##plugins.themes.oapBasic.skip##
Revista de Historia del Arte Adriático Buscar

Nove spoznaje o korskim sjedalima u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Rabu

DOI 10.15291/ars.2923

##plugins.themes.oapBasic.downloadPdf##

Vol. 9 (2019)

##plugins.themes.oapBasic.openAccess##

##plugins.themes.oapBasic.articleMetrics##

  • 3 412 ##plugins.themes.oapBasic.abstractViews##
  • 1 248 ##plugins.themes.oapBasic.pdfDownloads##
  • 12 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsPerDay##
  • 164 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsThisMonth##
  • Ksenija Škarić Hrvatski restauratorski zavod
  • Vanesa Gjini Hrvatski restauratorski zavod
Istraživanja kasnogotičkih korskih sjedala koja je Hrvatski restauratorski zavod proveo 2018. godine u župnoj crkvi, negdašnjoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije u Rabu upućuju na postupan tijek gradnje klupa koji se odvijao u fazama, a dovršen je 1445. godine. Pored oblikovnih i tehničkih sličnosti između zadarskih i rapskih korskih sjedala, pripisanih rezbarskoj radionici Mateja Moronzona, na njima su zamijećene znatne razlike u koncepciji polikromije. Od dovršetka gradnje do danas korska sjedala u Rabu najmanje su dvaput planski preinačena. Obnova u drugoj polovini 17. stoljeća osobito je zanimljiva kao pokušaj modernizacije pojednostavljenjem oblika i uvođenjem novih elemenata koji su uvjerljivo integrirani. Kasnije preinake trajno su ostale istaknute kao strano tijelo.
Rab, cvjetna gotika, Matej Moronzon, korska sjedala, polikromija, konzervatorsko-restauratorska istraživanja
##plugins.themes.oapBasic.sections##
  1. Resumen
  2. BILJEŠKE

Ksenija Škarić – Vanesa Gjini Nove spoznaje o korskim Hrvatski restauratorski zavod sjedalima u crkvi Nike Grškovića 23 HR - 10000 Zagreb Uznesenja Blažene Djevice Marije u Rabu Prethodno priopćenje / Preliminary communication Primljen / Received: 16. 5. 2019. Prihvaćen / Accepted: 20. 6. 2019. UDK / UDC: 7.033.5:726.591](497.5)(210.7Rab) New Insights about the Choir Stalls 7.025:726.591](497.5)(210.7Rab)“20“ in the Church of the Assumption of 7.071Moronzon, M. DOI: 10.15291/ars.2923 the Blessed Virgin Mary in Rab

1. Drvena korska sjedala podignuta tijekom prve polovice 15. stoljeća u prezbiteriju Rab, korska sjedala, sjeverno krilo crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Rabu sastoje se od dvaju krila s po dvama (izvor: Hrvatski restauratorski zavod, Lj. Gamulin, 2015.) redovima sjedala, građenih kao osam istovjetnih ćelija međusobno odvojenih pregra- dama (sl. 1 i 2). Stražnji red sjedala natkriljen je visokim istakom bogato ukrašenim Rab, choir stalls, north wing arhitektonskim, vegetabilnim i figuralnim rezbarijama tipičnim za cvjetnu gotiku. Na 2. sjeveroistočnoj strani, pod zadnjim lukom arkade prezbiterija, smještena je još jedna Rab, korska sjedala, južno krilo odvojena klupa bez pregrada, a na jugoistoku izdvojeno biskupovo sjedalo s kojim (izvor: Hrvatski restauratorski je spojena još jedna klupa. Na zapadnim bočnim stranicama nalazimo izrezbarenu zavod, Lj. Gamulin, 2015.) godinu izrade (MCCCCXLV) te urezan monogram autora, a među četirima grbovima Rab, choir stalls, south wing pokrovitelja prepoznaju se oni rapskih patricijskih obitelji Nimira i Cernotta.1 Konzer- vatorsko-restauratorski radovi provedeni na korskim sjedalima 2018. godine usredo- točili su se prvenstveno na otkrivanje nepoznate prvotne polikromije te na arhivska i 3. Winfried Zimmermann, crtež tehnička istraživanja poduzeta radi prikupljanja podataka o njihovim obnovama.2 južnog krila korskih sjedala u Korska sjedala u prezbiteriju rapske župne crkve i negdašnje katedrale zapazio je Rabu, 1859. (izvor: RUDOLF Rudolf Eitelberger von Edelberg pri dokumentiranju spomenika u Dalmaciji 1859. EITELBERGER VON EDELBERG godine, provedenog u suradnji s arhitektom Winfriedom Zimmermannom, koji je /bilj. 2/, tabla II. Objavljeno s odobrenjem nakladnika) tom prilikom izradio i najstariji poznati crtež jednog krila (sl. 3). U knjizi Srednjo- vjekovni umjetnički spomenici Dalmacije (Die mittelalterlichen Kunstdenkmale Dal- Winfried Zimmermann, drawing of the south wing with the choir stalls matiens) von Edelberg je korska sjedala opisao kao venecijanski rad srodan klupama in Rab, 1859 u crkvi Frari i obilježen ugraviranom godinom 1445.3 Sličnost s korskim sjedalima

Uznesenja Blažene Djevice Marije u Rabu

4. T. G. Jackson, Arbe. Duomo. Sept. 1884., akvarel (izvor: Muzej grada Splita) T. G. Jackson, Arbe. Duomo. Sept. 1884, watercolour

u zadarskoj katedrali prvi ističe Thomas Graham Jackson, koji u putopisu Dalmatia, the Quarnero and Istria iz 1887. godine zapaža da je riječ o tipu venecijanskog stolar- skog rada koji se može naći po Dalmaciji.4 Njegov akvarel iz 1884. godine (sl. 4) pri- kazuje korska sjedala iz drugog očišta nego Zimmermannov, odnosno s jugoistoka iza ciborija.5 Premda sumarniji i manje detaljan, ustvari je pouzdaniji kao dokument tadašnjeg izgleda korskih sjedala jer ne uključuje proizvoljnosti kakve nalazimo u Zimmermannovu crtežu. Dagobert Frey u članku Der Dom von Arbe iz 1912. također spominje sličnost rapskih korskih sjedala s onima u zadarskoj katedrali, ali i trogirska drži vrlo bliski- ma, te ona u Poreču, u crkvama Sv. Marije i Sv. Franje u Zadru, u Hvaru i Lopudu.

Uznesenja Blažene Djevice Marije u Rabu

Prema njegovu sudu, tip sjedala široko je rasprostranjen u Dalmaciji, ali s ishodi- štem u Veneciji, čiji su tipični elementi niše i školjke iznad stražnjeg reda sjedala, sedlasti luk, kasnogotički prepleti lišća, vitičasto isprepletene pregrade te proroci koji izviruju iz cvjetnih čaški.6 Još više pojedinosti, donosi W. Von Schleyer u knjizi Arbe. Stadt und Insel. Ein Schatzkastlein der Natur und Kunst in Dalmatien iz 1914. godine, u kojoj objavljuje i osam fotografija korskih sjedala.7 Schleyerov je pogled „konzervatorski”, pogled tehnički potkovanog znalca: on zapaža tehničke detalje (premda možda ne uvijek točno),8 prepoznaje kasnije preinake, vidi sačuvane tragove pozlate, pa čak predlaže i rekonstruiranje fijala i figurativnih završetaka prema analogiji sa sjedalima u Za- dru i Trogiru. Njegovo uvjerenje da su na istaku visokih sjedala postojala poprsja, te ih je stoga opravdano rekonstruirati, temelji se na tezi da su sve tri umjetnine nastale prema istom predlošku i u istoj radionici (možda Andrije Alešija), koja je radila pod utjecajem venecijanske umjetnosti, ali uz ponešto provincijalne grubosti u izvedbi.9 Slično mišljenje, samo bez ograda, iznosi Vladislav Brusić u monografiji Otok Rab iz 1926. godine, kada piše da su korska sjedala izradili domaći, dalmatin- ski majstori, među kojima je Andrija Aleši.10 Sljedeće, 1927. godine, izlazi fotograf- ska monografija Ćirila Metoda Ivekovića Bau-und Kunstdenkmale in Dalmatien, VI: Die Inseln Rab-Hvar-Korčula u kojoj je reproducirano pet fotografija rapskih korskih sjedala.11 Ljubo Karaman posvetio je poglavlje svoje knjige Umjetnost u Dalmaciji. XV. i XVI. vijek korskim (kornim) sjedalima, kao davnoj tradiciji dalmatinskog primorja. Karaman piše da ih najviše potječe iz 15. stoljeća te da su izrađena u mletačkom kasnogotičkom kićenom slogu, ali kao djela domaćih majstora.12 Istražujući zadarsku arhivsku građu, Cvito Fisković prvi je povezao zadarska kor- ska sjedala s imenom venecijanskog rezbara Mateja (Andrijina) Moronzona, čime je dokazao da je on boravio i radio u Zadru. Između ostaloga, 1959. godine objavljuje dio dokumenta od 23. srpnja 1418. godine kojim se Moronzon obvezao zadarskom nadbi- skupu Luki iz Ferma i plemiću Tomi Petrici, zastupniku stolne crkve, napraviti drveni kor s nižim prednjim i višim stražnjim izrezanim, ukrašenim sjedalima, te s istaknu- tom nadbiskupskom stolicom, i to prema uzorku koji je predao nadbiskupu.13 Time su pripremljeni temelji za atribuiranje rapskih korskih sjedala Moronzonovoj radionici. Ivo Petricioli zamjećuje da je, uz pretpostavku da se klupe mogu pridružiti Moron- zonovu korpusu, vidljiv i udio pomoćnika slabije kvalitete.14 Premda trogirska korska sjedala rezbara Ivana Budislavića također drži vrlo srodnima, prednost ipak daje Mo- ronzonu zbog oblikovanja „boljih” proroka i Bogorodice koji su posve srodni Moron- zonovim arhivski potvrđenim skulpturama iz zadarske katedrale te zbog ugraviranog monograma (MTVS ANT), čiji se prvi dio može povezati s Matejevim imenom.15 U novije vrijeme djelatnost drvorezbarske obitelji Moronzon istraživala je Barba- ra Španjol Pandelo, koja je provela pomnu komparativnu analizu oblikovanja zadar- skih i rapskih korskih sjedala i zabilježila sličnosti i razlike u odabiru i oblikovanju pojedinih ornamenata.16

Prvotna polikromija Za razliku od trogirskih i zadarskih korskih sjedala, one u Rabu na prvi pogled nemaju nikakvog oslika, već samo poluprozirne smeđe do crne premaze koji im daju izgled starog ili petrificiranog drva. Međutim, kada su 1445. godine dovršena, rap- ska sjedala izgledala su posve drukčije nego danas, jer su se oslikana područja živih boja suprotstavljala plohama boje i teksture drva, koje su bile zaštićene samo lakom toplog tona. Danas je prvotna polikromija sačuvana tek fragmentarno, ali u nedo- statku drugih izvora i ti fragmenti iz prošlosti prenose važne podatke.

Uznesenja Blažene Djevice Marije u Rabu

S1 S2 S3 S4

S5 S6 S7 S8

J8 J7 J6 J5

J4 J3 J2 J1

5. Sjeverno krilo, rezbarije s donje Najveće iznenađenje konzervatorsko-restauratorskih istraživanja provedenih strane školjki i kose daščice različitih 2018. godine nisu bile tamno prebojene, a nekoć višebojne površine – takvo nam je oblika (izvor: Hrvatski restauratorski stanje poznato s drugih predmeta, uključivo s korskih sjedala u zadarskoj katedrali. zavod, M. Kamenar, 2018.) Upravo suprotno, iznenađuje što su neke površine ostale sačuvane u prvotnom ko- North wing, carvings on the underside loritu. Riječ je ponajprije o plohama s donje strane školjki, iznad sjedalica visokih of the shells and oblique laths of sjedala. Zasjenjene i skrivene frontalnom pogledu, one su ipak začuđujuće velike various shapes površine koje nikad nisu bile prebojene, dok na ostalim dijelovima nalazimo i do 6. sedam slojeva smeđih i crnih premaza kojima se nastojalo poništiti šarenilo i svesti Južno krilo, rezbarije s donje strane klupe na, barem u koloritu, suzdržan komad namještaja. Rezbarene prema istom školjki i kose daščice različitih oblika predlošku (sl. 5 i 6), te se površine na sjevernom i južnom krilu znatno razlikuju (izvor: Hrvatski restauratorski zavod, M. Kamenar, 2018.) u polikromiji. Na sjevernom krilu oslikane su tako da se izmjenjuje boja lakiranog South wing, carvings on the drva na kojem su crtežom istaknute žile i bordure lišća s plohama crvene i plavo- underside of the shells and slanted zelene boje (sl. 7).17 Crveno obojeni cvjetovi dodatno su ukrašeni crtežom, a veće laths of various shapes plavozelene plohe jednostavno ali efektno razigrane žutim točkicama. Gdjegod je

Uznesenja Blažene Djevice Marije u Rabu

7. izrezbaren niz naizmjeničnih zubaca, polja su naizmjenično obojena crveno i plavo- Sjeverno krilo, detalj s kosom daščicom i rezbarijom s donje zeleno. Kolikogod su ti dijelovi dobro sačuvani na sjevernom krilu, na južnom su, strane školjke (izvor: Hrvatski zbog korištenja vrste drva slabije trajnosti – topole – gotovo posve uništeni (sl. 8).18 restauratorski zavod, Lj. Gamulin, Jedina boja koju nalazimo na južnoj strani jest zelena, pa su i od nje sačuvani tek 2019.) ostatci (sl. 9). Stoga je moguće, premda ne i izvjesno, da su rezbarije s donje strane North wing, detail with a slanted školjki na južnom krilu, za razliku od onih na sjevernoj strani, bile monokromne. lath and carving on the underside Nadalje, činjenica da je istovjetni rezbareni ukras izrađen u drugoj vrsti drva te da of a shell se kolorit, a možda i koncept polikromije, na sjevernom i južnom krilu razlikuju, 8. upućuju na vjerojatnost da dva krila nisu rađena istovremeno. Južno krilo, detalj s kosom Donekle iznenađuje što biskupsko sjedalo nije mnogo bogatije oslikano od osta- daščicom i rezbarijom s donje lih, te se ističe uglavnom drukčijim izborom boja (sl. 10). strane školjke (izvor: Hrvatski restauratorski zavod, Lj. Gamulin, Općenito je sjeverno krilo bilo slikarski dorađenije od južnog. Ispod sadašnjih 2019.) smeđih i crnih premaza u poljima poleđinskih ploča visokog sjedala u bliskom South wing, detail with a slanted lath and carving on the underside of a shell

9. Južno krilo, prikaz prvotne polikromije na školjki i plohi ispod nje (crtež: V. Gjini, 2019.) South wing, depiction of the original polychrome decoration of the shell and the surface underneath

10. Biskupsko sjedalo, prikaz prvotne polikromije. A) na plohi ispod školjke, B) na poleđini s kosom daščicom (crtež: V. Gjini, 2019.) Episcopal seat, depiction of the original polychrome decoration: A) on the surface below the shell, B) in the back, with a slanted lath

Uznesenja Blažene Djevice Marije u Rabu

infracrvenom području vidljive su naslikane vinjete kojima su ravne plohe bile ukrašene (sl. 11). Nanesen na bijelu ili zelenu površinu, taj se crtež nalazio čak i ispod rezbarenih aplikacija, upućujući na to da je dovršen prije izrade i apliciranja rezbarija. Može se pretpostaviti da je konstrukcija sjevernog krila bila dovršena i slikarski urešena mjesecima, moguće i godinama, prije dovršetka i postavljanja ve- getabilnih aplikacija. Naime, da je to razdoblje trebalo biti kratko, ne bi bilo smisla ukrašavati površinu crtežom koji će uskoro biti pokriven.19 Vinjete ne nalazimo na južnom krilu, što ponovno navodi na zaključak da se oslikavanje južnog krila nije odvijalo istovremeno sa sjevernim. Imajući ove činjenice u vidu, držimo uvjerlji- vom pretpostavku da je izrada južnog krila započela poslije, ali je dovršena u kra-

11. Sjeverno krilo, poleđina visokog sjedala, snimak u bliskom IC području (1000 nm). ispod naknadnih premaza naziru se vitice (izvor: Hrvatski restauratorski zavod, Lj. Gamulin, 2019.) North wing, back of the high seat in the close IR field (1000 nm): tendrils are discernible below the subsequent coatings

Uznesenja Blažene Djevice Marije u Rabu

ćem roku te su aplikacije postavljene ubrzo po izradi konstrukcije. Toj hipotezi u prilog ide i činjenica da je upravo na južnom krilu, na njezinoj bočnoj stranici prema brodu crkve, istaknut natpis s godinom koja u pravilu označava dovršetak radova. Između polikromije zadarskih i rapskih korskih sjedala ima tehničkih sličnosti, ali su to općenitosti uobičajene za vrijeme nastanka. Naime, većina površina obojena je jednostavnim načinom, izravnim nanošenjem boje na drvo, dok je samo oslik fi- gura izveden klasičnom tehnikom tempernog slikarstva na dasci koje uključuje upo- trebu preparacije i polimentne pozlate. S druge strane, izbor pigmenata se razlikuje: u Rabu na plavozelenim površinama nalazimo smjesu malahita i azurita,20 a u Zadru je svjetloplava dobivena miješanjem ultramarina s olovnom bijelom, dok je zelena dobivena miješanjem auripigmenta s ultramarinom.21 Najuočljivija razlika u polikromiji zadarskih i rapskih korskih sjedala odnosi se na uljnu pozlatu koja se u Zadru nalazi obilno, na vegetabilnim ukrasima i grbovi- ma, dok u Rabu nije nađena. Naravno, moguće je da su tragovi pozlate sačuvani, ali nisu zapaženi tijekom istraživanja, ili da su postojali, ali su tijekom vremena izgu- bljeni. Međutim, u Rabu se na mnogim plohama, poput grbova i bočnih stranica prema brodu, pojavljuje jednolična i jarka crvena boja, pa se može zaključiti da je razigravanje kromatske kompozicije u krupnom planu zamišljeno više suprotstavlja- njem boje drva i jarke crvene nego kontrastom drva i pozlate. Može se pretpostaviti da su kipići anđelčića u molitvi koji se nalaze u nišama, poput onih u Zadru, imali pozlaćene haljine. Premda danas na njima ne nalazimo pozlatu, na zaključak da su bili polikromirani tradicionalnom višeslojnom tehni- kom, pa onda najvjerojatnije dijelom i pozlaćeni, navodi nas sačuvana dvoslojna kredna osnova koja se nanosi kad se želi postići vrlo glatka površina.22 Ovo je u skladu s Schleyerovom primjedbom da su figure u nišama nekoć bile pozlaćene, za koju ne znamo temelji li se na analogiji ili po sačuvanim tragovima pozlate koji su u međuvremenu izgubljeni. Schleyer također navodi da su poprsja bradatog muškarca sa svitcima na krajnjim (istočnim) pregradama obojena i djelomično pozlaćena, što također danas nije moguće vidjeti.23 Za razliku od poprsja biblijskih likova u Za- dru koji su bili oslikani i djelomično pozlaćeni, i to na preparaciji, proroci u Rabu koji se nalaze na pregradama između sjedala nemaju tragova polikromije. Pregrade su izrezbarene u orahovini,24 plemenitom i ukrasnom drvu koje je i ovdje, kao i u Zadru, korišteno za one rezbarije na kojima se većim dijelom ili u cijelosti trebala isticati ljepota lakiranog drva. Kako bi odabir drva bio primjeren te da bi se izbjegla nepotrebna rastrošnost, koncept polikromije morao je biti određen prije početka dr- vorezbarskih radova. Zbog slabe sačuvanosti oslika, nije moguće sa sigurnošću utvrditi je li polikromi- ju korskih sjedala u Zadru i Rabu izvela ista slikarska radionica, premda je više ar- gumenata protiv te pretpostavke. Ivan Petrov iz Milana, vjerojatni autor polikromije zadarskih korskih sjedala, ukrasio je poleđinu sjevernog visokog sjedala u Zadru šablonom. Ti šablonom naneseni cvjetovi i vitice mogu se prepoznati kao svojevr- stan slikarski potpis, jer su nalik onima koje nalazimo na odjeći figura „Ugljanskog poliptiha” koji Emil Hilje također pripisuje ovom slikaru.25 Oni, pak, nemaju ništa srodnoga viticama u Rabu koje su izvedene prostoručno, s karakterističnim kapljič- nim proširenjima na završetcima listova.

Preinake Pored preinaka kolorita jedna veća intervencija na korskim sjedalima zaslužuje posebnu pozornost, ponajprije zbog zanimljiva i uvjerljiva načina na koji su novi di- jelovi uklopljeni u cjelinu. U toj su obnovi oba krila korskih sjedala u sredini dobila ormariće koji su po svoj prilici postali nužni za učvršćenje stalaka (pultova) za lek-

Uznesenja Blažene Djevice Marije u Rabu

cionar ili antifonarij (pulpitum, leturin).26 Da ormarići ne potječu iz vremena grad- nje korskih sjedala može se zaključiti prema obliku uklada, koje su srodne onima na poleđinskoj drvenoj ploči menze ispod ciborija te prema poremećaju pravilnosti ćelija koje je umetanje ormarića izazvalo. Naime, kako su niska sjedala morala biti sužena da bi ukupna širina odgovarala širini visokih sjedala, rezbareni ukrasi na nji- ma su prekrajani i premiještani. Kako je drvena ploča koja zatvara menzu istovjetna izgledom i oblikovanjem detalja umetnutim ormarićima, uvjerljivo je zaključiti da je izvedena istovremeno i od iste stolarske ruke kao i oni. Menza ima inkrustirani mramorni antependij s prikazom sv. Kristofora, rad klesarskih radionica iz Rezzata koji se datira u drugu polovinu 17. stoljeća.27 Poleđinsku drvenu ploču mogli su in situ izvesti i domaći stolari, ali svakako u vrijeme montaže antependija. Stoga ovu prvu i najvažniju obnovu korskih sjedala smještamo u vrijeme njegova nastanka. Više je srodnih preinaka koje se mogu povezati s umetanjem ormarića i stoga držati dijelom iste obnove (sl. 12). Rezbarene pregrade nižih sjedala zamijenjene su ravnima, ali istovjetnog obrisa, dok su rezbareni češeri na vrhu stupića zamijenjeni jednostavnim žirovima. Zamijenjen je dio polukružnih naslona nižih sjedala, s tim da su korištene neznatno tanje daske (4,5 cm umjesto 5 cm).28 Te su preinake vjero- jatno izvedene zbog velikog stupnja oštećenja dijelova koji su nadohvat ruke i stoga najviše podložni habanju. Ipak, zamisao o zamijeni pohabanih dijelova jednostav- nijima, a sličnog obrisa, s konzervatorskog je gledišta iznimno zanimljiva i pomalo 12. nalikuje strujama 17. stoljeća koje je Anđela Horvat zamijetila u kontinentalnoj Hr- Crtež s označenim dijelovima vatskoj i nazvala „oživljenim smislom za arhaično”.29 Novi dijelovi, premda se jasno dodanima u prvoj i drugoj obnovi (izvor:Hrvatski restauratorski razlikuju od starih, uspješno su uklopljeni i ne nameću se pred gotičkim oblicima zavod, M. Kamenar, 2018.) jer se ne dodaju nove ornamentalne invencije, već se stari oblici reinterpretiraju na Drawing with marked areas that spretan i suzdržan način, uz razumijevanje i poštovanje zatečenoga. were added during the first and Drukčijeg su karaktera tokarene vaze koje su zauzele mjesto fijala na istacima second renovations visokih sjedala i u gornjem dijelu biskupskog sjedala. Ne samo da je riječ o posve

J8 J7 J6 J5 J4 J3 J2 J1

Prva obnova First renovation

Druga obnova Second renovation

Uznesenja Blažene Djevice Marije u Rabu

13. Pogled na svetište (izvor: Knjižnica Akademije likovnih umjetnosti, inv. br. 3361, J. Wlha, 1899.) View of the sanctuary

novom elementu nego se ističu pravilnošću poput industrijski proizvedene serije ele- menata na kojima nema odstupanja u dimenzijama i obliku. To se ne kosi samo s karakterom ručno rezbarenih gotičkih rezbarija već se razlikuje i od ranije zamije- njenih, pojednostavljenih završetaka stupova koji se ipak međusobno razlikuju ve- ličinom i u detaljima oblikovanja. Stoga, premda ostavljamo otvorenom mogućnost da vaze pripadaju istoj, prije spomenutoj obnovi, ipak smo skloniji vjerovati da je riječ o nešto kasnijoj restauraciji, i to prvenstveno zbog različita i manje senzibilna odnosa prema starini. U ovom se slučaju najbliža oblikovna srodnost može naći u metalnim ukrasima na kovanoj ogradi svetišta koji su slični tokarenim vazama, a gotovo identična oblika kao danas nepostojeći svijećnjaci s nižih sjedala, vidljivi na starijim fotografijama (sl. 13). Iz jedne još kasnije obnove potječu neogotički svijećnjaci koji se mogu vidjeti na akvarelu Thomasa Grahama Jacksona iz 1884. godine (sl. 4) te na fotografijama

Uznesenja Blažene Djevice Marije u Rabu

14. Pogled na svetište (izvor: Knjižnica Akademije likovnih umjetnosti, inv. br. 3360, J. Wlha, 1899.) View of the sanctuary

Josepha Wlhea iz Knjižnice Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu iz 1899. (sl. 13 i 14),30 fotografijama Stanisława Noworyte iz Schneiderova fotografskog arhiva iz 1930. godine, te u prije spomenutim publikacijama Schleyera (1914.), Brusića (1926.), Ivekovića (1927.) i Karamana (1933.). Ti plošno oblikovani svijećnjaci po- stavljeni su u gustom rasporedu po cijeloj dužini klupa, na biskupko sjedalo, pa čak i na kapitele stupova u brodu crkve te se može pretpostaviti da je osvjetljenje prostora prije elektrifikacije bilo odista dramatično. Na crtežu Winfrieda Zimmermanna iz 1859. godine (sl. 3) nije prikazan istak iznad visokih sjedala, pa ne znamo jesu li u to vrijeme svijećnjaci već bili postavljeni.31 Najveće preinake doživjela su izdvojena sjedala. Klupi uz biskupsko sjedalo do- dana je bifora, a sjeveroistočnom izdvojenom sjedalu trifora, te su obje natkrivene.32 Također, u dvije faze sa stražnje strane korskih sjedala nadograđeni su zatvoreni ormari. Ormari s ukladama omeđenim profiliranim letvicama dodani su sa stražnje strane obaju krila, a iznad južnog krila poslije je dodan i gornji nivo sanduka, izve- den tanjim daskama i jednostavnije, bez profilacija. Arhivski izvori osvrću se na stanje korskih sjedala, ali ne donose pouzdane po- datke o provedenim obnovama. Jedna je restauracija gotovo sigurno uslijedila nakon što je biskup Dujam Zeno prilikom vizitiranja katedrale 1724. godine naložio da se na koru poprave sjedala za kanonike i prebendare,33 ali ne znamo opseg te interven- cije. Vjerojatno je riječ o učvršćivanju i zamjeni pojedinih dijelova te o prebojivanju, odnosno lakiranju klupa. Zanimanje Središnjega povjerenstva za umjetničke i povijesne spomenike u Beču za rapske spomenike vidljivo je u nizu izdanja Mitteilungena der K.K. Zentral-Kom- mission für Denkmalpflege, ali se čini da nije urodilo stručnom obnovom korskih sjedala. U Dalmatinskim spisima 1910. godine sjedala se spominju kao srodna zadar- skima te u jako lošem stanju i barbarski restaurirana.34 Pretpostavljamo da se zadnji komentar ne odnosi toliko na dobro integriranu restauraciju iz 17. stoljeća koliko na kasnije obnove, osobito na dodatak nametljivih svijećnjaka koji su posve izmijenili gornji obris klupa.

Uznesenja Blažene Djevice Marije u Rabu

U župnoj kronici koja se čuva u Župnom uredu u Rabu i u opsežnoj Kronici sa- mostana u Kamporu koju je vodio fra Odorik Badurina spominju se različiti poprav- ci u katedrali, ali se izrijekom ne spominje restauriranje korskih klupa. Tako se, pri- mjerice, navodi da su 1748. godine zabilježeni stolarski radovi u sakristiji (izrada or- mara, sjedala i klecala),35 dok 1919. godine „obojadisaše kolone i kapitele – uljem”.36 Opsežne obnove crkve izvedene su između 1933. i 1935. godine37 i ponovno tijekom 60-ih godina 20. stoljeća .38 Interes i briga za rapske umjetnine intenziviraju se nakon 1964., kada su „prema naredbi preč. Ordinarijata br. 520 od 1. VI 1964., trebale biti popisane umjetnine”, pa je nakon evidencije uslijedilo i restauriranje pojedinih pred- meta.39 U siječnju 1977. godine Kronika bilježi popravak klupa koje su „već imale slabi izgled”. „Klupe su oblanjane i premazane lakom za pod”, što su izveli Duttelo Bura i Kaštelan Jozo.40 Ova se bilješka vjerojatno ne odnosi na korske klupe, već 15. klupe u brodu ili u kapelama, jer bi tragovi blanjanja bili zapaženi u restauratorskim Visoko sjedalo, detalj; veliki vegetabilni ukrasi u rombovima istraživanjima. Međutim, izvjesno je da su korska sjedala relativno nedavno prema- zamijenjeni su manjima, a zana tamnom lazurom koja je još ljepljiva, a stražnja je strana prebojena ružičasto. sferni ukrasi u središtu školjki Promjene nastale što uslijed krađa i propadanja, što kao posljedica manjih za- maskeronima (izvor: Hrvatski hvata obnove, mogu se tijekom 20. stoljeća pratiti uglavnom zahvaljujući fotografi- restauratorski zavod, Lj. Gamulin, 2015.) jama. Uklonjen je niz neogotičkih svijećnjaka s viših te svijećnjaci s pregrada nižih sjedala. Maskeroni su premještani, a figurice anđela u molitvi dijelom pokradene, High seat, detail; large vegetal nakon čega su ispražnjene niše ispunjavane gipsanim kipićima i drvenim skulpturi- ornaments in rhombuses have been replaced by smaller ones, and the cama Uskrslog Krista.41 Nedostajuće rezbarije na poleđinama visokih sjedala ispu- spherical ornaments in the centre of njene su manjima koje su premještene s donjih, manje zamjetnih dijelova klupa, te shells by masquerons su postavljene na nove ploče (sl. 15).

Uznesenja Blažene Djevice Marije u Rabu

Zaključci S obzirom na logiku procesa gradnje može se zapaziti da dva krila korskih sjedala u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Rabu nisu podizana usporedno. Tako- đer, čini se da je gradnja sjevernog sjedala trajala duže vrijeme, dok za južno to nije moguće utvrditi, ali se može pretpostaviti da je rad na njemu započeo poslije i do- vršen brže. U prvotnoj polikromiji najizrazitije je suprotstavljanje boje drva i žarko crvenih ploha, ali uz jednobojne plohe nalazimo i jednostavne crteže. Polikromija se u karakteru i materijalima razlikuje od one koju nalazimo na srodnim korskim sjedalima Mateja Moronzona u zadarskoj katedrali i koju je moguće pripisati Ivanu Petrovu iz Milana. Kasnije su klupe višekratno jednobojno prebojene smeđim i cr- nim tonovima. Od većeg broja kasnijih preinaka najzanimljivija je obnova u kojoj su neki dijelovi klupa pojednostavljeni slijedeći obrise zatečenih ukrasnih rezbarija, a dodani su i ormarići za notne stalke. Prema oblikovanju tih novopridodanih dijelova moguće je obnovu smjestiti u drugu polovinu 17. stoljeća.

Uznesenja Blažene Djevice Marije u Rabu

BILJEŠKE

1 Godina 1445. istaknuta je na čeonoj (zapadnoj) strani južnog kri- 12 LJUBO KARAMAN, Umjetnost u Dalmaciji. XV. i XVI. vijek, Za- la sjedala, ispod lika Bogorodice. Na istoj strani ispod Bogorodice greb, 1933., 146–147. grb je obitelji Cernotta. Monogram autora urezan je na čeonoj 13 CVITO FISKOVIĆ, Zadarski sredovječni majstori, Split, 1959., (zapadnoj) strani sjevernog krila korskih sjedala, ispod lika ar- 78–79, 174–175. Ivo Petricioli isti ugovor objavljuje u cijelosti kanđela Gabrijela. Na istoj strani nalazi se grb obitelji Nimira. 1972. godine. IVO PETRICIOLI, Umjetnička obrada drveta u Za- Na južnom krilu sjedala na zadnjoj pregradi s vanjske strane prema dru u doba gotike, Zagreb, 1972., 121. apsidi treći je grb sličan grbu obitelji Cernotta. Podijeljen je na pola, ali je motiv u gornjem dijelu namjerno oštećen te stoga nečitljiv. Na 14 IVO PETRICIOLI, Zapažanja o drvenoj gotičkoj skulpturi u bočnoj zapadnoj stranici sjeverne izdvojene klupe, u donjem dijelu, Rabu, u: Rapski zbornik, Zagreb, 1987., 313–319. nalazi se veći grb u kružnici, nepoznate pripadnosti. 15 IVO PETRICIOLI (bilj. 14), 316. 2 Konzervatorsko-restauratorska istraživanja provele su u Hr- 16 BARBARA ŠPANJOL PANDELO, Prilog poznavanju djelovanja vatskom restauratorskom zavodu Ksenija Škarić i Vanesa Gjini. Mateja Andrijina Moronzona, Ars Adriatica, 6 (2016.), 103–120. Pored restauratorskih istraživanja, provedena su također istraži- Ista autorica prva je skrenula pozornost na loše stanje korskih vanja arhivske građe te pregled starije fotografske dokumentaci- sjedala u Rabu, i to na znanstvenom skupu Svetišta dalmatinskih je. Tijekom istraživanja in situ uzeti su uzorci materijala koji su katedrala: rješenja u prošlosti i izazovi obnove održanom 27. – 28. analizirani u Prirodoslovnom laboratoriju Hrvatskog restaura- rujna 2013. u Splitu i Trogiru u organizaciji Međunarodnog insti- torskog zavoda. Stratigrafsku analizu provela je Marijana Jelinčić, tuta za restauriranje povijesnih i umjetničkih predmeta IIC – Hr- analize vrste drva Margareta Klofutar, a identifikaciju pigmenata vatske grupe i Instituta za povijest umjetnosti – Centra Cvito Fi- Domagoj Mudronja i Ena Topalović. Detaljne arhitektonske pla- sković, što je poslije rezultiralo konzervatorsko-restauratorskim nove iscrtane na temelju mjerenja dijelova korskih sjedala i foto- istraživanjima i konzerviranjem klupa. grafija izradila je Maja Kamenar. 17 Plavozelena boja smjesa je azurita i malahita, a crvena je cinober. 3 RUDOLF EITELBERGER VON EDELBERG, Srednjovjekovni HRZ, Laboratorijsko izvješće br. 224/2018. umjetnički spomenici Dalmacije u Rabu, Zadru, Ninu, Šibeniku, 18 HRZ, Laboratorijsko izvješće br. 230/2018. Trogiru, Splitu i Dubrovniku, (ur. Milan Pelc), Zagreb, 2009., 42. (Riječ je o prijevodu dopunjenog izdanja iz 1884. godine. Die 19 Na korskim sjedalima u zadarskoj katedrali također ispod rezba- mittelalterlichen Kunstdenkmale Dalmatiens prvi je put objavljen rije nalazimo polikromiju, ali je tamo riječ o jednobojnim plo- 1861. godine.) hama bez crteža. BARBARA ŠPANJOL PANDELO – KSENIJA ŠKARIĆ, Korske klupe u zadarskoj katedrali sv. Stošije, Portal. 4 THOMAS GRAHAM JACKSON, Dalmatia, the Quarnero and Godišnjak Hrvatskog restauratorskog zavoda, 5 (2014.), 81–96, 83. Istria, vol. II, 1887., 218. 20 Azurit i malahit često dolaze zajedno u mineralu koji može biti 5 Akvarel se mogao vidjeti na izložbi „Thomas Graham Jackson – vrlo dekorativan dvobojni poludragi kamen. akvareli iz zbirke Muzeja grada Splita” u splitskoj Galeriji Diokle- cijan, organiziranoj u sklopu znanstvenog skupa „Thomas Gra- 21 BARBARA ŠPANJOL PANDELO – KSENIJA ŠKARIĆ (bilj. 19), 88. ham Jackson u Istri i Dalmaciji” (Institut za povijest umjetnosti 22 Donji debeli sloj sadržava gips i olovnu bijelu, a gornji tanki samo – Centar Cvito Fisković, 22. – 25. 11. 2017.). olovnu bijelu. HRZ, Laboratorijsko izvješće 371/2018. 6 DAGOBERT FREY, Der Dom von Arbe, Allgemeine Bauzeitung, 23 WILHELM VON SCHLEYER (bilj. 7), 83. 3 (1912.), 88–96. 24 HRZ, Laboratorijsko izvješće br. 230/2018. 7 WILHELM VON SCHLEYER, Arbe. Stadt und Insel. Ein Schatzkastlein der Natur und Kunst in Dalmatien, Wiesbaden, 25 EMIL HILJE, Zadarski slikarski krug u drugoj četvrtini 15. sto- 1914.; Schleyer, profesor na Visokom tehničkom učilištu u ljeća, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 29/1 (1990.), 33–48; Hannoveru, u Rab je putovao 1910., 1912. i 1913. Rukopis je obja- EMIL HILJE, Gotičko slikarstvo u Zadru, Zagreb, 1999., 94–110. vio u Zeitschrift für Architektur und Ingenieurwesen 1913. i 1914., 26 Sada su na njihovim mjestima barokni svijećnjaci, ali rupe na te ga proširio u spomenutom izdanju. vrhu i pregradama ormarića upućuju na to da su trebale držati 8 Schleyer drži da su klupe izrađene u hrastovini. W. VON SC- teži predmet učvršćen na dugačkoj motci. HLEYER (bilj. 7), 81. Mikroskopskim analizama provedenim 2018. 27 MILJENKO DOMIJAN, Rab. Grad umjetnosti, Zagreb, 2007., 106. godine ustanovljeno je nekoliko vrsta drva, ali ne i hrastovina. 28 Razlika u debljini vjerojatno je slučajna, odnosno korištena je do- 9 WILHELM VON SCHLEYER (bilj. 7), 81–86. stupna građa. Ti su noviji nasloni nešto uži, a zasječeni ukras na 10 VLADISLAV BRUSIĆ, Otok Rab. Geografski, historijski i umjet- bokovima je uzak i ravan, a ne polukružno zaobljen. nički pregled sa ilustracijama i geografskom kartom Kvarnera i 29 ANĐELA HORVAT, Između gotike i baroka. Umjetnost kontinen- Gornjeg primorja, Rab, 1926., 153. talnog dijela Hrvatske od oko 1500. do oko 1700., Zagreb, 1975., 11 ĆIRIL METOD IVEKOVIĆ, Bau-und Kunstdenkmale in Dal- 117–128. matien, VI: Die Inseln Rab-Hvar-Korčula (Arbe-Lesina-Curzola), 30 Joseph Wlha (1842. – 1918.) kao dopisni član Središnjega povje- Wien, 1927., 4, 6 - 7. renstva za umjetničke i povijesne spomenike u Beču na putovanju

Uznesenja Blažene Djevice Marije u Rabu

Dalmacijom fotografirao je našu graditeljsku i arheološku bašti- 34 Hrvatski državni arhiv, HR-HDA-958 – Carski kraljevski ured za nu, a fotografiranje 1899. godine vjerojatno je bilo povezano s zaštitu spomenika kulture. Dalmatinski spisi (fond), kutija 3 (11) kampanjom snimanja dalmatinske baštine i izlaganja na svjetskoj Mappe 2, 5076/2010, N 381, Zadar, 19. kolovoza 1910. „Il coro in izložbi. URL = http://www.alu.unizg.hr/alu/cms/front_content. legno intagliato dal XV secolo, simile di forma, non di grandezza, php?idart=1862 (13. 8. 2018.) Zahvaljujemo Žani Matulić Bilač i a quello del Duomo di Zara, e in pessimo stato di conzervazione Franku Ćoriću koji su nas upoznali s ovim izvorom. e subì barbari restauri.” 31 Iz istog su razloga vaze nacrtane kao tokarene u punom volume- 35 Arhiv Samostana sv. Bernardina u Kamporu, Kronika samostana nu, a ne reljefno. Zimmermannov crtež pokazuje i druge slobod- u Kamporu, III, 266, II-1/5. Vidi također: BOJAN GOJA, Pietro ne interpretacije. Niska sjedala imaju osam sjedalica, ali visoka Sandrioli indorador iz Venecije i drvene oltarne pale u Rabu i Ši- samo sedam, premda ih je ustvari jednak broj. Svi vrhovi stupića beniku, Ars Adriatica, 3 (2013.) 159–174, 173. Sakristijski namje- niskih sjedala prikazani su kao glatki, jednostavni žirovi, premda štaj iz ovog doba nije sačuvan pa ne pruža mogućnost usporedbe. je krajnji uz brod bio zadržan u negdašnjem, razvedenom obliku 36 Arhiv Samostana sv. Bernardina u Kamporu, Index kronike Kam- češera. Njihove baze i pregrade između niskih sjedala na crtežu por, 355. su prikazane bogato rezbarene, iako su istovremeno s češerima zamijenjene jednostavnijim oblicima. 37 Župni ured Rab, Cronicon župe Rab, bez broja stranice; Arhiv Sa- mostana sv. Bernardina u Kamporu, Index kronike Kampor, 355. 32 Petricioli drži da su ove preinake po karakteru srodne neogotič- kim ukrasima (svijećnjacima). IVO PETRICIOLI (bilj. 14), 313. 38 Župni ured Rab, Cronicon župe Rab. Ovo je vrlo teško utvrditi samo s fotografija, a svijećnjaci više ne 39 Župni ured Rab, Cronicon župe Rab. postoje. 40 Župni ured Rab, Cronicon župe Rab, bez broja stranice. 33 „Ordinavit ut in choro repparentur sedilia canonicorum et man- 41 Petricioli spominje dva kipića Krista, ali je sada sačuvan samo sionariorum.” Rab: Arhiv b. n. biskupije, X, 78, 79; također Arhiv jedan. IVO PETRICIOLI (bilj. 14), 316. Samostana sv. Bernardina u Kamporu, Odorik Badurina, Kronika samostana u Kamporu, III, 237, 16/5.

Artículos similares

1-10 de 27

También puede Iniciar una búsqueda de similitud avanzada para este artículo.