Skip to content
Internationale Zeitschrift für vergleichende Studien zur Geschichte der bildenden Künste, der sakralen und profanen Architektur, der städtebaulichen Entwicklung sowie der materiellen und immateriellen Kulturerbe-Überlieferung entlang der östlichen und westlichen Küsten des Adriatischen Meeres unter besonderer Berücksichtigung dalmatinischer, istrischer und venezianischer Verflechtungen vom frühen Mittelalter bis in die Gegenwart Search

Architecture and Urban Development of Kotor between the Two World Wars

DOI 10.15291/ars.3200

Download PDF

Vol. 10 (2020)

Open access

Article metrics

  • 3 412 Abstract views
  • 1 248 PDF downloads
  • 12 Downloads per day
  • 164 Downloads this month
  • Slađana Žunjić
The architecture of Kotor in the period between the two world wars has not yet been a subject of comprehensive historiographical research. This paper, based primarily on the analysis of available archival sources and interwar periodicals, focuses on the architecture, features and protagonists of architectural and engineering activities in the interwar period. Analysing various architectural projects and realizations, as well as drafts of partial regulatory plans, the author observes the urban development of Kotor in the light of the relationship between old and new, inherited and modern design concepts.
interwar architecture, Kotor, building traditions of the Adriatic littoral, regulatory plan, Milan Zloković, Milan Karlovac

Slađana Žunjić Arhitektonski objekti Samostalni istraživač i urbana geneza MNE - 81000 Podgorica Kotora između dva svjetska rata Izvorni znanstveni rad / Original scientific paper Primljen / Received: 31. 8. 2020. Architecture and Urban Prihvaćen / Accepted: 8. 11. 2020. Development of Kotor between UDK / UDC: 72(497.16)“19“ DOI: 10.15291/ars.3200 the Two World Wars

1. Кako je zabilježeno u natpisu na ploči koja je postavljena na glavnoj fasadi, crkva Crkva Gospe od Snijega, Škaljari, Gospe od Snijega sagrađena je 1925. godine „na uspomenu hrvatskog kralja Tomi- izgled pročelja, 2016. (foto: S. Žunjić) slava 925-1925. Škaljari na Stjepanovo 1925.” (sl. 1, 2). Pretpostavlja se da je podi- gnuta na mjestu starijeg crkvenog objekta koji se u izvorima prvi put spominje oko Church of Our Lady of Snow, Škaljari, front façade, 2016 1600. godine.23 Nova crkvena građevina realizirana je sredstvima crkve i prilozima stanovnika župe Škaljari, prema projektu arhitekta Milana Karlovca iz 1897. godi- ne, kao „jednobrodna građevina sa kvadratnom apsidom koja je od broda odvojena voltom”.24 Postojeći izgled upućuje na precizniji opis zdanja kao uzdužne građevine naglašenog pružanja masa duž glavne osi ulaz-oltar, nad čijim se pročeljem uzdiže kula-zvonik i koja se završava peterostranom apsidom. Elementi oblikovanja kom- pozicije inspirirani različitim stilovima prošlosti – romanikom, renesansom, baro- knim zvonicima primorske regije, povezani su u akademskom stilu u novu arhitek- tonsku cjelinu, pročišćenih fasadnih površina bez ornamentalne plastike. Fasadne

između dva svjetska rata

2. Crkva Gospe od Snijega, Škaljari, bočni izgled, 2016. (foto: S. Žunjić) Church of Our Lady of Snow, Škaljari, lateral façade, 2016

plohe pročelja, kao i okviri polja izvedenih na bočnim fasadama obrađeni su u izgle- du pravilnog sloga kamenih blokova. Zvonik je na glavnoj fasadi akcentiran u vidu središnjeg segmenta koji presijeca horizontale i trokutasti krovni zabat. Ovaj sre- dišnji dio naglašen je u prizemnoj zoni neorenesansnim portalom masivnog okvira s trokutastim zabatom, dok je njegov gornji pojas raščlanjen plitkim pravokutnim poljem s dva mala pravokutna prozorska otvora i završnim konzolnim vijencem. Bočni dijelovi glavne fasade simetrično su podijeljeni na manje pravokutne segmen- te s prozorskim otvorima uokvirenima potprozornikom i arhivoltom, s naglašenim zaglavnim kamenom i stiliziranim kapitelima. Bočne fasadne površine raščlanjene su vijencima i shematiziranim pilastrima na ožbukana obojena polja, perforirana 3. jednim bočnim portalom i lučno završenim prozorskim otvorima, oblikovanima Crkva-kapela Sv. Vasilija u skladu s rješenjem prozora pročelja. Prema istom nacrtu riješeni su i prozorski Ostroškog, Dobrota, glavni izgled, otvori na fasadama apside i manjeg korpusa ispred nje, u čijem je zabatu izveden i 2016. (foto: S. Žunjić) jednostavni okulus. Na pročelnoj strani iz dvoslivnog krova crkvenog zdanja uzdiže Church-chapel of St Basil of Ostrog, se kula-zvonik, čiji je gornji dio oblikovan udvojenim lučnim otvorima na svakoj Dobrota, main view, 2016 od strana, balustradom i pilastrima završenima jonskim kapitelima. Ovaj otvoreni segment zvonika nadvišen je poligonalnom krovnom piramidom na dvodijelnom postolju, na kojem su izvedeni okulusi i urezana kvadratna polja. U međuratnom razdoblju u Dobroti je sagrađena mala crkva-kapela posvećena sv. Vasiliju Ostroškom. Odbor za izgradnju, osnovan 1925. godine, uspio je do 1940. otkupiti zemljište za groblje i „podignuti kapelicu bez zvonare”, čiji su temelji bili posvećeni do lipnja 1928. godine.25 Crkveni odbor je poslije bio proširen, kada se na njegovu čelu nalazio patrijarh Gavrilo i kada je odobreno podizanje crkve u spomen na kralja Aleksandra (1938.).26 Nakon stradanja u potresu 1979. godine,27 obnovljena je u obliku male, jednostavno oblikovane kapele s pravokutnom apsidom na istočnoj strani i zvonikom u vidu jednog lučnog otvora za zvono na pročelnoj fasadi (sl. 3). Pored ove male crkve-kapele poslije je sagrađena nova crkvena građevina koja je posvećena istom svetcu (1970.).

Arhitektonska djelatnost u četvrtom desetljeću 20. stoljeća U odnosu na prethodno desetljeće, tijekom tridesetih godina 20. stoljeća započeti su ili su izvođeni radovi na većem broju novogradnji – Domu Narodnog univer- ziteta, zgradi gimnazije, novoj klaonici. Realizirani su projekti Carinarnice, Javne

između dva svjetska rata

4. burze rada i radničkog skloništa, zgrade a. d. „Boka”, objekata u kompleksu tvornice Carinarnica, Projekt, 1935., „Riviera” braće Vučković i tvornice namještaja Antona Šmita, rekonstrukcije hotela Milan Zloković (izvor: LJILJANA BLAGOJEVIĆ /bilj. 18./) „Slavija”, kao i određeni broj stambenih objekata na području Škaljara i Dobrote. Je- dan broj starijih građevina rekonstruiran je za nove namjene (Ruski invalidski dom Customs House, project, 1935, Milan Zloković na Prčanju, Dom Jadranske straže u Dobroti). Osim vijesti o postavljanju kamena temeljca Doma Narodnog univerziteta u Kotoru, čija je gradnja inicirana zalaganjem školskog nadzornika Nikole Raška 5. (1933.),28 podatci o tijeku i ishodu radova ostali su nepoznati tijekom istraživanja. Carinarnica, Projekt-obračunski Nepoznat je i ishod inicijative Kola srpskih sestara na izgradnji ženske stručne škole. nacrt br. 14, tlocrt (izvor: DACG, F TOBU, F 16 - Srez Kotor) Customs House, project and cost estimate nr. 14, ground plan

6. Carinarnica, izgled fasade prema rijeci Škurdi, 2018. (foto: S. Žunjić) Customs House, façade facing the Škurda River, 2018

između dva svjetska rata

Ova ženska udruga je 1939. godine donijela odluku o podizanju zgrade za Žensku zanatsku školu u Kotoru, koju je otvorila znatno prije (1929.). Budući da se uzdrža- vala od članarine i priloga dobrotvora, uputila je poziv građanstvu i udruženjima za prikupljanje novčanih priloga.29 Kako je objavljeno početkom 1940. godine, bili su otkupljeni zemljište i zgrade planirane za renoviranje i adaptaciju za potrebe Doma staraca u Kotoru. U planu je bila i izgradnja novog objekta za Dječje nahodište.30 Početkom četvrtog desetljeća na Prčanju je podignut Ruski invalidski dom. Nala- zio se u zgradi „Pansiona Jadran” koju je Udruženje ruskih ratnih invalida u Kralje- vini Jugoslaviji otkupilo 1930. godine i zatim renoviralo. Zbog znatno većih potreba za smještajem, godine 1933. otkupilo je i kuću Frana Malića na Prčanju. U poslije- ratnom razdoblju zgrade Ruskog invalidskog doma korištene su kao Invalidski dom Udruženja ratnih invalida FNRJ „Ivan Milutinović”.31 Tridesetih godina 20. stoljeća započeti su radovi na novogradnji gimnazije u Ko- toru. Odbor za izgradnju nove gimnazijske zgrade osnovan je na sjednici Gradskog vijeća u srpnju 1935.,32 jer stara zgrada33 nije zadovoljavala potrebe nastave prema odredbama novog školskog zakonodavstva. U tu svrhu je banovinskim budžetom za 1935./1936. godinu bila predviđena prva rata kredita od 500 000 dinara,34 dok je posebna komisija, u čijem su radu sudjelovali banovinski arhitekti Radovan Beljić i Petar Vukotić, pregledala nekoliko ponuđenih terena i odredila Rakite kao najpo- godnije mjesto za novogradnju.35 Banska uprava je odobrila realizaciju godinu dana poslije (1. 9. 1936.). Budući da je prema Zakonu o srednjim školama bila u obave- zi svojim sredstvima graditi gimnazijske zgrade, budžetom za 1936./1937. godinu odredila je 400 000 dinara za početne radove i izdala nalog Tehničkom odjeljenju za hitnu pripremu planova novog objekta.36 Izgradnja je počela 1937. godine.37 Glas Boke je u razdoblju od svibnja do rujna izvještavao o radovima na iskopima i postav- ljanju temelja lijevog krila objekta, koje je izvodilo poduzeće „Rade Neimar” Gligo- rija Vukčevića (1937.).38 Nakon što je novi kredit od 300 000 dinara utrošen u rujnu 1937., poduzeće inženjera Vukčevića privremeno je prekinulo izvođenje radova. Sredstva potrebna za njihov nastavak nisu bila osigurana tijekom 1938. godine, 39 tako da se gimnazija i početkom školske 1939./1940. godine nalazila u staroj iznaj- mljenoj kući, neprikladnoj za utrostručeni broj učenika, dok se i dalje čekalo na podizanje nove zgrade na prije postavljenim temeljima.40 Banovinskim budžetom za 1940./1941. godinu bili su predviđeni posebni krediti za dovršenje novih gimnazij- skih objekata, kada je za nastavak radova na Kotorskoj gimnaziji planiran hipotekar- ni zajam od šest milijuna dinara.41 Izvjesno je da su daljnji radovi bili obustavljeni uslijed ratnih okolnosti 1941. godine. Krajem tridesetih godina 20. stoljeća sagrađena je zgrada kotorske Carinarnice (1938. – 1939.). Jednostavno oblikovani objekt realiziran je u duhu tradicionalne ar- hitekture šire primorske regije prema projektu arhitekta Milana Zlokovića (sl. 4-6).42 Na pripremi plana prethodno je radio Ivan Grego, član općinskog Građevinskog odbora, pri izradi Regulacionog plana za dio grada na obali 1934. godine.43 Zgra- du Carinarnice osmislio je kao jednokatnicu s prostranim spremištem i stanom za poslužnika u prizemlju te kancelarijama i stanom za upravnika na etaži (sl. 13). U kompoziciji pročelne fasade, naglašene rustične obrade podnožja i uglova, koja je perforirana lučno završenim otvorima simetričnog rasporeda, udvojenim na kraj- njim dijelovima kata, zapaža se inspiracija elementima primorske graditeljske tradi- cije romaničke provenijencije. Kompletan tehnički elaborat Carinarnice, s nacrtima i predračunom, bio je pri- hvaćen na sjednici Gradskog vijeća 15. 9. 1935. godine. Time je odobrena izgrad- nja na obali prema nacrtu Milana Zlokovića, nakon što je više godina ovo pitanje bilo neriješeno.44 Tri varijante projekta kotorske Carinarnice, zajedno s fotografijama iz završne faze gradnje, čuvaju se u obiteljskoj ostavštini Zlokovića.45 Projektom iz

između dva svjetska rata

1935. godine planirana je kompaktna kamena kubična struktura pokrivena četve- rovodnim krovom, s trijemom arhitravne konstrukcije na stupovima kvadratnog presjeka u ravnini fasade (sl. 4). Kasnija nedatirana verzija projekta prikazuje izmije- njenu, asimetričnu kompoziciju objekta uz koji je postavljen magazin, jednostavnije oblikovanih ožbukanih fasada, s podnožjem, okvirima prozora i ulaznim trijemom arhitravne konstrukcije na okruglim stupovima na razini prizemlja, izvedenima ka- menom. Ovim projektima predviđeno korištenje tradicionalnih elemenata i mate- rijala u kombinaciji s modernim dizajnom uočljivo je u izvođenju skulpture u niši prvoga kata, kamenog podnožja u prizemlju, primjeni moderne tipografije i mo- derniziranog reljefa državnoga grba. Zgrada koja je realizirana prema izmijenjenom projektu 1938. godine, u tradicionalnoj maniri, od kamena i s otvorima kamenih okvira, u historiografiji je preciznije definirana kao „sintetičko savremeno tumačenje primorskog modela gradnje, bez modernističkih ili klasicističkih elemenata” (sl. 6).46 Crtež tlocrta kata realiziranog objekta prikazuje prostor organiziran oko središnje postavljenog hodnika, završenog sanitarnim čvorovima na krajevima, duž kojeg je na jednoj strani raspoređeno nekoliko soba i ureda sa sporednim stubištem, dok su na drugoj soba za inspektora, dvije kuhinje s dodatnim prostorijama i središnje postavljeno glavno stubište (sl. 5). Na dužim stranama zgrade nalaze se dva balkona, dok je na bočnoj izvedena prostrana terasa.47 Nakon nekoliko neuspjelih licitacija, na koje se sudionici nisu prijavljivali zbog niskih cijena, na licitaciji održanoj 10. 1. 1938. godine radovi su dodijeljeni inženje- ru Žarku Pajeviću iz Beograda.48 Glas Boke je od ožujka do listopada 1938. godine pažljivo pratio izgradnju Ca- rinarnice, počevši od rušenja starih zgrada tzv. „Bauhofa” (Arsenala), čiji je prostor dijelom obuhvatila nova Carinarnica, do početka unutrašnjeg uređenja objekta. Ra- dovi su u potpunosti završeni u travnju 1939. godine.49 U blizini nove Carinarnice na obali Gradsko poglavarstvo je zatim dodijelilo zemljište za gradnju nove zgrade pošte, koja je najavljena krajem 1940. godine i za koju je bila raspisana licitacija za dodjelu radova.50 Istovremeno s Carinarnicom realizirana je zgrada Javne burze rada i radničkog skloništa u Škaljarima, inicijativom i sredstvima Ministarstva socijalne politike i na- rodnog zdravlja (sl. 7-9). Godine 1936. Ministarstvo je zatražilo je da se angažira ar- hitekt, pripreme i dostave na uvid planovi i tehnički elaborat Radničkog skloništa u Kotoru, s obzirom na to da se broj putujućih nezaposlenih radnika povećao, a veliki broj njih prijavio kotorskoj Berzi rada za pomoć ili posredovanje za namještenje ti- jekom prvih mjeseci iste godine.51 Krajem 1936. Građevinski odbor je donio odluku o podizanju zgrade na lokaciji u blizini župne crkve u Škaljarima.52 Nakon nekoliko neuspješno okončanih licitacija zbog niskih cijena predračuna,53 ugovor o izvođenju radova sklopljen je s građevinskim poduzećem „Ivanišević” iz Splita (1937.) koje ih je realiziralo 1937. – 1939. godine.54 Prema jednoj novinskoj vijesti od kolovoza 1937., izgradnja Radničkog azila u Kotoru bila je odobrena prema nacrtu arhitekta Zlokovića.55 Istraživanjem arhivske građe i opservacijom arhitektonskih objekata u Škaljarima zaključuje se da je zgrada za Berzu rada i radničko sklonište u Kotoru izvedena prema projektu koji je osmišljen u lipnju 1936. i koji je potpisao inženjer – pukovnik Vilim P. Hofman, šef Građevinskog ureda komande Pomorskog arsenala (sl. 7-8).56 Ovim projektom kreirana je dvoetažna zgrada kubične forme s četvero- vodnim krovom, prizemlja namijenjenog za čekaonice, prostorije za činovnika i šefa, kuhinju, blagovaonicu i dodatne odaje te katnog dijela rezerviranog za sobe s dva, tri, četiri i šest kreveta, garderobe, umivaonice i posebnu prostoriju za liječnika. Kat- nost zgrade akcentirana je na fasadama razdjelnim vijencima i ublažavanjem kame- ne rustike, do njezina izostavljanja na drugoj etaži. Fasadne površine perforirane su jednostavnim pravokutnim prozorskim otvorima, manjih dimenzija na prizemlju i

između dva svjetska rata

7. većih na katovima. U njihovu komponiranju, kao i rješenju tlocrta kata, primijenjen Zgrada Burze rada i radničkog je akademski princip osne simetrije. Trodijelna kompozicija južne fasade istaknu- skloništa, Projekt-izgledi, 1936. (izvor: DACG, F TOBU, F 16 - ta je središnjim rizalitom s trokutastim krovnim timpanonom na kojem je izveden Srez Kotor) jednostavno oblikovani portal i trodijelni prozorski segment trakaste forme, u stilu Labour Exchange and Workers’ moderne arhitekture, namijenjen osvjetljenju stubišnog prostora (sl. 9). Shelter, project and views, 1936 Dom Javne berze rada svečano je otvoren 14. 5. 1939. godine, u nazočnosti mi- nistra socijalne politike i narodnog zdravlja.57 Glas Boke je ovom događaju posvetio 8. Zgrada Burze rada i radničkog posebnu pozornost, zabilježivši, između ostalog, da kotorski „Dom Javne berze rada, skloništa, Projekt-tlocrt prvog prvi u Zetskoj banovini, sagrađen najmodernije i sa svim higijenskim uslovima” ima kata, 1936. (DACG, F TOBU, F 16 prostorije ekspoziture Javne berze rada, veći broj soba za prenoćište radnika po mi- - Srez Kotor) nimalnoj cijeni, kuhinju i kupaonicu kojima će se moći koristiti i radnici i građan- Labour Exchange and Workers’ stvo.58 Prvotni izgled objekta, koji se danas upotrebljava za višeobiteljsko stanovanje, Shelter, project and first-floor plan, izmijenjen je kasnijim prepravcima i dogradnjama. 1936 Druga polovica četvrtog desetljeća bila je produktivna na području industrijske 9. arhitekture, kada je realizirano nekoliko tvorničkih novogradnji u naselju Škaljari, Zgrada Burze rada i radničkog skloništa, izgled glavne fasade, koje se razvijalo u industrijski dio grada. Zalaganjem braće Vučković podignuta je 2018. (foto: S. Žunjić) moderna destilerija ulja 1935. godine, kada je u kompleksu objekata tvornice sa- Labour Exchange and Workers’ puna „Riviera” sagrađena nova velika zgrada i potom počelo montiranje strojarskih Shelter, main façade, 2018 instalacija najmodernijeg tipa.59 Sljedeće 1936. godine, u tvornici „Riviera” građena je

između dva svjetska rata

još jedna nova zgrada, u neposrednoj blizini tvorničkog dimnjaka, u svrhu smješta- ja novoga kotla.60 Krajem iste godine najavljeno je i podizanje nove zgrade tvornice pokućstva „Lada” u Škaljarima „koja će biti veoma prostrana, a po svom uređaju jed- na od najmodernijih u zemlji”,61 što je i realizirano 1938.-1939. godine, sudeći prema novinskim vijestima objavljenima u povodu izvođenja radova na novim tvorničkim postrojenjima u Škaljarima – novoj tvornici glicerina, vlasnika braće Vučković i no- voj tvornici namještaja Antuna Šmita, vlasnika tvornice pokućstva „Lada”, u blizini Vojne bolnice. Ovi objekti bili su dovršeni do veljače 1939. godine, kada su izvede- ne probe u tvornici glicerina i završeni radovi na drvenoj krovnoj konstrukciji nove tvorničke zgrade A. Šmita.62 Izgradnju tvorničkih postrojenja, kao i hotela „Slavija”, Berze rada i početak radova na zgradi gimnazije istaknuo je onovremeno anonimni suradnik Glasa Boke kao realizacije kojima se Škaljari razvijaju u „napredno predgrađe Kotora”.63 Fragmentarno sačuvana građa u DACG-u potvrđuje sudjelovanje Gligorija Vukčevića, ovlaštenog građevinskog inženjera, na pripremi planske dokumentacije za radove u kompleksu tvornice „Riviera” označene kao rekonstrukcija i nadogradnja u srpnju 1938. godine (sl. 10).64 Budući da sačuvani crteži projekta ne pružaju dovoljno jasne podatke o planiranim i izvedenim radovima, mogućnost da se Vukčevićev plan iz 1938. godine odnosi na radove na novoj tvornici glicerina, izvođene 1938. – 1939., ostaje u domeni pretpostavke do nastavka istraživanja. Dogradnje u tvornici „Riviera” planirane su i 1940. godine.65 Danas se „Riviera”, tvornica za proizvodnju sapuna, svi- jeća, kristalne sode i rafinerija ulja, nalazi u ruševnom stanju. Krajem tridesetih godina izvođeni su i radovi na novoj gradskoj klaonici. Inže- njer Nestor Seferović, profesor Srednje tehničke škole u Beogradu, pripremio je još 1930. godine tehnički elaborat nove klaonice, na zahtjev kotorske općinske uprave. Izgradnja je počela znatno kasnije, tako da su pripremni radovi, niveliranje i snima- 10. nje terena završeni u jesen 1937. godine, na lokaciji koju je Gradsko vijeće odredilo Tvornica „Riviera” braće Vučković, u gornjem toku rijeke Škurde iza Crnogorskog pazara.66 Daljnje aktivnosti na reali- Crtež za novi izgled pročelja, zaciji projekta potvrđuju određeni podatci zabilježeni u djelovodniku banovinskog 1938., Gligorije Vukčević (izvor: DACG, F TOBU, F 16 - Srez arhitekta Petra Vukotića za 1939. godinu.67 Kotor) U drugoj polovici četvrtog desetljeća rekonstruiran je hotel „Slavija” (sl. 11-12), nakon što je zgradu kupio Lale Zuber, vlasnik parobrodarskog poduzeća „Zetska “Riviera” factory owned by the Vučković brothers, new façade plovidba” tridesetih godina i zatim je preuredio, dogradivši kat i dva bočna krila design, 1938, Gligorije Vukčević orijentirana prema moru.68 Izgradnja novog hotela koji je imao 60 soba koštala je

između dva svjetska rata

11. Hotel „Slavija”, Crtež izgleda fasade prema moru (izvor: Politika, 11. 7. 1938.) Hotel “Slavija”, drawing of the seafront façade

12. Hotel „Slavija”, izgled fasade prema moru (izvor:www.radiokotor. info/radio/index.php/78-lokalne- vijesti/4723-kotorska-slavija- sjecanje-od-zlata, 6. 6. 2015.) Hotel “Slavija”, seafront façade

više od milijun i pol dinara.69 Radove kojima je tijekom 1936. – 1939. godine reali- ziran ogradni zid, uređen park i dograđena dva nova krila s posebnom pozornošću pratio je kotorski list Glas Boke. Rekonstrukcija je započela odlukom kojom je Grad- sko vijeće odobrilo izgradnju ogradnog zida, ocijenivši da su kreirajući plan ograde „arhitekti imali u vidu spoljašnje preuređenje hotela, unutrašnje preuređenje soba u starim stilovima i uređenje parka, tako da su sačinili harmoničnu cjelinu” (30. 4. 1936.).70 Ogradni zid duž kompleksa zemljišta „Zetske plovidbe”, izveden od grubo tesana i fugirana kamena „sa velikim otvorima u kojima su namještene čipke u ver- tikalnom pravcu, pokriven tiglama, tako da ostavlja veoma prijatan utisak” završen je polovicom 1936. godine.71 Zatim je realizirano preuređenje hotelskog objekta i uređenje hotelskog parka, nakon što je predložene nacrte arhitekta Matejana odo- brio predsjednik „Zetske plovidbe”.72 Parkovski prostor lijevo od ulaza bio je skoro sasvim uređen krajem 1936. godine – puteljci su vodili kroz aleje raznovrsnog ukra- snog bilja i cvijeća čije su krajnje točke akcentirane starinskim kamenim i zemljanim vazama, izvedeni su vodoskok i bunar, a u sredini aleje pored ogradnog zida deko- rativna špilja. Duž mora, od kupališta do ograde, dovršeno je šetalište od crvenih i bijelih kamenih ploča iz Đurića, a potom je počelo uređenje preostalog dijela parka, na kojem su predviđeni teniska igrališta i ribnjak.73 S obzirom na postojanje obližnje gradske klaonice, neodgovarajuće planiranoj rekonstrukciji hotela u parkovskom ambijentu, zahtijevano je njezino izvođenje na prikladnijem mjestu.74 Dogradnja

između dva svjetska rata

dvaju novih krila hotelskog objekta nastavljena je nakon odluke Gradskog vijeća o rušenju stare klaonice krajem 1937. godine.75 Glas Boke je od ožujka do rujna 1938. precizno izvještavao o radovima tijekom kojih je dograđen treći kat na dvama novim krilima, realizirano je prekrivanje krova, zasađivanje bilja, uređenje novih staza i teniskog igrališta. Hotelska zgrada dobila je vanjsku oplatu tzv. „tera-bonom”, koja je sadržavala samljeveni korčulanski kamen, što joj je davalo lijepu bijelu boju.76 Nakon dogradnji i preuređenja hotel je dobio konačnu formu troetažnog kubičnog zdanja s mansardom i dvama kraćim bočnim krilima povezanim na nivou prizemlja petodijelnim arkadnim trijemom. Postavlja- njem ulaznih vrata s nadsvijetlom unutar arkade, ovaj rustično oblikovani trijem mogao se zatvoriti i otvoriti prema terasi ispred njega. U stilskom pogledu hotel „Slavija” može se smatrati ostvarenjem jedne varijante univerzaliziranog moderniziranog nacionalnog stila. U oblikovanju kompozicije, u skladu s graditeljskom tradicijom jadranskog primorja i Boke kotorske, primijenjeni su jednostavna rješenja fasada i okvira prozorskih otvora, kosi krov blagog nagiba, prozori s dvokrilnim vanjskim kapcima, krovni prozori na donjem rubu krova, lučni trijem s terasom na katu s balustradom. Eksterijer je oblikovan primjenom simetri- je. Fasada orijentirana prema moru komponirana je s posebnom pozornošću trodi- jelnom podjelom, profiliranim vijencima, pravokutnim prozorima u ujednačenom nizu na središnjem dijelu i lučnim prozorskim otvorima na kutnim paviljonima. Isticanjem ugaonih rizalita s trokutastim krovnim zabatima ostvarena je trodijelna podjela, dok je uvođenjem lučnog trijema kao vezujućeg elementa kreirana sklad- na cjelina. U njihovu pozicioniranju i oblikovanju moguće je zapaziti i evociranje elemenata primorske graditeljske tradicije romaničke provenijencije. Na fasadi ori- jentiranoj prema parku posebno je naglašen središnji rizalit, perforiran vertikalnim nizom malih kvadratnih prozora u kojem se uočava utjecaj moderne arhitekture. Ovaj središnji segment završava se lučnim prozorskim otvorom i polukružnim tim- panonom u krovu. Nakon potresa 1979. godine park-hotel „Slavija” je srušen.77 Na ovom prostoru je poslije sagrađen hotel „Fjord”, koji je porušen u travnju/svibnju 2018. godine. Više podataka o aktivnostima na podizanju Sokolskog doma, za koje je objavlje- no da ih je započelo Kotorsko sokolsko društvo krajem 1940. godine,78 ostalo je ne- poznato tijekom istraživanja. Udruženje Jadranska straža realiziralo je projekt svojeg Doma u Dobroti. Prema pisanju lista Pravda od 1. srpnja 1939., projektom je bila predviđena adaptacija triju starih ruševnih kapetanskih kuća koje su „nadograđe- ne i međusobno povezane tako da se sačuvao stari primorski stil”.79 Iz tog razloga početkom 1938. godine Dobrotu su posjetili arhitekt Đorđe Tabaković,80 potpred- sjednik Oblasnog odbora Jadranske straže u Novom Sadu i inženjer Vinko Đurović, docent Univerziteta u Beogradu i potomak ugledne prčanjske porodice pomoraca, u povodu obnove kapetanske palače Radoničić koju je novosadska Jadranska straža kupila kako bi je adaptirala za svoje potrebe.81 Tabaković je u suradnji s Đurovićem pripremio planove za adaptaciju kupljenih zgrada za Dječiji dom Jadranske straže, kojima je bila predviđena dogradnja po jednoga kata na velikoj i maloj zgradi, uz očuvanje starog stila i izgleda, preuređenje unutrašnjosti kako bi se u većoj zgradi mogli smjestiti nastavnici i veliki broj djece, a u manjoj prostorije za upravnika, li- ječnika, ekonoma, urede, ambulantu, poslugu i dr., kao i aranžman parka na okol- nom prostoru.82 Pri adaptaciji palače Krsta Radoničića za potrebe Jadranske straže podignuta je i natkrivena terasa sa 16 stupova.83 Radovi koji su počeli u jesen 1938., izvođeni su i tijekom sljedeće godine. Dom Jadranske straže bio je završen i svečano posvećen 23. 7. 1939. godine.84 Danas se u zgradi nalazi Institut za biologiju mora Univerziteta Crne Gore.

između dva svjetska rata

Regulacijski planovi i realizacije u svjetlu odnosa naslijeđene i moder- ne arhitektonske koncepcije 13. I pored obvezujućih normi (1922., 1925., 1932.), aktivnosti na izradi parcijalnih Regulacijski plan za dio varoši regulacijskih planova zabilježene su za pojedine dijelove grada tek sredinom i u Kotor na obali, I. varijanta-s izgledom Carinarnice, 1934., Ivan drugoj polovici tridesetih godina. Tako je nacrt regulacijskog plana za dio Kotora Grego (izvor: DACG, F TOBU, F na obali, od gradskih vrata do rijeke Škurde, kojim je trebalo predvidjeti izvođenje 16 - Srez Kotor) novih objekata carinarnice, lučke kapetanije, javnih skladišta, turističkog paviljona i Partial regulatory plan for the garderobe-toaleta kreiran 1934.-1935. godine. Na početku, godine 1934. na pripre- seafront of Kotor, version I with the mi regulacijskog plana za dio grada na obali radio je Ivan Grego, član Građevinskog Customs House, 1934, Ivan Grego odbora općine Kotor (sl. 13, 14).85 Plan koji je potpisao Grego upućuje na prvotnu namjeru nadležnih vlasti da se ovaj prostor uredi kao park, a Carinarnica izgradi 14. pored gradskih bedema. Prvom verzijom plana predviđeno je uređenje parka koji Regulacijski plan za dio varoši bi se završavao poprečno postavljenom zgradom Carinarnice prije skretanja za Do- Kotor na obali, II. varijanta, 1934., Ivan Grego (izvor: DACG, F brotu preko rijeke Škurde, dok je prema drugoj verziji plana Carinarnica smještena TOBU, F 16 - Srez Kotor) u nastavku kavane „Dojmi”, tako da gleda na park koji se prostire ispred i u formi luka skreće do rijeke. U javnosti je u povodu planiranja obalskog prostora i lokacije Partial regulatory plan for the seafront of Kotor, version II, 1934, nove Carinarnice tijekom 1934. – 1935. godine vođena polemika između pristalica Ivan Grego gradnje na obali, na mjestu ruševina „Bauhofa” (Arsenala) i njihovih protivnika

između dva svjetska rata

15. Sistematizacija zapadnog dijela kotorske obale, 1935., Milan Zloković (izvor: Glas Boke, 158 /1936./, 1-2) Systematization of the western part of Kotor’s seafront, 1935, Milan Zloković

koji su smatrali da ovaj prostor treba u cjelini parkirati (urediti kao park), a Cari- narnicu podignuti na drugom mjestu. Vođena na stranicama Glasa Boke, polemika je završena u ožujku 1935. kada je Gradsko poglavarstvo razradu projekta dodije- lilo arhitektu Milanu Zlokoviću, sa zadatkom definiranja konačnog položaja zgra- de na mjestu postojeće Carinarnice na obali.86 Okončavajući polemiku, Zloković je posebno naglasio da se urbanističke sugestije mogu kritički iznositi samo ako su potkrijepljene tehnički i estetski dobro proučenim činjenicama i zaključio da bi mu „bilo neoprostivo kada bi mimo svoje savjesti postavljao zgradu na mjesto za koje bi unaprijed vjerovao da je nepodesno, kao i da je određivanje odnosa između buduće Carinarnice i kotorskih zidina njegov zadatak i glavni moment u rešava- nju problema.”87 Gradsko poglavarstvo je krajem 1935. godine dodatno angažiralo Milana Zlokovića kako bi proučio ostvarljivost zahtjeva „Zetske plovidbe” za ustu- panje zemljišta na obali za gradnju skladišta na mjestu kompleksa „Bauhof ”.88 Kao rezultat studije nastala je Zlokovićeva skica sistematizacije zapadnog dijela kotorske obale (sl. 15),89 nacrt prostornog plana kojim je, prema riječima autora, „omogu- ćen dodir raznih vrsta poslovanja bez međusobne smetnje i stvoreni (su) uslovi za sređenu turističku službu, uz harmoničnu i dopadljivu arhitektonsku cjelinu”. Za razliku od većine prijedloga, Zloković je istaknuo polazište prema kojem se cijela obala ne treba smatrati šetalištem mještana i turista, već i mjestom obalskog pro- meta kao baze razvoja svakog pristaništa. U skladu s tim, postavio je novi most na putu za Herceg-Novi tako da budu zadovoljene potrebe tranzitnog prometa, uz lak pristup carinarnici i s obale i s puta. Razmatrajući odnos između obale kao pristaništa, zadanog položaja za carinarnicu i buduće dogradnje skladišta i kape- tanije Ι. reda, objekt javnih skladišta smjestio je tako da njegov otvoreni dio bude orijentiran prema Riječini i pristupačan manjim objektima direktno s mora, dok je većem broju brodova omogućeno prenošenje robe u skladišta i kamionima dalje za unutrašnjost, bez ometanja kolnog prometa na ostalom dijelu obale. Uz napomenu da bi njihov konačni oblik i izgled bili definirani nakon detaljnije studije, predlo-

između dva svjetska rata

žio je položaj za mali turistički paviljon i zaklonjenu zgradu za javne umivaonice, nužnike i putničku garderobu, smatrajući rješenje boljim od prijedloga za njihovo spajanje u sklopu jednog gradskog paviljona, u neposrednoj blizini glavnog ulaza u grad. Prema Zlokoviću, turistički paviljon trebalo je izgraditi kao „nisku i prozrač- nu građevinu na uglu parka”, koja bi bila lako pristupačna sa svih strana, zgradu za javne umivaonice i nužnike također kao nisku i bez upadljive arhitektonske obrade, a prostor između njih organizirati kao proširenje parka i najkraću turističku pje- šačku vezu do proširenog mosta. Posebnu pozornost posvetio je estetskoj kvaliteti, zahtijevajući zidanje Carinarnice pravilno tesanim dalmatinskim kamenom kako bi „stilski bila prilagođena ambijentu”, a od „Zetske plovidbe”, ako dođe do izgrad- nje javnih skladišta, doplatu iznad predračunske sume za „bolju i solidniju spolj- nu obradu” i harmoničnu cjelinu s Carinarnicom.90 Projekt skladišta na obali, iako završen, ostao je nerealiziran, kao i za novoprojektiranu zgradu Lučke kapetanije i malu zgradu garderobe-toaleta.91 Nova rasprava između pristalica i protivnika graditeljskih intervencija na kotor- skoj obali zabilježena je na stranicama Glasa Boke početkom 1940. godine u vezi s izgradnjom nove pošte.92 Nakon odluke Gradskog vijeća o dodjeli lokacije na obali za podizanje nove poštanske zgrade, javno su istupili njezini protivnici. Smatrajući da sva važnija nadleštva i ustanove trebaju ostati u gradu, kako bi se upotrijebi- li postojeći objekti, a grad obnavljao i živio, predložili su gradnju unutar Starog 16. grada. Polemika je ubrzo okončana odlukom Gradskog poglavarstva o izvođenju Gradski paviljon, Projekt, 1932., Milan Zloković (LJILJANA objekta pošte na obali, koncepcijski podudarnom Zlokovićevu nacrtu plana za ovaj BLAGOJEVIĆ /bilj. 18/) dio grada. Slični polemički istupi zabilježeni su na stranicama istog glasila još po- Town Pavilion, project, 1932, četkom 1933. godine, kada je razmatrano pitanje podizanja Narodnog doma ili op- Milan Zloković ćinskog parka u centru Starog grada, na mjestu ruševina bivše Anđelo-kasarne.93

između dva svjetska rata

Rasprave posvećene pitanjima planiranja i novogradnje koja su razmatrana u svje- tlu odnosa starog i novog, tradicije i moderne arhitekture, obnavljale su se potom tijekom četvrtog desetljeća 20. stoljeća. Iz njih je moguće izvesti zaključke o zala- ganju općinskih vlasti za revitalizaciju i restauraciju postojećih zdanja, dominaciji struje koja se suprotstavljala interpolaciji novih objekata u stare jezgre ili njihovu neposrednu okolinu, povjerenju u konzervatorsku i arhitektonsku struku i poseb- no o ugledu arhitekta Milana Zlokovića, čijim su obrazloženjima i projektima po- lemike često okončavane. Različiti stavovi prvo su se pokazali pri izradi projekta Gradskog paviljona na ulazu u grad.94 Godine 1928. projekt je pripremio arhitekt Milan Karlovac, na inicijativu Društva za unapređenje Kotora i okolice „Lovćen”, koje je bilo osiguralo i financijsku stranu posla. Sudeći prema suvremenoj novin- skoj objavi, Karlovac je projektirao „jednospratnu zgradu u raskošnom venecijan- sko-dalmatinskom stilu.” Budući da općinska uprava nije prihvatila ponudu, do re- alizacije nije došlo. Na zahtjev Opštine projekt je pripremio Milan Zloković 1932. godine, polazeći od principa uvažavanja ambijenta i stava prema kojem je mjesto dozvoljavalo „prizemnu građevinu modernih jednostavnih linija koja ne bi skriva- la gradske zidine” (sl. 16). Bio je ovo prvi Zlokovićev projekt kreiran za područje Boke kotorske. Jednostavan paviljon oblika paralelopipeda, smješten pored grad- skih bedema i glavne kapije, trebao je biti sagrađen od opeke, s dvjema fasadama obloženima kamenom i dvjema uza zidove ožbukanima i obojenima. Perforacije njegovih fasadnih površina su jednostavno i moderno koncipirani prozori i vrata. U istom duhu planirano je izvođenje natpisa na fasadi, i to na kutovima po verti- kali ćirilicom i latinicom naziva agencije „Putnik”, koja bi bila smještena u paviljo- nu, i ispod vijenca natpisa „gradski paviljon”.95 S obzirom na porast prometa putnika u gradu polovicom tridesetih godina, kao posebno važno nametnulo se pitanje rekonstrukcije Gradske kafane, čija je zgrada zahtijevala „znatne popravke i preuređenje”.96 Planovi za rekonstrukciju Gradske ka- fane i izgradnju objekta za garderobu i javni nužnik bili su pripremljeni za vrijeme Gradskog vijeća koje je radilo od ožujka 1936. do veljače 1938. godine.97 Plan za preuređenje kavane „Dojmi” gradskog inženjera Vujića usvojen je sredinom 1938. godine. Također je odlučeno da inž. Vujić pripremi nacrte javnog nužnika koji bi bio izveden od kamena ispod gradskih zidina „s lijeve strane ulaza u grad, i to između kioska pred gradskim vratima i velike magnolije u parku.”98 Izvan bedema Kotora graditeljske realizacije novijeg doba evidentirane su još u 19. stoljeću, pod austrijskom vlašću, kada su unutar grada izvođene rekonstrukcije i dogradnje postojećih objekata.99 U Starom gradu između dva svjetska rata nije bilo radikalnih građevinskih intervencija, već su realizirane brojne manje pregradnje.100 Tako se tijekom trećeg i posebno četvrtog desetljeća grad razvijao u pravcu naselja Škaljari i Dobrota, s kojima se vezuje izgradnja novih objekata. Prema službenim podatcima objavljenima 1931. godine, Kotor je imao status varoši, dok su Dobrota, Muo, Prčanj i Donji Stoliv klasificirani kao varošice.101 Znatnija graditeljska djelatnost na širem gradskom području zabilježena je po- četkom 1933. godine, kada je dovršavana „vila na Mulu” (Muo) koja je započeta prethodne godine, dok je u Škaljarima bila završena jedna velika zgrada i započeta još jedna vila i jedna dvokatna kuća.102 Tijekom 1933. godine i na teritoriju Dobrote odvijala se veća građevinska djelatnost.103 Izvođeni su radovi na zgradi Brodarskog akcijskog društva „Boka” a. d., namijenjenoj za urede i skladište, tlocrta dimenzija 23 x 13 metara. Pored ove novogradnje administrativno-poslovne namjene, koja je „projektovana kao visoki parter i prizemlje sa elektrikom, vodovodom i centralnim grijanje””, planirano je izvođenje garaže za autobuse afiliranog poduzeća „Boke”, du- žine od 40 metara. Nedaleko je bila „dovršena jedna lijepa moderna vila”. Sudeći prema novinskim vijestima, tijekom 1937. godine braća Baće su izgradila kuću u

između dva svjetska rata

blizini vojnog kupatila,104 podignuta je nova vila profesora Predraga Kovačevića, u blizini Pomorske akademije u Dobroti,105 dok je na susjednoj kući Mjesečevića do- građen još jedan kat.106 Uvažavajući novonastale okolnosti i potrebu za proširenjem gradskog područ- ja, godine 1935. donesena je odluka da se zemljište „Rakite” – Škaljari, „kao jedi- no podesan građevinski rejon za razvijanje grada”, uknjiži kao vlasništvo općine.107 Prihvaćen je prijedlog da se pripremi regulacijski plan za Škaljare, donesu uredba za izvršenje plana i građevinski pravilnik, a do njihove realizacije zabrani izgradnja novih objekata na prostoru koji će planom biti zahvaćen. Ishod ovog prijedloga i eventualni podatci o pripremi planske dokumentacije za regulaciju Škaljara ostali su nepoznati. Poznato je da je u Škaljarima podignuto rusko groblje, koje je posvetila u kolovozu 1939. ruska kolonija u Kotoru.108 U vezi s planskim uređenjem šireg područja Kotora od značenja je novinski čla- nak publiciran u Glasu Boke 18. rujna 1937. godine, u kojem je za područje Dobro- te istaknuto da se veća građevinska djelatnost i obnova postojećih zgrada ne može očekivati prije rješenja pitanja elektrifikacije i uvođenja vodovoda,109 što upućuje na neriješenost temeljnih komunalnih problema i krajem tridesetih godina 20. stoljeća. Kako je izgradnja varoši realizirana državnim, banovinskim i općinskim ulaga- njima, kao i sudjelovanjem ostalih aktera – privatnih investitora, vjerskih institu- cija, različitih odbora građana, udruženja i društava (akcionarskih, profesionalnih, kulturno-obrazovnih, nacionalnih i humanih) i dr., u graditeljstvu su se pokazali različiti utjecaji, zahtjevi naručitelja i kreativni izrazi graditelja, čineći ga komplek- snom djelatnošću. S tim u vezi, potpunije poznavanje i razumijevanje međuratne arhitekture Kotora otvara prostor dodatnim i novim istraživanjima.

između dva svjetska rata

BILJEŠKE 1 BRANKO PETRANOVIĆ, Istorija Jugoslavije 1918-1988., prva https://skalaradio.com/15907/: Kavana „Dojmi” u Kotoru sagra- knjiga, Kraljevina Jugoslavija 1914-1941., Beograd, 1988., 86, 92; đena je 1864. godine. Bila je mjesto bogatog kulturnog života Almanah Kraljevine SHS, svezak III., dio 7, 8, 9, 1927.-1928., Za- grada, čija je aktivnost trajala do stradanja u potresu 1979. go- greb, 1928., 520–521; Almanah Kraljevine Jugoslavije, lV. jubilar- dine; ANONIM, Katušić Kocbek arhitekti-Paviljon Dojmi, 26. ni svezak, Zagreb, 1931., 484, 501–502. 10. 2013, www.vizkultura.hr/paviljon-dojmi/: Na starom mjestu 2 ŠERBO RASTODER, Crna Gora u XX vijeku, u: Istorija Crne izgrađen je novi objekt-paviljon u kombinaciji betona i stakla, Gore od najstarijih vremena do 2003., (Živko M. Andrijašević, prema projektu Jane Kocbek i Davora Katušića, 2012. godine. Šerbo Rastoder), Podgorica, 2006., 341. 16 Državni arhiv Crne Gore (dalje DACG), Fond Kraljevske banske 3 Almanah Kraljevine SHS, svezak III. (bilj. 1), 520–522. uprave Zetske banovine – Tehničko odjeljenje (dalje F TOBU), F 4 - „1935. povjerljiva i opšta akta”: Obraćanje šefa Tehničkog 4 Almanah Kraljevine SHS, svezak III. (bilj. 1), 520. odjeljka na Cetinju, Borisa Pozdnjakova, Tehničkom odjeljenju 5 ANONIM, Za poljepšanje Kotora i okolice, Crna Gora, 45 Banske uprave u povodu hitnog postavljenja tehničkog osoblja, (1922.), 4; U-K, Kotor, Glas Boke, 30 (1933.), 1. 10. 5. 1935.; Obraćanje bana Sočice ministru građevina u povodu 6 Ilustrovani zvanični almanah-šematizam Zetske banovine, Saraje- istrage o zloupotrebama u radu Tehničkog odjeljka na Cetinju, 4. vo, 1931.,92. 7. 1935. 7 Almanah Kraljevine Jugoslavije, lV. jubilarni svezak (bilj. 1), 484. 17 O arhitektu Milanu Zlokoviću vidjeti: ZORAN MANEVIĆ, Ar- 8 Almanah Kraljevine Jugoslavije, lV. jubilarni svezak (bilj. 1), 485. hitekt Milan Zloković, Beograd, 1989.; MARINA ĐURĐEVIĆ, Život i delo arhitekte Milana Zlokovića (1898-1965), Godišnjak 9 SNEŽANA TOŠEVA, Organizacija i rad Arhitektonskog odelje- grada Beograda, XXXVIII (1991.), 145–168; ALEKSANDAR nja Ministarstva građevina u periodu između dva svetska rata, KADIJEVIĆ, Prilog tumačenju opusa istaknutih beogradskih Nasleđe, II (1999.), 172; SNEŽANA TOŠEVA, Arhitektonsko graditelja: Milan Zloković i traženja nacionalnog stila u srp- odeljenje Ministarstva građevina Kraljevine Jugoslavije i njegov skoj arhitekturi, Godišnjak grada Beograda, XLVII-XLVIII uticaj na razvoj graditeljstva u Srbiji između dva svetska rata (2000/2001.), 213-224; Z.M., Zloković Milan, u: Leksikon nei- (doktorska disertacija), Beograd 2012., 46, 48, 51–52, 109–110. mara, Beograd, 2008., 137–153; VANJA PANIĆ, Milan Zloković. 10 Almanah Kraljevine SHS, svezak I., dio I., II., III., g. 1921.-1922., Afirmacija modernizma, Beograd, 2011.; LJILJANA BLAGOJE- Zagreb, 1922., 75, 226: Građevinska direkcija za Dalmaciju, sa VIĆ, Itinereri. Moderna i Mediteran. Tragovima arhitekata Nikole sjedištem u Dubrovniku, bila je nadležna za teritorij Crne Gore Dobrovića i Milana Zlokovića, Beograd, 2015. tijekom 1921./1922. godine. Od njezinih osam sekcija četiri su 18 B., G. Arh. Milan Zloković izabran je za vanrednog profesora Be- imale centre u Crnoj Gori, i to u Podgorici, Nikšiću, Baru i An- ogradskog univerziteta, Glas Boke, 325 (1939), 2: Također Učitelj- drijevici; Almanah Kraljevine SHS, svezak 2., dio IV. i V., 1924.- ski dom na Cetinju; Dokumentacija o Zlokovićevu stvaralaštvu, 1925., Zagreb, 1925., 83: Tijekom 1924./1925. godine nadlež- uključujući i radove za područje Boke kotorske i crnogorskog ne za poslove Ministarstva građevina za teritoriju Crne Gore primorja, javno je dostupna na edukativno-znanstvenoj stranici bile su građevinske direkcije u Dubrovniku i Kruševcu. Od 11 „Fondacije Milan Zloković” https://www.milanzlokovic.org/. sekcija Direkcije u Dubrovniku, čija je nadležnost obuhvaćala Dalmaciju i Crnu Goru, pet je imalo sjedište na teritoriju Crne 19 O mediteranstvu u arhitekturi i odnosu moderne i mediteranstva Gore – na Cetinju, u Nikšiću, Podgorici, Kolašinu i Kotoru. vidjeti: LJILJANA BLAGOJEVIĆ (bilj. 17); O odnosu moderne Od 20 građevinskih sekcija Direkcije u Kruševcu, na teritoriju arhitekture i mediranske graditeljske tradicije vidjeti također: Crne Gore su bile osnovane tri, u Bijelom Polju, Beranama i ANTUN BAĆE, Međuratna arhitektura Dubrovnika i nasljeđe Pljevljima; Almanah Kraljevine SHS, svezak III. (bilj. 1), 52: I Mediterana, Zbornik Dana Cvita Fiskovića, VI, Razmjena umjet- tijekom 1927.-1928. godine za teritoriju Crne Gore nadležne su ničkih iskustava u jadranskome bazenu (2016.), 161–171. bile građevinske direkcije u Dubrovniku i Kruševcu. Direkcija u 20 ANONIM, Otvaranje hotela „Slavija” u Kotoru, Crna Gora, 14 Dubrovniku imala je 10 građevinskih sekcija, od kojih su četiri (1928.), 3; Kotor. Vijekovi sačuvani za budućnost, Zagreb-Kotor djelovale u Crnoj Gori – u Kotoru, na Cetinju, u Nikšiću i An- 1989, 22. drijevici. Od 16 sekcija Direkcije u Kruševcu, na teritoriju Crne 21 ANONIM, Kotorska Slavija-sjećanje od zlata, 6.6.2015, http:// Gore osnovane su građevinske sekcije s centrima u Pljevljima i www.radiokotor.info/radio/index.php/78-lokalnevijesti/4723- Bijelom Polju. kotorska-slavija-sjecanje-od-zlata: Hotel „Slavija” je sagrađen 11 ANONIM, Doputovao., Narodna riječ, 10 (1921.), 2. 1923. godine. 12 N., Neopravdan napad na gospodina Milana Karlovca, inspekto- 22 ANONIM, „Rivijera” kotorska fabrika sapuna, Pravda, 92 ra Ministarstva građevina., Narodna riječ, 46 (1921.), 3. (1928.), 4. 13 ANONIM, Bez naslova, Glas Boke, 162 (1936.), 6; ANONIM, † 23 VASILIJE MUJO SPASOJEVIĆ, Božji hramovi na tlu Crne Gore, arh. Milan Karlovac, Glas Boke, 269 (1938.), 3. Cetinje, 2003., 177. 14 ANONIM, Nov hotel u Kotoru, Politika, (29. 8. 1928.), 10. 24 ANTON BELAN, Kotor-Škaljari-Gospa od Snijega, 8. 10. 2015., 15 ANONIM, Oglas, Službeni glasnik Zetske oblasti, 31(1928.): www.kotorskabiskupija.me/skaljari/. Objavljen je oglas prve ofertalne licitacije zakazane za 1. 10. 25 ANONIM, Podizanje pravoslavne crkve u Dobroti, Vreme, (18. 1928.; ANONIM, U maju nova kafana „Dojmi”, 8. 1. 2012, 6. 1928.), 2; ANONIM, Podizanje crkve u Dobroti, Slobodna

između dva svjetska rata

misao, 35 (1933.), 5; ANONIM, Za srpsko-pravoslavni hram u 47 DACG, F TOBU, F 16 - Srez Kotor, Izgled osnove za obračunski Dobroti, Zetski glasnik, 81 (1933.); A. TOMIĆ, Jedna potreba nacrt (s potpisima nadzornog arhitekta Viktora Zaljevskog i po- Dobrote, Zetski glasnik, 838 (1940.), 2. duzetnika Pajevića): U DACG-u čuvaju se i crteži Zlokovićeva 26 ODBOR, Apel Odbora za gradnju pravoslavne crkve u Dobroti, Projekta Carinarnice pripremljenog 1935. godine, koji prikazuju Glas Boke, 278 (1938.), 3. pregled stolarije, vrata i prozora. 27 VASILIJE MUJO SPASOJEVIĆ (bilj. 24), 170. 48 ANONIM, Uskoro će se započeti s gradnjom carinarnice u Ko- toru, Glas Boke, 265 (1938.), 3. Oglase ofertalnih licitacija objav- 28 ANONIM, Za dovršenje doma Narodnog univerziteta u Kotoru, ljivali su tijekom 1936./1937. godine Zetski glasnik i Glas Boke. Pravda, (13. 4. 1934.). 49 ANONIM, Bez naslova, Glas Boke, 323 (1939.), 4; ANONIM, Ru- 29 ANONIM, Apel za podizanje zgrade Ženske zanat. škole u Koto- šenje „Arsenala” u Kotoru, Politika, (28. 3. 1938.), 11: Za vrijeme ru, Glas Boke, 314 (1939.), 1; A. B., Kotor će dobiti novu zgradu austrijske uprave stari mletački Arsenal (zgrada za izradu i popra- za Žensku zanatsku školu, Pravda, (22. 2. 1939.). vak jedrenjaka) „pretvoren je u tehnički biro pod čijim nadzorom 30 ANONIM, Naš novi Banovinski budžet, Zetski glasnik, 824 su građeni forovi i tvrđave u Boki Kotorskoj”. Nakon 1918. godine (1940), 1. stara jednokatna zgrada Arsenala pretvorena je u Carinarnicu. 31 Ruski invalidski dom njegova Kraljevskog Visočanstva kneza Pa- 50 A. B., Izgradnja novih poštanskih zgrada u Boki, Zetski glasnik, vla, u: Rusi u Crnoj Gori. Ruska emigracija u Crnoj Gori nakon 859 (1940.), 2. Oktobarske revolucije i građanskog rata, Bijelo Polje 201.1, 51–61. 51 ANONIM, Gradnja Radničkog skloništa i Gimnazije u Kotoru, 32 ANONIM, Sjednica Gradskog vijeća, Glas Boke, 135 (1935.), 4. Glas Boke, 162 (1936.), 5; ANONIM, Gradnja Radničkog skloni- 33 JOVAN MARTINOVIĆ, Sto kotorskih dragulja, Rijeka Crnojevića šta u Kotoru, Glas Boke, 172 (1936.), 4. 1995, 149–151: Gimnazija u Kotoru nalazila se u jugozapadnom 52 ANONIM, Bez naslova, Glas Boke, 196 (1936.), 4. dijelu Starog grada. Njezina zgrada je podignuta 1863. godine za 53 Oglase licitacija za gradnju objavljivali su tijekom 1936./1937. potrebe ove škole koja je u njoj počela rad 1865. i radila do 1949. godine Zetski glasnik i Glas Boke; ANONIM, Izgradnja zgrade godine. Danas se njome koristi Fakultet za turizam i hotelijerstvo. Berze rada, Glas Boke, 230 (1937.), 3. 34 ANONIM, Nova gimnazijska zgrada u Kotoru, Glas Boke, 110 54 ANONIM, Bez naslova, Glas Boke, 239 (1937.), 4; ANONIM, (1935.), 4. Bez naslova, Glas Boke, 246 (1937.), 4; ANONIM, Bez naslova, 35 ANONIM, Za novu zgradu Kotorske gimnazije, Glas Boke, 145 Glas Boke, 250 (1937.), 4; Glas Boke je i u razdoblju od ožujka do (1935.), 1. srpnja 1938. godine izvještavao o ovim radovima. 36 ANONIM, Zemljište za gimnazijsku zgradu u Kotoru, Glas 55 A. B., Uskoro će biti podignut radnički azil u Kotoru, Pravda, (8. Boke, 196 (1936.), 3; ANONIM, I Kotor će najzad dobiti novu 8. 1937.). zgradu za gimnaziju, Politika, (20. 10. 1936.), 12. 56 DACG, F TOBU, F 16 - Srez Kotor, Projekat za novogradnju 37 ANONIM, Počelo je podizanje nove gimnazije u Kotoru, Politi- zgrade Berze rada i radničkog skloništa u Škaljarima u Kotoru, ka, (12. 5. 1937.), 6. Tivat juna 1936.: Na planu se osim inž. Vilima Hofmana potpi- 38 O inženjeru Gligoriju Vukčeviću vidjeti: A. M, Vukčević Gligori- sao i Rade S. Đukić, moguće suradnik u njegovoj izradi. je, u: Leksikon neimara, Beograd, 2008., 79. 57 ANONIM, U prisustvu ministra g. Miloja Rajakovića u Koto- 39 R., Kotoru je potrebna nova gimnazijska zgrada, Glas Boke, 293 ru je svečano otvoren Dom Javne berze rada, Zetski glasnik, 779 (1938.), 2. (1939.), 1. 40 ANONIM, Gradnja gimnazije na Cetinju, Glas Boke, 339 (1939.), 58 ANONIM, Svečanost u Berzi rada, Glas Boke, 325 (1939.), 1; 1; X.Y., Uskoro će kotorska gimnazija proslaviti 75-godišnjicu ANONIM, Bez naslova, Glas Boke, 326 (1939.), 4. opstanka, Glas Boke, 347 (1939.), 2. 59 ANONIM, Nova industrija u Kotoru, Glas Boke, 156 (1935.), 3. 41 ANONIM, Naš novi Banovinski budžet (bilj. 31), 1. 60 ANONIM, U fabrici „Riviera”, Glas Boke, 181 (1936.), 4. 42 ZORAN MANEVIĆ, Arhitekt Milan Zloković (bilj. 17), 30: Popis 61 ANONIM, Razvoj industrije u Kotoru, Glas Boke, 207 (1936.), 5. objekata: „jednostavan objekat, sasvim u duhu tradicionalne dal- 62 ANONIM, Nove fabrike u Škaljarima, Glas Boke, 292 (1938.), 1; matinske pučke arhitekture”. ANONIM, Nove fabrike u Kotoru, Glas Boke, 314 (1939.), 1. 43 DACG, F TOBU, F 16 - Srez Kotor, Regulacioni plan za dio gra- 63 ANONIM, Nove fabrike u Škaljarima (bilj. 62). da na obali u Kotoru od gradskih vrata do rijeke Škurde, Ivan 64 DACG, F TOBU, F 16 - Srez Kotor, Plan zgrade u kompleksu Grego, 2. 5. 1934. tvornice sapuna „Riviera” braće Vučković-Kotor, jul 1938. 44 ANONIM, Izgradnja Carinarnice u Kotoru, Glas Boke, 110 65 DACG, F TOBU, Nesređena građa, Djelovodni protokol arhi- (1935.), 3–4; ANONIM, Sjednica Gradskog vijeća, Glas Boke, tekta Petra Vukotića za 1940. godinu: Gradsko poglavarstvo Ko- 145 (1935.), 3–4; ANONIM, Odobrena gradnja Carinarnice u tor uputilo je Tehničkom odjeljenju Banske uprave Projekat za Kotoru, Zetski glasnik, 91 (1935.): Ministar financija odobrio je dogradnju kod tvornice „Riviera” u Kotoru 18. 6. 1940. godine. gradnju Carinarnice u Kotoru. Tehničko odjeljenje ga je ubrzo vratilo na dopunu. 45 LJILJANA BLAGOJEVIĆ (bilj. 17), 137–139: Objavljeni su crteži 66 ANONIM, Nivelisanje terena za gradnju nove klaonice, Glas projekata i fotografije izgrađenog objekta. Boke, 243 (1937.), 4; BOGOMIL JOVOVIĆ, Šta je s kotorskom 46 Isto. klaonicom?, Glas Boke, 293 (1938.), 2.

između dva svjetska rata

67 DACG, F TOBU, Nesređena građa, Djelovodni protokol arhitek- 93 Glas Boke: 9 (1933.), 4; 10 (1933.), 2–3. ta Petra Vukotića za 1939. godinu: Rješenje o odobrenju Projek- 94 X. Y., Projekat gratskog paviljona u Kotoru, Glas Boke, 17 ta i cijeli predmet upućeni su VIII odjeljenju Banske uprave na (1933.), 2–3. daljnji rad 13. 6. 1939. 95 LJILJANA BLAGOJEVIĆ (bilj. 17), 133. 68 ANONIM, Kotorska Slavija-sjećanje od zlata (bilj. 21). 96 GR., Pitanje Gradske kafane u Kotoru, Glas Boke, 243 (1937.), 3. 69 ANONIM, Kotor dobija još jedan moderan hotel, Politika (11. 7. 97 GRAĐANIN, Opštinski poslovi u Kotoru kroz minule dvije go- 1938.), 11. dine, Glas Boke, 267 (1938.), 2. 70 NIP., Sjednica Gradskog vijeća, Glas Boke, 175 (1936.), 4. 98 ANONIM, Sjednica Gradskog vijeća u Kotoru, Glas Boke, 286 71 ANONIM, Bez naslova, Glas Boke, 180 (1936.), 4. (1938.), 2. 72 ANONIM, U Kotoru se izgrađuje veliki park, Glas Boke, 189 99 BOŽIDAR MILIĆ, Prilog proučavanju urbanog naslјeđa Crne (1936.), 3. Gore u funkciji razvoja sa posebnim osvrtom na istorijski razvitak 73 J., Izgradnja parka oko „Slavije” u Kotoru, Glas Boke, 200 (1936.), 2. i razvojne perspektive Cetinja (doktorska disertacija), Beograd, 74 Glas Boke: 175 (1936.), 4; 180 (1936.), 4; 189 (1936.), 3; 200 1988., 42. (1936.), 2; 203 (1936.), 2; X. Y., Gradska klaonica treba da se 100 SVETISLAV VUČENOVIĆ, Graditeljstvo Kotora, Kotor, 2012., ukloni sa svog nezgodnog mjesta, Glas Boke, 202 (1936.), 2. 201. 75 ANONIM, Bez naslova, Glas Boke, 254 (1937.), 4.; ANONIM, 101 Almanah Kraljevine Jugoslavije, lV. jubilarni svezak, (bilj. 1), 485. Bez naslova, Glas Boke, 263 (1938.), 4. 102 ANONIM, Građevinska djelatnost, Glas Boke, 23 (1933.), 4. 76 ANONIM, Radovi na hotelu „Slaviji”, Glas Boke, 310 (1939.), 1. 103 ANONIM, Dobrota, Glas Boke, 42 (1933.), 3–4. 77 ANONIM, Kotorska Slavija-sjećanje od zlata (bilj. 21). 104 ANONIM, Novogradnja, Glas Boke, 214 (1937.), 4. 78 ANONIM, Bez naslova, Politika, (29. 12. 1940.), 21. 105 ANONIM, Bez naslova, Glas Boke, 221 (1937.), 4; ANONIM, 79 A. B., Dom „Jadranske straže” u Dobroti, kod Kotora, biće sveča- Bez naslova, Glas Boke, 237 (1937.), 3. no osvećen 16 jula, Pravda, (1. 7. 1939.). 106 ANONIM, Izgrađivanje dijela Dobrote do Plagenata, Glas Boke, 80 O arhitektu Đorđu Tabakoviću vidjeti: VLADIMIR MITROVIĆ, 243 (1937.), 2. Arhitekta Đorđe Tabaković (1897-1971), Novi Sad, 2005.; V. MI., 107 ANONIM, Sjednica Gradskog vijeća, Glas Boke, 135 (1935.), Tabaković Đorđe, u: Leksikon neimara, Beograd, 2008., 359. 3–4. 81 ANONIM, Obnova Doma „Jadranske straže” u Dobroti, Glas 108 ANONIM, Osvećenje ruskog groblja u Škaljaru u Boki, Politika, Boke, 266 (1938.), 1. (16. 8. 1939.), 12. 82 ANONIM, U Dobroti će se izgraditi veliki Dječji dom „Jadran- 109 ANONIM, Izgrađivanje dijela Dobrote do Plagenata (bilj. 106). ske straže” iz Novog Sada, Glas Boke, 284 (1938.), 2. 83 ANTUN-TONKO TOMIĆ, Dobrota. Povijesnica Bokeljskog po- morstva, Kotor, 2009., 211. 84 ANONIM, Bez naslova, Glas Boke, 301 (1938.), 4; ANONIM, U Dobroti je svečano otvoren Dječiji dom Oblasnog odbora „Ja- dranske straže” iz Novog Sada, Glas Boke, 337 (1939.), 2–4. 85 DACG, F TOBU, F 16 - Srez Kotor, Regulacioni plan za dio gra- da na obali u Kotoru, Ivan Grego, 2. 5. 1934. 86 ANONIM, Gdje će se graditi kotorska carinarnica?, Glas Boke, 86 (1934.); Glas Boke, 110 (1935.), 3–4; Glas Boke 112 (1935.), 3–4; Glas Boke, 114 (1935.), 1. 87 MILAN ZLOKOVIĆ, Povodom izgradnje Carinarnice u Kotoru, Glas Boke, 117 (1935.), 2. 88 U., Oko izgradnje javnih skladišta u Kotoru, Glas Boke, 156 (1935.), 1; N. I. P., Glasalo se o izgradnji javnih skladišta, Glas Boke, 157 (1935.), 2. 89 MILAN ZLOKOVIĆ, Sistematizacija zapadnog dijela kotorske obale, Glas Boke, 158 (1936.), 1–2. 90 „Zetska plovidba” je poslije odustala od izgradnje skladišta. O tome vidjeti: Glas Boke, 235 (1937.), 2. 91 S. SBUTEGA, Povodom članka „Za smišljenu komunalnu građe- vinsku politiku”, Glas Boke, 365 (1940.), 2. 92 Glas Boke: 359 (1940.), 2; 360 (1940.), 3; 364 (1940.), 2; 365 (1940.), 2.

Similar Articles

1-10 of 36

You may also start an advanced similarity search for this article.