Preskoči na sadržaj
Revista de Historia del Arte Adriático Traži

Kipar Orazio Bonetti između Furlanije, Kvarnera i Dalmacije

DOI 10.15291/aa.3573

Preuzmi PDF

Svezak 11 (2021)

Otvoreni pristup

Metrike članka

  • 3 412 Pregledi sažetka
  • 1 248 Preuzimanja PDF-a
  • 12 Preuzimanja po danu
  • 164 Preuzimanja ovaj mjesec
  • Damir Tulić Odsjek za povijest umjetnosti, Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci dtulic@uniri.hr Korespondentni autor
  • Mario Pintarić Odsjek za povijest umjetnosti, Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci

Orazio Bonetti jedan je od brojnih furlanskih kipara djelatnih u 18. stoljeću, a koji je u Hrvatskoj bio gotovo posve nepoznat. Rodio se oko 1700. godine najvjerojatnije u Veneciji gdje je započeo školovanje da bi potom otišao u Furlaniju te Ljubljanu postavši suradnik Francesca Robbe. Zbog oskudnih dokumenata te izgubljenih radova, majstorov život i stvaralački itinerari velikim su djelom ostali nepoznati i nepovezani. Ovom prigodom Bonettiju se pripisuju kipovi u salezijanskom samostanu u San Vito al Tagliamento, crkvi San Cristoforo u Udinama, župnoj crkvi u Nogaredo di Prato i u Adegliaccu. U drugoj polovici četrdesetih godina 18. stoljeća Bonetti je s obitelji živio u Ljubljani te je ostvario suradnju s riječkim kiparom Antonijem Michelazzijem izradivši kipove na oltaru Gospe Karmelske u župnoj crkvi u Pazinu. Potom se preselio u Rijeku, da bi se nakon 1763. godine zaputio prema Dalmaciji. U Orlecu na Cresu isklesao je kipove za glavni oltar župne crkve, a 1766. mramornu dekoraciju oltara Bezgrešnog začeća u zadarskoj katedrali. Monumentalne kipove sv. Silvestra i sv. Tome, danas u Lovreću, izradio je 1768. za nekadašnju crkvu Sv. Silvestra u Zadru. Majstorova prisutnost u Zadru indirektno je potvrđena pronalaskom zapisa o smrti njegove žene Catarine koja je pokopana 1770. u crkvi Svete Marcele.

Orazio Bonetti, 18. stoljeće, mramorna skulptura, barok, Francesco Robba, Antonio Michelazzi, Udine, Furlanija, Rijeka, Zadar

1. borima, nježnu gestikulaciju te ljupke i sanjive fizionomije okrunjene velikim pužo- Orazio Bonetti, Anđeo, župna likim kovrčama kose. Od Francesca Robbe, prijatelja i suradnika, također preuzima crkva, Talmassons (foto: D. Tulić) način formiranja draperije koju, u skladu sa svojim mogućnostima, pojednostavljuje Orazio Bonetti, Angel, parish church, i umrtvljuje. Upravo su Robbine fizionomije sublimirane ljepote i meke modelacije Talmassons s prepoznatljivim na van isklesanim rubovima očiju tipične za Bonettijeve likove. 2. To je razvidno usporedbom s brojnim Francescovim djelima počevši od onih ranih Pietro Baratta, Anđeo, Follina (foto: u isusovačkoj crkvi Svetog Jakova iz trećeg i četvrtog desetljeća 18. stoljeća do onih M. Pintarić) kasnijih, primjerice na oltaru Presvetog Sakramenta u ljubljanskoj katedrali (sl. 3, Pietro Baratta, Angel, Follina 4).14 Godine 1745. Bonetti je izradio lijepi stipes glavnog oltara u župnoj crkvi San Giacomo u Udinama s reljefnim prikazom večere u Emausu.15 Kao model poslužio mu je istoimeni Barattin reljef na postamentu desnog anđela na oltaru Presvetog Sakramenta u obližnjoj katedrali furlanske prijestolnice. Nakon iznesene stilske analize malobrojnih Bonettijevih djela potrebno je vratiti se podatku da je majstor 1738. dobio isplate za neidentificirane kipove kod redov- nica u gradiću San Vito al Tagliamento. Njegova se ruka lako može prepoznati u dvjema lijepim kamenim skulpturama s prikazom Bogorodice s Djetetom i svetog Josipa s malim Isusom, a koje su postavljene na pilone ulazne ograde ispred crkve San Giuseppe u sklopu samostana salezijanki (sl. 5, 6).16 Ovi su kipovi u cjelini i nizu detalja vrlo bliski anđelima iz Talmassonsa iz 1741. godine. Svečani lik Marije obavijen draperijom mekih i dijelom plošnih nabora s karakterističnim velom na čelu proizlazi iz skulptura Pietra Baratte. Može se upozoriti na zrcalni Bonettijev

Kvarnera i Dalmacije

3. Orazio Bonetti, Anđeo, detalj, župna crkva, Talmassons (foto: D. Tulić) Orazio Bonetti, Angel, detail, parish church, Talmassons

4. Francesco Robba, Anđeo, Katedrala, Ljubljana (izvor: MATEJ KLEMENČIČ /bilj. 11/, 208) Francesco Robba, Angel, Ljubljana cathedral

predložak, Pietrov kip Bogorodice s Djetetom u crkvi Santa Maria del Rosario u mjestu Sant’Ambrogio in Fiera u predgrađu Trevisa. No, i u samom gradiću San Vito al Tagliamento Orazio je mogao inspirirati se Pietrovim kipom Bogorodice između svetog Ivana Krstitelja i svetog Petra na glavnom oltaru iz 1707. smještenom u obli- žnjem Oratorio dei Battuti (sl. 7).17 I za lik svetog Josipa zaogrnutog velikim plaštem mekanih nabora te živog izraza lica, majstor se mogao poslužiti kipom svetog Petra iz spomenutog oratorija. Valja istaknuti kako će Orazio maleni lik Isusa, bucmastog tijela s kuglastom glavicom i ljupkim izrazom lica, kojeg je isklesao u rukama Marije i Josipa, bez ikakve varijacije ponavljati gotovo do kraja svoje karijere. Kako je Bonetti bio prisutan u Furlaniji u četvrtom i većim dijelom petog de- setljeća 18. stoljeća, postoji niz djela koja bi se s njim mogla stilski povezati. Među njima su svakako pozornosti vrijedni veliki mramorni anđeli na atici oltara Marijina Uznesenja u kapeli s lijeve strane u crkvi San Cristoforo u Udinama. Ova je srednjo- vjekovna crkva posve obnovljena između 1717. i 1737. godine, iako su manji radovi na ukrašavanju potrajali još do sredine stoljeća.18 U prvoj polovici petog desetljeća izgrađen je oltar svete Ane u kapeli s desne, a najvjerojatnije istovremeno i onaj Marijina Uznesenja s lijeve strane. Nad polukružni zabat potonjega postavljena su dva velika anđela isklesana u stavu adoracije (sl. 8). Njihova umrtvljena draperija, velika baratteskna krila, ali povrh svega karakteristične fizionomije istovjetne oni- ma u Talmassonsu jasno pokazuju da je riječ o radu Orazija Bonettija. Ispravno je upozoreno da su ovi kipovi djelo nepoznatog majstora iz sredine 18. stoljeća, a ne venecijanskog skulptora Francesca Cabiance (Venecija, 1666. – 1737.) koji je 1697. za glavni oltar ove crkve isklesao dva mramorna anđela zajedno s kipovima svetog Kristofora i svetog Ivana Krstitelja.19 Naime, za razliku od svetačkih kipova, anđeli su bili izgubljeni tijekom gradnje novog oltara 1835. godine, a tek su nedavno ubici- rani na glavnom oltaru župne crkve u Preganziolu.20 Koliko je Cabiancina umjetnost različita od Bonettijeve, jasno pokazuju anđeli u Preganziolu, kao i oni na glavnom oltaru u župnoj crkvi u mjestu Rovaré koji se također mogu atribuirati venecijan- skom kiparu (sl. 9).21 Bonettijeva ruka može se prepoznati i u monumentalnim kipovima svetog Petra i svetog Ivana Evanđelista na glavnom oltaru župne crkve u Nogaredo di Prato (sl. 10, 11).22 Svetačke su figure identično impostirane, a ispod otežalih nabora njihove draperije krije se robusno tijelo. Pomalo srdita fizionomija apostolskog prvaka s pa- tetično otvorenim ustima u kontrastu je s ljupkim, no istovremeno melankoličnim „anđeoskim” licem svetog Evanđelista. I kipu svetog Nikole na glavnom oltaru žu-

Kvarnera i Dalmacije

5. pne crkve u Adegliaccu, Bonetti je dao srditi i patetični izraz lica nalik na Petrov u Orazio Bonetti, Bogorodica s Nogaredu (sl. 12).23 Koncepcija Nikolina kipa te njegovi nabori, kao i način mode- Djetetom, salezijanski samostan, San Vito al Tagliamento (foto: D. Tulić) liranja fizionomije daleki su odjeci Barattine skulpture svetog Hilarija biskupa na glavnom oltaru katedrale u Goriziji.24 Orazio Bonetti, The Virgin and Child, Salesian convent San Vito al Nakon višegodišnjeg boravka na području Furlanije Bonetti se krajem četrdese- Tagliamento tih ili početkom pedesetih godina 18. stoljeća ponovno vratio u Ljubljanu. Tako je 1754. zabilježeno da su u kući Francesca Robbe stanovali Orazio Bonetti, njegova 6. žena Cattarina te njihova djeca Giuseppe i Giuseppa.25 Nakon Robbine smrti, 24. Orazio Bonetti, Sveti Josip s siječnja 1757., njegovi su nasljednici ubrzo pokrenuli sudski proces s ciljem razdi- Djetetom, salezijanski samostan, San obe imovine i namirivanja određenih dugovanja, a kojem je prisustvovao i Bonetti. Vito al Tagliamento (foto: D. Tulić) Posljednji do sada znani spomen ovog majstora datira u 1763. godinu: u knjizi Bra- Orazio Bonetti, Saint Joseph and tovštine Gospe Žalosne u Rijeci navodi se kako njihov član, Orazio Bonetti, više Child, Salesian convent, San Vito al Tagliamento ne boravi u gradu. Bonettijev dolazak u Rijeku okvirno se povezivao s djelovanjem tamošnje radionice kipara i altarista Antonija Michelazzija.26 7. No, u svjetlu otkrića novih arhivskih dokumenata i atributivnih prijedloga, po- Pietro Baratta, Bogorodica, Oratorio trebno je iznova se osvrnuti na vezu između riječkog i furlansko-ljubljanskog ki- dei Batutti, San Vito al Tagliamento para. Michelazzi je bio član najuglednije riječke Bratovštine Gospe Žalosne u kojoj (foto: D. Tulić) mu je 1743. na godinu dana bila povjerena odgovorna uloga tajnika. Na jednom od Pietro Baratta, Madonna, Oratorio dei sastanaka bratovštine krajem 1746. godine raspravljalo se o nabavi novog drvenog Batutti, San Vito al Tagliamento procesijskog kipa žalosne Marije. Od Michelazzija je zatraženo mišljenje, kao i izra- da nekoliko skica budućeg kipa. Početkom 1747. članovi su jednoglasno prihvatili Michelazzijev disegno i predana mu je svota od 35 fiorina kako bi mogao otići u Ljubljanu i naručiti kip Gospe Žalosne.27 U kranjskoj prijestolnici kipar je boravio mjesec dana te je ondje sve dogovorio s neimenovanim majstorom. Po povratku u Rijeku, Michelazzi se teško razbolio tako da nije bio prisutan kada je kip stigao u grad. Članovi bratovštine bili su razočarani skulpturom te su od Michelazzija zatra- žili pojašnjenje. Majstor im je tada objasnio kako je sve odradio prema dogovoru te da njegove riječi može potvrditi i gospodin kipar Francesco Robba koji je s njim

Kvarnera i Dalmacije

8. Orazio Bonetti, Anđeo, San Cristoforo, Udine (foto: M. Pintarić) Orazio Bonetti, Angel, San Cristoforo, Udine

9. Francesco Cabianca, Anđeo, župna crkva, Rovaré (izvor: Diocesi di Treviso, Ufficio beni culturali) Francesco Cabianca, Angel, parish church, Rovaré

bio prisutan pri ugovaranju posla. Navođenje ljubljanskog skulptora kao svjedoka u ovom prijeporu zasad je jedina izravna potvrda poznanstva i suradnje dvojice maj- stora. Međutim, čini se da je Michelazzi svoj boravak u Ljubljani iskoristio i za dogo- varanje poslova koje je sam vodio. Naime, on je u Senju 1747. godine s kanonikom zborne crkve u Bribiru Marcom Thusom potpisao ugovor o gradnji novog glavnog mramornog oltara za 1100 fiorina koji je trebao dovršiti do Uskrsa 1748. godine.28 Zbog zahtjevne narudžbe, vrlo kratkog roka izvršenja, a možda i zbog posljedica neimenovane bolesti zadobivene nakon povratka iz Kranjske, Michelazzi je zatražio pomoć Robbinih suradnika. Kako je nedavno ustanovljeno, na bribirskom su oltaru, uz Michelazzijeve, prepoznate i ruke Francesca Rottmana (Venecija, 1710. – Lju- bljana, 1788.) na malenim kerubinima na stipesu te one Orazija Bonettija na dvama velikim anđelima i dvama puttima s carskom krunom na atici (sl. 13).29 Moguće je pretpostaviti da se Orazio Bonetti nakon posljednjeg spomena u Furlaniji 1745. godine najvjerojatnije vratio u Ljubljanu već oko 1747. godine. Tako bi se mogla lakše razumjeti suradnja s Michelazzijem u Bribiru, ali i, nakon toga, u župnoj crkvi Svetog Nikole u Pazinu. Michelazzi je ondje 1744. godine podignuo u trećoj kapeli s desne strane mramorni oltar Bratovštine Gospe od Ružarija. Opremio ga je svojim prepoznatljivim stipesom s adorirajućim puttima koji pridržavaju sunce s Marijinim imenom.30 Najvjerojatnije je krajem četrdesetih godina 18. stoljeća Bratovština Gos- pe od Karmela naručila za svoju nasuprotnu kapelu mramorni oltar, identične arhi- tekture i rasporeda kiparskog ukrasa poput onog Gospe od Ružarija i za to zadužila također Michelazzija.31 Međutim, riječki je kipar izveo arhitekturu, dok je kiparsku dekoraciju u potpunosti prepustio suradniku. Stipes s reljefnim adorirajućim putti- ma koji nose sunce s poprsjem Marije s Isusom, dva veća kipa uz retabl s prikazom svetog Šimuna Stocka i svete Tereze Avilske te kip svetog Antuna Padovanskog na atici izvela je radionica Francesca Robbe o kojoj se još uvijek ne zna mnogo.32 Od skulptura svetački su kipovi najkvalitetniji te su se oni dosad povezivali s djelima slavnog ljubljanskog kipara.33 Međutim, član Robbine radionice bio je i Bonetti, a

Kvarnera i Dalmacije

10. Francescov talent i djela bez sumnje su izvršili izniman utjecaj na Orazija i njegovo Orazio Bonetti, Sveti Petar, župna stvaralaštvo krajem petog i u prvoj polovici šestog desetljeća 18. stoljeća. Iako kipovi crkva, Nogaredo di Prato (izvor: Diocesi di Udine, Ufficio beni svetog Šimuna i Tereze izravno ovise o rješenjima Francesca Robbe, oni izvedbeno culturali) ipak zaostaju za dlijetom vodećeg kranjskog kipara u mramoru (sl. 14, 15). Pazin- Orazio Bonetti, Saint Peter, parish skim skulpturama nedostaje Robbina elegantna impostacija i izduženost likova te church, Nogaredo di Prato virtuoznost pri klesanju draperija, čak kada je riječ i o jednostavnim redovničkim habitima. Lice svetog Šimuna više je nalik na nedovršenu masku koja gleda prema 11. Robbi, ali ga kvalitetom i izrazom ne doseže. Stoga se čini da ovi kipovi u nizu ma- Orazio Bonetti, Sveti Ivan njih detalja ipak upućuju na ruku Orazija Bonettija. Valja upozoriti i na lik Gospe Evanđelist, župna crkva, Nogaredo Karmelske na stipesu gdje je Bonetti u reljef pretvorio svoj raniji kip Bogorodice s di Prato (izvor: Diocesi di Udine, Ufficio beni culturali) Isusom u naručju iz gradića San Vito al Tagliamento (sl. 16). Na obama su radovima jednakim senzibilitetom isklesani ljupki prikazi malenog djeteta koje se po mekoći Orazio Bonetti, Saint John the Evangelist, parish church, Nogaredo modelacije čini kao da je izrađeno od podatnog voska, a ne od mramora. Slično se di Prato može uvidjeti i promatranjem dvaju putta adoranata na istom stipesu. Već je istaknuto kako je tijekom 1754. Bonetti s obitelji stanovao kod Robbe, ali 12. još uvijek nije poznato je li i on možda 1755. mogao boraviti u Zagrebu.34 Naime, Orazio Bonetti, Sveti Nikola, župna ljubljanski je kipar nakon višegodišnjih sudskih procesa sa zagrebačkim kanonicima crkva, Adegliacco (izvor: Diocesi di Udine, Ufficio beni culturali) na koncu morao privremeno otići u Zagreb kako bi konačno dovršio gradnju olta- ra Svetog Križa, svetih Gervazija i Protazija, svetog Emerika i Presvetog Trojstva u Orazio Bonetti, Saint Nicholas, parish church, Adegliacco katedrali.35 Robba je umro u Zagrebu 24. siječnja 1757. ne stigavši dovršiti većinu navedenih oltara pa je te obaveze morao preuzeti njegov nasljednik. U tom trenutku jedina dvojica majstora koji su mogli nastaviti djelovanje Robbine radionice bili su Francesco Rottman i Orazio Bonetti. Iz još uvijek nepoznatih razloga Robbin na- sljednik postaje Rottman, nakon čega se Bonetti zajedno s obitelji odlučio preseliti u Rijeku i postati suradnik u Michelazzijevoj radionici. Iz novopronađenog arhivskog zapisa doznaje se kako je Orazio 1758. godine već bio u Rijeci. Tada su mu 5. trav- nja isplaćena 4 fiorina za neimenovane radove na netom podignutom mramornom oltaru Vinka Fererskog u zbornoj crkvi.36 Tog je istog dana u Rijeci održana velika

Kvarnera i Dalmacije

procesija nakon koje je drveni kip svetog Vinka Fererskog, izrađen zahvaljujući do- naciji Antonije Monaldi, rođene Perri, postavljen u oltarnu nišu. Na ovom oltaru ni jedan detalj ne odaje Bonettijevu ruku. Međutim, može se nagađati da je on načinio drvenu procesijsku skulpturu, preciznije mannequin svetca koji je, nažalost, zbog nemara izgubljen.37 U Rijeku je s Orazijem došla i njegova obitelj te je dosad bilo nepoznato kako se njegovu sinu Giuseppeu Bonettiju u zbornoj crkvi 23. svibnja 1759. krstila kći Catharina Helena.38 O Bonettijevu ugledu, stečenom tijekom kratkog boravka u gra- du, svjedoči i činjenica kako je najvjerojatnije uz Michelazzijevo posredovanje 29. svibnja 1763. postao članom ugledne Bratovštine Gospe Žalosne.39 U knjigama ove udruge majstor se spominje kao intagliatore i scultore, a grad je, iz zasad nejasnih razloga, napustio krajem 1763. godine. Kuda je Bonetti iz Rijeke mogao otići i zašto, zasad nije lako odgovoriti, no čini se da je s teritorija pod stijegom habsburškog orla prešao na onaj pod okriljem lava svetog Marka. Na put prema Dalmaciji majstor je najvjerojatnije krenuo preko kvar- nerskih otoka gdje se, može se pretpostaviti, zadržao kraće vrijeme i napravio pone- ko dosad neprepoznato djelo. U malenom mjestu Orlecu na Cresu, na glavnom ol- taru župne crkve Svetog Antuna opata, tri su mramorne skulpture od kojih središnja predstavlja titulara crkve između svetog Antuna Padovanskog i svetog Franje Asiš- kog (sl. 17). Ova tri mramorna lika bez sumnje se mogu prepoznati kao Bonettijevo djelo. Maleni ljupki Isus u naručju padovanskog svetca identičan je onomu kod sale- zijanki u San Vito al Tagliamento ili svojoj reljefnoj varijanti na stipesu oltara Gospe Karmelske u Pazinu. Sam se svetac po jednostavnoj i mekoj stilizaciji habita može usporediti s imenjakom na atici pazinskog oltara. Najvještije isklesani lik jest sveti Antun opat kod kojeg je Bonetti stilizirao habit sa škapularom, slično kao i kod ki- pova svete Tereze i svetog Šimuna Stocka u Pazinu. Iz dosad nepoznatog dokumenta otkriveno je ime altarista koji je izradio glavni oltar u Orlecu. Bio je to protomajstor Giuseppe Bisson porijeklom iz Venecije, a djelatan na Krku u trećoj četvrtini 18. stoljeća.40 On je 1758. ugovorio podizanje dvaju manjih bočnih oltara, onaj svetog Antuna Padovanskog te svetog Jakova u trećoredskoj crkvi u Glavotoku, uz ukupnu

13. Orazio Bonetti, Anđeli na atici glavnog oltara u Bribiru, župna crkva, Bribir (foto: D. Tulić) Orazio Bonetti, Angels, gable of the high altar, parish church, Bribir

Kvarnera i Dalmacije

14. Orazio Bonetti, Sveti Šimun Stock, župna crkva Svetog Nikole, Pazin (foto: I. Puniš) Orazio Bonetti, Saint Simon Stock, parish church of St Nicholas, Pazin

15. Orazio Bonetti, Sveta Tereza Avilska, župna crkva Svetog Nikole, Pazin (foto: I. Puniš) Orazio Bonetti, Saint Theresa of Ávila, parish church of St Nicholas, Pazin

16. Orazio Bonetti, stipes oltara Gospe Karmelske, župna crkva Svetog Nikole, Pazin (foto: D. Tulić) Orazio Bonetti, stipes of the altar of Our Lady of Mount Carmel, parish church of St Nicholas, Pazin

cijenu od 1006 dukata, a dovršio ih je 1761. godine.41 Glavni oltar u Orlecu naručila je Bratovština svetog Antuna opata, a njegova je izrada vjerojatno s Bissonom ugo- vorena oko 1765. godine, jer se krajem 1767. spominje da su radovi završeni te da se majstoru može isplatiti zadnja rata od 420 fiorina.42 Nakon rada na otoku Cresu Bonetti je zaplovio prema sljedećoj svojoj postaji, glavnom gradu Dalmacije – Zadru. Ovaj prijedlog osnažuje stilska analiza nekoliko zadarskih djela nastalih upravo u drugoj polovici šezdesetih godina, ali i indirektna arhivska potvrda njegove prisutnosti u ovom dalmatinskom gradu. U 18. stoljeću zadarske su se crkve popunile oltarima s vrsnim mramornim skulpturama slavnih venecijanskih kipara, a među kojima se ističu one Antonija Corradinija (Veneci- ja, 1688. – Napulj, 1752.), Giuseppea Groppellija (Venecija, 1675. – 1735.), Fran-

Kvarnera i Dalmacije

cesca Cabiance, Alvisea Taglipietre (Venecija, 1670. – 1747.), Giuseppea Torrettija i Giovannija Marije Morlaitera (Venecija, 1699. – 1781.).43 Godine 1766. bratovština svećenika pod zaštitom bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije dala je podignu- ti istoimeni mramorni oltar smješten u južnoj apsidi katedrale Svete Stošije (danas u Rodaljicama). O tome nas podrobno izvješćuje Carlo Federico Bianchi govoreći kako ga je 4. prosinca 1766. posvetio kotorski biskup Giovanni Castelli te da se na njemu časti stara ikona Bogorodice s Djetetom.44 Ova se slika izvorno do 1570. go- dine nalazila u porušenoj crkvi Svete Marije Velike, da bi potom bila prenesena u crkvu Svetog Donata te je po njezinu zatvaranju 1798. pohranjena u katedrali i po- stavljena na ovaj oltar.45 Oltar je napravljen od sivo-bijelog mramora s četirima kom- pozitnim stupovima koji nose gređe i izduženo atičko polje flankirano odsječcima zabata s dvama adorirajućim anđelima. Središnji dio oltara čini lučna pala s dvama mramornim anđelima koji nose pravokutni okvir za sliku zaključenu s dopojasnim likom Boga Oca (sl. 18). Dosad je o oltaru zaključeno kako njegova arhitektura pro- izlazi iz altarističke tipologije slavnog Giorgia Massarija (Venecija, 1687. – 1766.) te da mu se ikonografija oslanja na glavni oltar u zadarskoj crkvi Gospe od Zdravlja. Kiparska dekoracija ocijenjena je kao djelo mletačke umjetnosti kasnog 18. stoljeća koje je izveo manji majstor sljedbenik, moguće i Gregorio Morlaiter (Venecija, 1738. – 1784.).46 Da je Bianchievo pisanje, kao i obično, utemeljeno, pokazalo je i recen- tno istraživanje arhivskih spisa svećeničke bratovštine gdje je utvrđeno kako je ona 1762. odlučila podignuti mramorni oltar za cijenu od 400 cekina.47 Kako se proces odužio na sljedećih nekoliko godina, konačna odluka o gradnji novog oltara od ka- rarskog mramora, prema nacrtu neimenovanog umjetnika, donesena je 27. ožujka 17. 1764. Nacrt za oltar trebao je pregledati i radove odobriti stanoviti „signor Protto Orazio Bonetti, Sveti Antun opat, Morello” kao osoba od povjerenja bratovštine, odnosno njezinih za tu svrhu izabra- župna crkva, Orlec (Cres) (foto: nih prokuratora. Nedugo zatim započeta je gradnja te je, bez sumnje, bila dovršena D. Tulić) do kraja 1766. godine, kada je oltar i posvećen. Iako dokumenti ne otkrivaju ime Orazio Bonetti, Saint Anthony the projektanta oltara i njegovih suradnika, njegovu ukupnu kiparsku dekoraciju sada Abbot, parish church, Orlec (Cres) možemo pripisati upravo Bonettiju. U tom je smislu dovoljno usporediti zadarske anđele s ranijim Bonettijevim djelima u Talmassonsu, Udinama te Bribiru (sl. 19). Slabo organizirane draperije, koje bliže promatraču imaju nabore jačeg plasticiteta, tek se neznatno razlikuju od onih plošnije zamišljenih i sumarnije isklesanih kod an- đela na atici. Karakterističan oblik krupnih i pomalo spljoštenih glava s povećim pu- žolikim uvojcima te lica sa „sanjivim pogledom” koja izlaze iz Barattinih i Robbinih prototipova, Bonetti je ponovio u svojem, možemo vjerovati, prvom djelu u Zadru. Staračka fizionomija zadarskog Boga Oca pandan ima u još sumarnijem licu Ora- zijeva svetog Antuna opata iz Orleca (sl. 20). Monokromnost mramora ovog oltara i njegova bjelina kao da je asocirala na bezgrešnost Djevice kojoj je bio posvećen. Njezin prastari lik na rukama Bonettijevih anđela bdio je iz oltarne niše u dnu juž- nog katedralnog broda te je izvorna cjelina bez sumnje promatraču morala izgledati vrlo sugestivno. Čini se da je za opstojnost oltara na izvornom mjestu kobna bila 1959. godina, kada su u južnoj apsidi otkrivene romaničke freske pa je 1965. on bio demontiran.48 Nasreću, tada nije kao mnogi drugi mramorni oltari odbačen, već je preseljen i podignut u župnoj crkvi Uznesenja Marijina u mjestu Rodaljice nedaleko od Benkovca.49 Ovime je zadarska katedrala, nakon što joj je 1906. srušen mramorni oltar svete Stošije u sjevernoj apsidi, još jednom ostala bez vrijednog dijela svojeg izvornog inventara.50 Sličnu bremenitu povijest imao je još jedan velebni zadarski mramorni oltar, onaj glavni u nekadašnjoj crkvi Svetog Silvestra, odnosno nekoć ranokršćanskoj bazilici Svetog Tome. Dobro upućeni Carlo Federico Bianchi govori nam kako je 1768. sta- ra trobrodna crkva bila restaurirana te da joj je tom prigodom bio uklonjen sred- njovjekovni ciborij, a na njegovu mjestu usred svetišta podignut novi veličanstveni

Kvarnera i Dalmacije

18. Orazio Bonetti, kiparska dekoracija oltara Bezgrešnog začeća nekada u zadarskoj katedrali (rekonstrukcija izgleda oltara krajem 18. stoljeća), župna crkva, Rodaljice (foto: D. Tulić) Orazio Bonetti, sculptural decoration on the altar of the Immaculate Conception in the cathedral of Zadar (reconstruction of the altar’s appearance in the late 18th century), parish church, Rodaljice

mramorni oltar s velikim tabernakulom između kipova svetog Silvestra pape i svetog Tome apostola (sl. 21).51 U vrijeme francuske uprave crkva je zatvorena, a potom je 1822. godine adaptirana u školsku zgradu. Bogati se inventar ovog nekoć važnog zadarskog sakralnog objekta rasuo, a njegov su glavni oltar 1822. kupili franjevci za svoju crkvu Gospe od Zdravlja na Dobrome u Splitu. Kada se tridesetih godina 20. stoljeća gradila nova Gospina crkva, tri su starija mramorna oltara, uključujući

Kvarnera i Dalmacije

19. Orazio Bonetti, Anđeo, župna crkva, Rodaljice (foto: D. Tulić) Orazio Bonetti, Angel, parish church, Rodaljice

20. Orazio Bonetti, Bog Otac, župna crkva, Rodaljice (foto: D. Tulić) Orazio Bonetti, God the Father, parish church, Rodaljice

i onaj glavni, prodana i postavljena u župnu crkvu Svetoga Duha u Lovreću pokraj Imotskoga.52 U monumentalnim svetačkim likovima prepoznati su odjeci umjetno- sti venecijanskih kipara Giuseppea Torrettija i Francesca Cabiance, dok je po oštrini reza istaknuta povezanost s Pietrom Barattom, napose s njegovim skulpturama sve- tog Hilarija i Tacijana iz katedrale u Goriziji nastalima oko 1705. godine.53 Također, napomenuto je kako stilske osobine skulptura svetog Silvestra i Tome upućuju na umjetnost prve polovice 18. stoljeća pa je pod upitnik stavljena Bianchijeva datacija u 1768. godinu. Zadarski kipovi kvalitetne su izrade, ali su statični i bez baroknog patosa.54 Stoga se oni izvrsno, stilski i kronološki mogu uklopiti u Bonettijev opus (sl. 22). Po krutoj impostaciji zadarski sveti papa ponavlja Bonettijev kip svetog Ni- kole iz župne crkve u Adegliaccu, a posebno valja primijetiti da im je identičan način nabiranja albi ispod kojih se gubi struktura tijela. Ista su im i lica, uz napomenu da je ono Nikolino nešto življe i voluminoznije klesano. Hijeratski lik svetog Silve- stra kao da je okovan pontifikalnom odjećom na kojoj je umorna Bonettijeva ruka minuciozno isklesala zlatoveze na stoli, pluvijalu i tijari te preplete čipke na albi i roketi. Njegov pandan, sveti Toma, po stavu tijela te odjeći, točnije plaštu dubokih vertikalnih nabora, kao da podsjeća na daleki i profinjeniji uzor, Barattin kip svetog Joakima u venecijanskoj crkvi San Pantalon.55 Krupno lice zadarskog apostola nalik na masku sa srditim izrazom već je viđeno u Orazijevoj fizionomiji svetog Petra iz crkve u Nogaredo di Prato. Nekadašnji glavni oltar u crkvi Svetog Silvestra predložak je najvjerojatnije imao, moguće i prema želji njegova zasad neutvrđenog naručitelja, u svega nekoliko godina ranijem glavnom oltaru iz crkve benediktinki Svete Marije, također u Zadru. Njegov je stipes s masarijanskim tabernakulom između 1759. i 1762. podignuo venecijanski altarist Lorenzo Bon, a kipovima anđela flankirao slav- ni Giovanni Maria Morlaiter.56 Podudarnosti u izboru boja i vrsta mramora na oba- ma tabernakulima te napose maleni putti s euharistijskim simbolima koji flankiraju reljefnu školjku nad ekspozicijskom nišom dodatno osnažuju ovu zamisao. Bonetti je, međutim, kupolu tabernakula iz Svetog Silvestra ukrasio i kipom Uskrslog Krista te još dvama malenim puttima. Bianchi napominje kako se iza glavnog oltara usred prezbiterija nalazilo i uređeno svetište u kojem su se čuvali brojni relikvijari poslije preneseni u katedralu. To zapažanje podupire i činjenica da su oba kipa, kao i taber- nakul jednakom pomnjom isklesani i sa stražnje strane, gdje se svakako ističe bri- žljivo isklesana i florealnom gravurom ukrašena kapuljača na plaštu svetog Silvestra.

Kvarnera i Dalmacije

Prijedlog da je Orazio Bonetti doista djelovao u Zadru u sedmom desetljeću 18. stoljeća potkrepljuju još neka njegova dosad neprepoznata djela, a koja se, nažalost, nisu sačuvala na svojem izvornom mjestu. Na glavnom oltaru crkve Svetog Mihovila u Zadru, a od 19. stoljeća ujedno i samostanske crkve franjevaca trećoredaca, nala- ze se dva velika kamena anđela (sl. 23). Na jednostavnom slavolučnom oltaru oni flankiraju središnju nišu te poput karijatida nose njezin luk. Točno je zamijećeno kako su ovi anđeli karijatide naknadno ubačeni u oltar, vjerojatno u prvoj polovici 19. stoljeća, no predložena datacija njihova nastanka u prvu polovicu 17. stoljeća čini se ipak preuranjenom.57 Robusna anđeoska tijela, pojednostavljeno klesane mu- skulature dijelom ogrnute onemoćalom i plošno izrađenom draperijom upućuju na Bonettijeva rješenja anđela iz San Cristofora u Udinama te onih na zabatu Miche- lazzijeva oltara u Bribiru. Lica anđeoskih karijatida lišena poetske ljupkosti koju do- datno umanjuje opora površina njihove kamene epiderme pandane imaju u onima

21. Nekadašnji glavni oltar iz crkve Svetog Silvestra u Zadru, župna crkva, Lovreć pokraj Imotskog (foto: D. Tulić) Former high altar from the church of St Sylvester in Zadar, parish church, Lovreć near Imotski

Kvarnera i Dalmacije

22. Orazio Bonetti, Sveti Silvestar, župna crkva, Lovreć pokraj Imotskog, detalj, (foto: D. Tulić) Orazio Bonetti, Saint Sylvester, parish church, Lovreć near Imotski, detail

Kvarnera i Dalmacije

23. mramornih anđela u Bribiru i Talmassonsu. Dalo bi se zaključiti kako su Bonettije- Orazio Bonetti, Anđeo, ve karijatide mogle izvorno pripadati neidentificiranom oltaru ili, manje vjerojatno, samostanska crkva Svetog Mihovila, Zadar (foto: M. Pintarić) propovjedaonici u nekoj ukinutoj ili porušenoj zadarskoj crkvi, a kojih je tijekom prve polovice 19. stoljeća bio nemali broj. Orazio Bonetti, Angel, monastery church of Saint Michael, Zadar Konačno, i jedna malena mramorna figurica nosi sve odlike Bonettijeva dlijeta, a to je lik Bezgrešno Začete postavljen na kupolicu tabernakula na glavnom olta- 24. ru franjevačke crkve u Zadru (sl. 24). Prema starijim piscima, ovo je svetohranište Orazio Bonetti, Bogorodica od 1749. kod altarista Michelea Coste dala učiniti Bratovština Gospe Karmelske koja se Bezgrešnog Začeća, crkva Svetog brinula za glavni oltar. Prema natpisu uklesanom na stražnji dio kupolice, ono je na Frane, Zadar (foto: M. Pintarić) oltar bilo smješteno 1751. godine.58 Tom je prigodom na njegov vrh najvjerojatnije Orazio Bonetti, Madonna of the bila postavljena uobičajena sfera s križićem. Može se pretpostaviti da je bratovšti- Immaculate Conception, church of St na iskoristila Bonettijev boravak u Zadru u sedmom desetljeću 18. stoljeća kako bi Francis, Zadar naručila malenu, no pomno izrađenu figuru Bezgrešne čija je ikonografija itekako bila prikladna za glavni oltar franjevačke crkve. Bogorodica u jednostavno i plitko nabranoj tunici drži prekrižene ruke na grudima, dok nogama gazi edensku zmiju obavijenu oko polumjeseca, a to je ujedno i najpomnije isklesan detalj. Modelacija skulpturice i osjećaj za volumen podsjećaju na uskrslog Krista i putte na tabernakulu iz Svetog Silvestra, dok Marijno lice predstavlja skulpturalnu verziju onog s reljefa na stipesu oltara Gospe Karmelske u župnoj crkvi u Pazinu. U cjelini gledano, Bonetti- jevim djelima, a posebno onima kasnima u Zadru, nedostaje rafiniranosti i kiparske lakoće, a to se jednim dijelom svakako može tumačiti i kao posljedica uznapredovale životne dobi kipara koji s naporom ostvaruje zahtjevna djela, napose ona većih di- menzija. Međutim, još je važnije istaknuti da Orazijeve skulpture pokazuju majstora koji stvara u sjeni većih talenata, na prvom mjestu Francesca Robbe, te uglavnom radi u manjim mjestima, daleko od snažnih i konkurencijom napučenih umjetničkih centara kao i ambicioznijih naručitelja.

Kvarnera i Dalmacije

U Bonettijevu zadarskom opusu ističu se oltari iz katedrale i nekadašnje crkve Svetog Silvestra, a datirani su u 1766. i 1768. godinu. Iznesene atributivne prijedloge indirektno potvrđuju i dosad nepoznati arhivski izvori koji upućuju na to da je Bo- netti neko vrijeme živio i djelovao u dalmatinskoj prijestolnici. U maticama umrlih katedralne Župe svete Stošije, zabilježeno je kako je 3. kolovoza 1766. umro Carlo, sin Giuseppea Bonettija (dakle, Orazijev unuk) i da je pokopan u gradskoj crkvi Sve- te Marcele.59 Međutim, još je važniji i izravniji podatak da je 5. travnja 1770. godine u crkvi Svete Marcele pokopana Cattarina, žena Orazija Bonettija.60 Iz ovog se dade zaključiti kako je Bonetti u Zadru bio prisutan najmanje do početka osmog deset- ljeća 18. stoljeća. Kako Orazija do kraja stoljeća ne nalazimo u knjigama umrlih u Zadru, moguće je pretpostaviti da se ostarjeli majstor na samom kraju svojeg života vratio na područje Furlanije ili Veneta.

BILJEŠKE * Ovaj je rad financiralo Sveučilište u Rijeci u sklopu projekta Ba- brojnih majstora drvorezabara u Veneciji 18. stoljeća, čije je ime rokna Rijeka (uniri-human-18-85 1219). poznato iz arhivskih izvora, no njegov opus za sada nije prepoznat. * Rad doktoranda Marija Pintarića sufinanciran je iz Projekta ra- 3 BLAŽ RESMAN (bilj. 1), 59. zvoja karijere mladih istraživača – izobrazba novih doktora zna- 4 BLAŽ RESMAN (bilj. 1), 60. nosti Hrvatske zaklade za znanost koji je financirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda. 5 PAOLO GOI, Il Seicento e il Settecento, u: La scultura nel Friu- li-Venezia Giulia, II, Dal Quattrocento al Novecento, Pordenone, 1 BLAŽ RESMAN, Barok v kamnu. Ljubljansko kamnoseštvo in ki- 1988., 145. parstvo od Mihaela Kuše do Francesca Robbe, Ljubljana, 1995., 59–60. Kipar je 1754. imao 54 godine što bi značilo da je rođen 6 PAOLO GOI, Il pulpito del Duomi di Udine ed i sui autori, Arte oko 1700. godine. Veneta, 49 (1996.), 95–96, 105–106. 2 HELENA SERAŽIN – MATEJ KLEMENČIČ, I contrati di gar- 7 PAOLO GOI (bilj. 6), 96. Tri reljefa na propovjedaonici s prizo- zonato degli scultori, lapicidi e intagliatori veneziani (I), Acta hi- rima iz života svetog Hermagore i Fortunata izradio je Giuseppe storiae artis Slovenica, 7 (2002.), 175. Anzolo Grinta jedan je od Torretti (Pagnano, 1661. – Venecija, 1743.) 1741. godine.

Kvarnera i Dalmacije

8 PAOLO GOI (bilj. 5), 145. Autor (1988.) skulpture identificira 28 RADMILA MATEJČIĆ, Pregled kultrno-povijesnih spomenika s trima anđelima postavljenim na glavni oltar samostanske cr- Vinodola, u: Vinodolski zbornik (ur. Petar Frković), III. (1983.), kve. Međutim, ove skulpture jasno pokazuju ruku venecijanskog 343. Autorica nije donijela prijepis ugovora te je ime kanonika kipara Alvisea Tagliapietre (1670. – 1747.). On (2015.) k tomu Marca Thusa pročitala kao Mavra. precizira kako je riječ o dvjema neidentificiranim skulpturama 29 MATEJ KLEMENČIČ, Sveti Janez Evangelist Francesca Robbe v izrađenim 1738. – 1739. Usporedi PAOLO GOI (bilj. 10), 94. reški Marijini cerkvi:opomba k reško-ljubljanskim umetnostnim 9 PAOLO GOI (bilj. 5), 98. Autor smatra kako su svetački kipovi povezavam v 18. stoletju, Historia artis magistra: amicorum disci- izgubljeni 1962. tijekom preuređenja interijera crkve. pulorumque munuscula Johanni Höfler septuagenario dicata (ur. 10 PAOLO GOI (bilj. 5), 94. Kip je izgubljen. Renaka Novak Klemenčič, Samo Štefanac), Ljubljana, 2012., 354, bilj. 18. Da su anđeli na atici u Bribiru djelo Orazija Bonettija, 11 PAOLO GOI, Scultura del Sei-Settecento in Friuli Venezia Giu- prvi je primijetio Matej Klemenčič te mu ovom prigodom za- lia. Un caso di interculturalità, Arte in Friuli Arte a Trieste, 34 hvaljujemo na informaciji. (2015.), 91–96. Valja napomenuti kako su Bonettijevo djelo i malene kvalitetno isklesane figure svetog Jakova i svetog Lovre 30 Oltar je kao Michelazzijevo djelo bez podrobnije analize navela postavljene u niše tabernakula. Radmila Matejčić, RADMILA MATEJČIĆ, Barok u Istri i Hrvat- skom primorju, u: ANĐELA HORVAT, RADMILA MATEJČIĆ, 12 MATEJ KLEMENČIČ, Fancesco Robba, 2013., 17–35; DAMIR KRUNO PRIJATELJ, Barok u Hrvatskoj, Zagreb, 1982., 502. TULIĆ, Gli Angeli di Clemente Molli, Pietro Baratta e Gio- Michelazzi je predvidio i postamente za kipove svetog Domini- vanni Marchiori a Venezia, Vicenza e Conselve, Arte Veneta, 74 ka i Katarine Sieneske koji su s oltarnom palom tvorili tipično (2017.), 210–212. „trojstvo” povezano sa štovanjem krunice. Autor ovih kipova 13 HELENA SERAŽIN, Kipi Pietra Baratte na velikem oltarju go- nije Michelazzi, već ih je nabavio od nekog drugog majstora. U riške stolnice, Acta artis historiae Slovenica, 4 (1999.), 107–121. detaljima fizionomija te oštrog skicoznog klesanja draperija mo- 14 PAOLO GOI, 2015., 95. Za anđele adorante u Robbinom opusu gli bi se približiti ruci Francesca Rottmana. vidjeti: MATEJ KLEMENČIČ (bilj. 12), 87–93, 278. 31 DAMIR TULIĆ, Kamena skulptura i oltari 17. i 18. stoljeća u Poreč- 15 PAOLO GOI (bilj. 6), 94. ko-pulskoj biskupiji, doktorska disertacija, Zagreb, 2012., 866–867. 16 Crkva je građena od 1719. do 1723., a posvećena je tek 1777. 32 MATEJ KLEMENČIČ (bilj. 12), 175. Na složenost veza riječkog kako se može pročitati na pročelju. Iznad glavnog portala po- kipara Michelazzija i ljubljanskog Francesca Robbe i njegove stavljen je kameni kip svetog biskupa koji bi također mogao biti radionice upućuje i kvalitetan kip svetog Ivana Evanđelista pri- Bonettijevo djelo. pisan Robbi, a postavljen u prvoj polovici pedesetih godina na 17 PAOLO GOI, Scultura veneta del Sei-Settecento in Friuli: nuo- atiku Michelazzijeva oltara svetog Antuna opata u nekadašnjoj ve acquisizioni, u: Artisti in viaggio 1600-1750. Presenze fore- zbornoj, a danas župnoj crkvi Marijina Uznesenja u Rijeci. Za ste in Friuli Venezia Giulia (ur. Mara Paola Frattolin), Udine, ovo djelo vidjeti: MATEJ KLEMENČIČ (bilj. 26), 349–354. 2004., 235. 33 BLAŽ RESMAN, Neznani Robba v Pazinu, Acta historiae artis 18 ROBERTO RADASSAO, Sull’archittetura degli altari nel primo Slovenica, 12 (2007.), 159–165.; MATEJ KLEMENČIČ (bilj. 12), Settecento a Udine, Quaderni dell’Accademia (Accademia Udine- 174–175; MATEJ KLEMENČIČ (bilj. 26), 349–350; DAMIR TULIĆ u: PREDRAG MARKOVIĆ, IVAN MATEJČIĆ, DAMIR se di Scienze, Lettere e Arti), 7-8 (1999.), 14–15. TULIĆ, Kiparstvo 2. Umjetnička baština istarske crkve, Pula-Po- 19 PAOLO GOI, Il paliotto di Valvasone e la prima produzione fri- la, 2017., 340–342. ulana del Cabianca, u: Valvason, Udine, 1979., str. 220, bilj. 11. 34 MATEJ KLEMENČIČ (bilj. 12), 167. 20 DAMIR TULIĆ, MARIO PINTARIĆ, Antonio Michelazzi i Fran- 35 MATEJ KLEMENČIČ (bilj. 12), 168. cesco Cabianca: nova djela u Italiji i Hrvatskoj, Ars Adriatica, 10 (2020.), 146–150. 36 Arhiv župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Rijeci, Knjiga oltara svetog Vinka Fererskog. 21 Guida alla Diocesi di Treviso, Diocesi di Treviso, Treviso, 2018, 180. 37 Skulptura je poznata sa stare fotografije, no s nje nije moguće 22 Guida Artistica del Friuli Venezia Giulia, ur. G. Bergamini, Udi- utvrditi povezanost s Bonettijem. Valja naglasiti kako je ova ne, 1999., 295–297. skulptura zapravo bio drveni procesijski mannequin te da su mu 23 Na oltaru se nalazi i kip svetog pape Klementa I. koji se može tek dlanovi i glava bili izrezbareni, dok je tijelo pokrivao domi- uvrstiti u opus Alvisea Tagliapietre (Venecija, 1670. – 1747.) s nikanski habit. U tom bi slučaju maleni iznos od 4 fiorina, ako velikim udjelom njegove radionice. Arcidiocesi di Udine. Annu- ne postoji još neka isplata, možda mogao dostajati za izradu ario diocesano, Udine, 2013., 81. ovog neobičnog i, nažalost, uništenog kipa. 24 HELENA SERAŽIN (bilj 13.), 115. 38 Hrvatski državni arhiv (nadalje: HDA), 422. Matična knjiga ro- 25 BLAŽ RESMAN (bilj. 1), 59. đenih (1749.-1769.) i vjenčanih (1753.-1776.) riječke Zborne cr- 26 DANKO ŠOUREK, Altarističke radionice na granici: barokni kve (mikrofilm). mramorni oltari u Rijeci i Hrvatskom primorju, Zagreb, 2015., 39 BISERKA BUDICIN, MARKUS LEIDECK, TEA PERINČIĆ, 230–231. VI. Dnevnici pobožnih družbi u Rijeci, Fontes: izvori za hrvatsku 27 RADMILA MATEJČIĆ, Antonio Michelazzi „sculptor flumi- povijest, 25 (2019.), 466. nensis”, Peristil: zbornik radova za povijest umjetnosti, 10-11 40 Državni arhiv u Rijeci (nadalje: DARi), Općina Cres (HR-DA- (1967.), 161–162. Ri-25), kutija 191, V. Confraternitates, Orlec

Kvarnera i Dalmacije

Rata. Confida il supplicante d’essere graziosamente esaudito 47 BOJAN GOJA, Mramorna altaristika 17. i 18. stoljeća na područ- avendo già il med. Supplicante al prop. impegno con la perfezio- ju zadarske nadbiskupije, Doktorska disertacija, Zagreb, 2012., ne della Fabbrica Esq. 499–500. detto 48 EMIL HILJE (bilj. 45), 87. L. Ilmo. Ed ecc. Sig. Co. e Cap. letta e considerata la sopradetta 49 Oltar je podignut u župnoj crkvi u Rodaljicama koja je, na mje- supplica del Proto Iseppo Bisson, e conoscendo di tutta equità e stu ranije, sagrađena 1938. godine. Crkva je preuređivana 1966., convenienza la di lui inza in infra massime dell’ adempito suo kada je dopremljen oltar, te ponovno nakon što je krajem 1991. impegno riguardo alla Fabbrica dell’ Altare di S. Ant. Abate da teško stradala u Domovinskom ratu. U oltarnu je nišu tada esso perfezionata, ed in rifflesso dello stato della Scuola che può smješten drveni kip Bogorodice. Vidjeti: https://zupe.zadarska- supplire al rectante suo debito verso detto Proto consistente in nadbiskupija.hr/?page_id=280 Valja primijetiti kako je tijekom f 420 per ultima rata ed intiero suo saldo; ha perciò L’ E.S. de- posljednje obnove i učvršćivanja konstrukcije oltara mramor cretando ordinato che dagli attuali ? della Scuola di detto Santo agresivnije očišćen. Tada je uklonjen završni polirani sloj te sjaj siano pagate al Proto medesimo le dette f 420 – con la debita na dijelovima kiparske dekoracije. cauzione, restando con ciò graziosamente dispensato dalla con- 50 O oltaru u kapeli Svete Stošije vidjeti: DAMIR TULIĆ, Nepozna- dizione della Scra. nella predeta supplicazione menzionata di as- ti anđeli Giuseppea Groppellija u Zadru i nekadašnji oltar svete pettare sino al ventuno Gen. Dell’ anno 1768- il spirar della rata Stošije u Katedrali, Ars Adriatica, 6 (2016.), 165–168. ascendate a detta summa; qual pagamento dovrà esser fatto del 51 CARLO FEDERICO BIANCHI (bilj. 44), 429. soldo della Scuola medesima sic mandante. 52 RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 46), 187–189, s prethodnom literatu- Alvise Piero Corner Co:e Capo rom. Oltar je iz Zadra u Split prenio otac Franjo Burić, a njegov Anto: Negri Canc.? je donji dio sa stražnje strane iznova napravljen od mramora s 41 STJEPAN IVANČIĆ, Povjesne crte o samostanskom III Redu sv. Muća. Prema navodu fra Ante Crnice (1939.), svetohranište su O. Franje po Dalmaciji, Kvarneru i Istri i poraba glagoljice u istoj iste, 1822. poklonile splitske benediktinke Svetog Rajnerija (Sv. redodržavi, Zadar, 1910., 220; PATAR RUNJE, Glavotok, Svetište Eufemije). Ovaj podatak treba uzeti s oprezom jer je monumen- Majke Božje, Glavotok, 2005., 108–110. talni ekspozicijski tron tabernakula ukrašen skulpturama putta 42 DARi, Općina Cres (HR-DARi-25), kutija 191, V. Confraternita- i Uskrslog, a one su djelo istog majstora koji je napravio kipo- tes, Orlec. ve svetog Silvestra i Tome, a kako je utvrdio Radoslav Tomić. Možda su redovnice poklonile tek maleni prospekt svetohraništa 43 RADOSLAV TOMIĆ, Zadar: The Center of Venetian Sculptu- postavljen ispod ekspozicijskog trona. Prema Crnici, na taberna- re in Dalmatia in the Seventeenth and Eighteenth Centuries, kulu je bilo ukupno šest malenih putta, dok ih je danas četiri. u: Francesco Robba and the Venetian Sculpture of the Eighieenth Century (ur. Janez Höfler), Ljubljana, 2000., 209–215. 53 RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 46), 189. 44 CARLO FEDERICO BIANCHI, Zara Cristiana, I., 1877., 108– 54 TOMISLAV RAUKAR, IVO PETRICIOLI, FRANJO ŠVELEC, 109, 482–483. Bratovština svećenika zvana još i Congregazione ŠIME PERIĆ, Zadar pod mletačkom upravom 1409. – 1797., Za- della Beata Vergine del buon Gaudio u katedrali je osnovana je dar, 1987., 522. 8. prosinca 1510. godine. Vodilo ju je dvanaest svećenika po 55 MATEJ KLEMENČIČ, Pietro Baratta, u: La scultura a Venezia uzoru na apostole, a bili su joj pridruženi i drugi prezbiteri. Cilj da Sansovino a Canova, ur. Andrea Bacchi, Milano, 2000., 692. bratovštine bio je štovanje Marijina bezgrešnog začeća, a ona se 56 RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 46), 176. najprije okupljala oko drvenoga, a od 1766. mramornog oltara u 57 RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 46), 72–74. južnoj apsidi katedrale. Bratovština se ugasila 1821. godine. 58 NINA KUDIŠ, DAMIR TULIĆ, Glavni oltar u franjevačkoj crkvi 45 U pravokutnoj se oltarnoj niši izvorno od 1766. do 1798. godine u Zadru: značajna narudžba bratovštine Gospe od Karmela, u: najvjerojatnije nalazila za sada neutvrđena slika Djevice. Potom Umjetnost i naručitelji. Zbornik radova znanstvenog skupa „Dani ju je zamijenila stara čašćena ikona Bogorodice s Djetetom iz Cvita Fiskovića” održanog 2008. godine (ur. Jasenka Gudelj), Za- porušene crkve Svete Marije Velike te potom Svetog Donata. Na greb, 2010., bij. 58. katedralnom oltaru se nalazila od 1798. godine do restauracije 1958., te je od 1976. izložena u Stalnoj izložbi crkvene umjet- 59 HDA, 317. Matična knjiga umrlih 1754-1771 (Zadar-Sv. Stošija, nosti u Zadru. Ikona je izrađena u tehnici tempera na drvu i mikrofilm). prikazuje Bogorodicu s Djetetom (82,5 x 52,5 cm) te se datira u 60 HDA, 317. Matična knjiga umrlih 1754-1771 (Zadar-Sv. Stošija, sredinu 13. stoljeća. EMIL HILJE, u: EMIL HILJE, RADOSLAV mikrofilm). TOMIĆ, Slikarstvo. Umjetnička baština Zadarske nadbiskupije Bonetti A di 5. Aple. 1770 (ur. Nikola Jakšić), Zadar, 2006., 101. Prema Bianchiju, slika je Cattarina Moglie di Orazio Bonetti ritrovandosi nella Comne. 1670. bila prekrivena srebrnim okovom koji je dao načiniti za- Di S. M. Chiesa ed in casa di sua abitazione rese l’anima al Sigr. darski arhiđakon Valerio da Ponte. Ovo djelo mletačkog zlatara Iddio in età d’anni 64 in circa munita de SSmi. Sacramenti da također se nalazi u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti u Zadru. me D. Michele Cettina Canc.co e Curato di questa Metroplnà. Il RADOSLAV TOMIĆ, u: NIKOLA JAKŠIĆ, RADOSLAV TO- Cadavere é stato sepolto nella Chiesa delle Molto R. Mm. di S. MIĆ, Zlatarstvo, Umjetnička baština Zadarske nadbiskupije (ur. Marcella. Nikola Jakšić), Zadar, 2004., 255–256. 46 RADOSLAV TOMIĆ, Kiparstvo II. Umjetnička baština Zadarske nadbiskupije, Zadar, 2008., 185–187.

Najčitaniji članci istog autora / istih autora

1 2 > >> 

Slični članci

1-10 od 86

Također možete Započni napredno pretraživanje sličnosti za ovaj članak.