Kada je riječ o zadarskom zlatarstvu ranijih stoljeća, u posljednjih stotinjak godina pozornost istraživača u najvećoj je mjeri bila usmjerena na zlatarstvo srednjovjekovnog razdoblja. Uzme li se u obzir razina tadašnje zlatarske produkcije u gradu te količina i umjetnička vrijednost sačuvanih djela, takva usmjerenost znanstvenih istraživanja bila je posve očekivana. Koliki je interes pobudilo zadarsko zlatarstvo tog razdoblja, zorno ilustriraju riječi Emila Hilje, koji je prije gotovo tri desetljeća ustvrdio da ono predstavlja najbolje proučeni segment nacionalnoga srednjovjekovnog zlatarstva.1 S druge strane, zadarsko zlatarstvo 16. stoljeća možda je nešto skromnije proučeno, ali ne i zanemareno u znanstvenim i stručnim publikacijama. Zahvaljujući arhivskim dokumentima i rijetkim potpisima majstora, od zaborava su otrgnuta imena zlatara poput, primjerice, Tome Martinova (aktivnog na smjeni 15. i 16. stoljeća), zatim Mateja Boričevića i sina mu Luke, Mihovila i Antuna Budinića te Stjepana Venzona i još nekih pojedinaca, a publicirana su i mnoga sačuvana djela imenom poznatih i anonimnih majstora.2 Međutim, arhivska građa i drugi povijesni izvori još uvijek nisu sustavno istraženi, što ostavlja prostora za produbljivanje spoznaja o poznatim zlatarima i djelima, ali i pronalazak novih podataka o pojedincima i umjetninama zaboravljenim tijekom vremena. Tomu u prilog govori i niz novootkrivenih dokumenata o Martinu Ivanovu Sainoviću zvanom Butafogo iz Kopra, zadarskom zlataru iz prve polovine 16. stoljeća, o kojemu su do sada bila poznata tek dva podatka zapisana u matrikuli bratovštine zlatara.3
Arhivski podatci
Zlatar Martin Ivanov Sainović zvani Butafogo iz Kopra (Martinus quondam Ioannis Sainouich cognominatus Butafogo de Iustinopoli, aurifex), spominje se u četrdesetak zadarskih bilježničkih spisa nastalih u razdoblju od 1524. do 1546. godine.4 U izvorima je najčešće zabilježen samo kao Martin Butafogo ili Martin zvani Butafogo,5 međutim dvaput je uz njegovo ime naznačena odrednica „iz Kopra” (de Iustinopoli), a u oporuci je dodatno naveden kao sin pokojnog Ivana Sainovića, čime je definirana njegova puna imenska formula (sl. 1). No, to što se u dokumentima navodi kao zlatar iz Kopra, ne mora nužno označavati mjesto njegova podrijetla, već može značiti da je određeno vrijeme bio stanovnik tog grada.6 U jednom od zadarskih dokumenata naveden je kao zlatar iz Zadra (de Iadra), a u više od trećine spisa istaknut je njegov status stanovnika i građanina tog grada (ciuis et habitator Iadre).7 I o podrijetlu zlatarova nadimka moguća su tek nagađanja, jer nije moguće utvrditi je li mu on dodijeljen na temelju zanimanja, karakternih osobina ili posve drugog razloga. Naime, mletačka riječ butafògo (tal. buttafuoco) označava tehnički vojni i pomorski pojam – štap s fitiljem za paljenje vatre na topovima, ali i osobu zaduženu za rukovanje tom vrstom oružja.8 Premda je moguće da je Butafogo neko vrijeme obnašao dužnost topnika, ne može se isključiti ni mogućnost da mu je nadimak dodijeljen na temelju žustra i vatrena temperamenta ili pak nama nedokučivog razloga. Kakva god bila pozadina nastanka nadimka, on je postao sastavni dio zlatarova imena te je tako dosljedno bilježen u zadarskim arhivskim izvorima.9

Najraniji zasad poznati podatak o zlataru Martinu Butafogu datira od 20. svibnja 1524. godine, kada je s Matejem Boriševićem10 i plemićem Ivanom de Nassis svjedočio pri prodaji turskog zarobljenika, kojega je skupina pojedinaca zarobila i potom prodala plemiću Antunu Bartolačiću za 16 dukata.11
Nakon toga, Martin je u ulozi svjedoka ponovno zabilježen 16. svibnja 1527. godine, kada je sa zlatarom Tomom Petrovim svjedočio pri sastavljanju dokumenta kojim se Elizabeta, kći pokojnog Bernardina de Ventura i Katarine, odrekla prava na nasljedstvo u korist svoje majke, jer joj je 22. veljače iste godine obećana dota.12 Iz dokumenta sročenog idućeg dana, 17. svibnja, doznajemo da je dota iznosila 400
dukata, a Katarinin suprug, zadarski plemić Ivan Nikolin Spingaroli, potvrdio je njezin primitak u prisustvu zlatara Tome Petrova i Martina Butafoga kao svjedoka.13 S obzirom na to da je prvi od navedenih dvaju dokumenata sročen u Katarininoj kući in contrata Paradisi u Zadru, a drugi u kući Jeronima Mafejeva Cedulina u istom predjelu, izvjesno je da su dvojica zlatara na neki način bila povezana s osobama
navedenim u spisima. Isto je moguće zaključiti i za Margaritu, udovicu Vita Batovića, koja je 6. svibnja 1530. godine sastavila oporuku u svojoj kući u predjelu crkve Sv. Stjepana u Zadru (danas Sv. Šime),14 čemu su također svjedočila navedena dvojica zlatara.15 Nakon
toga, Martin Butafogo i kožar Lovro iz Vrane zabilježeni su kao svjedoci u oporuci Pasine, udovice Ivana Grandijeva Bertonića, sastavljenoj 13. svibnja iste godine pred kućom oporučiteljice u predjelu Sv. Šimuna16 – danas porušene crkve Sv. Marije Velike (Sv. Marije Svećeničke).17
U istom dijelu grada nalazila se i kuća Paule, kćeri pokojnog Paula Pasinija, u kojoj je 11. srpnja 1531. godine sastavljen dokument u kojemu su kao svjedoci za-
bilježeni Martin Butafogo i krojač Martin Stojaković.18 Toga je dana rečena Paula u svojem domu djelomično isplatila miraz brodograditelju Martinu Antunovu za
svoju nećakinju Perinu, kćer pokojnog Šimuna Pasinija zvanog Lopoč. Idućeg dana,
12. srpnja, Butafogo i kožar Jeronim Skarabelić svjedočili su sklapanju ugovora o
kupoprodaji neke zemlje koju je Marija, udovica Šimuna Cedulina, prodala Nikoli
Cimiliću.19 Taj je dokument sastavljen u Marijinoj kući koja se također nalazila u
predjelu Sv. Šimuna, odnosno Sv. Marije Velike.
Butafogo se potom spominje u spisu od 30. travnja 1533. godine, kojim se Katari-
na, kći Šimuna pok. Antuna Petrova i supruga kožara Franje pok. Basanija iz Lodija,
odrekla nasljedstva.20 U tom spisu sročenom u kući Katarinina oca Šimuna, u pre-
djelu crkve Sv. Marije a Plathea parua, Butafogo je zabilježen kao svjedok zajedno sa
zadarskim plemićem Nikolom de Nassis, te je pritom naznačen kao zlatar iz Kopra.
Ista je odrednica uz zlatarovo ime navedena i u drugom spisu sastavljenom istoga
dana u kući rečenog Šimuna, koji je Katarininu suprugu isplatio dotu.21 Nekoliko mjeseci poslije, 24. rujna iste godine, u kući plemića Ivana Dominikova de Nassis, smještenoj u blizini crkve Sv. Dominika, plemići Ivan i Šimun Grisogono dali su na korištenje svoj vinograd u Tršcima Vitu Smoljanoviću, stanovniku tog sela, u prisutnosti svjedoka Martina Butafoga i Krstitelja iz Pule.22
Nakon toga, 7. travnja 1534. godine, Butafogo je svjedočio zajedno s kožarom Petrom Turošićem u jednom dokumentu koji se tiče neke ranije kupoprodaje zemlje između veslara Antuna iz Zadra i Šimuna Bilulovića iz Bokanjca.23 Zlatar je u ulozi svjedoka ponovno zabilježen 4. srpnja iste godine.24 Toga je dana Petar Minio s Burana (?) – suprug pokojne Peruče, kćeri pokojnog ser Jakova Risija iz Zadra – poravnao račune sa zetom Šimunom Rudićem, suprugom svoje kćeri Jakovice, u vezi s njoj pripadajućim dobrima, čemu je uz Butafoga svjedočio i Dominik pok. Roberta (?) iz Pesara.
Dana 14. siječnja 1535. godine, Butafogo i krznar Šimun Oblokserović zabilježeni su kao svjedoci u složenom dokumentu sročenom u kući stranaka u predjelu arsenala, koji se tiče razrješavanja računa između članova obitelji pokojnog Šimuna de Radichio – njegove udovice Elizabete i kćeri Helene – radi podmirenja dote.25 Prvi pokazatelj Butafogova bavljenja zlatarskim zanatom u Zadru, naveden je u dokumentu od 19. travnja 1535. godine.26 Naime, tada je klesar Grgur Puherić iz Zadra potvrdio da mu je šurjak Ivan Staničić isplatio dotu za svoju sestru Magdalenu, a kako se navodi u dokumentu, spis je sročen pokraj radionice zlatara Martina Butafoga, koja se nalazila apud Platheam – zacijelo kod današnjega Narodnog trga. Zlatar se tom prigodom našao u ulozi svjedoka zajedno sa ser Franjom iz Kopra. Dana 17. lipnja iste godine Butafogo i kožar Juraj svjedočili su u kući kožara Ivana Tutofića iz Zadra, pri sastavljanju dokumenta kojim se Ivanova kći Margarita odrekla nasljedstva.27 Gotovo dva mjeseca poslije, 13. kolovoza, Butafogo i Petar Šimunov Bonivento izabrali su pomirbene sudce u vezi s jednom presudom iz 1522. godine donesenom protiv Petrova oca Šimuna, u korist Jakova Risija, koji je zastupao Rafaela iz Senja.28 Tomu su svjedočili Bernardin Pritičević i marangon Nikola Bilšić. Nakon toga Butafogo se spominje u spisu od 19. studenoga 1535. godine, kada je zajedno s Ivanom Pećarom svjedočio imenovanju zastupnika.29 Naime, toga je dana zadarski plemić Donat Karnarutić za svojeg zastupnika imenovao šibenskog plemića Franju Tranquilla.
Dana 2. ožujka 1536. godine Butafogo je još jednom zabilježen kao svjedok, zajedno sa zadarskim plemićem Šimunom Ivanovim Matafarisom.30 Navedena dvojica svjedočila su sastavljanju dokumenta u kući Jeronime, udovice Baltazara Marinića, koja se nalazila in confinio Paradisi. Ondje su rečena Jeronima i Marko de Marco iz Zadra – kao skrbnici maloljetne djece koju je Jeronima imala s Baltazarom – imenovali za zastupnicu Jeroniminu sestru Helenu, kćer pokojnog Šimuna de Radichio. U ulozi svjedoka Butafogo je naveden i u dokumentu od 23. svibnja 1536. godine, u kojem je kao drugi svjedok zabilježen plemić Kristofor de Nassis.31 Taj je spis sastavljen u kući ninskog plemića Bernardina pok. Bernardina Pritičevića, u predjelu Sv. Šimuna u Zadru, koji je tog dana za svojeg zastupnika imenovao Petra Pavlova Pribčića iz Novigrada. Butafogo je kao svjedok naveden i 22. kolovoza iste godine, u oporuci Margarite, udovice brijača Mateja iz Vicenze, sastavljenoj u Margaritinoj kući u predjelu crkve Sv. Ivana Kovačkog (Sv. Nediljice).32 Tom je prigodom svjedočio s kožarom Donatom Manolijem (?). Nekoliko mjeseci poslije, 9. prosinca iste godine, Butafogo i krojač Matej Jurjev Novaković zabilježeni su kao svjedoci u oporuci Margarite, supruge kožara Šimuna Sikutića, sastavljenoj u njezinoj kući u predjelu crkve Sv. Stjepana (danas Sv. Šime).33
Koliko je za sada poznato, u sačuvanim spisima iz 1537. godine Butafogo se spominje samo jednom, i to u dokumentu sastavljenom 19. listopada supra Plathea co-
munis (na prostoru današnjeg Narodnog trga), u kojemu su Butafogo i ser Paulo Buličić zabilježeni kao svjedoci.34 Riječ je o kupoprodajnom ugovoru kojim je kožar Jeronim Ivanov zvani Medulić iz Zadra prodao svoju polovinu kuće u predjelu Sv. Šimuna Damjanu Paproviću iz zadarskog predgrađa.
U izvorima iz 1538. godine pronađena su svega dva dokumenta, odnosno oporuke u kojima je zabilježeno Butafogovo ime. U prvoj oporuci, koju je 25. listopada u svojoj kući u predjelu arsenala sastavila Peruča, kći Rade Vlačića (?), Butafogo je svjedočio s Martinom Ambrošićem.35 S druge strane, spis od 30. studenoga iste godine odnosi se na Butafogovu suprugu Jakovicu, koja je teško bolesna sastavila oporuku u njihovoj kući in contrata fabrorum (u kovačkoj četvrti).36 Iz oporuke doznajemo da je Jakovica prije bila udana za Marka Ostojića iz Bibinja, s kojim je imala sina Ivana, a da je s Martinom Butafogom dobila sina Šimuna. Osim toga, Butafogo je imao i kćer Magdalenu, kojoj Jakovica nije bila majka.37 Budući da je oporuka sastavljena u Jakovičinu domu u kovačkoj četvrti,38 zacijelo su ona i Butafogo živjeli u navedenoj nekretnini, što je moguće zaključiti i na temelju Butafogove oporuke iz 1546. godine, o kojoj će biti govora u nastavku rada. Iz zapisa na oporuci, dopisanog 3. veljače 1539. godine, moguće je zaključiti da je Jakovica preminula prije tog dana jer je tada na Butafogov zahtjev otvorena njezina oporuka.39
Međutim, osim zapisa na margini Jakovičine oporuke, iz 1539. godine potječu još tri spisa u kojima se navodi ime zlatara Butafoga. Dana 13. travnja zabilježen je kao svjedok zajedno s klerikom Matejem Novoselićem u dokumentu o podjeli dobara između Barbare i Veronike, kćeri pokojnog ser Jurja Budačića, sastavljenom u njihovoj kući u četvrti Sv. Šimuna.40 Nekoliko mjeseci poslije, 1. kolovoza,41 Butafogo je jamčio za zlatara i draguljara Ivana Franju Amizo (?) iz Venecije,42 koji se Blažu de Soppe – jednom od zastupnika crkve Gospe od Mira (Sancta Maria de Pace), odnosno Gospe Varoške – obvezao vratiti novac koji je dobio za izradu srebrne trireme. Ona je trebala biti zavjetni dar nekoga venecijanskog patricija, ali narudžba nije realizirana pa se zlatar obvezao da će u roku od četiri mjeseca vratiti 71 libru (54 libre koje je vjerojatno dobio za materijal i 17 libara za plaću). Budući da se Ivan Franjo kanio preseliti u Veneciju, zamolio je Butafoga da jamči za njega. Krajem mjeseca, 28. kolovoza, Butafogo i bačvar Jakometo svjedočili su otvaranju oporuke Ivana pok. Lunardija iz Venecije, sastavljene 13. kolovoza iste godine.43
U spisima nastalim u razdoblju od 1540. do 1542. godine, pronađena su svega tri dokumenta u kojima se spominje Butafogo. Najraniji među njima odnosi se na oporuku zlatara Mateja Lukina Boričevića iz Skradina,44 sastavljenu 24. ožujka 1540. godine u Zlatarskoj ulici (in contrata aurificum) u Zadru.45 Matej je tog dana, očito teško bolestan, sastavio svoju oporuku i za njezine provoditelje imenovao zlatara Martina Butafoga i krojača Jurja Bastašića. Izrazio je želju da bude pokopan u crkvi Sv. Silvestra (Sv. Tome), kojoj je za spas duše svoje namijenio 3 unce i 1 kvartu obrađenog srebra. Također, iz oporuke doznajemo da je Boričević imao maloljetnu kćer Kristinu, a da je sve alate i opremu u svojoj zlatarskoj radionici podjednako ostavio Šimunu Opancariću, Šimunu Granfaroviću i Donatu Šimunovu iz Venecije. Međutim, Boričević se očito zdravstveno oporavio, jer je 15. prosinca 1561. godine poništio oporuku. Osim u oporuci zlatara Boričevića, Martin Butafogo spominje se i u oporuci Elizabete, udovice Petra Antunova Venturina, sastavljenoj 11. ožujka 1541. godine u kući oporučiteljice u predjelu Sv. Stjepana (danas Sv. Šime).46 Naime, Butafogo je tog dana svjedočio sastavljanju navedene oporuke zajedno s krojačem Matejem Jurjevim Novakovićem, a u ulozi svjedoka zabilježen je i 13. ožujka 1542. godine, kada je s krojačem Ivanom iz Coma svjedočio sastavljanju jednoga kupoprodajnog ugovora.47
Nakon toga Butafogo se kao svjedok javlja i u dvama dokumentima iz 1543. godine. Najprije je 3. listopada prisustvovao otvaranju oporuke pokojne Dominike,
kćeri pok. ser Jurja Bogoja i udovice Šimuna Karbotića,48 a onda je 6. studenoga
sa svećenikom Petrom Bibinčićem svjedočio kupoprodaji jednog vinograda.49 Taj
je ugovor sročen u kući zadarskog trgovca Šimuna Bernardinova de Ventura, koji
je od kožara Dominika Andrijina i njegovih sestara Katarine i Elizabete kupio vi-
nograd na Ugljanu.
Tijekom 1544. godine Butafogo je još nekoliko puta zabilježen u svojstvu svjedo-
ka. Dana 21. ožujka te godine svjedočio je s kožarom Petrom Matijevićem u čak tri-
ma spisima koji se odnose na kožara Petra Skorelića i njegovu kćer Martu. U prvom
spisu Petar je otpustio Martu iz očinske vlasti,50 u drugom se ona odrekla prava na
nasljedstvo u zamjenu za dotu,51 dok treći predstavlja formalni ugovor o sklapanju
braka između Petrove kćeri Marte i brijača Jeronima Ivanova Gojkovića.52 Navedena
tri dokumenta sastavljena su u Petrovoj kući u predjelu Sv. Šimuna, odnosno Sv. Ma-
rije Velike. U istom dijelu grada nalazila se i kuća u kojoj je 28. srpnja iste godine – u
prisutnosti zlatara Martina Butafoga i zlatara Mateja Boričevića zvanog Vukašinović
kao svjedoka – oporuku sastavila Antonija, kći pokojnog ser Bernardina de Grisogo-
no i supruga kožara Martina de Mirco.53 S druge strane, dokument od 11. kolovoza
te godine, u kojem se kao svjedoci javljaju Martin Butafogo i plemić Ivan de Bite, sastavljen je u kući Ivana Rose koja se nalazila u predjelu Sv. Mihovila.54 Naime, tog su dana plemići Lovro de Nassis, sin i jedini nasljednik dobara pokojnog Ivana Dominikova de Nassis, te Ivan Rosa i Nikola Dominikov de Nassis, provoditelji oporuke navedenog Ivana, u ime Ivanove kćeri Faustine sklopili formalni ugovor o braku s Nikolom Franjinim Paladinijem.
Zadnji u nizu poznatih dokumenata u kojima se Butafogo spominje kao svjedok sastavljen je 22. kolovoza 1545. godine na groblju crkve Sv. Mihovila.55 Tada je Kožul Lončarić kožaru Martinu de Mirco prepustio svoja prava na jedan teren, čemu je uz Butafoga svjedočio i plemić Nikola Kršulov de Nassis.
Posljednji i zasigurno najvažniji poznati dokument o Butafogu predstavlja njegova oporuka sastavljena 27. veljače i otvorena već 12. ožujka 1546. godine,56 iz čega proizlazi da je zlatar umro u razdoblju od trinaest dana nakon njezina sastavljanja. O sadržaju tog dokumenta bit će govora u nastavku rada.
Međutim, zlatar je još dva puta posredno zabilježen u matrikuli bratovštine zlatara.57 Prvi se put spominje nakon tužbe koju je gaštald bratovštine, Ivan (Gioanni) iz Venecije, podnio zadarskom knezu Antoniju Michielu.58 Gaštald se žalio da neki zadarski zlatari prodaju srebro vrijedno manje od 40 soldi po unci umjesto „srebra zadarske kakvoće/finoće” (l’argento di lega zaratina) vrijednog najmanje 45 soldi po unci, kako je određeno kapitulima iz 1476. godine.59 Stoga je knez ponovno potvrdio kapitule, odnosno kakvoću srebra od 45 soldi po unci, i odredio da zlatari srebro moraju prodavati po težini. Ako bi radili drukčije, slijedile bi novčane kazne i oduzimanje srebra. Nakon tog zapisa slijedi onaj u kojem se spominju zlatari Matej Dragović i Martin Butafogo, kojima je knez naredio da smiju prodavati srebro isključivo prema težini, pod prijetnjom oduzimanja srebra i kazne od 5 libara. Pod uvjetom da je optužba istinita, ovaj podatak upućuje na to da je Butafogo bio među zlatarima koji su obmanjivali kupce radi veće zarade. Butafogo je potom postumno spomenut na još jednom mjestu u matrikuli, gdje je zabilježena povreda kapitula bratovštine. Naime, za vrijeme kneza Jacopa (Giacoma) Antonija Maura, zadarski zlatari Matej Dunčević, Ivan (Zuanne) Calo i Šimun Opancarić60 podnijeli su tužbu protiv zlatara Donata, iz koje doznajemo da je Donat 1546. godine radio u radionici pokojnog zlatara Martina Butafoga i plaćao naknadu za uporabu alata njegovoj kćeri.61
Time su zaokruženi zasad poznati arhivski podatci o zlataru Martinu Butafogu, koji – ma koliko fragmentarni bili – otvaraju vrata daljnjoj kontekstualizaciji njegova zlatarskog djelovanja i privatnih veza s pripadnicima zadarskog društva tog vremena.
Butafogova oporuka
Kao što je već spomenuto u prethodnom poglavlju, Butafogova oporuka od 27. veljače 1546. godine, izrečena bilježniku Iohannesu Mazzarellusu, najvažniji je poznati dokument o tom zlataru (sl. 2, sl. 3). Kako stoji u njezinu uvodu, sastavljena je za vrijeme mletačkog dužda Francesca Donata te njegova predstavnika u Zadru, kneza Jacopa Antonija Maura, pred zadarskim plemićem i sudcem egzaminatorom Vitom Cedulinom. Zlatar je u njoj naveden kao magister Martinus quondam Ioannis Sainouich cognominatus Butafogo, aurifex, dobroga duševnog zdravlja,62 ali bolesnog tijela, zbog čega je – ne želeći umrijeti bez oporuke – odlučio izreći svoju posljednju volju. U skladu s tadašnjom praksom, započeo je oporuku preporukom svoje duše Svevišnjem Stvoritelju. Potom je za provoditelje oporuke imenovao svećenika Grgura Bilšića i majstora Petra Matijevića, pisara Bratovštine sv. Silvestra u Zadru – moguće kožara Petra Matijevića s kojim je svjedočio u trima dokumentima.63 Nakon toga je odredio da bude pokopan u crkvi Sv. Silvestra u Zadru (Sv. Tome),64 u svojoj grobnici, gdje je – kako doznajemo iz ranijeg spisa – trebala biti


pokopana njegova supruga Jakovica.65 Nadalje, Butafogo je oporučno namijenio po 12 soldi zadarskom lazaretu i fabrici kapele Sv. Šimuna Pravednog u Zadru, te zadužio svećenike Jakova Svićarića i spomenutog Grgura Bilšića da u njegovoj ukopišnoj crkvi služe mise za spas njegove duše.
Zatim je, radi umirenja savjesti, naveo nekoliko nepodmirenih obveza koje otkrivaju ponešto o njegovoj zlatarskoj djelatnosti. Najprije je naveo legat od 10 dukata bratovštini crkve Sv. Mihovila u selu Brdu, kao preostali iznos na ime jednog srebrnog kaleža. Potom je izjavio da je od zadarskog kneza (Jacopa Antonija Maura, op. a.) jednom prigodom primio na čuvanje 54 libre na ime jedne coronae argentae (krune ili krunice), za koje je Šimun Fačinić prethodno založio tu krunu (ili krunicu) kod Antuna Venturina. Međutim, najzanimljiviji podatak predstavlja Butafogova izjava da je nekoć primio 31 uncu i 1 kvartu srebra te 1 dukat od pokojnog plemića Ivana de Nassis, nekadašnjeg prokuratora Škrinje sv. Šimuna, za određeni rad na toj škrinji. No, od toga je srebra, kako navodi, 4 unce upotrijebio za drugi rad na istoj škrinji, na čiju je pozlatu utrošio i dobiveni dukat. Uračunavši svoju naknadu, odnosno plaću, Butafogo je zamolio prokuratore škrinje da, ako to bude moguće, navedeni dug naplate iz njegove ostavštine. Ovaj je dio, ma koliko zanimljiv bio, sintaktički pomalo nezgrapan i sadržajno škrtav, što otežava utvrđivanje okolnosti transakcija i obujam posla, o čemu će biti govora u nastavku rada.
Osim toga, Butafogo je izjavio da je u zalogu za 6 dukata (cechinis) imao neke alate (certa instrumenta siue ferramenta) pokojnog zlatara Mihovila Budinića,66 popisane u inventaru sastavljenom dok su se još nalazili u posjedu tog zlatara. Budući da je taj novčani dug u cijelosti oprostio Budinićevim nasljednicima, zatražio je da mu pripadnu ti alati, opisani i pojedinačno popisani u navedenom inventaru.
Posljednji dio Butafogove oporuke tiče se raspodjele njegovih dobara među zakonitom i nezakonitom djecom te legata drugim pojedincima. Svojoj nezakonitoj djeci – sinu Jurju i kćeri Magdaleni – koju je imao s nekom Martinom, ostavio je po 1 dukat te kuću u kovačkoj četvrti izgrađenu na ruševini (?) (super derro) pokojnog Marka de Marco,67 koju mu je prije ostavila Martina. Svojoj drugoj nezakonitoj kćeri, čijeg se imena nije sjećao, a koja je živjela s izvjesnom Eufemijom, također je ostavio 1 dukat. Potom je naveo da je u cijelosti isplaćen i potpuno namiren od svoje šurjakinje Elizabete, kćeri pokojnog majstora kovača Petra Kučkala (Kuckala?), za najam kuće u kojoj je živjela. Iz toga se može zaključiti da je Elizabeta bila sestra Butafogove pokojne supruge Jakovice, u čijoj se oporuci iz 1538. godine navodi kao provoditeljica oporuke i nasljednica polovice kuće u kovačkoj četvrti.68
Nakon toga Butafogo je ostavio legate Jeronimi i Lukreciji, kćerima majstora Petra Miršića. Prvoj je namijenio jednu dolamu od crnog platna i crnoga janjećeg krzna, a drugoj crvenu haljinu. Zatim je naredio da se odmah nakon njegove smrti sastavi inventar sveukupne pokretne i nepokretne imovine.69
I konačno, svojim univerzalnim nasljednikom imenovao je maloljetnog zakonitog sina Šimuna (komu je majka bila Jakovica, op. a.). U slučaju njegove smrti u maloljetnoj dobi, za zamjenske nasljednike odredio je šurjakinju Elizabetu, kojoj je trebala pripasti polovina nasljedstva, te Katušu, kćer svojeg rođaka (cognatus), topnika Martina s Korčule, i Mateu, kćer drugog rođaka Krstitelja de Opilergio, koje su zajedno trebale naslijediti drugu polovinu dobara.70
Time je zaključena Butafogova oporuka, sastavljena u zlatarovoj kući u kovačkoj četvrti, u prisutnosti plemića Bernarda (Brne) Karnarutića71 i ljekarnika Anđela, sina majstora Ivana Jakovljeva Cerutija, kao svjedoka. Bilješka o otvaranju oporuke od 12. ožujka – na zahtjev Petra Matijevića, jednoga od imenovanih provoditelja – zabilježena ispod oporuke, sugerira da je zlatar preminuo između 27. veljače i 12. ožujka 1546. godine.
Zlatarsko djelovanje
Pronađeni arhivski podatci, nažalost, ne otkrivaju mnogo o Butafogovoj zlatar-
skoj djelatnosti, ali su ipak bitni u kontekstu širenja spoznaja o zadarskom zlatar-
stvu prve polovine 16. stoljeća. Iz njih je moguće zaključiti da se zlatarova radionica
vjerojatno nalazila u Zlatarskoj ulici,72 negdje u blizini današnjega Narodnog trga,73
a da je nakon njegove smrti u njoj djelovao zlatar Donat, unajmivši alate od Butafo-
gove kćeri.74 Osim toga, nekoliko dokumenata upućuje na privatne, a potencijalno
i poslovne veze s drugim zlatarima poput Tome Petrova, Mateja Lukina Boričevića
iz Skradina i Mihovila Budinića. Naime, s Tomom Petrovim zabilježen je u svojstvu
svjedoka u trima dokumentima,75 Boričević ga je imenovao za provoditelja svoje
(poslije poništene) oporuke,76 a Budinić je kod njega založio svoje zlatarske alate.77
Iako u izvorima za sada nije pronađen ni jedan ugovor o narudžbi povjerenoj
Butafogu, iz njegove oporuke doznajemo da mu je bratovština crkve Sv. Mihovila u
selu Brdu78 u neko doba povjerila izradu srebrnog kaleža, koji očito nije izradio pa je
morao vratiti novac. Premda je za umirenje savjesti, kao ostatak duga na račun tog
kaleža, ostavio 10 dukata,79 ne može se utvrditi stvarna vrijednost tog predmeta, jer
nije poznato koliko je novca već vratio i je li u dug bila uračunana i njegova plaća.
Stoga, iz toga šturog zapisa moguće je tek zaključiti da se Butafogo bavio izradom liturgijskih predmeta. Međutim, znatno važniji podatak predstavlja zlatarova oporučna izjava u kojoj kaže da je u neko doba od pokojnog plemića Ivana de Nassis, nekadašnjeg proku-
ratora Škrinje sv. Šimuna, primio 31 uncu i 1 kvartu srebra (931,63 grama, op. a.)80
te 1 dukat za rad na škrinji, od čega je 4 unce iskoristio za drugi zahvat na istom
predmetu, a dukat na njegovu pozlatu.81 Iz te se izjave pak ne mogu razabrati pojedinosti o tome kada je točno Butafogo bio angažiran, što je radio na škrinji, koliko je materijala primio i utrošio te koliko je bio plaćen za taj posao. Čak nije precizirano
ni o kojem Ivanu iz roda Nassis82 je riječ, iako su, čini se, u isto vrijeme živjeli Ivan
Dominikov83 i Ivan Nikolin de Nassis.84 Ipak, izglednijim se kandidatom čini prvi
od dvojice imenjaka, koji je u više navrata obnašao funkciju savjetnika zadarskog
kneza.85 Tomu u prilog možda govore i dva arhivska dokumenta iz kojih je moguće
naslutiti poveznicu između zlatara Butafoga i Ivana Dominikova, ili barem članova
njegove uže i šire obitelji.86 Naime, u jednom spisu iz 1533. godine, sročenom u
Ivanovoj kući, Ivan je zabilježen kao knežev savjetnik, a Butafogo kao svjedok, što
znači da je zlatar u svrhu svjedočenja pri sklapanju dokumenta bio pozvan u Ivanov
dom.87 Osim toga, Butafogo se u svojstvu svjedoka pojavio i u spisu iz 1544. godine,
u kojem se spominju Lovro i Faustina – djeca tada pokojnog Ivana – te Nikola, vje-
rojatno Ivanov brat.88 Dok je u prvom slučaju doista mogla biti riječ o slučajnosti,89
u drugom je možda moguće razabrati određene veze s Ivanovom djecom, ponajprije
sa sinom Lovrom, koji je zajedno s provoditeljima oporuke svojega pokojnog oca,
u ime svoje sestre Faustine, sklopio formalni ugovor o braku s plemićem Nikolom
Franjinim Paladinijem.90 Ako je prokurator Škrinje sv. Šimuna u neko vrijeme doista
bio Ivan Dominikov de Nassis, onda je Butafogo morao biti angažiran prije 11. ko-
lovoza 1544. godine, jer je Ivan tada već bio mrtav.91 U okviru ovakve interpretacije poznatih izvora i nedostatku drugih uporišta, tu je intervenciju moguće tek okvirno smjestiti između 1524. i 1544. godine – u period od Butafogova prvog poznatog spomena u zadarskim notarskim spisima do smrti Ivana Dominikova. Što onda otkriva Butafogova oporučna izjava? Ona potvrđuje da je zlatar u neko
vrijeme bio angažiran za nekakav rad na Škrinji sv. Šimuna, da je od Ivana de Nassis,
nekadašnjeg prokuratora škrinje, primio 31 uncu i 1 kvartu srebra te 1 dukat, od čega
je 4 unce srebra i navedeni dukat utrošio na neki drugi rad na škrinji. S obzirom na to da je Butafogo to spomenuo u svojoj oporuci radi umirenja savjesti, razvidno je da nije utrošio sve primljeno srebro, jer je nakon uračunane naknade za svoj rad za-
molio tadašnje prokuratore škrinje da, ako bude moguće, iz njegove imovine naplate
svoje potraživanje. Međutim, to ne znači nužno da je zlatar od primljenog srebra
utrošio samo 4 unce, već sugerira da mu je ostala određena količina materijala čiju
su protuvrijednost tadašnji prokuratori škrinje mogli potraživati iz njegovih dobara.
Isto tako, ne smije se isključiti ni mogućnost da je zlatar – po običaju onog vreme-
na – materijal dobivao u nekoliko navrata, a da je u oporuci navedena samo tranša
od koje je preostalo nešto srebra jer je jedino ona i sporna. Ovako oskudni podatci,
s više otvorenih pitanja nego odgovora, ostavljaju prostora tek za pretpostavke o
tome koje su srebrne pozlaćene lamine na Škrinji sv. Šimuna92 – monumentalnom
relikvijaru koji je od zlatara Franje iz Milana 1377. godine naručila ugarsko-hrvatska
kraljica Elizabeta – nastale u radionici zlatara Martina Butafoga. No posve je jasno
da to nije ni jedan od narativnih reljefa pa, po svemu sudeći, njegov rad treba tražiti
među dekorativnim bordurama, od kojih su pojedine preslagivane, kraćene, pa čak
i obnavljane tijekom vremena.
Ako je Butafogo „na drugi rad na škrinji” utrošio samo navedene 4 unce srebra
i zlatni dukat na pozlatu, u tom je slučaju riječ o manjem zahvatu – možda novoj
borduri skromnih dimenzija ili popravku.93 To je, dakako, jedna opcija, jer nije is-
ključeno da je za taj rad upotrijebio još materijala koji nije bilo potrebno navoditi u
oporuci, s obzirom na to da su računi već bili raščišćeni. U svakom slučaju, nakon
što je od primljenog srebra na nešto drugo utrošio 4 unce, na raspolaganju mu je
ostalo 27 unci i 1 kvarta srebra (812,37 grama).94 Od te količine očito nije sve utrošio
na ugovoreni posao, a ostatak nije vratio prokuratorima, pa je prije smrti imao po-
trebu razriješiti račune s njima. Nažalost, iz poznatih podataka nije moguće utvrditi
količinu utrošenog srebra, niti je moguće znati je li materijal za rad primio u više
navrata, a samim time ni opseg posla.
Ipak, na temelju primljenog materijala moguće je pokušati hipotetski izračunati
dimenzije neiskucane lamine, kako bi se barem dobila predodžba minimalnog obima
posla za koji je bio angažiran. Uzmemo li u obzir da je zlatar primio najmanje 931,63
grama srebra i pretpostavimo da je od njega trebao izraditi laminu debljine 0,07 cen-
timetara, a za gustoću srebra uzmemo čisto srebro na sobnoj temperaturi (10,49 g/
cm3), dobijemo volumen od 88,8 cm3. Na temelju volumena i pretpostavljene debljine
lamine od 0,07 centimetara, moguće je izračunati dvodimenzijsku površinu, koja bi
iznosila 1268,73 cm2. Izvlačenjem drugog korijena iz površine dobivaju se dimenzije
visine i duljine koje zajedno s debljinom daju laminu od približno 35,62 × 35,62 × 0,07
centimetara.95 To su, dakako, hipotetske dimenzije lamine koja se mogla dobiti od na-
vedene količine srebra s pretpostavljenim vrijednostima, a treba uzeti u obzir da nave-
deni odnos visine i duljine ovdje služi samo kao ilustracija. Od primljenog srebra treba
oduzeti i 4 unce utrošene na drugi rad, što dovodi do toga da je od preostalih 812,37
grama srebra Butafogo teoretski mogao izraditi laminu dimenzija 33,26 × 33,26 × 0,07
centimetara.96 Kada bismo, primjerice, vrijednosti pokušali primijeniti na laminu visi-
ne 7 centimetara, tada bi njezine dimenzije iznosile 7 × 158 × 0,07 centimetara,97 ali,
kako je već rečeno, to srebro nije u cijelosti utrošeno.
S obzirom na to da s Butafogom zasad ne možemo dovesti u vezu ni jedno sa-
čuvano djelo, u pokušaju identifikacije njegova rada na škrinji komparativna analiza nije primjenjiva. Premda nema čvrstih uporišta za pouzdanu atribuciju, na temelju
formalno-stilskih elementa moguće je barem identificirati dijelove srebrne pozlaćene oplate čije oblikovne karakteristike otprilike odgovaraju vremenu Butafogova djelovanja u Zadru (→?1524. – 1546.). Pod pretpostavkom da je srebro za rad dobio od prokuratora Ivana Dominikova de Nassis, o čemu je bilo govora, terminus ante
quem za Butafogov angažman na škrinji pomiče se na 1544. godinu – godinu Ivanove smrti. Tako postavljen vremenski okvir upućuje na reljefe renesansnih likovno-
stilskih obilježja. Osim reljefa zlatara Tome Martinova iz 1497. godine u unutrašnjosti škrinje,98 renesansne oblikovne elemente pokazuje još samo jedan friz koji teče uz sam vrh poleđine sanduka, tik ispod kosine krova (sl. 4, sl. 5). U literaturi je uglavnom ukratko spomenut kao još jedna renesansna intervencija,99 a prema mišljenju


nekih autora on bi također mogao biti rad Tome Martinova.100 Ivo Petricioli smatrao
je da je friz kasnijeg postanka,101 čemu u prilog, čini se, idu dvije groteske102 u vidu
muških nagih dopojasnih figura čije se ruke i donji dio tijela pretvaraju u listove
akantusa iz kojih potom izrasta elegantna, prozračna vitica s cvjetovima. Za sada
nije pronađen izravniji uzor za tu iskucanu kompoziciju, međutim sličan i načelno
usporediv motiv, ali okomite orijentacije, prikazuje grafika Marca Dentea u Metro-
politan Museumu u New Yorku, datirana između 1515. i 1527. godine (sl. 6).103 To,

dakako, ne znači da i friz na škrinji treba datirati u navedeno vrijeme, jer je s obzi-
rom na postupno širenje i recepciju groteske izvan Italije putem crteža i predložaka,
vjerojatno nastao nešto kasnije, možda u drugoj četvrtini 16. stoljeća, dok je ranija
datacija manje vjerojatna.
U sljedećim redcima donosimo neka zapažanja o tom srebrnom pozlaćenom fri-
zu što teče u razini baroknih anđeoskih glavica na vrhu tordiranih stupića, koji su
sve donedavno dijelili poleđinu sanduka na tri dijela.104 Friz se sastoji od iskucane
vitice antikizirajuće inspiracije u koju su uklopljena tri kružna medaljona. Čine ga
dvije simetrično oblikovane i zrcalno postavljene vitice koje izbijaju iz donjeg dijela
tijela i ruku dviju grotesknih muških nagih figura (sl. 7, sl. 8). Iz njih, lijevo i de-


sno, izrasta niz naizmjenično postavljenih zavojnica, od kojih pojedine završavaju
cvjetovima dugačka mesnatog tučka. Te su figure pozicionirane tako da obočuju
središnji dio friza. Simetriju vitica prate tri kružna medaljona – po jedan u sredini i
na krajevima – pričvršćena za laminu s po četiri čavla (?). Krajnji medaljoni sadrže
kompoziciju Navještenja, a središnji poprsje sv. Šimuna s malim Kristom u ruka-
ma. Figure okružuje okvir s urezanim natpisom u kapitali: lijevu figuru prati AVE
GRATIA PLENA DOMINVS T(ECVM), desnu (Mariju) ECCE ANCILA DOMI-
NI F(IAT) M(IHI), a sv. Šimuna NUNC DIMITTIS SERVVM TVVM DOMINE.105
Odabir likova i popratnih natpisa nikako nije slučajan i sasvim je očekivano da je središnje mjesto dodijeljeno svetcu čije se tijelo čuva u relikvijaru. Ako prikaz sv. Šimuna s Kristom u rukama tumačimo kao reduciranu verziju Prikazanja u hramu, tada Navještenje (Kristovo utjelovljenje), označava početak narativnog i teološkog
slijeda koji svoje ispunjenje nalazi u Šimunovu prepoznavanju Mesije. Međutim, lik
arkanđela Gabrijela na lijevoj strani izgubljen je tijekom vremena pa je u neko doba
na njegovo mjesto stavljena kopija Marije iz Navještenja. Arkanđeo je morao nestati nakon što je fotostudio Alinari oko 1920. godine snimio crno-bijelu fotografiju na kojoj je još uvijek vidljiv, a prije nastanka fotografija za monografiju Ive Petriciolija
iz 1983. godine, na kojima ga više nema (sl. 9). Otkako je krajem 2024. godine provedena restauratorska intervencija, tijekom koje su dva središnja tordirana stupića sa stražnje strane premještena na prednju stranu sanduka,106 jasno je vidljivo da se friz sastoji od triju dijelova. Središnju laminu od bočnih odvajaju dvije male lamine s motivom peterolatičnog cvijeta na punciranoj pozadini. One nisu integralni dio friza, za koji je moguće pretpostaviti da je možda skraćen pri popravku 1630. godine. Naime, s obzirom na simetričnost čitave kompozicije, možemo pretpostaviti da je iz obiju groteski, lijevo i desno, izbijalo po šest vitica, od kojih danas nedostaje po jedna upravo na mjestima gdje su se donedavno nalazile barokne glavice anđela. Možda je indikativno i to da se slične lamine malih dimenzija, s motivom peterolatičnog cvijeta, nalaze na još nekoliko mjesta – ispod baza tordiranih stupića na poleđini i pored dviju anđeoskih glavica na prednjoj strani sanduka. Može se pretpostaviti da se takve lamine nalaze i iza baroknih glavica anđela na preostalim stupićima na poleđini. Kako su već ustvrdili Ivo Petricioli i Nikola Jakšić, vitica je vješto iskucana i izrađena gotovo do filigranske profinjenosti,107 ali o oblikovanju likova u medaljonima

ni ovom prigodom nije moguće suditi jer je škrinja in situ visoko pozicionirana, a kvaliteta dostupnih fotografija to ne omogućava. No, u kontekstu ovog rada bilo ju je potrebno spomenuti, jer ne možemo isključiti mogućnost da je nastala u Butafogovoj radionici, premda za sada ne postoje pisani izvori koji bi to potvrdili. Ipak, radi
predodžbe, i u ovom je slučaju moguće pribjeći hipotetskim izračunima, a dobivene vrijednosti okvirno usporediti s poznatom, najmanjom mogućom količinom srebra
(931,63 g) koju je Butafogo primio od prokuratora. Uzmemo li da visina renesan-
snog friza iznosi oko 7 centimetara, a ukupna duljina triju lamina oko 165 centi-
metara te pretpostavimo debljinu od 0,07 centimetara,108 dolazimo do volumena od
80,85 cm³. Kada se taj iznos pomnoži s pretpostavljenom gustoćom srebra od 10,49
g/cm3, dobije se masa od 848,11 grama (gotovo 28 i pol unci) srebra. Na to treba do-
dati i određenu količinu materijala utrošenog na izradu medaljona i likova u njima.
Ako je friz skraćen, za njegovu maksimalnu duljinu možemo uzeti duljinu sanduka
od 192 centimetra, što daje masu od 986,9 grama (malo više od 33 unce), kojoj tako-
đer treba pridodati materijal utrošen na medaljone. Poznata količina srebra koju je
Butafogo primio od prokuratora ne razlikuje se znatno od one koja je teoretski bila
potrebna za izradu friza, a moguće je da je primio i dodatnu količinu materijala o
kojoj nema podataka. Stoga se čini opravdanim razmotriti mogućnost da je renesan-
sni friz nastao u radionici tog zlatara.
***
Iako se Butafogo u većini sačuvanih spisa spominje tek u svojstvu svjedoka, iz njih je ipak moguće iščitati skromne biografske crtice o životu i djelovanju toga dosad gotovo nepoznatog zlatara, od kojih je najvažnija ona o njegovu angažmanu na Škrinji sv. Šimuna. Na osnovi poznatih podataka nije moguće utvrditi opseg njegova posla, ali ga rad na škrinji svrstava u malu grupu zlatara čije se ime povezuje s najvažnijom umjetninom zadarskog srednjovjekovlja. Makar pitanje autorstva renesansnog friza s viticom i medaljonima na poleđini škrinje nije nedvojbeno razjašnjeno, postoje indicije da ga je izradio upravo Martin Butafogo. Budući da arhivska građa prve polovine 16. stoljeća još uvijek nije sustavno istražena, to ostavlja prostora za pronalazak novih dokumenata – i o Butafogu i o drugim zlatarima te sačuvanim i izgubljenim zlatarskim djelima – koji mogu pridonijeti boljem i potpunijem razumijevanju dosega zadarskog zlatarstva tog vremena. prilog 1 1546., 27. II – Oporuka zlatara Martina pok. Ivana Sainovića, zvanog Butafogo.
In Christi nomine, amen. Anno ab eius Natiuitate 1546, indictione 4, die vero sabbati 27 februarii, temporibus serenissimi principis et excellentissimi domini Francisci Donato Dei gratia Venetiarum ducis illustrissimi, praetureque clarissimi domini Iacobi Antonii Mauro comitis Iadre dignissimi. Coram viro nobile Iadrensi domino Vito Cedulino honorabile iudice examinatore Curię Iadre. Cum nil sit certius morte et nil incertius hora mortis, sed predicta salubriter considerans magister Martinus quondam Ioannis Sainouich cognominatus Butafogo, aurifex, sanus per Dei gratiam mente, sensu et intelectu, set corpore languens, nollens intestatus decedere de omnibus bonis suis per hoc presens testamentum suum nuncupatiuum, quod dicitur sine scriptis, in hunc modum facere procurauit et ordinauit. Imprimis namque (ordino – prekriženo) animam suam altissimo commendauit creatori. Suos fideicommissarios et huius sui vltimi testamenti executores instituit et esse voluit dominum presbiterum Gregorium Bilsich, quem in hoc submisit iurisdictioni et foro temporali iuxta regulas et ordinis superinde, et magistrum Petrum Mathieuich scribam fraternitatis sancti Siluestri Iadre quod exigeret et examinauit missam (?) leteram et debeant, prout inscrius (?) per ipsum contra ordinatum factum (?), ad plenum et cum omni modo (jedna riječ nejasna) et cetera. Item cum ei mori contigerit, voluit sepeliri Iadre in ecclesia sancti Siluestri (Iadre – prekriženo) in sepulcro suo. Item dimisit et reliquit lazareto pestiferorum Iadre soldos XII paruorum pro anima sua. Item dimisit et reliquit fabrice cappelle sancti Simonis Iusti de Iadra soldos XII paruorum pro anima sua. Item voluit et ordinauit celebrari bis missas sancti Gregorii pro anima sua in dicta ecclessia, in qua humabitur, et alteras per dominum presbiterum Iacobum Suichiarich eius patrem spiritualem et alteras per dictum dominum presbiterum Gregorium commisarium suum in solita et consueta helimosina. Item pro exoneratione conscientię suae dixit se teneri et dare debere frataleę ecclesię Sancti Michaelis de villa Berdo ducatos decem, ad rationem librarum
6, soldorum 4 pro ducato, pro resto vnius calicis argentei. Quae pecuniae voluit satisfieri dictę frataleę. Item dixit se alias habuisse in saluum uel in depositum a predicto clarissimo domino comite Iadre libras quinquaginta quattuor paruorum ex causa vnius coronae argentae, quibus (!) alias oppignerauit Simon Fachinich penes dominum Antonium Venturinum. Item similiter pro exoneratione eius conscientie dixit alias habuisse a quondam domino Ioanne de Nassis tunc procuratore arche sancti Simonis vntias triginta vnam et unum quartum argenti pro certo opere conficiendo in predicta archa sancti Simeonis. Ex quo argento dictus testator asseruit postea posuisse vncias quatuor in certo alio opere in dicta archa, et vnum ducatum similiter habitum a dicto quondam domino Ioanne et expositum per dictum testatorem ut dixit in deauratione dicti operis. Computata mercede sua rogans (!) dictus testator procuratores dictę archę ut cum aliqua commoditate hareditatis (!) dicti testatoris exigant (riječ nejasna) creditum. Item dictus testator dixit habuisse in pignus pro cechinis sex aureis a quondam magistro Michaele Budinich, olim aurifice, certa instrumenta siue ferramenta ab aurifice contenta in vno inuentario, quod tunc habuit dictus quondam magister Michael. Quos cechinos sex testator ipse relaxauit et remisit in totum hareditati (!) dicti quondam magistri Michaelis, ut nichilominus voluit ex eadem hareditas (!) rehabere dicta ferramenta descripta et particulariter annotata in dicto inuentario. Item misit et reliquit Georgio et Magdalene eius filiis naturalibus ducatum vnum pro quolibet eorum causa dilectionis. Item dimisit et reliquit dictis Georgio et Magdalene vnam domunculam in contrata fabrorum Iadre, que est partim de muro et partim de tabulis, soleratam super derro quondam domini Marci de Marco. Quam domum alias reliquerit dicto testatori, ut asseruit, quondam Martina mater dictorum Georgii et Magdalene (Georg – prekriženo) ipsius (riječ nečitka) filiorum natura[lium]. Item dimisit et reliquit alterae filiae suae naturali, habitę cum quadam Eufemia (oštećeno) cuius nomen non recordatur, ducatum vnum causa amoris. Item dictus testato(r) (oštećeno) (dvije riječi nejasne) suae dixit se fuisse solutum et integraliter satisfactum ab (oštećeno) eius cognata filia quondam magistri Petri Chiuchchali (!) fabri de (toto – prekriženo) affictu istius temp[oris] (oštećeno) in presenti dicta domus suprascripta in qua habitauit et habitat dicta Helisabeth (oštećeno). Item dimisit et reliquit Hieronymę filię magistri Petri Mirsich vnam dolamam ex panno nigro (oštećeno) pellibus agnelinis nigris causa amoris. Item dimisti et reliquit Lucretie filie [dicti] magistri Petri vnam gonnellam a mulieri ex panno fioreto (?) coloris rubei cum dilectio (oštećeno). Item voluit, iussit et ordinauit quod subito post eius mortem per commissarios (oštećeno) suos superdictos fiat et fieri debeat inuentarium omnium et singulorum bonorum dicti testatoris.
In omnibus autem aliis suis bonis mobilibus et immobilibus, iuribus quoque et actionibus presentibus et futuris sibi quouis spectantibus et pertinentibus haredem vniuersalem fecit, instituit et esse voluit (Sib – prekriženo) Simonem suum filium legitimum et naturalem in aetate pupilari existentem cum ista conditione: quod si dictus Simon eius filius et hares (!) dilectissimus obiret in etate pupillari, quod Deus aueriat (?), in dicto casu substituit haredes (!) Helisabeth filiam quondam magistri Petri Chiuchchali (!) eius cognatam primam in medietate integra totius dictae hariditatis et in alia medietate integra Cathussam filiam Martini de Corcyra bombarderii eius cognati et Matheam filiam Baptiste de Opilergio etiam eius cognati equaliter inter dictas Cathussam et Matheam in alia medietate predicte hareditatis (!). Et hoc dixit (?) esse (?) suum ultimum testamentum et vltimam voluntatem quod et quam valere voluit iure testamenti et iure cuiuslibet vltime voluntatis quo melius valere et tenere poterit omni solemnitati iuris forsam (!) pretermissa non obstante. Actum Iadre in domo habitationis dicti testatoris in contrata fabrorum, presentibus domino Bernardino Carnaruto nobile Iadre et Angelo filio magistri Iohannis Iacobi Ceruti aromatarii Iadre, testibus habitis, vocatis et specialiter rogatis.
Iohannes Mazzarellus notarius publicus ac spectabilis comitis Iadre iudicis
cancelarius rogatus fideliter scripsit et annotauit ac se subscripsit.
Die XII mensis martii 1546
Per dominum Vitum Cedulinum iudicem examinatorem, qui interfuit dicto
testamento, apertum fuit presens instrumentum testamenti. Ita instantiam magistri
Petro Mathieuich altero ex commissariis suprascriptis, mihi notario et cancelario,
Paulo (dvije riječi nejasne), lectum per me publicum notarium et cancelarium in
cancelaria spectabili comitis, presentibus domino presbitero Ioanne de Tratura (?) et
ser Gasparo Gasparouich gabelloto, testibus et rogatis.
(HR-DAZD-31, BZ, Iohannes Michael Mazzarellus, kut. 135, F VII, br. 348)
BILJEŠKE
1 EMIL HILJE, Nekoliko bilješki o zadarskom zlatarstvu XIV. Krbave), 223 (Venzon /ili Venčon i Venčun/ Stjepan), 225 (Zla- stoljeća, Radovi Zavoda povijesnih znanosti HAZU u Zadru, 38 tarić Donat); NIKOLA JAKŠIĆ, RADOSLAV TOMIĆ, Umjet- (1996.), 43. nička baština Zadarske nadbiskupije – Zlatarstvo, Zadar, 2004., 2 Ovdje donosimo samo neke od relevantnih naslova: CAR- 200–249 s ondje navedenom literaturom; ZDENKO DUN- LO FEDERICO BIANCHI, Zara cristiana I, Zara, 1877., 489 DOVIĆ, Matrikula Bratovštine zlatara u Zadru iz 15. stoljeća, (Matteo Boricevich); ANGELO DE BENVENUTI, Storia di Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i Zara al 1797 dal 1918, Milano – Roma, 1944., 271–272; CVI- društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, 37 TO FISKOVIĆ, Dubrovački zlatari od XIII. do XVII. stoljeća, (2019), 65–82; ZDENKO DUNDOVIĆ, Novi podatci o crkvi Starohrvatska prosvjeta, ser. III, 1 (1949.), 145 (zlatari Grgur Gospe od Kaštela u Zadru, Ars Adriatica, 12 (2022.), 79, 81–82, Danović, Matij iz Krbave, Donat Zlatarić); CVITO FISKOVIĆ, 87 (bilj. 69), 88 (bilj. 73), prilog 1, prilog 2. Zadarski sredovječni majstori, Split, 1959., 120, 122–123, 128– 3 ZDENKO DUNDOVIĆ (bilj. 2, 2019.), 70. 129; IVO PETRICIOLI, Zadarski zlatar Toma Martinov, Radovi 4 Riječ je, zapravo, o trideset i devet dokumenata, ali su četi- Filozofskog fakulteta u Zadru, 12 (1986.), 149–159; TOMISLAV ri duplicirana, to jest sačuvana i u formi notarskog koncepta RAUKAR, IVO PETRICIOLI, FRANJO ŠVELEC, ŠIME PERI- (bastardella) i kao isprave (instrumentum publicum), što čini ČIĆ, Zadar pod mletačkom upravom 1409–1797, Prošlost Zadra ukupno četrdeset i tri spisa. Ovom prigodom zahvaljujem III, Zadar, 1987., 171, 296–297; IVO PETRICIOLI, Umjetnička baština samostana sv. Krševana do 16. stoljeća, u: 1000 godina profesoru Emilu Hilji na ustupljenim signaturama i pomoći u samostana svetog Krševana u Zadru, (ur. Ivo Petricioli), Zadar, transkripciji problematičnih mjesta u zlatarovoj oporuci. Ujed- 1990., 217; NEVENKA BEZIĆ-BOŽANIĆ, Majstori od IX do no zahvaljujem i izv. prof. dr. sc. Aniti Bartulović na pomoći XIX stoljeća u Dalmaciji, Split, 1999., 193 (Boričević /i Borić/ oko transkripcije Butafogove oporuke. Luka; Boričević /i Borić/ Mate), 195 (Danović Grgur), 207 5 Nadimak Butafogo rjeđe je bilježen kao Butafoco, Butaffogo, (Martinušević Toma iz Zadra), 208 (Matej iz Zadra; Matij iz Butafuogo i Buttafuogo.
6 To sjajno ilustrira primjer slikara Blaža Jurjeva Trogiranina, personaliter constitutus egregius vir ser Ioannes Spingarolus quon- koji je svojom djelatnošću povezivao više gradova na potezu od dam ser Nicolai, ciuis Iadre (...) confessus fuit et recognouit pe- Zadra do Dubrovnika, zbog čega je u izvorima bilježen na više nes se habuisse et recepisse et habere in dotem pro dote et nomine načina. Vidi: KRUNO PRIJATELJ, Slikar Blaž Jurjev, Zagreb, dotis domine Helisabeth eius vxoris dilecte, filie circumspecti viri 1965., 55–64; EMIL HILJE, Nekoliko bilješki o slikaru Blažu ser Bernardini de Ventura, ducatos quadringentos (...) a domina Jurjevu, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 44 (2020.), 34; Catherina matre dicte domine Helisabeth et ser Simone eius fratre ANITA BARTULOVIĆ, EMIL HILJE, Građa za splitsko slikar- et filio dicte domine Catherine in tot denariis, rebus mobilibus et stvo 14. i 15. stoljeća, Zadar, 2022., 20–21. in possessionibus suis (...) pro ut in actu nuptiarum legit scripto 7 Vidi bilj. 41. O statusu cives i habitatores u dalmatinskim ko- manu mei notarii infrascripti sub die 22 februarii proximi prete- munama vidi u: TOMISLAV RAUKAR, Cives, habitatores, riti (...) (...) Actum Iadre in domo habitationis supradicti domini forenses u srednjovjekovnim dalmatinskim gradovima, Histo- Hieronymi consiliarii in contrata Paradisi, presentibus magistro rijski zbornik, 29–30 (1976. – 1977.), 139–150. Da bi stekao Thoma quondam Petri et magistro Martino Butafogo, aurificibus, građansko pravo, prema Zadarskom statutu, pojedinac je mo- ciuibus et habitatoribus Iadre, testibus (...) (HR-DAZD-31, BZ, rao sa svojom obitelji živjeti u gradu. Vidi: Zadarski statut sa Hieronymus Ravagninus, kut. 138, F II/6, fol. 10v). svim reformacijama odnosno novim uredbama donesenim do 14 Crkva Sv. Stjepana počela se nazivati crkvom Sv. Šimuna nakon 1563., Zadar, 1997., 494–495 (glava 35). što je 1632. godine u nju prenesena relikvija tog svetca (CAR- 8 GIUSEPPE BOERIO, Dizionario del dialetto veneziano, Vene- LO FEDERICO BIANCHI, /bilj. 2/, 334, 336). zia, 1856., 110 (BUTAFÒGO; BUTAFOCO). 15 (...) domina Margarita relicta quondam ser Viti Batouich ciuis 9 Iako je Martin Butafogo u većini spisa zabilježen samo u svoj- Iadre, sana per gratiam domini nostri Iesu Christi mente, sensu stvu svjedoka, odlučili smo priložiti nešto opširnije transkripte et intellectu, licet corpore languens (...) nolens intestata decedere dokumenata radi sagledavanja njegovih veza s pripadnicima de bonis suis omnibus (...) suum ultimum testamentum (...) in zadarskog društva tog vremena. Naime, postupna objava sve hunc modum facere procurauit (...) (...) Actum Iadre in contrata većeg broja arhivskih dokumenata, u budućnosti može poslužiti Sancti Stephani in domo habitationis dicte testatricis (...) pre- kao temelj za strukturirani unos podataka u različite digitalne sentibus magistro Thomasio quondam Petri et magistro Martino alate, čime se otvara prostor za složenije analize i interpretacije. dicto Butafogo, ambobus aurificis, ciuibus et habitatoribus Iadre, 10 Možda je riječ o zadarskom zlataru Mateju Boričeviću, ali s ob- testibus (...) (HR-DAZD-31, BZ, Antonius de Zandonatis, kut. zirom na to da uz ime ne stoji oznaka aurifex, to ne možemo 112, br. 252). tvrditi sa sigurnošću. 16 (...) prouida mulier domina Pasina, relicta quondam ser Ioannis 11 (...) Andreas Petricich, Simon Magasich, Matheus Bancich, Tho- Grandi Berthonich ciuis Iadre, sana per Dei gratiam mente, sen- mas Malinarich, Michael Tnignanich, Iacobus Mililouich, Tho- su et intellectu ac corpore sed clausa et suspecta propter pestem mas Vlatcouich et Petrus Vilincich cum aliis sotiis suis vendi- existens constituta in domo habitationis sue (...) nolens intestata derunt domino Antonio de Bartolatiis vnum Turcum per ipsos decedere de bonis suis omnibus que habet (...) suam vltimam vo- captum, pretio ducatos sexdecim (...) (...) Actum Iadre in can- luntatem et suum vltimum testamentum quod dicitur sine scrip- cellaria secreta magnifici domini comitis, presentibus spectabili tis nuncupationum in hunc qui sequetur facere procurauit (...) et domino Ioanne de Nassis nobile Iadre et magistro Martino Bu- huius sui ultimi testamenti executores instituit et esse uoluit re- tafogo aurifice et Matheo Boriseuich, ciuibus Iadre, testibus (...) uerendum dominum presbiterum Donatum Berthonich, ser Gre- (Državni arhiv Zadar /dalje HR-DAZD-31/, Bilježnici Zadra / gorium Perliza eius fratrem et ser Hieronymum ipsius domine te- dalje BZ/ Hieronymus Ravagninus, kut. 138, F II/3, fol. 43v). statricis filium dilectum (...) (...) Actum Iadre super stratam ante Zadarski bilježnički spisi uglavnom su datirani stilom inkar- hostium domus dicte testatricis in contracta Sancti Simonis Iusti nacije, međutim pojedini su bilježnici koristili božićni stil. U (...) presentibus magistro Martino Butafogo aurifice et magistro ovome radu božićnim su stilom datirani spisi bilježnika Hie- ronymusa Ravagninusa, Michaela de Zandonatisa, Iohannesa Laurentio de Aurana cerdone, testibus (...) (HR-DAZD-31, BZ, Michaela Mazzarellusa i Augustinusa Martiusa. Michael de Zandonatis, kut. 140, F III/1, fol. 2v–3v); Isti doku- menti vidi u: HR-DAZD-31, BZ, Michael de Zandonatis, kut. 12 (...) domina Helisabeth, filia quondam domini Bernardini de 140, F IV, n. 16. Ventura ciuis Iadre et domine Catherine iugalium, nec non sponsa destinata domini Ioanni Spingarolus (...) refutauit ac 17 Prostorna odrednica in confinio Sancti Simonis Iusti alias renuntiauit in manibus dicte domine Catherine matris sue (...) Sancte Marie Presbiterorum, odnosno in contrata Sancte Marie omnia bona tam paterna quam materna (...) (...) Hoc autem fe- Presbiterorum alias Sancti Simonis Iusti navodi se u četirima cit dicta domina Helisabeth qua dicta domina Catharina eius dokumentima u kojima se spominje zlatar Butafogo. Vidi: bilj. mater ipsam dotauit (...) pro ut in instrumento contratum nup- 50, bilj. 51, bilj. 52, bilj. 53. O ostalim nazivljima za tu crkvu tiarum legatum scripto manu mei notarii infrascripti sub die 22 zabilježenim u arhivskim izvorima vidi u: ZDENKO DUN- februarii (...) (...) Actum Iadre in domo habitationis antedicte DOVIĆ, Plebanus u ranonovovjekovnim zadarskim spisima, domine Catherine in contrata Paradisi, presentibus magistro Croatica Christiana periodica, 95 (2025.), 7 i ondje citiranoj Thomasio quondam Petri et magistro Martino Butafogo, aurifici- literaturi. bus, ciuibus et habitatoribus Iadre, testibus (...) (HR-DAZD-31, 18 (...) personaliter constitutus magister Martinus quondam Ant- BZ, Hieronymus Ravagninus, kut. 138, F II/6, fol. 10r). honii de villa Chernize territorii nonensis, impresentiarum ca- 13 (...) Coram viro nobile domino Hieronymo Cedulino quondam do- lefatus (...) dixit (...) fuit se habuisse et recepisse (...) a domi- mini Maphei honorabile consiliario magnifici domini comitis (...) na Paula, filia quondam ser Pauli de Pasinis, (...) in dotam et
nomine dotis et pro parte dotis (...) domine Perine neptis sue San Grisogono super stratam publicam ante domum habitatio- et filie quondam ser Simonis de Pasinis dicti Lopoç, fratris ei- nis dicti uenditoris, presentibus ibidem magistro Martino dicto usdem domine Paule, et vxoris legitime dicti magistri Martini Butafuogo aurifice et magistro Petro Turosich cerdone, ciuibus et libras quadringentas paruorum (...) (...) Actum Iadre in domo habitatoribus Iadre, testibus (...) (HR-DAZD-31, BZ, Antonius habitationis dicte domine Paule in contrata Sancti Simonis Iu- de Zandonatis, kut. 110, F II/2D, fol. 66r–66v). sti, presentibus ibidem magistro Martino dicto Butafogo aurifice 24 (...) personaliter constitutus ser Petrus Minio de Burano (?) merca- et magistro Martino Stoiacouich sutore, ciuibus et habitatoribus tor (...) agens nomine filiorum suorum, pupilorum filiorum eorum Iadre, testibus (...) (HR-DAZD-31, BZ, Michael de Zandonatis, et et (!) heredum quondam done Perucie eorum matris, filie quon- kut. 140, F I/3, fol. 10v–11r). dam ser Iacobi Risi de Iadra et olim vxoris dicti ser Petri, cum pro- 19 (...) domina Maria relicta quondam domini Simonis (de Begna missione de rato ex una, et ser Simone Rudich habitator Iadre (...) – prekriženo) Cedolinis (...) vendidit (...) ser Nicolao Cimilich nomine suo proprio ac nomine et vice done Iacobice eius uxoris, ciui et habitatori Iadre (...) sortes duas terre in uilla Blasochina filie dicti ser Iacobi Risi (...) ex alia, sponte libere (...) confessi fue- teritorii Iadre (...) (...) Actum Iadre in domo habitationis ipsius runt (...) fecisse, calculasse (...) rationes suas et computa (...) causa domine Marie positum in contrata Sancti Simonis, presentibus et (...) occasione bonorum paternorum et maternorum spectanti- magistro Martino aurifice dicto Butafogo et magistro Hieronymo um (...) dictis pupillis filiis dicti ser Petri et quondam done Perucie Scarabelich cerdone, testibus (...) (HR-DAZD-31, BZ, Marcus iugalium et prefate done Iacobice (...) (...) Actum Iadre in Plathea Antonius de Bassano, kut. 127, F I/2I, fol. 11v–12r). comunis, presentibus ibidem ser Dominico quondam ser Ruber- 20 (...) dona Catherina filia ser Simonis quondam Antonii Petri ciu- ti (?) de Pensauro, et magistro Martino dicto Butafuogo aurifice, is Iadre et uxor legitima magistri Francisci quondam magistri ciuibus et habitatoribus Iadre, testibus (...) (HR-DAZD-31, BZ, Basani de Lodi sutoris ciuis et habitatoris Iadre (...) fecit (...) Antonius de Zandonatis, kut. 110, F II/2E, fol. 11r). renuntiatione prefato (...) patri suo (...) toto eo quod ad partem 25 (...) Coram spectabile domino Marino Grisogono honorabile consi- Catherinam spectabat (...) in bonis paternis et maternis (...) (...) liario dicti clarissimi domini Comitis cum sub die XVI mensis mar- Actum Iadre in contrata Sancte Marie a Plathea parua in qui- tii 1533 ser Francisco Slocinich ciuis Iadre publicum ad incantum dam (domus – prekriženo) camera domus habitationis dicti ser acquisiuerit a clarissimo domino Iacobo Marcello olim capitaneo Simonis quondam ser Antonii, presentibus ibidem nobile viro Iadre (...) vnam domum de muro cuppis cohopertam (...) positam Iadrensi domino Nicolao de Nassis quondam domini Cresii et (...) in contrata Sancti Stephani in Iadra (...) precio ducatorum tre- magistro Martino dicto Butafuogo de Iustinopoli aurifice, ciue et centorum auri (...) tanquam de bonis domine Helene, filie et he- habitatore Iadre, testibus (…) (HR-DAZD-31, BZ, Antonius de redis quondam ser Symonis de Radichio, venditis et deliberatis ad Zandonatis, kut. 110, F II/2C, fol. 6r). instantiam domine Helisabeth relicte quondam dicti ser Symonis 21 (...) magister Franciscus quondam magistri Bassani de Lodi, su- pro assecuratione vnius (riječ nejasna) voluntarie de libris sexcentis tor ciuis et habitator Iadre (...) contentus et confessus fuit (...) se auri 16 decembris 1532 ex cum dotis (...) (...) Actum Iadre in con- habuisse (...) dotis nomine done Catherine eius uxoris legitime trata Arsenatus in domo dictarum mulierum, presentibus magistro et filie ser Simoni quondam ser Antonii Petri ciuis Iadre libras Simone Obloxerouich pellipario et magistro Martino aurifice co- sexcentas duodecim paruorum ab predicto ser Simone socero suo gnominato Butafuogo, testibus (...) (HR-DAZD-31, BZ, Iohannes (...) (...) Actum Iadre in contrata Sancte Marie a Plathea parua Michael Mazzarellus, kut. 132, F I/2A, fol. 128r, 129r). in domo habitationis prefati ser Simonis quondam Antonii in qu- 26 (na margini:) Dos domine Magdalene vxoris magistri Gregorii idam camera superiori, presentibus ibidem domino Nicolao de Pucherich lapicide. (...) magister Gregorius Pucherich lapicida de Nassis quondam domini Cresii nobile Iadre et magistro Martino Iadra (...) dixit (...) contentus fuit habuisse et recepisse a quon- dicto Butafuogo de Iustinopoli aurifice, ciue et habitatore Iadre, dam ser Ioanne Stancich de Iadra eius cognato ducatos centum testibus (...) (HR-DAZD-31, BZ, Antonius de Zandonatis, kut. et quinquaginta auri (...) (...) Actum Iadre prope apothecam in- 110, F II/2C, fol. 6r–6v). frascripti magistri Martini aurificis positam apud Platheam, pre- 22 (...) Coram viro nobile Iadrensi domino Ioanne de Nassis quon- sentibus ser Francisco de Iustinopoli et magistro Martino Butafo- dam domini Dominici honorabile consiliario clarissimi domini go aurifice, testibus (...) (HR-DAZD-31, BZ, Petrus de Bassano, comitis (...) personaliter constituti domini Ioannes et domini Si- kut. 141, F I/1c, fol. 12r). mon de Grisogonis fratres quondam domini Thome nobiles Ia- 27 (...) personaliter constituta honesta domicella Margarita filia le- drenses (...) dederunt et licentiam concesserunt Vito Smoglianou- gitima et naturalis magistri Ioannis Tutoffich de Iadra (...) (...) ich de villa Tersci desradicandi vnum gognalle cum dimidio uel reffutauit in manibus dicti eius patris (...) omnia et singula bona circa capitam vinearum (...) positorum super terreno ipsorum tam paterna quam materna (...) quas ipsa Margarita habent in fratrum in dicta villa Tersci (...) (...) Actum Iadre in domo ha- ipsis bonis (...) (...) Actum Iadre in curia domus habitationis ip- bitationis prefati domini consiliarii in contrata Sancti Dominici, sorum contrahentium, presentibus magistro Georgio cerdone dicto presentibus magistro Martino Butafogo aurifice et ser Baptista de Iurias et magistro Martino Butafogo aurifice, testibus (...) (HR- Pola socio (?) in citadella Iadrensi, testibus (...) (HR-DAZD-31, DAZD-31, BZ, Petrus de Bassano, kut. 141, F I/1c, fol. 21r). BZ, Michael de Zandonatis, kut. 140, F I/4, fol. 19r, 20r). 28 (na margini:) Compromissum inter ser Petrum Boniuento ex 23 (...) Cum sit ex modo possut (!) esse anni duo ellapsi ex magi- vna et magistrum Martinum Butafogo aurificem ex altera. ster Antonius remerius de Iadra vendiderit (...) Simoni Bilulou- (...) personaliter constitutum partes infrascripte, videlicet ser ich de uilla Bochagnazo vnum gonallium cum dimidio in circa Petro Boniuento quondam ser Simonis ex vna et magister Mar- capitum uitum (...) (...) Actum Iadre in contrata dicta Lovro da tinus Butaffogo aurifex ex altera pro bono pactis se se compromi-
sserunt et compromissum fecerunt de iure et de facto (...) super 33 (...) considerans Margarita vxor magistri Simonis Sichutiç cerdo- differentia vnius sententię iuditiarie diei XXI mensis martii 1522 nis, sana per Dei gratiam mente, sensu et intellectu licet corpore contra dictum quondam ser Simonem patrem ipsius ser Petri de infirma (...) nolens intestata decedere de omnibus bonis suis per ducatis X et libris 3 et in fauorem quondam ser Iacobi Risi inte- hoc suum nuncupatiuum testamentum quod dicitur sine scriptis ruenientis nomine ser Raffaelis, habitatoris Senie, inter occasione in hunc modum disponere et ordinare procurauit (...) (...) Actum vnius chyrographi manu ser Constantini Constantii diei 24 men- Iadre in domo eius habitatricis posita in contrata Sancti Stefa- sis maii 1522 factam inter ipsas partes (...) dominum Iaonnem ni, coram uiro nobile Iadrensi domino Michaelle de Rosa iudice de Rosa et in dominum Iacobum Britanicum (...) in eorum iu- examinatore Curie, et presentibus magistro Martino Butafogo dices arbitros, arbitratores et amicabile compositores qui dicti (?) aurifice et magistro Matheo filio magistri Georgii Nouachouich iudices possint (...) (...) Actum Iadre ad angulum Plathee prope sutore, testibus (...) (HR-DAZD-31, BZ, Augustinus Martius, logiam, presentibus domino Bernardino Priticio et magistro Ni- kut. 143, F I/2, fol. 9r–9v); Isti dokument vidi u: HR-DAZD-31, colao Bilsich marangono, testibus (...) (HR-DAZD-31, BZ, Pe- BZ, Augustinus Martius, kut. 143, F II, br. 13. trus de Bassano, kut. 141, F I/1c, fol. 32r). 34 (...) personaliter constitutus magister Hieronymus cerdo filius 29 (...) uir nobilis Iadrensis dominus Donatus Carnarutio (...) con- magistri Ioannis cognomento Medolici de Iadra tamenque heres stituit et (...) ordinauit (...) legitimum et indubitatum procura- (ut asseruit – na margini) pro dimidia omnium bonorum dicti torem ser Franciscum Tranquillum nobilem Sibenici (...) (...) quondam patris sui sponte et libere (...) vendidit et alienauit Da- Actum Iadre supra Platea comunis, presentibus domino Ioanne miano Paprouichio habitatore in suburbio Iadrensi ibidem pre- Pechiaro et magistro Martino aurifice cognomento Buttafuogo, senti (...) medietatem vnius sue domuncule (...) posite Iadre in testibus (...) (HR-DAZD-31, BZ, Iohannes Michael Mazzare- confinio Sancti Simeonis Iusti super tereno plebanie dicte ecclesie llus, kut. 132, F I/2A, fol. 205r). (...) altreram vero medietas ipse Damianus dixit emisse a fra- 30 (...) constituti domina Hieronyma, relicta quondam comitis Bal- tre dicti venditoris (...) (...) Actum Iadre supra Plathea comunis, dasaris Marinich, et spectabilis dominus Marcus de Marco de presentibus magistro Martino Butafogo aurifice et ser Paulo Buli- Iadra, vti tutores et gubernatores Petri et Georgii, Francischine et cich, ciuibus et habitatoribus Iadre, testibus (...) (HR-DAZD-31, Helisabeth, filiorum pupillorum dicti quondam comitis Baldasa- BZ, Petrus de Bassano, kut. 141, F I/1f, fol. 33v, 34r). ris ex dicta domina Hieronyma (...) constituerunt (...) ordinaue- 35 (...) considerans domina Perutia filia quondam Radi Vlacich runt (...) (...) dominam Helenam, filiam quondam ser Simonis de (oštećeno) sana per Dei gratiam mente, sensu et intellectu (ošte- Radichio ciuis Iadre et sororem dicte domine Hieronyme (...) ad ćeno) corpore infirma et nollens intestata decedere de omnibus recuperandum, exigendum (...) quamcunque bona (...) quondam bonis suis (...) testamentum (...) scriptum in hunc modum dispo- comitis Baldasaris predicti existentia (...) pro indiuiso cum here- nere (...) voluit (...) (...) Actum Iadre in domo ante dicte testatri- dibus quondam comitis Mathiae Marinich, filio dicti quondam cis in contrata arsenatus [presentibus magistro] Martino aurifice comitis Baldasaris (...) (...) Actum Iadre in domo habitationis cognomento Butafogo et Martino Ambrosich (nekoliko riječi aula domine Hieronyme in confinio Paradisi sie vocato, presen- oštećeno) (HR-DAZD-31, BZ, Iohannes Michael Mazzarellus, tibus domino Simone de Mattapharis quondam domini Ioannis kut. 134, F VI, br. 127). nobile Iadre et Martino aurifice cognomento Butafogo, testibus 36 (na omotu oporuke:) Hoc est testamentum domine Iacouize uxo- (...) (HR-DAZD-31, BZ, Iohannes Michael Mazzarellus, kut. ris magistri Martini cognomento Butafogo (...) per me Ioannem 132, F I/2B, fol. 11v, 12r). Mazzarellus notarium (...) sub die vltimo nouembris 1538. 31 (...) constitutus dominus Bernardinus Pritici nobilis Nonensis (...) considerans domina Iacouiza vxor magistri Martini aurifi- Iadre moram trahens filius quondam (riječ nejasna) domini cis cognomento Butafuogo, sana per Dei gratiam mente, sensu Bernardini (...) ordinauit (...) legitimum et indubitatum procu- et intellectu, licet corpore infirma, nollens intestata decedere de ratorem (dvije riječi nečitke) Petrum Pribcich quondam Pauli omnibus bonis suis per hoc suum nuncupatiuum testamentum de Nouigrado agri Iadrensis (...) (...) Actum Iadre in domo dic- quod dicitur sine scriptis in hunc modum disponere et ordi- ti constituentis in confinio Sancti Simonis, presentibus domino nare procurauit (...) huius sui vltimi testamenti executores in- Christophoro de Nassis et magistro Martino aurifice cognomento stituit fecit et esse voluit magistrum Martinum eius virum et Butafogo, testibus (...) (HR-DAZD-31, BZ, Iohannes Michael Helisabeth ipsius testatricis sororem (...) Item ordinauit sepeliri Mazzarellus, kut. 132, F I/2B, fol 30v). in ecclesia Sancti Siluestri in sepulcro dicti viri sui. (...) Item 32 (...) considerans Catherina vxor magistri Mathei tonsoris de reliquit Ioanni eius filio ex quondam Marco Hostoich de Bibi- Vicentia, habitatrix Iadre, sana per Dei gratia mente, sensu et gne eius primo viro vnam apothecam fabrilem (...) cum omni- intellectu licet corpore infirma (...) nollens ab intestata decedere bus et quibuscumque iuribus suis positam Iadre ad angulum de omnibus bonis suis pro hoc suum nuncupatiuum testamen- in contrata fabrorum (...) Item reliquit Helisabeth sorori sue tum (...) in hunc modum disponere et ordinare (...) (...) Item totam illam medietatem domus ipsius testatricis positam Iadre legauit (...) eius domus (...) positis Iadre in contrata Sancti in contrata fabrorum super terreno camere phiscalis Iadre, qua Ioannis fabriorum (...) (...) Actum Iadre in domo habitationis tota domus est indiuisa inter ipsam testatricem et Magdalenam ipsius testatricis posita vbi sunt, coram nobili viro domino Fran- eius sororem (...) Item reliquit Magdalene filie naturali magi- cisco de Nassis spectabili Alouisii, honorabili consiliario prefati stri Martini eius viri predicti duas gonellas ex sarizia (...) In magnifici domini comitis, presentibus magistro Donato Manoli omnibus aut aliis suis bonis mobilibus et imobilibus, iuribus et (?) sutore et magistro Martino aurifice vocato Butafogo, testi- actionibus (...) heredes vniuersales instituit (dicto – prekriženo) bus (...) (HR-DAZD-31, BZ, Marcus Antonius de Bassano, kut. Simonem eius filium ex dicto magistro Martino, et dictum ma- 127, F II, br. 131). gistrum Martinum eius virum (...) (...) Actum Iadre in domo
habitationis dicte testatricis in contrata fabrorum, presentibus munis prope apothecam ser Pauli de Perasino (?). (HR-DAZD-31, magistro Bartholomeo Vidacouich sutore et magistro Michaele BZ, Petrus de Bassano, kut. 142, F VI, br. 56). cognomento (riječ nejasna) fabro, testibus (...) 44 Zlatar Matej Boričević odavno je zastupljen u znanstvenoj lite- (na margini:) Die 3 februarii 1539 (...) sic instanti magistro Mar- raturi. Vidi: CARLO FEDERICO BIANCHI (bilj. 2), 489; AN- tino suprascripto (...) in Plathea Iadre apertum fuit presentum te- GELO DE BENVENUTI (bilj. 2), 271–272; IVO PETRICIOLI stamentum (...) (HR-DAZD-31, BZ, Iohannes Michael Mazzare- (bilj. 2, 1990.), 217; NIKOLA JAKŠIĆ, RADOSLAV TOMIĆ llus, kut. 133, F VI, br. 138); Isti dokument vidi u: HR-DAZD-31, (bilj. 2), 230–232. Opširniji popis literature vidi u: NEVEN- BZ, Iohannes Michael Mazzarellus, kut. 133, F IV/1, fol. 48r. KA BEZIĆ-BOŽANIĆ (bilj. 2), 193 (Boričević /i Borić/ Mate); 37 Iz Butafogove oporuke doznajemo da je imao kćer Magdalenu ZDENKO DUNDOVIĆ (bilj. 2), 79, 81–82, 87 (bilj. 69), pri- i sina Jurja s nekom Martinom. Vidi prilog 1 u ovom radu. log 1, prilog 2. Poznato mi je više neobjavljenih dokumenata u 38 Budući da je u dokumentu navedeno da se kuća nalazi in con- kojima se spominje zlatar Matej Lukin Boričević iz Skradina i trata fabrorum, a ne in Ruga fabrorum, smatramo da je pri- zlatar Matej Boričević zvani Vukašinović iz Skradina. No, s ob- kladnije kao prostornu odrednicu navesti nešto šire područje, zirom na to da su spisi nastali u vremenskom rasponu od 20- odnosno kovačku četvrt, a ne Kovačku ulicu. ih godina 16. stoljeća do početka 17. stoljeća, buduća arhivska istraživanja trebala bi utvrditi krije li se pod tim imenima ista 39 Vidi zapis na margini dokumenta u prethodnoj bilješci. osoba ili dvojica zlatara istovjetnog imena. 40 (na margini:) Diuisio inter Barbaram et Verunizam filias quon- 45 In Christi nomine, amen. Anno ab eius natiuitate 1540, indicti- dam ser Georgii Budacich. one 13, die uero XXIIII martii (...) magister Matheus Boriceuich (...) constitutis personaliter (...) Barbara et Veroniza sorores, filie aurifex quondam Luce de Scardona, habitator Iadre, sanus per (...) quondam ser Georgii Budacich et domine Helisabeth olim Dei gratiam mente, sensu et intellectu et licet corpore languens iugalium volentes (...) ad diuisionem infrascriptorum bonorum (...) et nollens intestatus decedere (...) hoc suum nuncupatiuum stabilium (...) (...) Actum Iadre in domo habitationis dictorum testamentum (...) ordinauit (...) uoluit suos fideicommissarios partium in contrata Sancti Simonis, presentibus Mattheo Nouo- instituit (...) magistrum Martinum Butafogo aurificem et magi- selich clerico Iadrensi et magistro Martino cognomento Buttafuo- strum Georgium Bastasich sutorem habitatores Iadre (...) Item go aurifice, testibus (...) (HR-DAZD-31, BZ, Iohannes Michael ordinauit sepeliri in ecclesia Sancti Siluestri. Item reliquit laza- Mazzarellus, kut. 132, F I/2G, fol. 17v–18r). reto pestiferorum Iadre soldos X paruorum pro anima sua. Item 41 (na margini:) Creditum pro ecclesia Sancta Maria de Pace reliquit in fabrica cappelle Sancti Symonis Iusti de Iadra libras suburbii Iadre. tres paruorum pro anima sua. Item voluit et ordinauit celebrarii (...) Ibique cum sit iuxta partium infrascriptarum assertionem ut tribus (riječ nejasna) missas Sancti Gregorii pro anima sua (...) publicam confirmationem et alias ser Ioannes Franciscus Amizo per virum dominum presbiterum Symonem eius fratrem cum (?) zoyelerius et aurifex in Iadra habuit et recepit a domino Bla- helimosina consueta. Item reliquit Catherine eius filie naturali sio de Soppe, vti vno ex procuratoribus ecclesie Sancte Marie de puellam (...) Item dimisit et reliquit ecclesie Sancti Siluestri de Pace suburbii Iadre, libras quinquaginta quatuor paruorum pro Iadra parte (?) vncias tres et vnum quartum argenti laborati pro conficienda vna triremi argentea ex voto unius nobilis Veneti, et anima sua. Item reliquit Radoslaue filie quondam Georgii eius libras decem et septem pro parte manufacture dicte triremis ar- testatoris (...) bottonos argenteos deauratos ponderis vnciarum genteis fiendis, et (?) quia ad huc tale opus non perfecit (?) (jed- trium et trium quartorum (...) Item dimisit et reliquit Symoni na riječ nejasna) dictus magister Ioannes Franciscus intendens Opanzarich, Symoni Granfarouich et Donato filio Symonis de se transfere Venetias et volens pro dicti pecuniis habitis cautum Venetiis (...) omnia eius testatoris instrumenta et fulcimenta (?) et securum reddere dictum dominum Blasium (...) promisit spectantia et pertinentia arti aurificis qua dixit habere in eius et se obligauit (...) dare, soluere et exbursare dictas libras sep- apotheca per tertium inter eos (...) (...) Actum Iadre in contrata tuaginta vnam ut supra habitas predicto domino Blasio nomine aurificum, presentibus magistro Marco Subich et magistro Phi- quo supra (...) ad terminum mensis quatuor proxime futuros et lippo Mamosich sutoribus, testibus (...) obligando ad hec (quocumque bona – prekriženo) se quam et (na omotu oporuke:) Ego Alouisius Tetricus iudex examinator quecumque bona sua mobilia et immobilia, presentia et futura, rogatus huic testamento interfui et me inscripsi et solitto sigillo et ibidem personaliter constitutus magister Martinus aurifex co- meo sigilaui. gnomento Butafuogo de Iadra precibus et instantia dicti magistri Testamentum magistri Mathei Boriceuich quondam Luce de Ioannis Francisci se plegium et principalem solutorem instituit Scardona habitatoris Iadre aurificis scriptum pro me Ioannem (...) (HR-DAZD-31, BZ, Iohannes Michael Mazzarellus, kut. Mazzarellum notarium publicum ac specialem comitatus Iadren- 132, F I/2H, fol. 19v). sis iuratum cancellaria sub die XXIIII martii MDXXXX. 42 Talijanska inačica imena glasila bi Giovanni Francesco Amizo (?). Die 15 decembris 1561. Coram viro Ioanne Donato Grisogono 43 (na margini:) Testamentum quondam Ioannis quondam Lunar- honorabile iudice examinatore Curie personaliter (...) magister di de Venetiis olim balestarii magnifici domini Iacobi de Cha Matheus testator (...) reuocauit, cassauit et annullauit (...) testa- Musto. mentum (...) (HR-DAZD-31, BZ, Iohannes Michael Mazzare- (...) (...) llus, kut. 134, F VI, br. 201). (na omotu oporuke:) Die 28 augusti 1539 apertum et lectum fuit 46 (...) domina Helisabeth relicta quondam domini Petri de Ven- presens testamentum per me Petrum de Bassano notarium supras- turino quondam domini Antonii ciuis Iadre, sana per Dei gra- criptum (...) presentibus magistro Iacometo butario et magistro tiam mente, sensu et intellectu licet corpore languens (...) nollens Martino Butafogo aurifice, testibus (...) Actum Iadre in Platea co- intestata decedere (...) testamentum (...) in hunc modum facere
procurauit et ordinauit (...) (...) Actum Iadre in domo habita- Mathieuich cerdone, testibus (...) (HR-DAZD-31, BZ, Iohannes tionis dicte testatricis in confinio Sancti Stephani, presentibus Michael Mazzarellus, kut. 132, F II/1, fol. 24v). magistro Martino cognomento Buttafuogo aurifice et magistro 52 (na margini:) Hieronymi Goycouich cum Marthę filie magistri Mattheo Nouachouich filio magistri Georgii sutore, testibus (...) Petri Schorelich matrimonii contractus. (HR-DAZD-31, BZ, Iohannes Michael Mazzarellus, kut. 134, F (...) personaliter constituti magister Petrus Scorelich cerdo ex vna VI, br. 234); Isti dokument vidi u: HR-DAZD-31, BZ, Iohannes et magister Hieronymus quondam Iuannis Goychouich tonsoris, Michael Mazzarellus, kut. 134, F VI, nr. 235. ambo habitatores Iadre, ex alia (...) conuentiones matrimonii 47 (...) (...) Actum Iadre in apoteca magnifici domini Francisci Dan- concorditer (...) (...) dolo positam in Plathea (...) presentibus ibidem magistro Martino Actum Iadre in domo habitationis dicti magistri Petri posita in Butafogo aurifice et Ioanne da Como sutore, testibus (...) (HR- contrata Sancte Marie Presbiterorum alias Sancti Simonis Iu- DAZD-31, BZ, Petrus de Bassano, kut. 141, F I/1h, fol. 20v). sti, presentibus magistro Martino Butafoco aurifice et magistro 48 (...) considerans Dominica filia quondam ser Georgii Bogoy re- Petro Mathieuich cerdone habitatores Iadre, testibus (...) (HR- licta quondam Simonis Carbotich (...) corpore infirma, nolens DAZD-31, BZ, Iohannes Michael Mazzarellus, kut. 132, F II/1, intestata decedere de omnibus bonis suis (...) testamentum suum fol. 24v, 25r). nuncupatiuum quod dicitur sine scriptis, in hunc modum facere 53 (...) domina Antonia filia quondam ser Bernardini de Grisogono procurauit et ordinauit (...) (...) et uxor magistri Martini de Mirco cerdonis de Iadra, sana per (ispod dokumenta:) Die 3 octobris 1543. (...) apertum fuit pre- Dei gratiam mente, sensu et intellectu licet corpore languens (...) sens testamentum (...) presentibus domino Georgio de (riječ ne- nollens intestata decedere de bonis suis omnibus (...) testamen- jasna) et magistro Martino aurifice Butafoco, testibus (...) (HR- tum nuncupatiuum, quod dicitur sine scriptis, in hunc modum DAZD-31, BZ, Iohannes Michael Mazzarellus, kut. 134, F VI, facere (...) procurauit (...) (...) Actum Iadre in domo habitationis br. 70). dicte testatricis in confinio Sancti Simonis Iusti alias Sancte Ma- 49 (...) personaliter constitutus magister Dominicus cerdo filius rie Presbiterorum, presentibus magistro Martino aurifice cogno- quondam magistri Andreę barbitonsoris, ad presens stipendarius mento Butafoco et ser Matheo Boriceuich alias Vucassinouich, ad custodiam Platheę ciuitatis Iadrę, pro vno quento, et domina testibus (...) (HR-DAZD-31, BZ, Iohannes Michael Mazzare- Catherina eius sorore vxorque Pauli de Sibenico naute habitato- llus, kut. 134, F VI, br. 302). ri Iadre pro vno alio quento, et domina Elisabeth eorum sorore 54 (...) personaliter constituti dominus Laurentius de Nassis quon- relicta quondam magistri Simonis cerdonis mulier sui iuris ut dam spectabili domini Ioannis quondam domini Dominici nobi- ipsa dixit pro tribus quentis (...) dederunt, vendiderunt (...) Si- lis Iadrensis heres vnicus testamentarius dicti sui patris ac (...) moni de Ventura quondam domini Bernardini ciui et mercatori dominus Ioannes Rosa et spectabilis dominus Nicolaus de Nassis Iadrę (...) gognalia duo et vnam octauam et partichias septem in quondam domini Dominici nobiles Iadrenses vti commissarii vno petio tereni vineati (...) in insula Vglian districtus Iadrę in testamentarii predicti quondam domino Ioanne vna, cum dic- loco vocato Podseglie (...) (...) Actum Iadre in camera cubiculari to domino Laurentio, ut in eius testamento diei quarti ianuarii domus prefati domini emptoris, presentibus domino presbitero proxime elapsi in notis mei notarii (...) ex vna, et (...) dominus Paulo Bibincich et magistro Martino Butafoco aurifice, testibus Nicolaus Palladinus quondam magnifici domini Francisci nobilis (...) (HR-DAZD-31, BZ, Petrus de Bassano, kut. 141, F I/1i, fol. pharentem ex altera medio (...) pacta (...) matrimonii concordi- 33v–34r). ter (...) dicti domini Laurentius heres (...) domino Ioannis Rosa 50 (na margini:) Emancipatio Marthe filie magistri Petri Scorelich et spectabilis dominus Nicolaus de Nassis commissarii predicti cerdonis. promisserunt (...) facere quod honesta domicella domina Fau- (...) personaliter constitutus magister Petrus Schorelich cerdo stina filia legitima et naturalis dicti quondam spectabili domini ciuis Iadrensis a se emancipauit et (...) relaxauit honestam do- Ioannis de Nassis consentire in (...) dominum Nicolaum Palladi- micellam Martham eius filiam legitimam et naturalem (...) (...) num ipsum que accipiet in suum sponsum et maritum legitimum Actum Iadre in domo dicti magistri Petri posita in contrata (...) dare in dotem (...) nomine ipsius domicelle (...) (...) Actum Sancte Marie Presbiterorum alias Sancti Simonis Iusti, presenti- Iadre in domo habitationis (...) domini Ioannis Rosa in confi- bus magistro Martino aurifice cognomento Butafoco et magistro nio Sancti Michaelis, presentibus domino Simone de Rosa nobile Petro Mathieuich cerdone, testibus (...) (HR-DAZD-31, BZ, Io- Iadrensi et magistro Martino aurifice cognomento Butafoco ac hannes Michael Mazzarellus, kut. 132, F II/1, fol. 24r). ser Ioanne de Bita, testibus (...) (HR-DAZD-31, BZ, Iohannes Michael Mazzarellus, kut. 132, F II/2, fol. 29r, 29v). 51 (na margini:) Refutatio et renuntiatio bonorum facta per Mar- tham filiam magistri Petri Scorelich. 55 (...) personaliter constitutus magister Cosulus Lonzarich de (...) personaliter constituta domicella Martha filia legitima et na- suburbio habitator Iadrę (...) dedit, cessit (...) magistro Marti- turalis magistri Petri Scorelich cerdonis ciuis Iadrensis (...) refu- no de Mircho cerdoni habitatori Iadrę (...) omnia sua iura et tauit et renuntiauit (...) domino magistro Petro patri (...) omnia actiones (...) quas (...) magister Cosulus habet et quouis modo et singula bona paterna et materna quam ad eam spectant habere potest in gognaliis quatuor terreni positi subtus Montem (...) et hoc idcirco (...) magister Petrus eius pater promissit (...) Ferreis (...) (...) Actum Iadre in cimiterio ecclesie Sancti Micha- dictam Martham (...) collocare cum dotis (...) (...) Actum Iadre elis, presentibus domino Nicolao de Nassis quondam domini in domo [in domo] habitationis dicti magistri Petri posita in Cressii et magistro Martino Butafogo aurifice, testibus (...) (HR- contrata Sancte Marie Presbiterorum alias Sancti Simonis Iusti, DAZD-31, BZ, Petrus de Bassano, kut. 141, F I/1j, fol. 54r). presentibus magistro Martino Butafoco aurifice et magistro Petro 56 Vidi prilog 1 u ovom radu.
57 Arhiv Zadarske nadbiskupije, Bratovštine na području Zadar- Tome Apostola, Vjesnik Staleškog društva katoličkih svećenika ske nadbiskupije (dalje HR-AZDN-88), Matrikula bratovštine NRH, 1–4 (1957.), 51–74; TOMISLAV RAUKAR, IVO PETRI- zlatara, inv. br. 81 (dalje Matrikula), fol. 24, fol. 25; ZDENKO CIOLI, FRANJO ŠVELEC, ŠIME PERIČIĆ (bilj. 2), 290, 549, DUNDOVIĆ (bilj. 2, 2019.), 70. Zlatar je zabilježen kao Martin 554. Možda nije suvišno spomenuti dokument od 14. siječnja Butafoco, baš kao i u nekim od bilježničkih spisa objavljenih u 1535. godine, u kojem je uz Butafoga svjedočio krznar Šimun ovom radu (vidi bilj. 48 do bilj. 54). Iako je upravo tako uveden Oblokserović. Njega je vjerojatno moguće poistovjetiti s gaštal- u literaturu, odlučili smo se za varijantu Butafogo, jer je ona dom Bratovštine sv. Silvestra, majstorom Šimunom Oblosero- zastupljena u više od polovine dokumenata. vićem, zapisanim i „portretiranim” 1540. godine na naslovnoj 58 HR-AZDN-88, Matrikula, fol. 23–fol. 24; ZDENKO DUNDO- stranici matrikule rečene bratovštine, koja se čuva u knjižnici VIĆ (bilj. 2, 2019.), 70. Godina nije navedena pa ne znamo Houghton (MS Typ 231) na Sveučilištu Harvard. O matrikuli kada je ta žalba upućena, a isto tako nije poznat datum susljed- opširnije u: IVO PETRICIOLI, Dvije matrikule bratovštine sv. nog upisa, u kojemu se spominju zlatari Matej Dragović i Mar- Silvestra u Zadru, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. Razdio tin Butafogo. Ipak, budući da je matrikula pisana kronološki, a društvenih znanosti, 7 (1976. – 1977.), 145–156; BOJAN GOJA, da se navedeni upisi nalaze između dvaju datiranih, vjerojatno Matrikula zadarske bratovštine sv. Silvestra u knjižnici Hough- ih je moguće datirati između 24. siječnja 1530. godine i 27. ko- ton (MS Typ 231) Sveučilišta Harvard, Godišnjak zaštite spome- lovoza 1546. godine. Međutim, zbunjuje to što je knez Antonio nika kulture Hrvatske, 37/38 (2013.), 211–215 i ondje citiranoj Michiel kneževao u Zadru znatno poslije. Među pergamenama literaturi (podatak o Šimunu Oblokseroviću vidi na str. 212). samostana Sv. Krševana sačuvana je pergamena (br. 648) s pre- 65 Vidi bilj. 36. sudom kneza Antonija Michiela iz 1555. godine (vidi: https:// 66 Zlatar Mihovil Budinić bio je otac zlatara Antuna i Stjepana www.dazd.hr/hr/pergamena/pergamene-samostana-sv-krseva- Budinića (ZDENKO DUNDOVIĆ /bilj. 2, 2022./, 88, bilj. 73). na-u-zadru/2, pristupljeno 29. 6. 2025.), a u Državnom arhivu 67 Marko de Marco je vjerojatno isti onaj koji se u dokumentu u Zadru, u fondu Općina/Komuna Zadar. Knez Zadra (HR- iz 1536. godine navodi kao skrbnik maloljetne djece pokojnog DAZD-20), čuvaju se njegovi spisi iz 1556. godine. Baltazara Marinića i supruge mu Jeronime. Vidi bilj. 30. 59 Zdenko Dundović navodi da su zlatari prodavali „srebro za- darske mjere” i da su varali na težini (ZDENKO DUNDOVIĆ 68 Vidi bilj. 36. /bilj. 2, 2019./, 70). Važno je napomenuti da pojam liga/lega 69 Među sačuvanim inventarima u spisima zadarskih bilježnika označava kakvoću, odnosno finoću slitine – udio čistog srebra nije pronađen Butafogov inventar. u leguri. Prema važećim propisima, zlatari nisu smjeli rabiti 70 Iz oporuke i drugih dokumenata nije razvidno jesu li Martin srebro manje vrijednosti od 45 soldi po unci, no bilo je onih iz Korčule i Krstitelj de Opilergio s Butafogom bili u krvnom koji su upotrebljavali leguru s manjim udjelom srebra, čija je srodstvu, srodstvu po braku ili tek bliske osobe povezane s obi- vrijednost iznosila i manje od 40 soldi po unci. telji. Možda će u budućnosti biti otkriveni dokumenti koji će 60 U poslije poništenoj oporuci zlatara Mateja Lukina Boričevića to rasvijetliti. Opilergio se možda odnosi na Opitergio – grad iz Skradina, Šimun Opancarić naveden je kao jedan od trojice Oderzo u Italiji. nasljednika zlatarove opreme i alata (vidi bilj. 45). Moguće je 71 Zadarski plemić Brne Karnarutić bio je istaknuti pjesnik, kape- da je zlatar Donat, kojeg je Šimun tužio, bio isti Donat Šimu- tan hrvatskog konjaništva u mletačkoj vojsci i pravnik (TOMI- nov iz Venecije kojemu je trebala pripasti trećina Boričevićevih SLAV RAUKAR, IVO PETRICIOLI, FRANJO ŠVELEC, ŠIME alata. PERIČIĆ /bilj. 2/, 337–352). 61 HR-AZDN-88, Matrikula, fol. 25–26; ZDENKO DUNDOVIĆ 72 O položaju Zlatarske ulice u srednjem vijeku vidi u: NIKOLA (bilj. 2, 2019.), 70. JAKŠIĆ, RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 2), 35–36 i ondje citiranoj 62 Formulacija sanus (…) mente, sensu et intelectu bila je ključ- literaturi; MARIJANA KOVAČEVIĆ, Umjetnička obrada ple- na za sastavljanje svake oporuke, jer se njome isticalo dobro menitih metala u 14. stoljeću u Zadru, doktorska disertacija, duševno zdravlje oporučitelja, koje je bilo nužan uvjet za prav- Filozofski fakultet u Zagrebu, 2010., 606–613 i ondje citiranoj nu valjanost oporuke. O tome opširinije u: ZORAN LADIĆ, literaturi. Oporuke i osjećaji: O raznolikosti izričaja intimnih u grupnih 73 Vidi bilj. 26. U srednjem vijeku taj se prostor nazivao Platea emocija u istočnojadranskim oporukama razvijenog i kasnog comunis i Platea magna. Opširnije o tom prostoru vidi u: PA- srednjeg vijeka, u: Emotio, affectus, sensus…: o osjećajima u po- VUŠA VEŽIĆ, Platea civitatis Jadre – prostorni razvoj Narod- vijesti na jadranskom prostoru. Zbornik 9. istarskog povijesnog nog trga u Zadru, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 36 biennala (ur. Marija Mogorović Crljenko, Elena Uljančić), Po- (1996.), 337–360. reč – Pula – Pazin, 2021., 89–95. 74 Vidi bilj. 60, bilj, 61. 63 Vidi bilj. 50, bilj. 51, bilj. 52. 75 Vidi bilj. 12, bilj. 13, bilj. 15. 64 Crkvi Sv. Tome promijenjen je titular u Sv. Silvestra kada je 76 Vidi bilj. 45. 1412. godine u nju prešla bičevalačka Bratovština sv. Silvestra. Njezino je sjedište dotad bilo u crkvici Sv. Silvestra (Sv. Iva- 77 Vidi Prilog 1. na), koja se nalazila u južnom dijelu grada, porušenoj 1844. 78 Villa Berdo je možda povijesno selo Brda kod Bokanjca. To godine. Opširnije u: CARLO FEDERICO BIANCHI (bilj. 2), selo spominju u svojem radu Vladimir Skračić i Ante Jurić 408–410, 493–494; ANTE STRGAČIĆ, Kada je zadarska bra- (VLADIMIR SKRAČIĆ, ANTE JURIĆ, Krški leksik zadarske tovština flagelanata prešla iz crkve Sv. Silvestra u crkvu Sv. regije, Geoadria, 9/2 /2004./, 165). Ecclesia (parochia) Sancti
Michaelis de (villa) Berdo spominje se u još nekoliko ranijih Dominikov de Nassis (vjerojatno Ivanov brat), koji su nastupali arhivskih dokumenata: 28. siječnja 1398. (HR-DAZD-31, BZ, u ime Ivanove kćeri Faustine, te plemić Nikola Franjin Paladini Vannes Bernardi de Firmo, kut. 13, F II, fol. 25r); 19. ožujka (Paladinić?) kao njezin budući muž (vidi bilj. 54). Budući da 1404. (HR-DAZD-31, BZ, Vannes Bernardi de Firmo, kut. 13, je običaj bio da ugovorne strane same biraju svoje svjedoke, F II/4, fol. 434r); 24. listopada 1445. (HR-DAZD-31, BZ, Simon moguće je pretpostaviti da su Šimuna de Rosu odabrali Ivan de Damiani, kut. 60, F II/4, fol. 36r); 26. listopada 1499. (PETAR Rosa i Nikola Dominikov de Nassis (provoditelji Ivanove opo- RUNJE, Knjige glagoljaša Zadarske nadbiskupije u srednjem ruke), da je zlatara Martina Butafoga odabrao Lovro de Nassis, vijeku, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 49 (jedini Ivanov nasljednik), a da je ser Ivana de Bita odabrao /2007./, 177, bilj. 150). Nikola Paladini. 79 Vidi prilog 1. 91 Datum smrti Ivana Dominikova de Nassis možemo smjestiti 80 Za izračun količine srebra u gramima korištene su težine pre- u razdoblje između 4. siječnja 1544. godine – kada je sastavio ma Zlatku Herkovu. Vidi: ZLATKO HERKOV, Mjere Hrvatskog oporuku – i 11. kolovoza iste godine, kada se spominje kao primorja s osobitim osvrtom na solne mjere i solnu trgovinu, Ri- pokojni (vidi bilj. 54). jeka, 1971., 81. 92 O Škrinji sv. Šimuna, danas smještenoj u crkvi Sv. Šime u Zadru, 81 Vidi prilog 1. postoji opsežna literatura koju nije moguće navesti na ovom mje- stu pa ističemo samo najvažnije naslove. Vidi: IVO PETRICIO- 82 Ivan de Nassis bio je savjetnik zadarskog kneza u više navrata u LI, Škrinja sv. Šimuna u Zadru, Zagreb, 1983.; JOŠKO BELAMA- razdoblju od 1522. do 1540. godine, a osim toga, spominje se i RIĆ, Ovum struthionis – simbol i aluzija na anžuvinskoj škrinji u dokumentu od 26. siječnja 1549. godine (TOMISLAV RAU- sv. Šimuna u Zadru i na pali Piera della Francesce za Federica da KAR, IVO PETRICIOLI, FRANJO ŠVELEC, ŠIME PERIČIĆ / bilj. 2/, 266, bilj. 109, 270). Također, u ovom je radu djelomično Montefeltra, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji (Prijateljev transkribiran spis od 20. svibnja 1524. godine u kojem se Ivan zbornik I), 32 (1992.), 321–350; ANA MUNK, The Queen and de Nassis navodi među svjedocima (vidi bilj. 11), a poznat nam Her Shrine – An Art Historical Twist on Historical Evidence je i dokument od 14. prosinca 1542. godine u kojemu se Ivan Concerning the Hungarian Queen Elizabeth, née Kotromanić, de Nassis javlja kao stranka (HR-DAZD-31, BZ, Nicolaus Dra- Donor of the Saint Simeon Shrine, Hortus Artium Medievalium, smileus, kut. 144, F I/H, fol. 19r). 10 (2004.), 253–262; NIKOLA JAKŠIĆ, RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 2), 97–120; MARIJANA KOVAČEVIĆ (bilj. 73), 215–231, 83 Ioannes quondam domini Dominici de Nassis spominje se kao 1069–1123 s ranijom literaturom publiciranom do 2010. godine. savjetnik zadarskog kneza u spisu od 24. rujna 1533. godine Nakon 2010. godine objavljeno je još nekoliko naslova, među (vidi bilj. 22), dok se u dokumentu od 11. kolovoza 1544. go- kojima izdvajamo: NIKOLA JAKŠIĆ, Od hagiografskog obrasca dine navodi kao pokojni (vidi bilj. 54). S obzirom na to da je u do političkog elaborata – škrinja Sv. Šimuna, zadarska arca d’oro, spisu iz 1533. godine zabilježen kao savjetnik zadarskog kneza, Ars Adriatica, 4 (2014.), 95–124; ANA MUNK, Somatic Trea- možemo zaključiti da je to upravo onaj Ivan de Nassis koji je tu sures – Function and Reception of Effigies on Holy Tombs in funkciju obavljao u više navrata u periodu od 1522. do 1540. Fourteenth Century Venice, Icon, 4 (2011.), 193–210; MARIJA- godine (vidi bilj. 82). NA KOVAČEVIĆ, The Omnipresent Death in the Iconography 84 Ioannes de Nassis quondam domini Nicolai spominje se kao of Saint Simeon’s Shrine in Zadar, Icon, 4 (2011.), 211–222; suprug Katarine, kćeri Federika Grisogona, u dokumentu od MARIJANA KOVAČEVIĆ, O prvoj monografskoj obradi škri- 2. rujna 1551. godine (HR-DAZD-31, BZ, Paulus de Sanctis, nje Svetog Šimuna u Zadru, Ars Adriatica, 1 (2011.a), 187–204; kut. 148, F I, fol. 25v–26r), a iz spisa od 24. rujna 1565. godine NIKOLA JAKŠIĆ, Novi prilozi poznavanju škrinje sv. Šimuna, u: doznajemo da je Ivan tada bio mrtav (HR-DAZD-31, BZ, Ni- Zadarski mir: prekretnica anžuvinskog doba (ur. Mladen Ančić, colaus Drasmileus, kut. 144, F II/4, fol. 49v). Vidi i: STEPHAN Antun Nekić), Zadar, 2022., 393–419; IVANA PRIJATELJ PA- KARL SANDER-FAES, Urban Elites of Zadar – Dalmatia and VIČIĆ, Razmišljanja o škrinji sv. Šimuna i njezinoj naručiteljici the Venetian Commonwealth 1540 – 1569, I libri di Viella 155, kraljici Elizabeti Kotromanić, Bosna franciscana: časopis Franje- Rome, 2013., 87, 105 (bilj. 122, bilj. 123). vačke teologije Sarajevo, 60 (2024.), 7–82. PAR MANDY TELLE, 85 Vidi bilj. 82 i bilj. 83. Pro anima ipsius testatoris. On the Presence of the Goldsmith 86 Zlatar Butafogo i plemić Ivan de Nassis zabilježeni su zajedno Francesco da Milano in his own Work, In-Scription: revue en u svojstvu svjedoka u spisu iz 1524. godine (vidi bilj. 11), ali ligne d’études épigraphique, Livraisons, Sixième livraison, mis à ondje je uz Ivanovo ime izostavljen patronimik pa ne možemo jour le (7. 4. 2025.), online. Dostupno na: https://in-scription. sa sigurnošću tvrditi da je riječ o Ivanu Dominikovu, premda edel.univ-poitiers.fr:443/in-scription/index.php?id=692, pristu- je to najizglednije. pljeno 16. 6. 2025.). 87 Vidi bilj. 22. 93 Mjerenja su pokazala da debljina neiskucanih dijelova lamina na Škrinji sv. Šimuna varira između 0,06 i 0,08 centimetara, a da 88 Vidi bilj. 54. dijelovi na poklopcu dosežu i do 0,1 centimetra, dok su iskuca- 89 Budući da je Ivan Dominikov de Nassis nastupao kao knežev ni dijelovi različite debljine. Međutim, mjerenja nisu obavljana savjetnik i da je dokument sročen u njegovoj kući, prisutnost preciznim uređajima pa su moguća odstupanja. Na ovoj infor- stranaka i njihovih svjedoka u Ivanovu domu ne mora nužno maciji zahvaljujem restauratoru majstoru Aleksandru Kotlaru s implicirati veze s pojedincima. Odsjeka za metal Restauratorskog odjela u Zadru i višoj konzer- 90 U spisu se kao stranke navode Lovro, sin pok. Ivana Domi- vatorici-restauratorici metala Sonji Đuras, asistentici na Odjelu nikova de Nassis, zatim plemić Ivan de Rosa i plemić Nikola za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku.
S obzirom na izostanak preciznih podataka poput stvarne fi- 98 O renesansnoj intervenciji zlatara Tome Martinova opširnije noće i gustoće srebra te debljine neiskucane lamine, na temelju u: IVO PETRICIOLI (bilj. 92), 13, 22–23, 25, 28, 31, 32, re- proizvoljno pretpostavljenih vrijednosti, moguće je tek hipo- produkcije 48–56; IVO PETRICIOLI (bilj. 2, 1986.), 149–159; tetski izračunati površinu i dimenzije. Za izračun ćemo uzeti RADOSLAV TOMIĆ, Prilog proučavanju škrinje sv. Šimuna i 4 unce srebra (119,25 grama), prosječnu debljinu lamine od pojava renesanse u Zadru (Medaljon Apolon i Marsija na relje- 0,07 centimetara i gustoću čistog srebra na sobnoj temperaturi fu Tome Martinova), Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 29 (10,49 g/cm³), jer finoća srebrne slitine predane Butafogu nije (2005.), 75–92; NIKOLA JAKŠIĆ, RADOSLAV TOMIĆ (bilj. poznata. O gustoći srebra vidi u: BRUCE ALLISON ROGERS, 2), 38, 116–118; MILAN PELC, Renesansa, Zagreb, 2007., 418. IRL CORLEY SCHOONOVER, LOUIS JORDAN, Silver: Its 99 CARLO CECCHELLI, Zara. Catalogo delle cose d’arte e d’anti- Properties and Industrial Uses, Circular 412, Washington: U.S. chità d’Italia, Rim, 1932., 110, 115; IVO PETRICIOLI (bilj. 2, National Bureau of Standards, 1936., 2. 1986.), 155; IVO PETRICIOLI (bilj. 92), 22; NIKOLA JAKŠIĆ, Ako znamo da je Butafogo utrošio 4 unce srebra (119,25 grama) RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 2), 119; MILAN PELC (bilj. 98), 419. i pretpostavimo da je to bila lamina debljine od 0,07 centime- 100 CARLO CECCHELLI (bilj. 99), 115; MILAN PELC (bilj. 98), 419. tara, a za gustoću srebra uzmemo gustoću čistog srebra (10,49 g/cm³), tada najprije možemo izračunati volumen (volumen = 101 IVO PETRICIOLI (bilj. 2, 1986.), 155. masa / gustoća), koji iznosi 11,37 cm3. Zatim iz volumena i de- 102 Renesansna groteska pojavila se u Italiji krajem 15. i postala bljine možemo odrediti dvodimenzijsku površinu (površina = popularna tijekom 16. stoljeća, kada se postupno proširila i u volumen / debljina). Ona bi iznosila 162,4 cm2, a kada bismo iz neke druge europske zemlje. O tome opširnije u: MARIA FA- nje izvukli drugi korijen i pretvorili je u trodimenzijsko tijelo, BRICIUS HANSEN, The Art of Transformation – Grotesques in to bi odgovaralo kvadratnoj pločici dimenzija približno 12,74 Sixteenth Century Italy, Edizioni Quasar, 2018. × 12,74 × 0,07 centimetara. Riječ je, dakako, o teoretskim di- 103 https://www.metmuseum.org/art/collection/search/342520 (pri- menzijama lamine koje se, prema navedenim pretpostavkama, stupljeno 26. 6. 2025.) mogu dobiti od zadane količine srebra. Njezin se stvarni oblik 104 Dva središnja tordirana stupića premještena su sa stražnje stra- i dimenzije mogu razlikovati od pretpostavljenih, a moguće je ne škrinje na prednju tijekom restauracije 2024. godine, koja je da je riječ i o više lamina manje visine i/ili duljine. uslijedila nakon krađe u listopadu 2022. godine. 94 Vidi bilj. 80. 105 Natpis na okviru medaljona s prikazom sv. Šimuna čitan je kao 95 Formule za izračun vidi u bilj. 93. S. SIMEON (IVO PETRICIOLI /bilj. 92/, 22; NIKOLA JAKŠIĆ, 96 Za izračun je korišten isti postupak kao i za količinu od 931,36 RADOSLAV TOMIĆ /bilj. 2/, 119), ali ga je Carlo Cecchelli grama srebra te za 4 unce (119,25 grama). Vidi u bilj. 93. davno ispravno pročitao (C. CECCHELLI /bilj. 99/, 110). 97 Dimenzije 7 × 158 × 0,07 centimetara odgovaraju volumenu 106 Tom je prigodom škrinja fotografirana, a fotografije je 21. stu- od 77,44 cm3 isto kao i dimenzije 33,26 × 33,26 × 0,07 cen- denoga 2024. godine izradio Ivan Marinković, konzervator timetara. Volumen se dobiva umnoškom svih vrijednosti (vi- fotograf Hrvatskoga restauratorskog zavoda. Ovom prigodom sine, duljine, dubine). Odabrali smo visinu od 7 centimetara, zahvaljujem Hrvatskomu restauratorskom zavodu na ustuplje- jer je otprilike toliko visok renesansni friz s tri medaljona na nim fotografijama. poleđini škrinje, za koji ne možemo sa sigurnošću tvrditi, ali 107 IVO PETRICIOLI (bilj. 92), 22; IVO PETRICIOLI (bilj. 2, 1986.), ni isključiti da je nastao u radionici zlatara Butafoga. Duljina 155; NIKOLA JAKŠIĆ, RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 2), 119. škrinje iznosi 192 centimetra pa je to ujedno i najveća duljina 108 Napominjemo da mjere nisu precizne jer je friz smješten dosta koju je friz mogao imati ako se izvorno protezao od ruba do visoko, što je otežavalo mjerenje. Osim toga, debljina lamina ruba. Pod pretpostavkom da su njegove dimenzije iznosile 7 × nije izmjerena pa je debljina od 0,07 centimetara pretpostavlje- 192 × 0,07 centimetara, u njega su (ne računajući medaljone) na. O izračunima je već bilo govora u bilj. 93. mogle biti utrošene otprilike 33 unce srebra (987 grama), što je tek neznatno više od količine predane Butafogu.
Djelo je objavljeno pod uvjetima Creative Commons Autorstvo 4.0 Međunarodne licence (CC BY 4.0), koja omogućava korisnicima umnažanje, redistribuiranje, mijenjanje i prerađivanje materijala u bilo koju svrhu, pa i komercijalnu, uz uvjet ispravnog navođenja autorstva i izvora: https:// creativecommons.org/licenses/by/4.0/.