situation can be inferred from the political and ecclesiastical situation in the broader Eastern Adriatic area during the 9th and early 10th centuries. The author emphasizes that the expansion of the jurisdiction area of Zadar’s bishop was initially obstructed by the organization of the Nin diocese, but also indicates the importance of the reform of ecclesiastical organization at the Church Councils of Split in 925 and 928. In this context, the article analyzes the circumstances that resulted in Zadar’s autonomy with regard to the Croatian ruler ever since the Treaty of Aachen in 812. This constellation led to the formation of a separate political entity, which the medieval sources call provintia Jadertina, with borders that coincided with those of the ecclesiastical jurisdiction of Zadar’s bishop. This situation has been compared to that of Split as fully incorporated in the territory of the Croatian rulers by the late 9th century, which turned out to be a crucial factor when defining the metropolitan see for the Croatian Kingdom. Integrating the city in the Croatian king’s system of governance and administration made it possible for the Archbishop of Split to extend his area of jurisdiction well into the hinterland. The similar position of Trogir resulted in the fact that, at the time when the Trogir diocese was established, the jurisdiction area of the new bishop likewise included a relatively broad hinterland area. The concluding remarks explain why the political changes in the second half of the 11th century could no longer change the long-established situation.

1. Fotografska ploča sa snimkom prijepisa oporuke priora Andrije, 13. stoljeće (provenijencija nepoznata) Photographic plate showing the transcript of Prior Andrija’s last will, 13th century (unknown provenance)

trolu nad Jadranom stavljajući pod svoju vlast venetske objavljen je upravo primjerak otiska pečata zadarsko- lagune i dalmatinske gradove. U odgovoru na ta nastoja- ga duxa Eutimija (teško je reći je li riječ o prethodniku nja kratkim i učinkovitim pohodom mornarice istočnoga onoga Pavla koji je išao na Karlov dvor ili o njegovu na- cara uspostavljen je odnos snaga koji će konačno, kako je sljedniku), koji se čuva u velikoj kolekciji takvih otisaka već rečeno, biti sankcioniran odredbama mirovnoga spo- u američkom bizantološkom središtu Dumbarton Oaks.28 razuma sklopljenog u Aachenu. Taj pečat jasno potvrđuje da je autor franačkih dvorskih Na ovoj se točki pogled mora vratiti unatrag te ustvr- Anala precizno reproducirao titulu dužnosnika koji je u diti kako je, vjerojatno još od sredine 8. stoljeća, pa sve zimu 805./6. posjetio Karlov dvor u Diedenhofenu, kao do ovoga vremena, Dalmacijom upravljao dux koji je re- što je uostalom istom prigodom precizno reproduci- zidirao u Zadru. Svojedobno je J. Ferluga čvrsto zanije- rao i titulu mletačkih „duždeva”. Kao i duces u drugim kao takvu mogućnost, obrazlažući takav stav tvrdnjom zapadnim perifernim provincijama koje su ostale pod da bi postojanje duxa moralo ostaviti bilo kakve tragove kontrolom Istočnoga Carstva, poput Veneta ili Kalabrije, u sačuvanim „pisanim izvorima, ili na nekom pečatu”.27 zadarski je dux raspolagao najvišim vojničkim i civilnim I doista, nekih tridesetak godina nakon pojave srpske (i ovlastima na svome području. Prema onomu što se da- desetak nakon pojave talijanske) verzije Ferlugina djela nas zna, on je ujedno reprezentirao volju lokalne vojne

Mladen Ančić: Zadarska biskupija u okviru Splitske metropolije... Ars Adriatica 7/2017. (29-46)

i posjedničke elite koja ga je sada, za razliku od pozno- trebao postati provincijska metropola i sjedište carskoga rimskoga razdoblja kada ga je postavljao car svečanim namjesnika, dok je lagunama trebala pripasti uloga pred- reskriptom, i izabirala. Pri tome izboru važnu su ulogu straže prema posjedima zapadnoga cara i mjesta kontroli- igrali i crkveni prvaci provincije, a u najvećem broju slu- rane razmjene (emporium).33 Ovakvo razlaganje potvrđuje čajeva (u udaljenim perifernim provincijama) položaj i činjenica da su početkom 9. stoljeća u dva navrata nepo- se nastojalo pretvoriti u nasljedni privilegij. Potvrda se slušni svrgnuti mletački duždevi bili konfinirani upravo u tomu tražila i dobivala kroz putovanja na carski dvor u Zadru,34 gdje su očito mogli biti pod punim nadzorom car- Konstantinopol, što se za Eutimija (ako već nije bio i po- skoga upravitelja provincije, novouspostavljenoga „arhon- slan iz Konstantinopola, što se ne može isključiti) može ta”. U tome se kontekstu može zamisliti i (nikad ostvarena) naslutiti kako iz njegove dvorske titule tako i samoga po- zamisao o tomu kako će zadarski biskup postati crkveni sjedovanja pečata.29 No, izdvojeni je i zasebni život pro- poglavar provincije, čega se, kao elementa razgovora koje vincija na perfieriji bez čvrstoga kontakta s carskom pri- je vodio u Zadru i Konstantinopolu, već spominjani Ama- jestolnicom vodio u oblikovanje i susljedno učvršćivanje larije doista mogao prisjećati označujući zadarskoga prelata lokalnih posebnosti i navika autonomije.30 titulom nadbiskupa. Takva se samostalnost lokalnih dužnosnika mogla razvijati u dva pravca – ili je s vremenom središnja vlast *** nalazila načina ponovno uspostaviti čvršću kontrolu nad prilikama u provinciji ili su okviri samostalnosti šireni sve Zbivanja sa samoga početka 9. stoljeća, osim što ilu- dok vlast ne bi postala posve autonomna, kao što se pri- striraju mjesto i stvarnu ulogu Crkve, ili posve precizno mjerice dogodilo s mletačkim duždevima. U konkretnom vrhova njezine hijerarhije, u suvremenom društvu, po slučaju istočnojadranske obale i venetskih laguna jasno se svojim će dugotrajnim posljedicama bitno odrediti sudbi- međutim razabire kako je početkom 9. stoljeća doista izgle- nu Zadarske biskupije. Naime, sukladno odredbama mira dalo da je središnja vlast pronašla način obnoviti autoritet sklopljenog u Aachenu 812. godine, kojim je na razini u udaljenoj provinciji. Pomorska ekspedicija usmjerena na dvaju carskih vlasti okončan spomenuti sukob, gradovi odbijanje franačkih nastojanja za teritorijalnim širenjem te su na istočnoj obali Jadrana ostali pod vlašću istočnorim- susljedni mirovni pregovori učvrstili su carski autoritet, a u skoga cara, dok je njihovo kopneno zaleđe pripalo carstvu tome su sklopu slijedili i drugi potezi koji su trebali učvr- Karla Velikog. Mirom su u općem orisu regulirani odnosi stiti novouspostavljeno stanje. U prvome se redu to odnosi dvaju carstava, no to nije značilo da će na lokalnim razi- na transformaciju upravnoga sustava, ostvarenu kroz iz- nama stvari izgledati onako jednostavno kako su to pred- dizanje ranga carskoga zastupnika u udaljenoj provinciji viđale odredbe oko kojih su se sporazumjela dva carska – dotadašnjega duxa zamijenio je, čini se upravo u ovo vri- poslanstva. Tako vrela tijekom prve polovine 9. stoljeća u jeme, archon („arhont”) kao izravni zastupnik carske vlasti, dva navrata, u drugoj polovini drugoga desetljeća i sredi- što se može zaključiti temeljem ostataka njegovih olovnih nom petoga desetljeća, zasvjedočuju prijepore i sukobe pečata.31 Uz to se jasno izdvaja i postupak slanja svetačkih oko stvarnoga razgraničenja. Pri tomu su takvi sukobi moći u provincijska središta, odnosno već spominjani do- eskalirali do točke u kojoj se tražila intervencija središnjih lazak moći Sv. Anastazije u Zadar te (vjerojatno istodobno) carskih vlasti, kako se to zbilo oko 817. godine,35 ili su se, slanje moći Sv. Teodora u Veneciju i Sv. Tripuna u Kotor.32 kako to zorno posvjedočuje posredno autobiografsko iz- Svetačke su moći predstavljale važno „oružje” u suvreme- vješće saksonskoga teologa Gottschalka koji govori o ratu nim političkim i diplomatskim odnosima, pa je takvim da- što ga je hrvatski vladar vodio „protiv naroda Grka”,36 znali rivanjem, po onodobnim shvaćanjima, uspostavljan i iska- pretvoriti i u prave, doduše lokalne ratove. Gottschalkovo zivan odnos nadmoći onoga tko poklanja nad onime tko se pripovijedanje inače u hrvatskoj historiografiji uobiča- poklon prima. Istodobno se odabirom svetaca ocrtavalo i jeno, od Katića do najnovijih radova, prostorno smješta u shvaćanja o rangu i široj funkciji naselja kojemu je poklon okolicu Splita i Trogira, sukladno logici po kojoj je upravo upućen, pa ovdje samo valja upozoriti da je u tako postav- taj prostor igrao ključnu ulogu u razvoju prve političke or- ljenim okvirima slanje moći najvažnije svetice Ilirika, Sv. ganizacije na hrvatskom prostoru.37 Čini se, međutim, da Anastazije, u Zadar imalo posve drugo značenje od slanja bi i „rat” i villu u kojoj je boravio saksonski teolog ipak moći Sv. Teodora, zaštitnika graničara, u mletačke lagune. trebalo smjestiti na zadarsko područje, odnosno širi pro- Takva je raspodjela svetačkih moći, zajedno s izgradnjom stor gradskoga zaleđa, pa bi onda ta villa bila objekt ka- reprezentativnoga hrama Sv. Trojstva, jasno ocrtavala na kav je primjerice onaj arheološki istraženi u selu Lepuri koji se način na carskome dvoru u Konstantinopolu vidjelo kod Benkovca.38 Pri tomu se više no uvjerljivom čini pret- buduću ulogu Zadra i mletačkih laguna – Zadar je očito postavka kako je „kamen smutnje” i u primjeni odredbi

Aachenskoga mira, ali i u kasnijim sukobima koji su se na- pod nadzorom gradskih vlasti, a to su sučelni otočni arhi- dovezivali na te prijepore, bio status Nina, jedinoga grada pelag te kopneni teritorij do crte Grusi – Murvica – Ze- na istočnoj obali Jadrana koji nije bio vraćen pod okrilje munik, što će stoljećima unaprijed ostati granice Zadarske carske vlasti iz Konstantinopola. (nad)biskupije.44 Jedinu promjenu u tome smislu donijet Bilo kako bilo, u strukturalnome smislu ovdje su se, na će mletačko zaposjedanje i rušenje Biograda u prvoj četvr- istočnojadranskoj obali, pod okriljem dviju carskih vlasti ti 12. stoljeća, nakon čega će onaj dio biogradske dijece- u izravnome sukobu našli s jedne strane vladar nastajuće ze koji je dospio pod vlast zadarskoga kneza i mletačkoga hrvatske države, kneževine, i s druge strane gradske zajed- dužda biti pripojen Zadarskoj biskupiji. nice nejednake snage i stvarnih mogućnosti. Dok je nai- Politička realnost kao osnovica crkvene organizacije me Zadar, oslonjen na nešto širi kopneni pojas oko grada koja se može razabrati iz ovih iskidanih i fragmentarnih i susjedni otočni arhipelag, mogao funkcionirati na razini „sličica” bila je, na jednoj strani, (pre)oblikovanje provin- samoodrživosti te je doista bio u stanju učinkovito pari- tiae Jadertinae, kao autonomnoga političkog subjekta koji rati narastajućoj snazi hrvatskoga kneza, Split i Trogir, s priznaje vrhovnu vlast cara u Konstantinopolu. Statusno mnogo manjim brojem stanovnika i bez oslonca na šire će ta politička tvorba biti dva stoljeća realno u istom po- okruženje, nisu mogli pružiti dugotrajniji otpor pritisku. ložaju kao i suvremena provintia Veneciarum. Sličnost u Rezultat takva razvoja na kraju 9. stoljeća vjerno zrcali kolokvijalnom nazivlju45 nikako nije rezultat slučajno- slika što ju ocrtava isprava pripisana hrvatskome knezu sti – kako upozorava Michael Richter iznoseći rezultate Muncimiru. U njoj se naime govori o tomu kako knez 892. istraživanja transformacija srednjovjekovnoga latiniteta, godine dolazi u Split i na oltar tamošnje katedrale pola- upravo u ovo vrijeme se mijenja semantičko polje staro- že presudu kojom je spor između splitskoga nadbiskupa ga pojma civitas, ono koje se primjerice razabire u akti- i ninskoga biskupa riješio u korist onoga prvog.39 Izravna ma Splitskih sinoda iz 925. i 928. godine. Richter naime posljedica takva razvoja jest artikuliranje crkvenoga ustroja pokazuje kako pojam civitas počinje označavati utvrđeno provedeno na Splitskim sinodima 925. i 928. godine, kada naselje, ozidani grad, a teritorijalni distrikt toga naselja, je jurisdikcija splitskoga nadbiskupa protegnuta na cijelo koji je ranije također označavan upravo pojmom civitas, Hrvatsko Kraljevstvo.40 Iako se kao lajtmotiv cijeloga po- sada se počinje nazivati provincia.46 Nutarnji se život te stupka uređenja crkvenih prilika provlači ideja o uspostavi oblasti, u kojoj vrela jasno razdvajaju grad i okolni te- starih formi organizacije, pa se to izrijekom ponavlja i pri ritorij, temeljio na kontinuitetu tradicija kasnoantičkoga određivanju dijeceze zadarskoga biskupa, kao i ostalih bi- svijeta te su iz takvih okvira proizlazile i znatne sličnosti skupija,41 posve je jasno da je riječ o stanju uspostavljenom s nutarnjim razvojem provintiae Venetiarum, kao što je u ne tako davnoj prošlosti. Nije ovdje ni mjesto ni vrijeme primjerice uloga tribuna u društvenom životu.47 No za za razmatranje načina na koji je hrvatski vladar, postupno razliku od mletačkih laguna, odnosno Venecije nakon podlažući svojoj vlasti Split i Trogir pregovaranjem, dijelje- 811. godine, u „zadarskoj provinciji” se relativno rano njem poklona, ali i prijetnjom, pa i uporabom sile, u vre- oblikovala vladajuća „dinastija” koja uspijeva praktično u menu nešto duljem od jednoga stoljeća stavio pod nadzor svojim rukama održati punu vlast skoro dva stoljeća (ako i splitskoga prelata. Činjenica da to nije mogao uraditi i sa ne i dulje, što će zbog nedostatka uvida u stanje tijekom zadarskim biskupom dovela je do toga da je ovaj tijekom 9. stoljeća ostati trajna zagonetka).48 Iako hrvatska histo- istoga tog vremena praktično izgubio golemi dio svoje di- riografija nije do kraja prepoznala tu vladajuću „dinasti- jeceze, pri čemu se način postupanja danas može dosta ju” pa se govori samo o „Madijevcima” u 11. stoljeću,49 jasno razabrati kroz rezultate arheoloških istraživanja:42 čini se opravdanim posvetiti njezinoj povijesti nekoliko stare kršćanske objekte u dubini Ravnih kotara, aktivne još riječi s obzirom na činjenicu da se upravo iz toga kruga u 7. i 8. stoljeću, kada su nedvojbeno bili pod jurisdikci- regrutirao i najveći dio prvaka crkvenoga života. Obrise jom zadarskoga biskupa, nakon što su početkom 9. stoljeća povijesti s vremenom sve šire rodovske zajednice danas dospjeli pod vlast hrvatskoga vladara zaposjedali su sada je vrlo teško razaznati iz škrtih navoda rijetkih sačuva- franački misionari, potom ih pregrađivali i dograđivali su- nih dokumenata, koje se (bez valjana razloga) znalo još i kladno svojim potrebama, da bi onda konačno bili podre- proglašavati kasnijim krivotvorinama. Metodološki obra- đeni jurisdikciji misionarskoga biskupa sa sijelom u Ninu. zac koji u tome pravcu može poslužiti i dati dobre rezul- Odluke dvaju Splitskih sinoda, sukladno široko rasprostra- tate razradili su sredinom 20. stoljeća, radeći na donekle njenoj praksi u onodobnoj Europi, konačno konzerviraju sličnom, ali ipak znatno bogatijem materijalu ranosred- za sljedeća stoljeća upravo stanje koje reproducira politič- njovjekovnih vrela, njemački povjesničari pod vodstvom ke okvire.43 Na taj je način zadarskom biskupu na upravu Gerda Tellenbacha. Takav se postupak, pojednostavljeno, ostavljeno praktično samo ono što je u tome trenutku bilo svodi na uočavanje, u sačuvanim dokumentima koji se

Mladen Ančić: Zadarska biskupija u okviru Splitske metropolije... Ars Adriatica 7/2017. (29-46)

odnose na određeno ograničeno područje, obrasca po- braka, Andriji i Agapi! U vrijeme sastavljanja Agapine navljanja istih osobnih imena u krugu ljudi u kojem su oporuke gradski je prior bio njezin stric, već spominjani se prenosile/nasljeđivale časti i službe, a čiji su posjedi Majo (II.),55 dok će drugi njezin stric, Prestancije (tako se grupirani na istim lokalitetima.50 zvao još jedan od tribuna i svjedoka oporuke priora An- U našem slučaju početnu poziciju definira sačuvana drije), vrlo brzo postati biskup.56 Konačno valja upozoriti oporuka priora Andrije iz 918. godine,51 u kojoj se uz pri- da se 999. godine među potpisanim svjedocima Agapine ora spominju još njegove dvije žene i otac jedne od njih, oporuke (vjerojatno kao zainteresirani srodnik) nalazi i a onda i priorov brat te šestero djece, dvije kćeri i četiri svećenik Andrija te dodati da je biskupa Prestancija na sina. Iako se radi o ukupno jedanaest osoba, oni dijele sve- tome položaju naslijedio upravo biskup Andrija (I.)!57 Pri- ga sedam imena, ili drugačije rečeno, čak se četiri imena or Majo (II.) imao je najmanje dva sina, Grgura i Dobro- reproduciraju iz generacije u generaciju. Tako je priorov nju, od kojih ga je onaj prvi naslijedio na priorskoj časti, sin iz drugoga braka dobio očevo ime – Andrija, dok je a ime njihova djeda Črneke (Cerneca) nosi jedan od tri- kći iz toga braka dobila ime priorove prve žene – Agapa. buna spomenutih u dokumentu iz 1036. godine, kada se Od četvoro djece iz prvoga braka jedan je sin dobio ime spominje i Grgur, sin biskupov (vjerojatno Prestancijev).58 po djedu, majčinu ocu (također tribunu) Nikiforu, a drugi Zaustavimo li daljnju rekostrukciju zadarske vladajuće po stricu (eventualno drugom djedu, očevom ocu) Petru, „dinastije” na ovome mjestu, neće biti teško uočiti obrazac đakonu zadarske Crkve.52 Sva će se ta imena ponoviti u ponavljanja ograničenoga fonda osobnih imena u krugu sačuvanim dokumentima bar još jednom prigodom u 10. zadarskih priora i tribuna, ali i biskupa, đakona i svećeni- stoljeću, dok od ostala tri imena navedena u oporuci pri- ka – Andrija, Petar, Prestancije, Dabro (s izvedenicom Do- ora Andrije svakako valja zapamtiti ime kćeri iz prvoga bronja), Nikifor, Črneka, Majo, Grgur i Agapa. Taj obrazac braka Dobroša (Dobrosia). K tomu, valja zapamtiti i imena dobiva osobito na težini činjenicom da Agapa, kći tribuna tribuna koji su svjedočili o vjerodostojnosti oporuke, i to Dabre, 999. godine raspolaže istim onim posjedima koje Prestancija i Dabre. Iako iz sljedećih sedamdesetak godi- je još 918. godine prior Andrija ostavio svojoj kćeri Agapi. na nema sačuvanih zadarskih dokumenata, kontinuitet S obzirom na činjenicu da vlast potomaka priora Andrije vladajuće „dinastije” nije teško razabrati iz prve sljedeće traje preko dva stoljeća, a njihovo genealoško stablo nije sačuvane isprave, one iz 986. godine, koja je inače nastala moguće posve precizno izraditi te samim time nije mogu- u trenutku obnove redovničke zajednice u Samostanu Sv. će precizno utvrditi kako su se i na koji način iz generaci- Krševana.53 Tome je svečanome činu svjedočilo čak deset je u generaciju prenosile vlast (kako ona svjetovna, tako i zadarskih tribuna navedenih u popisu na kraju dokumen- ona crkvena) i časti, čini se opravdanim govoriti zapravo o ta, a koje se prema njihovim imenima može podijeliti u vladajućoj široj rodbinskoj zajednici.59 Memorija, pa onda tri skupine, od kojih onu ovdje zanimljivu tvore tribuni i susljedno i identitet te zajednice, kojoj je pripisivan poseb- braća Majo i Dabro, sinovi Črneke (Cernecha), potom tri- ni društveni status (nobiles),60 vezivali su se očito na prio- bun Nikifor (tako su se, prisjetimo se, zvali tast i sin pri- ra Andriju, a središnje mjesto čuvanja te memorije bio je ora Andrije) te konačno Petar (tako su se zvali brat i sin upravo Samostan Sv. Krševana, gdje se Andrijina oporuka priora Andrije), tast tadašnjega priora Maja (riječ je dakle čuvala i u kasnijim vremenima prepisivala61. o obrascu prenošenja imena i nasljeđivanja tribunske ča- U uskoj svezi s ovim razmatranjima valja posebice na- sti). U dokumentu se i izrijekom spominju nasljednici pri- glasiti da (pouzdana) lista zadarskih biskupa 11. stoljeća, ora Andrije kao skupina koja je, zajedno s nasljednicima za koje se s koliko toliko sigurnosti može utvrditi da su do- domnusa Fuskula, konzultirana kod obnove samostanske ista sjedili na biskupskoj stolici,62 donosi čak trojicu onih zajednice. Da tu spadaju posve sigurno tribuni Majo i Da- koji nose ime Andrija, po jednoga Prestancija, Dobronju i bro jasno potvrđuje oporuka Agape, kćeri tribuna Dabre, Grgura (fond imena zajednice potomaka priora Andrije), sastavljena trinaest godina kasnije, 999. godine.54 Dabrina potom Stjepana, koji je također nedvojbeno pripadao istoj kći (treba svakako naglasiti da tribunovo ime predstavlja zajednici, i konačno Bazilija čiji pontifikat pada na sami mušku verziju imena jedne od kćeri priora Andrije iz pr- kraj 10. i početak 11. stoljeća. Tako bi pročišćeni i pouz- voga braka, one koja se zvala Dobroša – Dobrosia, odno- dani popis gradskih biskupa 11. stoljeća izgledao ovako: sno da reproducira ime tribuna i svjedoka oporuke iz 918. Bazilije (kraj 10. i sami početak 11. stoljeća); godine) ne samo da se zvala Agapa (sjetimo se, to su ime Prestancije (brat i suvremenik priora Maja II. – 20-te nosile prva žena i kćer iz drugoga braka priora Andrije), godine 11. stoljeća); nego je oporučno raspolagala i „zemljišnim česticama” Andrija I. (prvi put spomenut 1028., a posljednji put (portiones de terras) u Diklu, lokalitetu na kojem je i prior 1036. godine); Andrija imao vinograde i ostavio ih djeci iz svoga drugog Petar (spomenut oko 1044. godine);

Andrija II. (spominje se između 1056. i 1066. godine); Samostana Sv. Marije, bio u nepoznatim okolnostima Stjepan (spominje se između 1066. i 1089. godine); ubijen, odnosno da su i Cika i njezina kćer Vekenega Dobronja (spominje se kao biskup samo 1072. godine); vodile sa svojom rodbinom dugotrajne sudbene sporove Andrija III. (postaje biskupom 1089. godine); (na strani suprotnoj Ciki našao se i njezin brat, biskup Grgur (postaje biskup prije 1105. godine). Stjepan), koje je onda pravorijekom rješavao metropolit Sada već više no uvjerljiva pretpostavka da su svi za- Hrvatskoga Kraljevstva, splitski nadbiskup Lovro.65 darski biskupi 11. stoljeća, nakon Bazilija, dolazili iz vla- Bilo kako bilo, dinastička je vlast potomaka priora dajuće šire rodbinske zajednice potomaka priora Andrije Andrije doživjela vrhunac u drugoj četvrtini 11. stoljeća, posve je sukladna suvremenom stanju i prilikama na ši- u vrijeme priora Grgura i njegova brata Dobronje. Ov- rem europskom prostoru. No od sredine 11. stoljeća i za- dje nije ni mjesto ni vrijeme za detaljnu raščlambu svega maha reformnoga pokreta upravo će se ovakve situacije, što je vezano uz njihovo djelovanje te će za ovu prigo- u kojima se na visoke crkvene položaje dolazilo zahva- du biti dostatno tek istaknuti kako je Dobronja nekoliko ljujući svjetovnoj moći, početi tretirati kao „simonija”, ali puta odlazio u Konstantinopol, kao što se to uostalom su takva nova shvaćanja tek postupno dobivala na druš- radilo i stoljećima ranije. Od tamo se vraćao s bogatim tvenoj snazi. O tome na koji način i s kakvim poteško- poklonima i titulama koje su trebale učvrstiti vlast i auto- ćama su se takve ideje etablirale jasno govori primjer Sv. ritet oblikovan u prethodnim stoljećima, što je bilo važ- Romualda, utemeljitelja reda kamaldoljana, za kojega se, no poglavito u trenutku duboke nutarnje krize koja je u prema onome što je zabilježeno u njegovu Životu što ga to doba zahvatila Veneciju,66 čiji je dux još 1000. godine je napisao njegov učenik Petar Damiani, može reći da je pokušao uspostaviti prevlast i nad „zadarskom provin- bio među prvima koji su počeli širiti takve ideje. Naime, cijom”. Uglavnom, čini se da je pri posljednjem odlasku Damiani veli: „Između ostalih posebice je žestoko grdio u Konstantinopol brat zadarskoga priora zatekao tamo svjetovne svećenike koji su zaređeni podrškom svjetovne novoga cara i drugačije odnose na carskome dvoru te je moći (per pecuniam ordinati) te ih je, ukoliko sami od pao u nemilost. Kako se to odrazilo na prilike u samo- sebe ne bi napustili svoj položaj, proglašavao hereticima. me Zadru još uvijek nije jasno, no vlast i moć potomaka Ovi pak čuvši takvu novinu krenuli su ga ubiti. Takvi su priora Andrije ubrzo nakon toga neće više biti onakve običaji, naime, bili rašireni pa do Romualdova vremena kakve su bile do tada, a grad i cijela provincia dospjet jedva je tko u (ravenskoj) provinciji znao da je grijeh si- će uskoro u nepoznatim okolnostima pod vrhovnu vlast monije hereza. On im je (kad su se svećenici pobunili) hrvatskih kraljeva.67 rekao ‘Donesite mi kanonske knjige, pa na vašim stra- O tomu što je za grad i odnose u njemu značila uspo- nicama potvrdite je li ono što govorim istina’. Kad su ih stava vrhovne vlasti hrvatskoga vladara teško je bilo što (kanonske knjige – op. M.A.) pozorno pregledali spozna- sigurnije reći u nedostatku valjane dokumentacije te se o li su prekršaj i oplakivali grješku … Utjecao mu se poradi tomu može suditi, čini se, samo temeljem znatno kasnije- pokajanja i nemali broj biskupa, koji su prisvojili svete ga obećanja hrvatskoga bana Kledina, odnosno jednoga stolice kroz herezu simonije”.63 ne do kraja jasnoga primjera zabilježenoga 1089. godine. Takvo dvostoljetno vladanje potomaka priora Andrije Iz tih nesigurnih indicija može se tek zaključiti da je na- nije teklo glatko, niti je pak sad već široka rodbinska za- kon priznavanja kraljeve vlasti, bar što se tiče Zadra, ure- jednica bila oslobođena nutarnjih trzavica, prijepora, pa đeno plaćanje posebnoga tributa, a onda i uspostavljena čak i dubokih sporova koji su vodili do fizičkih sukoba. praksa po kojoj su djeca istaknutih građana odlazila na Bit će dostatno ovdje navesti tek dva primjera: onaj pri- kraljevski dvor kao taoci. Ovaj drugi zaključak polazi od ora Grubine iz sredine 11. stoljeća, koji je izgradio crkvu činjenice da se među svjedocima isprave kralja Stjepana Sv. Ivana na Tilagu, potom je poklonio Samostanu Sv. II. iz 1089. godine (sačuvane samo u talijanskome pri- Krševana (koji se može smatrati zadužbinom zajednica jevodu) navodi, bez ikakve titule ili zvanja, i Dobroslao potomaka priora Andrije i domnusa Fuskula, pri čemu o figliolo di Gorbina.68 Pri tomu se realno može pretposta- ovoj drugoj zasad ne znamo gotovo ništa), a onda se pre- viti da je Dobroslavov otac Gorbina (Grubina) istovjetan domislio i pokušao crkvu ponovno prisvojiti u čemu mu s Gorbinom, zadarskim priorom poznatim iz dokume- je podršku pružio i biskup Stjepan (može se tek pretpo- nata nastalih 1056. i 1064/5. godine.69 Dobroslavov pak staviti kako je ovakav postupak spram rodovske zadužbi- dolazak na kraljevski dvor (a onda i njegov eventualni ne morao podijeliti zajednicu, ako već nije bio i izazvan ostanak) mogu se dovesti u svezu s nedatiranim obeća- postojećim i ranijim prijeporima unutar nje);64 još jasnije njem koje je Zadranima dao prvi poznati hrvatski ban o sukobima unutar zajednice govori činjenica da je muž kralja Kolomana i ujedno prvi knez Zadra nakon prihva- Cike, unuke priora Maja (II.) i utemeljiteljice ženskoga ćanja Kolomanova vrhovništva 1105. godine, Kledin. On

Mladen Ančić: Zadarska biskupija u okviru Splitske metropolije... Ars Adriatica 7/2017. (29-46)

se naime odrekao običaja uzimanja talaca, koji je vrijedio mletačkih vlasti spram grada i njegove vladajuće elite bio, još za posljednjega hrvatskog kralja Stjepana II. te je od bar u prvoj polovini 12. stoljeća, tolerantniji i povoljniji onodobnoga režima odnosa zadržao samo tribut koji se no onaj hrvatskoga, odnosno ugarsko-hrvatskoga kra- plaćao kralju.70 U potrazi pak za objašnjenjem kako je lja. Podsjetimo se: hrvatski je kralj, kako je to pokazano, došlo do toga da grad prizna vrhovnu vlast hrvatskoga uzimao taoce i tražio (očigledno relativno visoka) poda- vladara zasad se kao najuvjerljivije tumačenje ukazuje vanja; ugarsko-hrvatski je kralj utoliko olakšao položaj ono koje pogled usmjerava na nutarnje suprotnosti vla- grada prekinuvši praksu uzimanja talaca i olakšavši teret dajućih gradskih struktura, naime na prijepore i sukobe podavanja, ali je zato praktično nametnuo, pod formom unutar vladajuće rodovske zajednice koji su, kako je već „slobodnoga izbora”, svoga velikaša za gradskoga kneza, rečeno, znali dovesti i do ubojstava. U takvim okolno- koji je postao spona između lokalne zajednice i kraljev- stima posve se zamislivom čini mogućnost da je jedna skoga dvora. Nasuprot tomu Mlečani u prvoj polovini 12. od sukobljenih strana zatražila vanjsku pomoć, kako onu stoljeća kroz izravne aranžmane pružaju podršku grad- iz Konstantinopola, u obliku podrške legitimitetu tran- skome vladajućem sloju i praktičnim potezima pomažu sformiranih/novih struktura moći,71 tako i onu stvarnu stabiliziranju zatečenih odnosa – ne treba zaboraviti: tri hrvatskoga kralja. Kada su pak kraljevske snage jednom godine nakon priznavanja mletačkoga vrhovništva prior ušle u grad, povratka na staro stanje više nije bilo, pa Drago nalazi se „u petoj godini svoga trećeg priorata”. se kralj nadalje mogao postaviti kao arbitar u poreme- Štoviše, mletačke se vlasti zapravo počinju ponašati ona- ćenim odnosima. Istodobno je kralj svoju novu poziciju ko kako se nekad ponašao Konstantinopol, pa se stoga učvršćivao prikazujući se i kao zaštitnik cijele vladaju- može nazrijeti i kako podupiru stjecanje primata Zadra će rodovske zajednice, kako se to da naslutiti iz brojnih u odnosu na ostale dijelove istočne obale Jadrana koji su darovnica Petra Krešimira IV. za rodovski Samostan Sv. došli pod njihovu vlast. Prve znakove takva razvoja pred- Krševana. U takav bi kontekst onda mogle biti dovedene stavljaju riječi koje su rapski poklisari izgovorili 1115. i promjene na biskupskoj stolici oko 1072. godine, kada godine pred duždem Ordelafom Faledrom (Falierom), je prvo skinut Stjepan i doveden Dobronja, a onda vrlo kada je ovaj krenuo put Zadra. Naime, pred mletačkim brzo ovaj drugi uklonjen i ponovno postavljen Stjepan. duždem rapsko je poslanstvo nastupilo s vrlo znakovitim Režim pak uspostavljen u vrijeme kada je kralj Petar stavom: „Želimo biti pod Vašim gospodstvom čak i ako Krešimir IV. stavio grad pod svoju kontrolu nije preži- Zadrani to ne budu željeli ili mogli, pod uvjetom da je vio duboku krizu Hrvatskoga Kraljevstva nastalu smrću Vaša volja zastalno nas održati u običajima, stanju i slo- Stjepana II. Razloge tomu valja tražiti u činjenici da je bodi naše zemlje”.74 Vezivanje rapskoga priznavanja duž- kraj 11. i početak 12. stoljeća označio korjenitu promje- deve vlasti uz volju i (ne)mogućnost Zadrana da učine nu vanjskopolitičkoga okvira u kojemu je svoje novo isto jasno se nadovezuje na ideju o Zadru kao svjetov- mjesto morao sada naći Zadar. Novi element u staroj nom središtu, a onda posljedično i crkvenoj metropoli. jednadžbi postala je narasla moć Venecije, kojoj je prija- Posve istu sliku zasvjedočuje dvadesetak godina kasnije teljska atmosfera u Zadru i Dubrovniku, kao logističkim titula zadarskoga kneza Petra/Petronje. On, prema do- bazama, predstavljala conditio sine qua non održanja, pa kumentu sastavljenom 1134. godine, „sretno” obnaša eventualno i popravljanja, stečenih pozicija na istočnome „zadarsko kneštvo”, ali i „vrhovništvo cijele Dalmacije” te Mediteranu.72 Mletački polet s kraja 11. stoljeća promi- mu društvo pravi zadarski nadbiskup Mihovil.75 Iza ovih, jenio je u prvome redu dinamiku odnosa s hrvatskim, na prvi pogled nejasnih natuknica, prikupljenih iz rijet- odnosno ugarsko-hrvatskim kraljem. Ono što je (a riječ kih sačuvanih dokumenata i tekstova, jasno se naslućuje je o vrhovnoj vlasti nad Zadrom i sjevernojadranskim živa tradicija ranosrednjovjekovne provinciae Iadertinae otocima) Petar II. Orseolo još 1000. godine postigao tek prenošena i reproducirana kroz susjedna stoljeća. Ideja „na trenutak”, mletačko političko pregovaranje kombini- zasebne i autonomne „provincije”, sa svojim autonomnim rano s vojnopomorskom silom sada, nakon 1117. godi- strukturama moći, preživjela je sve „krupne” mijene po- ne, uspijeva osigurati kao relativno trajno stanje, koje se, sljednjeg desetljeća 11. i prvih desetljeća 12. stoljeća te će unatoč brojnim „pobunama” stanovnika Zadra, održava- sada predstavljati jedan od ključnih elemenata u konač- lo sve do sredine 14. stoljeća.73 nome, de iure oblikovanju Zadarske nadbiskupije. U raščlambi značenja te promjene valja poći od u hi- O tome činu napisano je od vremena D. Farlatija do storiografiji duboko ukorijenjene slike, prema kojoj su danas mnogo toga,76 pa se čini dostatnim samo naznačiti Mlečani oduvijek nastupali kao „omraženi kolonijalni kako je u svim zbivanjima oko proglašenja metropolije i osvajači”, podvrgavajući svojoj punoj vlasti nova područ- njezina susljednoga podvrgavanja gradeškomu patrijar- ja. Nasuprot takvomu stavu valja upozoriti da je odnos hu došlo do konvergencije različitih interesa i pobuda,

počevši od želja i ambicija lokalne zadarske zajednice, Polanijem, okončan inače tek po smrti ovoga posljednje- ambicija mletačkih crkvenih (a onda dijelom) i svjetov- ga, u vrijeme kada je dužd već bio Domenico Morosini, nih vlasti te interesa papinske kurije. Zadrani su (a pod kao ishod imao razdvajanje crkvene i vjerske dimenzije time mislim u prvome redu na onaj vladajući sloj) očito društvenoga života. Nakon formalnoga pomirenja i po- željeli primat svoga grada okruniti i formalnim crkve- vratka patrijarha u Veneciju, stvorena je klima u kojoj, nim primatom.77 Složeni mozaik interesa papinske kurije uz stanovite rezerve spram doslovnoga shvaćanja iskaza, i način na koji su se oni ostvarivali nije više uvijek lako doista „svjetovne vlasti više nisu uzimale učešća u ime- raščlaniti i interpretirati, a u tome su se dosad ogleda- novanjima na crkvene dužnosti”, ali „po istoj logici pre- li mnogi povjesničari.78 Ovdje pak valja samo upozoriti lati više nisu igrali nikakvu ulogu u mletačkoj vlasti”.80 na neke spoznaje o tomu kako su se ti interesi poklopili S obzirom na dobre veze koje je patrijarh Dandolo za s ambicijama mletačkih crkvenih vlasti, poglavito gra- višegodišnjega boravka izgradio na papinskoj kuriji, kao deškoga patrijarha Enrica Dandola (inače strica mnogo i zasluge koje je stekao vatreno braneći reformske ideje, poznatijeg imenjaka, dužda koji je predvodio Četvrti njegova je uloga u formalnome uzdizanju Zadarske bi- križarski pohod). Naime i formalna uspostava Zadarske skupije na razinu nadbiskupije, ali i njezinom podčinja- nadbiskupije, kao i njezino podčinjavanje gradeškomu vanju Gradeškoj patrijaršiji, očito bila jako važna, pa se patrijarhu, moraju se, uza sve ostalo, dovesti i u svezu čak može reći da bez njega nijednoga od ta dva čina u s crkvenim prilikama u samoj Veneciji, gdje je između tom trenutku vjerojatno ne bi ni bilo. No uz to na kraju 1145. i 1150. godine plamtio pravi mali, mletački „sukob valja pripomenuti da situacija u Zadru u to doba ipak oko investiture”. Prijepor je izbio 1145. između patrijar- nije bila ista kao u Veneciji, odnosno da ovdje ideje cr- ha Dandola i dužda Petra Polanija, nakon smrti opatice kvene reforme nisu još uvijek odnijele punu prevagu, a Samostana San Zaccaria i kulminirao je izgonom patri- najbolji dokaz tomu je činjenica da je podčinjavanje Za- jarha koji je pribježište našao u Rimu, na papinskoj kuri- darske nadbiskupije gradeškomu patrijarhu moglo mo- ji, gdje će ostati sve do 1150. ili 1151. godine.79 Tijekom bilizirati na otpor ne samo crkvene krugove već gradsko toga sukoba patrijarh Dandolo iskazao se kao vatreni društvo u cjelini, unatoč relativno povoljnom položaju pristaša reformskih ideja, pa je i njegov sukob s duždem koji je grad dotad uživao pod mletačkim vrhovništvom.

Bilješke

* Tekst koji se ovdje objavljuje predstavlja znatnu preradu rasprave Adriatica, a jedan od vrlo važnih razloga zašto se on nalazi na koja je bila pripremljena i tiskana u Sedamnaest stoljeća zadarske stranicama ovoga broja časopisa jest činjenica da je broj posvećen Crkve: zbornik radova znanstvenog skupa o 1700. obljetnici cijenjenom kolegi, prof. dr. Pavuši Vežiću, na rezultate čijih mučeništva sv. Stošije (Anastazije) 16. – 18. studenog 2004. (ur. istraživanja se uvelike i oslanjam u jednome dijelu razmatranja, Livio Marijan), Zadar, 2009., 105-130. Iako tiskana, ta publikacija pa mu je stoga ovo doista pravo mjesto za objavljivanje. spletom nes(p)retnih okolnosti nikad nije bila javno distribuirana 1 Literatura koja govori o tim procesima je danas već praktično te je tako i ova rasprava ostala „ispod radara” znanstvene javnosti. nepregledna te zapravo nema ni svrhe pokušati napraviti iole Godine koje su prošle od njezina pisanja donijele su nove preglednu listu, pa ću stoga samo za ilustraciju navesti tek neka spoznaje, a iz tih spoznaja otvorila su se i nova očišta promatranja „standardna djela” na kojima počivaju današnje spoznaje o tome problema koji su tu bili postavljeni. Upravo je to razlog zašto je vremenu. Tako se za razvoj državne vlasti i njezinu organizaciju tekst znatno prerađen, iako temeljni argument ipak nije narušen. takvim može smatrati još uvijek HEINRICH MITTEIS, Tekst je uređen prema pravilima koja vrijede za časopis Ars The State in the Middle Ages: A Comparative Constitutional

Mladen Ančić: Zadarska biskupija u okviru Splitske metropolije... Ars Adriatica 7/2017. (29-46)

History of Feudal Europe (izv. Der Staat des hohen Mittelalters), ocrtavaju proces izgradnje kršćanskoga društva u kasnoantičkoj Amsterdam, 1975., no za usporedbu kamo vode moderne i ranosrednjovjekovnoj Europi, i u tome okviru na razvoj Crkve raščlambe istih problema, na primjeru Svetoga Rimskog Carstva, kao institucije. To su: PETER BROWN, La formazione dell’Europa usporedi GERD ALTHOFF, Questions and Perspectives. cristiana: Universalismo e diversità (izv. The Rise of Western Medieval Studies in Germany and the „Performative Turn”, u: Christendom), Roma – Bari, 1995. te GERD TELLENBACH, The Political Order and Forms of Communication in Medieval and church in western Europe from the tenth to the early twelfth century Early Modern Europe (ur. Yoshihisa Hattori), Roma, 2014., (izv. Die westliche Kirche von 10. bis zum frühen 12. Jahrhundert), 7-29. Za razvoj i organizaciju Crkve kao cjelovite institucije još Cambridge, 1993. je uvijek vrlo poticajno djelo WALTER ULLMANN, Growth 5 MAYKE De JONG, „Charlemagne’s Church”, u: Charlemagne: of Papal Government in the Middle Ages, London, 1962.², a Empire and Society, (ur. Joanna Story), Manchester, 2005., 126. za novije poglede poglavito na ključno razdoblje pontifikata 6 Annales regni Francorum. Monumenta Germaniae Historica. Grgura VII. vidi primjerice GLAUCO MARIA CANTARELLA, Scriptores rerum germanicarum, (pr. Friedrich Kurze) Hannover, Il sole e la luna: La rivoluzione di Gregorio VII papa 1073-1085, 1895., 120. Valja svakako upozoriti da je autor Anala dolazak Roma – Bari, 2005. Kao primjer raščlambe složenih društvenih poslanstva uklopio u pripovijedanje o odnosima Karla Velikog transformacija može se upozoriti na izrazito poticajno djelo GUY s Istočnorimskim Carstvom, što je automatski tom poslanstvu BOIS, The transformation of the year one thousand: The village of u autorovim očima davalo posebnu važnost i zbog čega ga je Lournand from antiquity to feudalism (izv. La Mutation de l’an valjalo zabilježiti. Usporedi MLADEN ANČIĆ, Hrvatska u Mil, 1989.), Manchester, 1992. Konačno, zaokružene poglede karolinško doba, Split, 2001., 16, 40-42. Za širi društveni kontekst na cijelo razdoblje, uz raščlambu svih spomenutih problema, i inače značenje konstrukcije suvremene povijesti u karolinško daju ROBERT BARTLETT, The Making of Europe: Conquest, doba, u čemu je Analima pripadalo jedno od najvažnijih mjesta, Colonization and Cultural Change 950-1350, Princeton, 1993. te vidi ROSAMOND MCKITTERICK, History and Memory in ROBERT I. MOORE,The First European Revolution c. 970-1215, the Carolingian World, Cambridge, 2004., s tamo navedenom Oxford, 2000. bogatom literaturom. 2 Najutjecajnije djelo koje je oblikovalo diskurs o 7 Među brojnim novijim prikazima rane faze procesa oblikovanja srednjovjekovnim „Romanima” i „Slavenima” („Hrvatima”) buduće „Mletačke Republike” ponajbolji je još uvijek onaj u u hrvatskoj historiografiji (pa i šire) tijekom 20. stoljeća je GHERARDO ORTALLI, Il ducato e la ‘civitas Rivoalti’: tra svakako KONSTANTIN JIREČEK, Romani u gradovima Carolingi, Bizantini e Sassoni, u: Storia di Venezia dalle origini Dalmacije tokom srednjeg veka (Zbornik Konstantina Jirečeka alla caduta della Serenissima I, Origini – Età ducale sez. II, (ur. II), Beograd, 1962. (izv. objavljeno kao: Die Romanen in den Giorgio Cracco, Gherardo Ortalli), Roma, 1992. Za položaj i Städte Dalmatiens während des Mittelalters, Denkschriften funkcije dužnosnika s titulom duxa na jadranskome prostoru, o der Kaiserlichen Akademie der Wissenschaften in Wien. čemu će i ovdje još biti govora, usporedi FRANCESCO BORRI, Philosophisch-historische Classe Bd. XLVIII/1901. i XLIX/1904.). Duces e magistri militum nell’Italia esarcale (VI-VIII secolo), Za razlike u pristupu pitanju bizantske vlasti na istočnoj obali Reti Medievali Rivista, VI/2 (2005.) (dostupno na http://www. Jadrana usporedi MLADEN ANČIĆ, The Waning of the storia.unifi.it/_RM/rivista/saggi/Borri.htm; pristup ostvaren 30. Empire: The Disintegration of Byzantine Rule on the Eastern 08. 2017.). Slika se tih zbivanja u historiografiji izvan Hrvatske Adriatic in the 9th Century, Hortus Artium Medievalium, 4 u novije vrijeme ipak mijenja, kako to pokazuje JONATHAN (1998.), 15-24 (dopunjeno na hrvatskom jeziku: ISTI, Imperij SHEPARD, Introduction: Circles overlapping in the Upper na zalasku: Nestanak bizantske vlasti na istočnoj obali Jadrana Adriatic, u: Imperial Spheres and the Adriatic: Byzantium, the u 9. stoljeću, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Carolingians and the Treaty of Aachen (812), (ur. Mladen Ančić, Zadru 41 (1999.), 1-20). te IVO GOLDSTEIN, Hrvati, hrvatske Jonathan Shepard, Trpimir Vedriš), Abingdon, 2018., 1-22; zemlje i Bizant, Zagreb, 2003. vidi također i MLADEN ANČIĆ, Church with incomplete 3 Kao primjer suvremenih dvojbi vezanih uz uporabu toga pojma biography: plans for the consolidation of Byzantine rule on the pri opisu srednjovjekovne stvarnosti usporedi REES DAVIES, Adriatic at the beginning of the ninth century, u: Byzantium, The State: The Tyranny of a Concept, Journal of Historical its Neighbours and its Cultures, (ur. Danijel Dzino, Ken Perry), Sociology 16 (2003.), 280-300, te SUSAN REYNOLDS, There Brisbane, 2014., 71-88. were States in Medieval Europe: A Response to Rees Davies, 8 Još je uvijek najpouzdanije, iako ideološki bitno iskrivljeno, Journal of Historical Sociology, 17 (2004.), 550-555. U toj su ono što o prilikama na istočnojadranskome prostoru na raspravi argumenti Susan Reynolds svakako bili uvjerljiviji te kraju 8. i početku 9. stoljeća opširno govori Jadran Ferluga je njezin zaključak o postojanju specifične, „srednjovjekovne (usporedi JADRAN FERLUGA, Vizantiska uprava u Dalmaciji, države”, teško oboriv. Beograd, 1957., 38-67), uz izričitu tvrdnju (48) da zapravo 4 Uz ono što je navedeno u bilj. 1 ovdje valja upozoriti kako „zadarskoga dukata” nikad nije bilo. Za razliku od njega, a to (prevedeni) standardni priručnik još uvijek nije izgubio vrijednost se može smatrati tipičnim primjerom za golemu većinu radova – Velika povijest crkve, III/I, (ur. Hubert Jedin; izv. objavljeno kao: posvećenih „velikim temama” mletačke povijesti, DAVID Handbuch der Kirchengeschichte, 1966), Zagreb, 1971., 288 i d. K NICOL, Byzantium and Venice; A study in diplomatic and tomu, još je uvijek vrijedna, iako nešto starija, studija GIOVANNI cultural relations, Cambridge, 1988., 22, raspravljajući o putu TABACCO, L’ambiguitá delle istituzioni nell’Europa costruita dai mletačkih duces u Diedenhofen u zimu 805/6. godine čak niti ne Franchi, Rivista storica italiana, LXXXVII/III (1975.), 401-438. spominje zadarskoga duxa, a paralele mletačkim „duždevima” 8. Od suvremenijih djela ovdje valja upozoriti bar na dva, koja i 9. stoljeća traži u Kalabriji i Sardiniji.

9 Posve u skladu s ideološkim okvirima veličanja carskoga kneza Trpimira, u: ISTI, Rasprave i članci iz hrvatske povijesti, autoriteta autor Anala opisuje (vidi bilj. 5) postignute dogovore Split, 1993., 98-138 (izvorno objavljeno u: Bogoslovska smotra, riječima: facta est ibi ordinatio ab imperatore de ducibus et 20/4 (1932.) i kao separatni otisak u Zagrebu iste godine). U populis tam Venetiae quam Dalmatiae. novije vrijeme ŽELJKO RAPANIĆ, Kralj Tripimir, Venecijanci i 10 Nezadovoljstvo Istrana ponašanjem i odlukama duxa Ivana Dalmatinci u traktatu teologa Gottschalka iz Orbaisa, Povijesni rezultiralo je 804. godine posebnom raspravom u sklopu prilozi, 44 (2013.), 22-70, je svojom raščlambom zorno pokazao tipološki teško odredive procedure (sudbeno ročište, neka kako postupak „izrezivanja” dijelova iz ovakvih tekstova može vrst „sabora” ili nešto treće) u nazočnosti Karlovih izaslanika. lako zavesti na kriva tumačenja. Tom je prigodom nastao dokument poznat kao «Rižanski 18 Crkva Sv. Donata (Sv. Trojstva) postala je vremenom snažan placit», bezbroj puta pretresen u historiografiji u vrlo simbol, i to ne samo Zadra, pa se tako njezina slika, primjerice, raznolikim kontekstima – najbolje izdanje teksta: ANAMARI našla i na naslovnici djela Povijest Hrvata I, Zagreb, 2003. Cjelovitu PETRANOVIĆ – ANNELIESE MARGETIĆ, Il placito del monografsku obradu crkve, s podrobnom raščlambom arhitekture Risano, Atti. Centro di ricerche storiche Rovigno, 14 (1983.- i okolnostima izgradnje, daje PAVUŠA VEŽIĆ, Sveti Donat: 1984.), 55-75. Važne pripomene za puno razumijevanje teksta rotonda Sv. Trojstva u Zadru, Split, 2002. Nedavno sam nešto daje REINHARD HÄRTEL, Procedura orale e documentazione drugačiju rekonstrukciju okolnosti u kojima je izveden pothvat scritta nel Placito di Risano e in altri documenti giudiziari fra izgradnje crkve i njegovo značenje pokušao ocrtati u MLADEN Danubio e mare Adriatico, Acta Histriae, 13/1 (2005.), 45-62. ANČIĆ (bilj. 7), pa ću ovdje dodati neke od tih zaključaka. 11 Zbivanja uzduž istočnojadranske obale i na sjevernom Jadranu 19 Izričaj je skovao ŽELJKO RAPANIĆ, Spomenici nepotpune u prvom desetljeću 9. stoljeća pretresana su vrlo često u biografije. De ecclesiis datandis (2), Prilozi Instituta za arheologiju literaturi, pa je ovdje dostatno upozoriti na već citirane radove 13-14/1996-97, objašnjavajući (83) da se radi o spomenicima o GHERARDO ORTALLI (bilj. 7), DAVID NICOL (bilj. 8) i «kojima su još uvijek nepoznati svi ključni podaci». U slučaju JADRAN FERLUGA (bilj. 8). Mjesto i položaj Zadra u tim zadarske rotonde nisu posve raspoznate i objašnjene okolnosti zbivanjima posebice je pak pokušala odrediti Nada Klaić u koje su dovele do izgradnje ovako grandioznoga objekta na NADA KLAIĆ – IVO PETRICIOLI, Zadar u srednjem vijeku, mjestu i u vrijeme njegova postanka. Tako se PAVUŠA VEŽIĆ Zadar, 1976., 68-74. Okolnosti koje su dovele do sklapanja mira (bilj. 18), 67-68, ograničuje na konstataciju o „jačanju pozicije u Aachenu 812. sada su temeljito pretresene u Imperial Spheres Zadra u tokovima društvenih i privrednih gibanja” na Jadranu … (bilj.7). u drugoj polovini 8. stoljeća i dodaje da „rotondu Sv. Trojstva valja pripisati prilikama koje su zavladale u ranom srednjem 12 Tekst je legende dostupan u FRANJO RAČKI, Documenta vijeku”. Pri tomu ne komentira, pa čak niti ne notira u suštini historiae chroaticae periodum antiquam illustrantia, Zagreb, točnu tvrdnju koju je, bez podrobnije elaboracije, iznio IVO 1877., 306-309. Opširne komentare vidi u: VITALIANO GOLDSTEIN (bilj. 2), 161, a prema kojoj je „tada jedino carska BRUNELLI, Storia della città di Zara dai tempi più remoti sino administracija mogla financirati gradnju takvog objekta”.” al MDCCCXV compilata sulle fonti, Venezia s. d., 185-201, te TRPIMIR VEDRIŠ, Historia translationis S. Anastasiae: kako 20 PAVUŠA VEŽIĆ (bilj. 18), 92. (ne) čitati hagiografski tekst, u: Hagiologija: kultovi u kontekstu, 21 PAVUŠA VEŽIĆ (bilj. 18), 95. (ur. Ana Marinković, Trpimir Vedriš), Zagreb, 2008., 39-58. 22 Tu važnu dimenziju, a mislim da se slobodno može govoriti 13 FRANJO RAČKI (bilj. 12), 308. i o izvorno najvažnijoj dimenziji rotonde u vrijeme njezine 14 Kratki odlomak Amalarijeva pisma u kojemu se govori o dogradnje, jasno uočava PAVUŠA VEŽIĆ (bilj. 18), 107-109, te događajima za njegova boravka u Zadru objavio je, uz opširan zadarsku rotondu izravno i uspoređuje s navedenim objektima, komentar, TRPIMIR VEDRIŠ, Još jedan franački teolog u ali na drugom mjestu (102) ipak iznosi drugačiji zaključak, Dalmaciji: Amalarije iz Metza i njegovo putovanje u Carigrad naime «da je rotonda u Zadru zaista bila rezidencijalna kapela 813. godine, Historijski zbornik LVIII (2005.), 1-27. Kratki tekst … te da je galerija u njoj služila kao oratorij zadarskoga od svega nekoliko rečenica, koji autor reproducira, „izrezanih” iz biskupa». Uz svu literaturu koju u bilješkama navodi Pavuša mnogo opširnije cjeline ne onemogućuje potpuno razumijevanje Vežić, upozorio bih i na raspravu DEBORAH MAUSKOPF Amalarijeve misli i konteksta u koji se ona smješta, što onda DELIYANNIS, Charlemagne’s silver tables: the ideology of an uvelike zamagljuje stvarno značenje ulomka. imperial capital, Early Medieval Europe, 12/2 (2003.), 172-176, gdje se raspravlja o značenju ovakvoga tipa crkvenih građevina. 15 O različitim mogućnostima interpretacije opširno raspravlja 23 PAVUŠA VEŽIĆ (bilj. 18), 102 (naglasio M.A.). Ovdje se TRPMIR VEDRIŠ (bilj. 14), 15-19. P. Vežić poziva na rezultate do kojih je došao MILENKO 16 Izgled toga episkopalnog kompleksa u vrijeme kada je u Zadru LONČAR, On the Description of the Churches of St. Anastasia boravio Amalarius pouzdano rekonstruira PAVUŠA VEŽIĆ, and St. Donat in Zadar in De Administrando Imperio by The early-medieval phase of the episcopal complex in Zadar, Constantine Porphyrogenitus, Hortus Artium Medievalium, 5 Hortus Artium Medievalium, 1 (1995.), 150-161, a u novije ga (1999.), 237-238, koji, međutim, izrijekom i isključivo govori vrijeme dopunjuje NIKOLA JAKŠIĆ, La première cathédrale de o „carskom ceremonijalu”. Na prvi pogled stoga nije jasno Zadar, Antiquité tardive, 16 (2008.), 187-194. zašto su katekumenon ili matronej kod P. Vežića pretvoreni u 17 Kratke izvatke Gottschalkovih spisa u kojima se prisjeća stvari prostorije i „crkvenih” dostojanstvenika, osim ako taj dodatak koje su mu se dogodile za boravka u Kneževini Hrvatskoj nije tu kako bi opravdao autorov konačni zaključak da je objavio je LOVRE KATIĆ, Saksonac Gottschalk na dvoru rotonda Sv. Trojstva bila izvorno namijenjena samome biskupu.

Mladen Ančić: Zadarska biskupija u okviru Splitske metropolije... Ars Adriatica 7/2017. (29-46)

Također, valja upozoriti da Milenko Lončar ništa ne govori ni o and Byzantium 1: The Heirs of the Roman West (ur. Joachim „carskom namjesniku”, što je, dakle, također dodatak P. Vežića. Henning), Berlin – New York, 2007., 41-68. 24 PAVUŠA VEŽIĆ (bilj. 18), 107. 34 Cronache veneziane antichissime. Fonti per la storia d’Italia, 9 25 PAVUŠA VEŽIĆ (bilj. 18), 102. (prir. Giovanni Monticolo), Roma 1890, 105, r. 22 i 107, r. 2-3. 26 O tome usporedi PAVUŠA VEŽIĆ (bilj. 18), 50-51, 87, 91. 35 Vidi o razvoju prilika koje su dovele do intervencije carskoga dvora iz Konstantinopola kod zapadnoga cara, Ludovika 27 JADRAN FERLUGA (bilj. 8), 48. Pobožnog, opširno u MLADEN ANČIĆ, Od karolinškoga 28 Pečat je duxa Eutimija, koji je nosio titulu spatarokandidata, dužnosnika do hrvatskog vladara: Hrvati i karolinško carstvo u publiciran u JOHN NESBITT – NICOLAS OIKONOMIDES, prvoj polovici IX. stoljeća, Radovi Zavoda za povijesne znanosti Catalogue of Byzantine Seals at Dumbarton Oaks and in the Fogg HAZU u Zadru, 40 (1998.), 34-35. Museum of Art, Washington D.C., 1991., 47. 36 Ulomke iz Gottschalkova djela (po već uhodanoj tradiciji 29 Na Eutimijevu je pečatu zabilježena, sukladno vladajućem hrvatske historiografije, bez njihova šireg konteksta) svojedobno običaju, njegova dvorska titula „carskoga spatarokandidata”, je, kako je već rečeno, objavio LOVRE KATIĆ (bilj. 17), 108- koja je inače podrazumijevala relativno nizak rang – usporedi 111, a među njima i rečenicu: Tripemirus rex Sclavorum iret The Oxford Dictionary of Byzantium (ur. Alexander P. Kazhdan), contra gentem Graecorum et patricium eorum et esset in ipso Oxford, 1991., 1936, s.v. SPATHAROKANDIDATOS. Bizantski confinio futuri belli uilla nostra. su se pak pečati pravili uz pomoć instrumenta zvanog 37 Vidi o tome problemu razmatranja koja mijenjaju tradicionalnu boullotèrion, koji se u pravilu izrađivao u Konstantinopolu. Usp. perspektivu u MLADEN ANČIĆ, Što „svi znaju” i što je „svima JEAN-CLAUDE CHEYNET – BEATRICE CASEAU, Sealing jasno”: Historiografija i nacionalizam, Zagreb, 2008., 31-50. Practices in the Byzantine Administration, u: Seals and Sealing Practices in the Near East: Developments in Administration and 38 O kompleksu u Lepurima, koji i prostorno odgovara izričaju in Magic from Prehistory to the Islamic Period (ur. Ilona Regulski, ipso confinio futuri belli, usporedi NIKOLA JAKŠIĆ, Arheološka Kim Duistermaat, Peter Verkinderen), Leuven – Paris – Walpole, istraživanja razorene crkvice Sv. Martina u Lepurima kod 2012., 140. Benkovca, Starohrvatska prosvjeta, III ser., 27 (2000.), 189-200. To zasigurno nije bio jedini takav objekt ne samo u Hrvatskoj 30 FRANCESCO BORRI, (bilj. 7), 7-8, 12-13, 20. Usp. također i Kneževini (za sličan objekt na lokalitetu Bijaći u blizini Trogira MARIO ASCHERI, Medioevo del potere: Le instituzioni laiche ed vidi MLADEN ANČIĆ, Od vladarske curtis do gradskoga ecclesiastiche, 91-101. kotara: Bijaći i crkva sv. Marte od početka 9. do početka 13. 31 Dva pečata imenom nepoznatoga archona Dalmatiae objavljena stoljeća, Starohrvatska prosvjeta, III. ser., 26 (1999.), 189-236), su u JOHN NESBITT – NICOLAS OIKONOMIDES (bilj. 28), nego i na širem prostoru zadarskoga kopnenog zaleđa (usporedi 47. U novije vrijeme arheolog/povjesničar Dejan Filipčić otkrio razmatranja na tu temu prema MLADEN ANČIĆ, Architecture je u Zadru još dva olovna pečata, na kojima se raspoznaje on Royal Domains in Northern Dalmatia, Hortus Artium ime „arhonta” Nikole (Filipčić upravo priprema objavu svoga Medievalium, 13/1 (2007.), 203-210). pronalaska), no još uvijek nije jasno radi li se o istoj osobi. 39 Dokument je zadnji put objavljen u Diplomatički zbornik Promjena ranga zrcali se i u dvorskoj tituli, pa je novi upravitelj kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije I, (prir. Jakov Stipišić, imao titulu spatharius, koja je u hijerarhiji dvorskoga uređenja Miljen Šamšalović), Zagreb, 1967., 22-25. Značenje je toga čina, bila neposredno iznad one „spatarokandidata” koja je zabilježena za razliku od hrvatske historiografije opterećene naslijeđem na Eutimijevu pečatu. Sam pojam archon nije lišen stanovitih „autoriteta” Jadrana Ferluge, jasno prepoznao ROBERTO CESSI, dvojbi, iako se u načelu prevodi kao „guverner”; naime, taj La Dalmazia e Bisanzio nel sec. XI, Atti dell’Istituto Veneto di je „guverner” mogao biti izravni carski izaslanik i ovlaštenik, scienze, lettere ed arti (Classe di scienze morali, lettere ed arti), no tim se pojmom također označavalo i lokalno birane (često CXXV (1967.), 100-101. nasljedne) dužnosnike na čelu autonomnih rubnih provincija 40 Najpreglednije izdanje sinodalnih spisa kao cjeline koju je Carstva, pa čak i vladare limitrofnih političkih tvorbi koje nisu oblikovao nepoznati autor 16. stoljeća je ono u NADA KLAIĆ, priznavale izravnu carsku vlast – usporedi The Oxford Dictionary Historia Salonitana Maior, Beograd, 1967., 95-106 (s jednom … (bilj. 29), 160, s.v. ARCHON te 1395-1396, s.v. SPATHARIOS. nepotrebnom korekcijom, onom na str. 99, gdje je riječ urborum Kontekst konkretnoga, zadarskog slučaja, daje za pravo zaključiti promijenjena u Serborum). Na drugačiji su način spisi poredani kako se ovdje radi o izravnom carskom zastupniku i ovlašteniku, u Diplomatički zbornik ... I (bilj. 39), 28-39, što onda stvara koji je dolazio iz prijestolnice s imenovanjem. drugačiji učinak pri njihovu čitanju. Najbolji pregled starijih 32 Čin slanja svetačkih moći u istočnojadranska provincijska mišljenja i vrijedne komentare donosi RADOSLAV KATIČIĆ, središta opširno raspravlja, uklapajući ga u suvremena politička Litterarum studia: Književnost i naobrazba ranoga hrvatskog gibanja, JOHN OSBORNE, Politics, diplomacy and the cult of srednjovjekovlja, Zagreb, 2007.², 379 i d. Tumačenje prema relics in Venice and the northern Adriatic in the first half of the kojem sinodalni zaključci zrcale stvarnu vlast nad priobalnim ninth century, Early Medieval Europe, 8/3 (1999.), 378-381. gradovima, izuzev Zadra i Raba, dobiva na uvjerljivosti uzme 33 Za argumente koji govore u prilog tomu da i u slučaju Venecije li se u obzir kako u Hrvatskoj Kneževini nije bilo „centralnih začetke grada treba tražiti u naselju koje je imalo status mjesta” kakva inače karakteriziraju ranu organizaciju slavenskih emporiuma vidi MICHAEL McCORMICK, Where do trading društava – ovdje su tu funkciju preuzeli upravo priobalni towns come from? Early medieval Venice and the northern gradovi, koji su k tomu mogli funkcionirati i kao mjesta emporia, u: Post-Roman Towns, Trade and Settlement in Europe kontrolirane razmjene s „vanjskim” svijetom.

41 U stilizaciji rečenice Similiter unaquaque ecclesia uel ciuitas, 49 Od Vitaliana Brunellija i Dane Grubera ponavlja se u modernoj que pontificali munere constipata consistit, simul sedem cum historiografiji tvrdnja o „Madijevcima” kao vladajućoj prefinits terminis diocesei sui (!) a patribus institutis regulariter „dinastiji” u Zadru 11. stoljeća. Kao najnoviji primjer, uz abutatur tam Iadaritana quam cetere ecclesie Dalmatiarum, sumiranje prethodnih rezultata, usporedi ZRINKA NIKOLIĆ, Arbensis, Velclensis, Absarensis, que sunt in occindue parte Madijevci: primjer obitelji dalmatinske gradske elite u desetom posite (Diplomatički zbornik ... I (bilj. 39), 37 – naglasio M.A.), i jedanaestom stoljeću, Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti uz osnovnu misao jasno se razabire starije značenje pojma Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU, 23 (2005.), 1-24. civitas, jer se podrazumijeva kako se teritorij svake takve Autorica je u svojim postavkama glede kontinuiteta u odnosu jedinice poklapa s područjem pod jurisdikcijom pojedinoga na vladajući sloj 10. stoljeća posve eksplicitna: „Jednako kao što biskupa (ecclesia). Misao o starim granicama ponavlja se inače se Madijevci ne mogu pratiti u dvanaestom stoljeću, potomci i u potvrdnici zaključaka drugoga sinoda, što ju je izdao papa drugoga znamenitog Zadranina, priora Andrije (†918.), ne Lav VI., i pri tomu se posebice apostrofira zadarskoga biskupa mogu se pratiti nakon kraja desetog stoljeća. Iako je imao šestero Formina: Forminum namque monemus ita suam parochiam djece (tri kćeri i tri sina), a njegovi se muški i ženski potomci retinere, quemadmodum in antiquis temporibus mansit spominju 986., ništa se o njima ne zna u jedanaestom stoljeću” (Diplomatički zbornik ... I (bilj. 39), 39). (6). Iz takvih postavki izvodi onda Zrinka Nikolić prvo oprezni zaključak „Izgleda da to pokazuje kako se genealoška memorija 42 Glavni oslonac u ovome što slijedi jesu razlaganja u NIKOLA navedenih obitelji nije protezala dalje od tri generacije”, da JAKŠIĆ, Il ruolo delle antiche chiese rurali nella formazione bi samo četiri stranice dalje to pretvorila u apodiktični stav: del ducato Croato medievale, Hortus Artium Medievalium, 14 „Memorija obitelji nije trajala više od tri generacije” (10). (2008.), 103-112. 50 Način na koji se u praksi povijesnoga istraživanja primjenjuju 43 Zaključujući opširno poglavlje svoga djela znakovito naslovljeno takve metodološke postavke izvrsno ilustrira STEVEN „Značenje kraljevstava i principata za stvaranje pojedinačnih FANNING, A Bishop and His World before the Gregorian Reform: crkvi” (usporedi GERD TELLENBACH /bilj. 4/, 37-65), G. Hubert of Angers 1006-1047 (Transactions of the American Tellenbach zaključuje da je u sjevernoj i istočnoj Europi „Crkva Philosophical Society 78/1), Philadelphia, 1988., 19-43, koji daje bila toliko ovisna o zaštiti kralja ili vladara da je to prirodno i pregled relevantne literature. Obrazac prenošenja imena iz vodilo k oblikovanje neke vrsti nacionalne Crkve” (64). generacije u generaciju vladajućega zadarskog sloja prva je jasno 44 Kopneni prostor srednjovjekovne Zadarske (nad)biskupije uočila i detaljnije razlagala Vesna Jakić-Cestarić, no pri tomu moguće je precizno ocrtati raščlambom sačuvanih spisa se nije osvrtala na druga dva kriterija, prenošenje/nasljeđivanje kanonika i javnog bilježnika sredine 15. stoljeća, Nikole službi i časti, odnosno grupiranje posjeda na istim lokalitetima. Benediktovog (koji je bio i kaptolski kancelar), što je dijelom Usporedi primjerice VESNA JAKIĆ-CESTARIĆ, Etnički odnosi već uradio TOMISLAV RAUKAR, Zadar u 15. stoljeću, Zagreb, u srednjovjekovnom Zadru prema analizi osobnih imena, 1977., 38. Konzekvence te raščlambe dosljedno je povukao Radovi Instituta JAZU u Zadru, 19 (1972.), 154 i d. NIKOLA JAKŠIĆ, Zemunik: srednjovjekovni zadarski kaštel i 51 Posljednji je put dokument objavljen u Diplomatički zbornik ... I turska kasaba, Split, 1997., 9, bilj. 5. (bilj. 39), 25-28. 45 Izričaj se provincia Iadertina ne pojavljuje u suvremenim 52 Razlažući ovaj isti primjer VESNA JAKIĆ-CESTARIĆ (bilj. 50), „službenim” dokumentima, ali ga zato nalazimo primjerice u 155, uzima u obzir samo djecu iz prvoga braka priora Andrije najstarijim slojevima zadarske hagiografije, u tekstu poznatom te pretpostavlja da je Andrijin sin Petar dobio ime po djedu, kao Translatio sancti Chrisogoni. Usporedi MLADEN ANČIĆ, Andrijinom ocu, a ne stricu, Andrijinom bratu đakonu Petru. U Translatio beati Grisogoni martyris kao povijesno vrelo, svakome slučaju čini se kako je prenošenje imena iz generacije Starohrvatska prosvjeta, III ser., 25 (1998.), 133. u generaciju izgledalo složenije od jednostavnoga pravila koje 46 MICHAEL RICHTER, Urbanitas-rusticitas: Linguistic Aspects izvodi Vesna Jakić-Cestarić. Naime, Andrijin istoimeni sin (iz of a Medieval Dichotomy, u: ISTI, Studies in Medieval Language drugoga braka), kao i (eventualno) njegov brat Petar, pokazuju and Culture, Bantry, 1995., 57. da se i očevo ime prenosilo na sljedeću generaciju. 47 Svoje ranije stavove o tribunima sumirao je i reinterpretirao, s 53 Dokument je posljednji put objavljen u Diplomatički zbornik ... I pogledom na razvoj u mletačkim lagunama, LUJO MARGETIĆ, (bilj. 39), 44-46. Povezanost strukture hrvatskog društva i političkih odnosa 54 Dokument je posljednji put objavljen u Diplomatički zbornik ... I u srednjem vijeku (do pojave staleža), u: ISTI, O etnogenezi (bilj. 39), 48-49. Hrvata i Slavena, Split, 2007., 210-214. O tribunima u 55 ZRINKA NIKOLIĆ (bilj. 49), 3-4, preuzima od Jakova Stipišića i najranijem razdoblju povijesti mletačkih laguna usporedi Miljena Šamšalovića zaključak da je „u prvoj polovini jedanaestog LUIGI A. BERTO, Il vocabolario politico e sociale della „Istoria stoljeća zadarski prior bio Madijev istoimeni nepos (nećak ili Veneticorum” di Giovanni Diacono, Padova, 2001., 88-91, s unuk, vjerojatnije nećak zbog kratkog razmaka među njihovim pozivom na relevantnu literaturu. prioratima) – Madije II.” Usporedi Diplomatički zbornik ... I (bilj. 48 Hagiografski spis Translatio beati Grisogoni martyris, nastao po 39), 109, no temelja za takvu tvrdnju u vrelima doista nema! svemu sudeći potkraj 9. stoljeća, daje za pravo zaključiti kako je 56 Braća prior Majo (II.) i biskup Prestancije podigli su, vjerojatno i tada gradom vladala „dinastija” (usporedi MLADEN ANČIĆ 20-ih godina 11. stoljeća, crkvu Sv. Mihovila na Pašmanu i onda /bilj. 45/, 132), no pitanje kontinuiteta sa stanjem kakvo vlada je poklonili Samostanu Sv. Krševana. Vidi Diplomatički zbornik u 10. i 11. stoljeću ostaje nerješivo. ... I (bilj. 39), 65-66.

Mladen Ančić: Zadarska biskupija u okviru Splitske metropolije... Ars Adriatica 7/2017. (29-46)

57 Dokument iz 1028. godine u kojemu se po prvi put pojavljuje concurrebant (PETRUS DAMIANI, Vita beati Romualdi (Fonti Andreas Iaderensis episcopus objavljen je u Diplomatički zbornik per la storia d’Italia 94 – prir. Giovanni Tabacco), Roma, 1957., ... I (bilj. 39), 66-67. 75-76). Za širi kontekst Damianijeva teksta vidi ROBERT I. 58 Dokument iz 1036. posljednji je put objavljen u Diplomatički MOORE (bilj. 1), 13 i d. zbornik ... I (bilj. 39), 70-71. 64 Nastali problem pokušao je pravorijekom riješiti papinski 59 Ovdje se moje shvaćanje rodbinske zajednice potomaka poklisar Teuzo 1064. ili 1065. godine – usporedi Diplomatički priora Andrije poklapa sa shvaćanjima o rodbinskoj zajednici zbornik ... I (bilj. 39), 100, ali nije bio definitivno riješen ni 1074. Madijevaca kakvo zastupa VESNA JAKIĆ-CESTARIĆ, Antro- godine. Tada ga naime ponovno pokušava razriješiti još jedan ponomastički pristup ispravi o darovanju dijela soli i ribolova papinski poklisar, nadbiskup Girard. Usporedi Diplomatički na o. Vrgadi Samostanu Sv. Krševana god. 1059. i o darovanju zbornik ... I (bilj. 39), 136-137. zamlje ‘in Tochinia’ Samostanu Sv. Marije god. 1066./67., Radovi 65 Za ubojstvo Cikinoga muža Andrije vidi Diplomatički zbornik Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 37 (1995.). ... I (bilj. 39), 101; za prijepore i sporove Cike i Vekenege s 60 U ispravi kojom se registrira čin obnove redovničkoga života rođacima, pri čemu se zajednica iznutra dijelila pružajući u Samostanu Sv. Krševana (vidi bilj. 53) to je iskazano ne baš podršku jednoj od strana vidi Diplomatički zbornik ... I (bilj. 39), posve razumljivom formulacijom prema kojoj je taj čin proveden 191 i 200-202. „privolom svih plemenitih grada Zadra, to jest i nasljednika 66 O Dobronjinim odlascima u Konstantinopol pripovijeda gospodina Fuskula i priora Andrije” (cum consensu omnium suvremenik, bizantski autor Kekaumen, u djelu kojemu je doista nobilium ciuitati Iadere seu et here[dum domini F]usculi atque najprikladniji naslov Preporuke i savjeti jednog džentlmena - Andree prioris). Tko je bio Fusculus o kojem je ovdje riječ ostat grčki tekst s talijanskim prijevodom posljednji je put objavljen u će i nadalje zagonetka, no izričaj o „nasljednicima priora Andrije” Cecaumeno: Raccomnadazioni e consigli di un galantuomo, (prir. odnosi se upravo na društvenu skupinu o kojoj je ovdje riječ. Maria Dora Spadaro), Alessandria, 1998., 236-239. Za najnovije 61 Usp. komentar priređivača izdanja oporuke u Diplomatički pokušaje tumačenja toga teksta, s pregledom starije literature, zbornik … I (bilj. 39), 25-26, iz kojega jasno proizlazi da je u vidi ZRINKA NIKOLIĆ (bilj. 49), 12 i d., te LUJO MARGETIĆ, samostanu, osim izvornika, bilo više prijepisa toga dokumenta, Dobronja – zadarski dužnosnik ili hrvatski kralj, Croatica od kojih se sačuvao samo onaj iz 17. stoljeća koji je onda ostao Christiana Periodica 58 (2006.), 1-52. Vrijedi svakako ovdje podloga modernim izdanjima dokumenta. No još početkom 20. primijetiti da ni Z. Nikolić ni L. Margetić ne spominju jedini stoljeća postojao je jedan prijepis oporuke koji je potjecao, po doista relevantni prilog raspravi o Kekaumenovu pripovijedanju svemu sudeći, iz 13. stoljeća – toga primjerka je u međuvremenu – riječ je o NIKOLA JAKŠIĆ, Solidus romanatus na istočnoj nestalo, ali je ipak sačuvan njegov izgled zahvaljujući fotografskoj jadranskoj obali, Starohrvatska prosvjeta, III. ser., 12 (1982.), snimci napravljenoj krajem 19. ili početkom 20. stoljeća. u kojemu je autor pokazao kako se bar dio Kekaumenova Staklenu ploču je svojedobno u Znanstvenoj knjižnici u Zadru pripovijedanja doista može dokazati arheološkim nalazima (na pronašao prof. dr. Zdenko Brusić te ju snimio, a tu fotografiju problem se N. Jakšić nedavno ponovno osvrnuo, osnaživši svoje je ustupio prof. dr. Nikoli Jakšiću, koji ju je pak ustupio meni. ranije argumente – usporedi NIKOLA JAKŠIĆ, Il caso dell’arconte Ovdje donosim reprodukciju te Brusićeve fotografije staklene Dobronà e del proconsole Gregorio, Hortus Artium Medievalium, ploče, s nadom da će pomoći bar u pronalaženju te ploče, ako 13 (2007.), 137-145). Rezultate N. Jakšića, međutim, koristi ne već i izgubljenoga prijepisa Andrijine oporuke. PAUL STEPHENSON, Byzantium’s Balkan Frontier: A Political 62 Popis zadarskih biskupa donose D. FARLATI, Illyricum sacrum Study of the Northern Balkans, 900-1204, Cambridge, 2000., 127- V, Venetiis, 1775., XIII (s „biografijama” dalje u tekstu), te 129, u potpuno drugačije postavljenoj raspravi koja onda daje i CARLO FEDERICO BIANCHI, Zara Cristiana I, Zara, 1877., relevantne rezultate (autor, primjerice, upozorava da zvučne titule 29 i d. (ovaj je drugi mnogo opširniji, ali nimalo pouzdaniji, priora Grgura treba dovesti u svezu s Dobronjinim odlascima bar što se tiče razdoblja prije kraja 11. stoljeća). I jedan i drugi na carski dvor). Poanta je razlaganja P. Stephensona da tekst popis ne mogu se smatrati pouzdanim čak ni u dijelu koji se bizantskoga pisca ne treba tretirati kao doslovno („novinsko”) odnosi na 11. stoljeće. izvješće, već ga treba čitati onakvim kakav on stvarno jest – 63 Samo kao primjer predreformnoga stanja glede dolaska na literarna konstrukcija koja pripovijedanjem u formi exempla biskupski položaj u Francuskoj. Usporedi GERD TELLENBACH treba potvrditi autorove stavove. Važnu dimenziju konteksta (bilj. 4), 35-36. Tekst iz Vita beati Romualdi glasi: Inter cęteros u koji valja staviti zbivanja vezana uz Grgura i Dobronju tvori autem, precipue seculares clericos qui per pecuniam ordinati duboka kriza todobne Venecije, izazvana rušenjem i uklanjanjem fuerant, durissima severitate corripiebat, et eos, nisi ordinem dinastije Orseola. Vidi uopćeno ROBERTO CESSI, Storia della sponte desererent, omnino damnabiles et hereticos asserebat. Repubblica di Venezia I, Milano – Messina, 1944., 95 i d. Qui novam rem audientes, occidere illum moliti sunt. Per totam 67 ZRINKA NIKOLIĆ (bilj. 49), 15 i d. nevolje vladajuće namque illam monarchiam usque ad Romualdi tempora, vulgata rodovske zajednice vezuje uz Dobronjin posljednji boravak u consuetudine, vix quisquam noverat symoniacam heresem esse Konstantinopolu kako ga prikazuje Kekaumen, zaključujući peccatum. Qui dixit eis: «Canonum mihi libros afferte, et utrum kako su „Madijevci nestali iz političkog života za nekoliko vera sint quę dico, vestris attestantibus paginis comprobate». desetljeća”. No, za takvo doslovno prihvaćanje pripovijedanja Quibus itaque diligenter inspectis, et crimen agnoscunt et errata bizantskoga pisca nema stvarnoga temelja. Naime, nakon priora deplangunt ... Nonnulli quoque episcopi, qui per symoniacam Grgura na tome se položaju pojavljuju Andrija (1044. godine; heresem sacras sedes invaserant, ad eum causa pęnitentię vidi: Diplomatički zbornik ... I /bilj. 39/, 77) te Gorbina (Grubina,

koji je prior 1056. godine; usporedi Diplomatički zbornik ... 75 Petar se spominje u četiri suvremena dokumenta, tri nastala I /bilj. 39/, 83), koji su po svemu sudeći pripadali rodovskoj posve sigurno za njegova života (Diplomatički zbornik ... II (bilj. zajednici potomaka priora Andrije. Niz bi zapravo bio prekinut 69), 44, 60-61), dok je iz teksta četvrtoga, onog iz 1164. godine tek s prioratom Nikole (1064./5. godine; za njegov priorat vidi: (Diplomatički zbornik ... II (bilj. 69), 100), nejasno je li još uvijek Diplomatički zbornik ... I /bilj. 39/, 100), nakon čega opet jedan na životu, i ako jest kakav je njegov trenutni status. Samo u tekstu pripadnik zajednice, Drago (Veliki, djed istoimenoga priora dokumenta iz 1134. godine (Diplomatički zbornik ... II (bilj. 69), iz 90-ih godina toga stoljeća), postaje priorom (Diplomatički 44), u kojemu je spomenuti i „nadbiskup Mihovil”, navodi se zbornik ... I /bilj. 39/, 101 i 105). Dragu (Velikog) nasljeđuje za Petra formulacija comitatum Jadere, totiusque Dalmacie Leon, da bi se nakon tri godine (1070.) Drago po drugi put principatum feliciter procurante. Takve ili slične titule nema ni vratio na položaj priora (Diplomatički zbornik ... I /bilj. 39/, 107, u pismu kojeg on sam „oko 1146. godine” upućuje „svojemu 114, 121). Drugi Dragin priorat je okončan prije 1075. godine, vjernom županu Guhalisu” (suo fideli iuppano–Diplomatički kada se na tome mjestu pojavljuje Kandid, a onda Drago (unuk zbornik ... II (bilj. 69), 61), iako se u tekstu izrijekom govori o Drage Velikog) 1078. godine postaje priorom i na tome mjestu, tomu da i Hvar potpada pod njegovu vlast (in Faro, que nostro u tri „mandata”, ostaje sve do sredine 90-ih godina 11. stoljeća iuri pertinet), što, naravno, nije nikakva garancija da on doista (Diplomatički zbornik ... I /bilj. 39/, 139, 167, 205 – posljednji obnaša „gospodstvo cijele Dalmacije” (kao što ni nadbiskupska citirani dokument iz 1095. godine sadrži i autobiografske titula uz Mihovilovo ime ne znači da on doista jest nadbiskup). podatke, između ostaloga i onaj o „petoj godini trećeg priorata”). Uz to valja naglasiti da je Petar predvodio Zadrane u otkazivanju 68 Diplomatički zbornik ... I (bilj. 39), 190. poslušnosti mletačkome duždu nakon 1154. godine te je, kako to pokazuje dokument iz 1164. godine, odmah postao glavni 69 Diplomatički zbornik ... I (bilj. 39), 83 i 100. oslonac vlasti ugarsko-hrvatskog kralja (izričaj u ispravi koji 70 Stavak obećanja, koje je Tadija Smičiklas posve proizvoljno se odnosi na kneza, a prema kojemu on tunc temporis sub datirao u 1116. godinu, a koje bi zapravo trebalo vezati uz rege ungarico erat, jasno naglašava promjenu vrhovništva uz Kledinovo postavljanje na položaj gradskoga comesa 1105. očuvanje lokalne strukture moći). Sve ovo zorno upućuje na godine, glasi: nihil vero ab eis querens nisi amicitiam illorum zaključak o potrebnome oprezu pri čitanju i tumačenju ovakvih nec redditum tributi quod tempore S. quondam regis probantur dokumenata. reddidisse, exceptis obsidibus quos remitto – Diplomatički zbornik 76 Posljednji prilozi raspravi o tome problemu, s podrobnim kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije II, (prir. Tadija pregledom starije literature, su ZVJEZDAN STRIKA, Zadar Smičiklas), Zagreb, 1904., 393. – novo nadbiskupsko i metropolijsko sjedište u kontekstu 71 Obraćanje na Konstantinopol, što bi se onda moglo dovesti u političkih prilika 12. stoljeća, Croatica Christiana Periodica, svezu i s pripovijedanjem Kekaumena, dade se naslutiti iz titula 52 (2003.), 1-45, te IVAN MAJNARIĆ, Razmišljanja o priora Nikole (prior et stratigo ciuitatis Iadre - Diplomatički historiografskom pristupu problemu uzdizanja Zadra u status zbornik ... I /bilj. 39/, 100) i priora Leona (prioratum uero nadbiskupije i metropolije 1154. godine, Croatica Christiana Iadere retinente domino Leone, imperiali protospatario ac totius Periodica, 60 (2007.), 101-115. Dalmatie catapano - Diplomatički zbornik ... I /bilj. 39/, 107). 77 Poznate činjenice koje govore o tim nastojanjima, uz ne uvijek 72 Najjasnije se to vidi iz razlaganja u JOHN E. DOTSON, najsretnije interpretacije, donosi ZVJEZDAN STRIKA (bilj. 76), Foundations of Venetian Naval Strategy from Pietro II Orseolo 18 i d. to the Battle of Zonchio, Viator 31 (2001.), 113-126. 78 Sve dosadašnje takve pokušaje sumira i uspješno ih nadograđuje 73 Historiografija još nije do kraja objasnila razliku između titule IVAN MAJNARIĆ (bilj. 76). kakvu uzima Petar II. Orseolo i koriste njegovi nasljednici do 79 O svim ovim zbivanjima vidi opširno razlaganje u THOMAS F. Vitala Faliera (dux Veneticorum et Dalmatinorum), i titule koju MADDEN, Enrico Dandolo and the Rise of Venice, Baltimore – nakon 1092. koristi Vitale Faliero i njegovi nasljednici (dux London, 2003., 33 i d., odakle je preuzet i izričaj o mletačkome Venecie atque Dalmacie siue Crohacie). Pravi put za rješenje „sukobu oko investiture”. Mora se, međutim, ovdje upozoriti toga problema otvorio je ne tako davno PETER FRANKOPAN, da T. Madden pokazuje, uz precizne uvide u zbivanja u samoj Byzantine trade privileges to Venice in the eleventh century: Veneciji, frapantno nepoznavanje prilika na istočnoj obali the chrysobull of 1092, Journal of Medieval History 30 (2004.), Jadrana, što donekle umanjuje učinak njegovih raščlambi – 154-155, povezujući tu promjenu s okolnostima i novim primjerice u raščlambi okolnosti uzdizanja Zadarske biskupije datiranjem (1092. umjesto 1082. godine) „zlatne bule”, s Madden uopće ne uzima u obzir lokalne zadarske prilike i golemim trgovačkim povlasticama, koju su Mlečani ishodili od njihovo značenje za taj čin. cara Alekseja Komnena. Iako Peter Frankopan to ne navodi, promjena se svakako mora dovesti u svezu sa smrću hrvatskoga 80 THOMAS F. MADDEN (bilj. 79), 34. kralja Stjepana II. (1091. godine) i susljednim pokušajima ugarskoga kralja i Mlečana da se okoriste nastalim političkim vakuumom u Hrvatskome Kraljevstvu. 74 Diplomatički zbornik ... II (bilj. 69), 30: Volumus dominio vestro subesse et si Jadrenses noluerint vel non potuerint, si uoluntatis est vestre, nos perpetuo retinere in consuetudine, statu et libertate terre nostre (naglasio M.A.). Za datiranje poslanstva vidi NADA KLAIĆ – IVO PETRICIOLI (bilj. 11), 161.

Mladen Ančić: Zadarska biskupija u okviru Splitske metropolije... Ars Adriatica 7/2017. (29-46)

Articles les plus lus par le ou les mêmes auteur/ices

Articles similaires

1-10 sur 53

Vous pouvez également Lancer une recherche avancée de similarité pour cet article.