Skip to content
Revista de Historia del Arte Adriático Search

Radical Enformel in the Oeuvre of Ivo Gattin and Eugen Feller

DOI 10.15291/ars.538

Download PDF

Vol. 6 (2016)

Open access

Article metrics

  • 3 412 Abstract views
  • 1 248 PDF downloads
  • 12 Downloads per day
  • 164 Downloads this month
  • Ješa Denegri independent researcher, dr. Ivana Ribara 113/III, Belgrade, Republic of Serbia nepostojeci262@gmail.com Corresponding author

The paper focuses on Ivo Gattin and Eugen Feller as prominent figures in the so-called “radical Enformel”, an artistic trend in Croatian painting during the late 1950s and early 1960s. Besides them, the representatives of radical Enformel include Vlado Kristl, Marijan Javšovar, and Đuro Seder, who likewise participated in the exhibition Informel 1956-1962 at Nova Gallery in 1977. The theoretical platform for this trend in painting was found in hypotheses presented in the influential text “Materia, tecnica e storia nell’informale” (1959) by the Italian artcritic Giulio Carlo Argan, which were adapted to the specific Croatian circumstances and examples.

Enformel, Cold War, “radical Enformel”, Ivo Gattin, “New Material”, Eugen Feller, “Malampije”
Sections
  1. Abstract
  2. Bilješke

The paper focuses on Ivo Gattin and Eugen Feller as prominent figures in the so-called “radical Enformel”, an artistic trend in Croatian painting during the late 1950s and early 1960s. Besides them, the representatives of radical Enformel include Vlado Kristl, Marijan Javšovar, and Đuro Seder, who likewise participated in the exhibition Informel 1956-1962 at Nova Gallery in 1977. The theoretical platform for this trend in painting was found in hypotheses presented in the influential text “Materia, tecnica e storia nell’informale” (1959) by the Italian art critic Giulio Carlo Argan, which were adapted to the specific Croatian circumstances and examples.

1. Ivo Gattin, Blokovi No 2, 1956., brusni lak, pigment, vosak, pijesak, platno, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb Ivo Gattin, Blocs No 2, 1956, sanded lacquer, pigment, wax, sand, canvas, Museum of Contemporary Art Zagreb

Ješa Denegri: Radikalni enformel Ive Gattina i Eugena Fellera Ars Adriatica 6/2016. (231-240)

mjesto u hrvatskoj umjetnosti druge polovice 20. stoljeća, Dok će za Gattinovu prvu samostalnu izložbu 1956. s posebnom pionirskom ulogom upravo u sklopu radi- kasnije odani mu pratilac Radoslav Putar oprezno zapi- kalnoga enformela. Gattin je Salonu ULUH-a u Zagrebu, sati da „veći dio radova koje Gattin upravo sada izlaže travnja 1956. i prosinca 1957. priredio dvije samostalne još uvijek pripada nadrealizmu”22, spominjući kao ta- izložbe, gdje će na ovoj potonjoj prikazati svoje rane en- dašnje umjetnikove uzore Tanguya i Tamaya, za drugu, formelne (anti)slike, uz potporu kritičara Radoslava Pu- s kraja 1957., isti će kritičar proročki ustvrditi kako ona tara17 i Matka Meštrovića.18 No, ne uspijevajući se održati predstavlja „u našim likovnim okolnostima novi da- na domaćoj umjetničkoj sceni s takvim poimanjem sli- tum”.23 Pri obrazlaganju ove tvrdnje, za Gattinove rane karstva, prije iz osnovnih egzistencijalnih razloga nego enformelne slike iz 1956./57. Putar će navesti sljedeće zbog stjecanja navodne međunarodne umjetničke repu- argumente: tacije, bit će prinuđen 1963. otići u inozemstvo, konkret- no u Milano, gdje ostaje do konačnog povratka u Zagreb „Napustio je tradicionalnu tehniku, hrabro se 1970. godine. Za života, prva retrospektivna izložba bit suprotstavio normativima ugodnih, prijatnih će mu priređena u Galeriji Nova 197819, druga, posmrt- kvaliteta klasičnog lijepog... Tako je stao upotre- no, u Muzeju suvremene umjetnosti 1992.20 U sastavu bljavati materijale, kojih nema u starim platnima: drugih Jugoslovenskih dokumenata u Sarajevu 1989. bit vosak, lim, pijesak, sirove pigmente... To su ne- će uvršten među četvoricu povijesnih prethodnika koji- sentimentalne životom nabijene pjesme u mate- ma su posvećene samostalne izložbe.21 rijalima koji postoje i traju u našoj civilizaciji. To

2. Ivo Gattin, Crvena površina s dvije usjekotine, smola, pigment, juta, 1961., Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb Ivo Gattin, Red Surface with Two Fissures, 1961, resin, pigment, jute, Museum of Contemporary Art Zagreb

je poezija bîtka tvari, ’mrtve’ materije koja ne po- znaje sreću ljudske smrti. Nerazdvojnost pijeska, bijesno fermentiranje trulih smola, cvat oblika kojim se stari lim opire nestanku, veličina stabil- nosti zida, vegetiranje starih zahrđalih žica – to su izvori Gattinove invencije i o tom nam kazuje svoja uzbuđenja”.24

Ali osim iskazivanja osobnih dubinskih uzbuđenja, morali su postojati i neki vanjski poticaji što su Gatti- na mogli ohrabriti pri ubrzanom sazrijevanju njegovih operativnih sposobnosti, a to su zacijelo umjetnikova ažurna poznavanja pojedinih zbivanja s tada aktualne međunarodne umjetničke scene. Naime, Gattin je posje- tio 28. bijenale u Veneciji 1956. gdje je mogao zamijetiti, između ostalih, umjetnike poput Pollocka, De Koonin- ga, Tobeya i Klinea u paviljonu Sjedinjenih Američkih 3. Ivo Gattin, Bez naziva, 1962., kombinirana tehnika, kolekcija Tiho- Država, Burrija, Corpore, Consagre, Morenija, Morlotti- mir Jukić ja, Prampolinija, Vedove u talijanskom paviljonu, te ci- Ivo Gattin, Untitled, 1962, combined technique, Tihomir Jukić Collection jelu ekipu vodećih predstavnika španjolskoga enformela što su je činili Canogar, Feito, Millares, Saura, Tàpies, Tharrats. Valja dodati kako je Putar u svom osvrtu na rom na ton, boju i crtež, ništa nas ne priječi da ga venecijanski Bijenale 1956.25 izdvojio upravo Burrija, a prevladamo i s obzirom na materijal”.26 s obzirom na tadašnje poznanstvo Putara i Gattina nije isključeno da su oni mogli razmijeniti svoje dojmove s U slikama s kraja pedesetih i početkom šezdesetih ove, tada jedine, našim umjetnicima i kritičarima lako Gattin je dalje razradio svoja praktično i teorijski ute- dostupne smotre međunarodne suvremene umjetnosti. meljena početna polazišta. Odstranio je posljednje tra- U drugoj polovici 1956. Gattin radi tri slike (Blokovi, gove kompozicijskih punktova kako bi prostor, u slika- Smeđa masa, Crna vertikalna površina) u mješavini ulja, ma poput Ljubičaste površine s plavim i Crvene površine voska i brusnoga laka, a tijekom 1957. narednih osam u s pukotinama, tretirao kao potpuno ujednačenu plohu. srodnim materijalima i istovjetnom izvođačkom postup- Osjetio je da ga kvadratni i pravokutni oblik slike spu- ku. Pri tome, bitno je spomenuti kako on istodobno s tava i navodi na neželjene recidive geometrijske forme, operativnom praksom razvija i vlastitu teorijsku reflek- kako bi u jednoj od ključnih slika svoga opusa, u Crve- siju sažetu u spisu Novi materijal iz kojega vrijedi navesti noj površini sa dvije usjekotine iz 1961., razorio njezin slijedeće odlomke: standardni format i kao gradivo slike zadržao sjedinje- nje pigmenta i smole nanesene na grubo platno, sve to „Umjetnikovo htijenje, intimni sadržaj njegovog polijevao je benzinom i potom palio, postupajući tako opusa inovirao je materijal. Postupak s materija- sve dokle je takva materija odolijevala tom razornom lom potpuno se asimilirao sa intimnim sadrža- činu i zaustavljajući ovaj postupak tik do trena u koje- jem opusa”. mu bi ostatak materije definitivno mogao biti pretvoren u pepeo. I dalje: Radni postupak, ponašanje u tijeku rada, jednom ri- ječju djelovanje umjesto samog završnog stanja djela – „Zabune koje su rezultirale pasivnošću u odnosu to jest suština Gattinova umjetničkoga izričaja u jezič- na materijal treba ukloniti, jer je jedan od aksio- nim svojstvima radikalnoga enformela. Svoje (anti)slike ma slikarskog stvaralaštva da slikar ima potpunu Gattin je radio na tlu, u otvorenom prostoru susjednoga vlast nad materijalom i njegovim izborom. Ako dvorišta, umjesto u atelijeru, kako bi izbjegao potenci- je materijal aktivan element, koji ima uticaja na jalnu opasnost da plamen letlampe otet kontroli even- akt stvaranja, tada on može biti bilo koji materi- tualno zahvati okolne predmete. Čin nastanka takova jal što ga slikar može podvrgnuti svome htijenju. djela odvijao se uz dinamične kretnje cijelog umjetni- Ako smo u sebi prevladali stav tradicije s obzi- kova tijela, dok se čin slikanja obavlja zahvatima u mje-

Ješa Denegri: Radikalni enformel Ive Gattina i Eugena Fellera Ars Adriatica 6/2016. (231-240)

ri slikareve ruke. Postoje snimci kako Gattin materiju mjesto. Malampije su prvi put prikazane siječnja 1962. na nanosi i potom pali negdje u prirodi, pri čemu su za umjetnikovoj samostalnoj izložbi u Studiju G (pod kojim razumijevanje prave naravi njegove umjetnosti ti snim- se nazivom, zapravo, krije skromna radionica za opremu ci jednako uvjerljivi i neophodni koliko je to i izrav- slika i prodaju slikarskoga pribora Šira u Preradovićevoj no promatranje završenih djela. Tek, dakle, u jedinstvu ulici u Zagrebu) na poziv pripadnika skupine Gorgona trajanja operativnoga procesa i konačnih rezultata toga koji su Fellera mogli zapaziti na njegovoj prvoj samostal- procesa u objektima slika bit će moguće postići punu noj izložbi u Klubu mladih 1959. godine. Prvi osvrt na spoznaju bitnih osobina Gattinova (anti)slikarstva i Fellerovu spomenutu izložbu u Studiju G pisao je tada problemskih doprinosa njegova radikalnoga enformela također mladi kritičar Želimir Koščević koji je u tekstu hrvatskoj umjetnosti ranoga poratnoga razdoblja. protkanom potporom i zamjerkama, između ostaloga, iznio slijedeće opaske:

Eugen Feller „Ciklus od osam slika Malampija nema vidljivog početka ni kraja, hermetski je zatvoren. Traženja U sklopu radikalnoga enformela i u ukupnom opusu mladog slikara (star 20. god.) nalaze se već sada Eugena Fellera ciklusu Malampije pripada vrlo istaknuto izvan sfere likovnog. Čini se da on počinje gdje su

4. Eugen Feller, Malampija, 1961., kombinirana tehnika, Galerija umjetnina, Split Eugen Feller, Malampija, 1961, combined technique, Museum of Fine Arts Split

u Galeriji Nova 1977, Jugoslovensko slikarstvo šeste dece- nije u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu 1980. i Apstraktne tendencije u hvatskoj umjetnosti 1951-1961. u Modernoj galeriji 1981. godine. Na porijeklo i značenje pojma Malampije u Fellerovu slikarstvu prvi je ukazao Dubravko Horvatić u spomenu- tom osvrtu na umjetnikovu izložbu u Studiju G 1962., no tek odnedavno s time u vezi ponuđeno je pobliže objaš- njenje. Naime, po vlastitom svjedočenju, Feller je na taj pojam naišao u romanu francuske spisateljice Nathalie Sarraute Portret nepoznatog, objavljenog u prijevodu u Novom Sadu 1960., u čijem se tekstu nalazi sljedeća rečenica: „Ona je sigurno volela to: njihovo veliko dno Malampiju”. U nastavku ovoga teksta isti se pojam još jednom spominje u narednom podužem navodu:

„Mora biti da su, i ona i stari, uživali u tome, obo- je zatvoreni tamo, bez želje da iziđu, ušmrkavajući svoja sopstvena isparenja, toplo ušuškani na svom velikom dnu Malampiji. Ta reč kao da ih malko golica, draži, kao da je otvorila nešto u njima, po- krenula neku oprugu, nešto kao da se otkačilo, oči im blistaju – visoki mršavi mladić koji liči na pajaca bez kostiju, zavalio se, njegovi dugački pre- kršteni prsti stežu mu šiljato koleno, mršave noge mu se prepliću, usna mu se posuvraća iznad izbo- 5. Eugen Feller, Žuta površina, 1961., kombinirana tehnika, privatna zbirka Eugen Feller, Yellow Surface, 1961, combined technique, private collection čenih očnjaka, što liče na dve male kuke, izgleda kao da dahće”.

mnogi stali... Radi se o negaciji slike, o stvaranju Pojam Malampija iz navedenoga pasusa u prijevodu antilikovnog djela”.27 teksta Nathalie Sarraute dopunjen je napomenom na dnu iste stranice, gdje se pobliže razotkriva puno značenje U osvrtu pak Dubravka Horvatića na istu izložbu, o ključnoga pojma: Malampijama zapisano je:

„To su kvadratni formati jute, pigmentirani, palje- ni i zgužvani, u kojima dominiraju senzacije zgu- snutih masa, nabora i raspuklina. Agresivnost na- bora negira plohu, pa možemo govoriti o reljefno- sti kadra. Jednostavnost prostora koja je ostvarena kromatskim sredstvima i njegov tok izvan granica formata, u koordinaciji sa spomenutim reljefom nalaže oslobađanje od kadra. Feller taj problem nastoji rješiti zidnom skulpturom”.28

Uslijedit će nedugo potom Fellerova samostalna izlož- ba u Klubu mladih arhitekata u Beogradu 1963. poslije koje slijedi umjetnikovo naglo napuštanje Malampija, 6. Eugen Feller, Malampija, 1962., gips, boja, vl. Muzej suvremene odustajanje od enformela i prelazak na drugačije umjet- umjetnosti, Zagreb ničke koncepcije. Prve povijesne revalorizacije Malam- Eugen Feller, Malampija, 1962, plaster, paint, gips, Museum of Contem- pija bit će obavljene na izložbama Informel 1956-1962. porary Art Zagreb

Ješa Denegri: Radikalni enformel Ive Gattina i Eugena Fellera Ars Adriatica 6/2016. (231-240)

7. Eugen Feller, Malampija, 1962., kombinirana tehnika, platno, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb Eugen Feller, Malampija, 1962, combined technique on canvas, Museum of Contemporary Art Zagreb

„Ovaj izraz uzet je iz Židove reportaže Zatoče- stano jadikovala i preklinjala da je vrate na ’nje- nica iz Poatjea, u kojoj Žid priča o slučaju jedne no veliko drago dno Malampiju’. To ime beše ona žene koju je brat čitavog života držao zatočenu sama izmislila”.29 u jednom neverovatno prljavom ćumezu, sa stal- no zatvorenim kapcima. Ona je tu počivala na Pojam Malampije u nazivu vlastita slikarskoga ci- postelji punoj gamadi i izmeta. Brat ju je sva- klusa Feller, dakle, pronalazi čitajući roman Portret ne- kog dana posećivao i dugo bi razgovarao s njom. poznatog Natalie Sarraute, ali to dakako nipošto ne bi Kada su je na dostavu suseda izvukli iz ćumeza trebalo shvatiti kako taj pojam i slike na koje se odnosi i već polumrtvu preneli u bolnicu, ona je nepre- ilustriraju literarni sadržaj teksta spomenute francuske spisateljice. Simptomatično je, pri tome, da Fellerova tadašnja omiljena lektira pripada književnosti „novoga romana”, umjesto što bi to bila književnost predvodni- ka egzistencijalizma poput Sartreove Mučnine i Camu- sova Stranca. Umjetnik samouk kao što je to tada mladi Feller u ciklusu Malampije svoje slikarstvo zasniva na mentalnim, umjesto na likovnim/vizualnim temeljima, ali se ipak neizbježno sučeljava sa zadaćom kako da vlastite zamisli uvede i uobliči na način svojstven ka- tegoriji i praksama slikarstva. Uzor izvršenja svoje sli- karske prakse Feller će pronaći u primjeru svoga pret- hodnika Ive Gattina kojemu duguje određeni repertoar tehničkih i operativnih postupaka, utiskujući u njih vlastite misaone sadržaje i emotivna stanja. Upravo zbog toga, unatoč kratkom trajanju i nevelikom broju izvornih primjeraka, Malampije predstavljaju značajno poglavlje ne jedino u ukupnom Fellerovu umjetničkom 8. Eugen Feller, Bez naslova, 1964., ulje, papir, Muzej suvremene um- jetnosti, Zagreb opusu nego, zajedno s ostalim protagonistima ovoga Eugen Feller, Untitled, 1964, oil on paper, Museum of Contemporary pravca, također i u području radikalnoga enformela u Art Zagreb hrvatskoj umjetnosti druge polovice 20. stoljeća.

Bilješke

1 SYLVAIN LECOMBRE, Vivre une peinture sans tradition, u: hrvatskoj umjetnosti XX stoljeća, Zagreb, 1996.; ZDENKO RUS, Paris-Paris 1937-1957 (ur. Pontus Hulten), Centre Georges Apstraktne tendencije u Hrvatskoj 1951-1961, Zagreb, 1981.; Pompidou, Paris, 1981.; GÉRARD XURIGUERA, L’Informel et ZDENKO RUS, Apstraktna umjetnost u Hrvatskoj, 1, Split, 1985.; la part de Michel Tapi, Le annees 50, Paris, 1984. LJILJANA KOLEŠNIK, Načini recepcije apstraktne umjetnosti u 2 JÜRGEN CLAUS, Kunst heute, Hamburg, 1965.; ENRICO hrvatskoj likovnoj kritici 50-tih godina, prilog na znanstvenom CRISPOLTI, Informale tedesco anni ‘50, Roma, 1982. skupu Umjetnost & ideologija. Pedesete u podijeljenoj Europi, 3 VICENTE AGULIERA CEMI, Spagna. Arte doppo il 1945, Zagreb, 1999.; ZDENKO RUS, Monotonija versus ekspresija versus geometrija. Ključna tendencija u hrvatskoj umjetnosti Bologna, 1970., Informalismo espagnol 1956-1964, Valencia, 1986. pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća, u: Slika i objekt, Zagreb, 4 MAURIZIO CALVESI, Informele in Italia fino al 1957, u: Le due 2004.; ZVONKO MAKOVIĆ, Pedesete: slikarstvo, skulptura, avanguardie, Roma, 1966., katalog izložbe L’informale in Italia, Pedesete godine u hrvatskoj umjetnosti, Dom HDLU, Zagreb, (prir. R. Barilli i F. Solmi), Galleria d’arte moderna, Bologna, 1983. 2004.; LJILJANA KOLEŠNIK, Između Istoka i Zapada. Hrvatska 5 U srednjoj i istočnoj Evropi, PIOTR PIOTROWSKI, Avangarda umjetnost i likovna kritika 50-tih godina, Institut za povijest u sjeni Jalte. Umjetnost srednjoistočne Europe u razdoblju 1945- umjetnosti, Zagreb, 2006.; SANDRA KRIŽIĆ ROBAN, Hrvatsko 1989, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 2011. slikarstvo od 1945. do danas, Naklada Ljevak, Zagreb, 2015. 6 U Srbiji, LAZAR TRIFUNOVIĆ, Enformel u Beogradu, 17 RADOSLAV PUTAR, Crne teme na izložbi Ive Gattina u Salonu Umetnički paviljon Cvijeta Zuzorić, Beograd, 1982.; JEŠA ULUH-a, Narodni list, Zagreb, 4.12.1957., ponovo objavljeno DENEGRI, Enformel i slikarstvo materije u Vojvodini, u: u knjizi Likovne kritike, studije, zapisi 1950-1960 (prir. Ljiljana Centralnoevropski aspekti vojvodjanskih avangardi 1920-2000, Kolešnik), Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 1996., 297-298. Muzej savremene umetnosti Vojvodine, Novi Sad, 2002. 18 MATKO MEŠTROVIĆ, Konkretno slikarstvo I. Gattina, U Sloveniji, JURE MIKUŽ, Slikarstvo materije in slovenske Slobodna Dalmacija, Split, 14.12.1957. Tekst predgovora za inačice informela, u: Slovensko moderno slikarstvo in izložbu u Galeriji S. Vidal u Veneciji 1959. objavljen u knjizi zahodna umetnost. Od preloma s socijalističnim realizmom do Od pojedinačnog općem, Mladost, Zagreb, 1967., 21-22, drugo konceptualizma, Ljubljana, 1995. izdanje, DAF, Zagreb, 2005., 19-20. 7 ENRICO CRISPOLTI, Pittura d’avanguardia nel dopoguerra in 19 JERKO DENEGRI, Ivo Gattin, Galerija Nova, Zagreb, lipanj Europa, Milano, 1970., L’informale in Europa 1940-1951. Onigini 1978., ponovo objavljeno u knjizi Prilozi za drugu liniju, e primi svolgimenti, storia e poetica, Roma, 1971.; MARGIT Horetzky, Zagreb, 2003., str. 371-375, osvrt na ovu izložbu: ROWELL, La peinture, le geste, l’action, Paris, 1972.; WERNER Radikalni enformel Ive Gattina, Umjetnost, 61-62, Beograd, HAFTMANN, Veliki majstori lirske apstrakcije i enformela, I. septembar-decembar 1978., ponovo objavljeno u knjizi Prilozi SANDER, Apstraktni ekspresionizam, u: Umetnost našeg vremena za drugu liniju, 2, Macura, Beč-Beograd 2005., 152-154. – Posle 1945, Mladinska knjiga, Beograd, Zagreb, Ljubljana, 1972. 20 BRANKA STIPANČIĆ, Ivo Gattin, Muzej suvremene umjetnosti, 8 GILLO DORFLES, Ultime tendenze nell’arte d’oggi, Feltrinelli, Zagreb, rujan 1992. Milano, 1961. 21 Ostala trojica bili su Avgust Černigoj, Ivan Tabaković i Marij 9 GIULIO CARLO ARGAN, Materia, tecnica e storia nell’informale, Pregelj. Autorica Gattinove prezentacije na ovoj izložbi Branka 1959, prijevod: Materija, tehnika i povijest u informelu, preveo Stipančić. Matko Meštrović, Književnik, 1, (1961.), ponovo objavljeno u 22 RADOSLAV PUTAR, Izložba slika Ive Gattina u Salonu ULUH, knjizi Studije o modernoj umetnosti, Beograd, 1982. Narodni list, Zagreb, 28.4.1956., ponovo objavljeno u knjizi 10 GIULIO CARLO ARGAN (bilj. 9). Likovne kritike, studije, zapisi 1950-1960 (prir. Ljiljana Kolešnik), 11 UMBERTO EKO, Kultura, informacija, komunikacija, Beograd, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 1996., 239-240. 1973. 23 RADOSLAV PUTAR (bilj. 17). 12 GIULIO CARLO ARGAN (bilj. 9). 24 RADOSLAV PUTAR (bilj. 17). 13 JEŠA DENEGRI, Informel 1956-1962, u: Feller-Gattin-Kristl- 25 RADOSLAV PUTAR, Susret sa znanima i nepoznatima. Bilješke Jevšovar-Seder, Galerija Nova, Zagreb, 1977. sa Biennala u Veneciji kolovoza 1956, Čovjek i prostor, 53, 14 JEŠA DENEGRI, Kraj šeste decenije: enformel u Jugoslaviji, Zagreb, 1. IX 1956., ponovo objavljeno u knjizi Likovne kritike, Jugoslovensko slikarstvo šeste decenije, Muzej savremene studije, zapisi, Zagreb, 1996., 269-272. umetnosti, Beograd 1980.; JERKO DENEGRI, Enformel u 26 IVO GATTIN, Novi materijal, Umjetnost, 4-5, Zagreb, studeni- Hrvatskoj, u: Prilozi za drugu liniju, Horetzky, Zagreb 2003. prosinac 1957. 15 JEŠA DENEGRI, Radikalni enformel – Gorgona: vremenska i 27 ŽELIMIR KOŠČEVIĆ, Malampije. Izložba Eugena Fellera u problemska prožimanja, u: Prilozi za drugu liniju, 2. EXAT-51 – zagrebačkom „Studiju G”, Telegram, 91, Zagreb 19. I 1962, Nove tendencije – radikalni enformel – Gorgona, Beograd, 2005. ponovo objavljeno u knjizi Likovne kritike, predgovori, razgovori, 16 O lirskoj apstrakciji i enformelu u Hrvatskoj, osnovno: 1962-2011, Durieux, Zagreb, 2012., 17-18. RADOSLAV PUTAR, Nakon oslobođenja, u: 60 godina slikarstva 28 DUBRAVKO HORVATIĆ, Eugen Feller, Vidici, 67-68, Beograd, i kiparstva u Hrvatskoj, Umjetnički paviljon, Zagreb, 1961.; 1962., 15. IGOR ZIDIĆ, Apstrahiranje predmetnosti i oblici apstrakcije u 29 Navodi u tekstu JERKO DENEGRI, Podrijetlo naziva Malampije hrvatskom slikarstvu 1951/1968, Život umjetnosti, 7-8, (1968.), u slikarstvu Eugena Fellera, u: Prilozi za drugu liniju, 3, Edicija ponovo objavljeno u knjizi Granica i obostrano. Studije i ogledi o Artinova, Zagreb, 2015., 391-394.

Ješa Denegri: Radikalni enformel Ive Gattina i Eugena Fellera Ars Adriatica 6/2016. (231-240)

Similar Articles

1-10 of 43

You may also start an advanced similarity search for this article.