##plugins.themes.oapBasic.skip##
Internationale Zeitschrift für vergleichende Studien zur Geschichte der bildenden Künste, der sakralen und profanen Architektur, der städtebaulichen Entwicklung sowie der materiellen und immateriellen Kulturerbe-Überlieferung entlang der östlichen und westlichen Küsten des Adriatischen Meeres unter besonderer Berücksichtigung dalmatinischer, istrischer und venezianischer Verflechtungen vom frühen Mittelalter bis in die Gegenwart Suchen

Prilog poznavanju kasnogotičke skulpture u Rijeci: prijedlog za Leonarda Thannera i nepoznata grupa Oplakivanje Krista

DOI 10.15291/ars.2755

##plugins.themes.oapBasic.downloadPdf##

Bd. 8 (2018)

##plugins.themes.oapBasic.openAccess##

##plugins.themes.oapBasic.articleMetrics##

  • 3 412 ##plugins.themes.oapBasic.abstractViews##
  • 1 248 ##plugins.themes.oapBasic.pdfDownloads##
  • 12 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsPerDay##
  • 164 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsThisMonth##
U članku se raspravlja o kasnogotičkoj skulpturi Pietà koja se nalazi u stalnom postavu Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja u Rijeci. Riječ je o drvenom kipu sa slabo sačuvanim tragovima polikromije i pozlate. Skulptura je nađena 1920. na tavanu župne crkve Marijinog Uznesenja u Rijeci. O kipu je pisala Vanda Ekl te ga je datirala u kraj treće četvrtine 15. stoljeća, ne odredivši mu pobliže krug nastanka ni povijest. Putem stilske analize, kao i niza tipoloških i oblikovnih podudarnosti, Riječku Pietà moguće je povezati s drvorezbarom Leonardom Thannerom iz bavarskog Landshuta aktivnom u Furlaniji u drugoj polovici 15. stoljeća. Za komparaciju s kipom u Rijeci ključna je Thannerova drvena polikromirana grupa Oplakivanja Krista iz crkve Santa Maria della Fratta u San Daniele del Friuli nastala 1488. godine. Na temelju arhivskih podataka rekonstruira se povijest te izvorni smještaj kipa. U tekstu se po prvi puta objavljuje skulptura Oplakivanja Krista recentno pronađena u Rijeci, a može se povezati uz radionicu ili krug furlanskog kipara Giovannija Martinija i okvirno datirati u prvu četvrtinu 16. stoljeća.
Pietà, kasnogotička skulptura, Leonardo Thanner, 15. stoljeće, drvorezbarstvo, Rijeka, Furlanija, Oplakivanje Krista

1. utjecaje takozvanog mekog stila druge polovice 15. stoljeća. Ističe se kako je skul- Leonardo Thanner, Pietà, Pomorski ptura bila izvorno polikromirana te da je najvjerojatnije stajala na jednom od gotič- i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka, Rijeka kih drvenih oltara Zborne crkve. (foto: D. Tulić) Riječka Pietà bez sumnje je kvalitetno djelo, no u usporedbi s ostalim nave- Leonardo Thanner, Pietà, Maritime denim primjerima na istočnoj obali Jadrana, ostaje pomalo izoliran i zagonetan and Historical Museum of the slučaj. Na njoj nisu dominantni mediteransko-venetski utjecaji kako se to može vi- Croatian Littoral, Rijeka djeti na drvenim Pietà iz Kopra, Umaga, te čak dva primjera izvorno s Raba. Način izvedbe draperije, ali i tipologije lica odvaja je od mahom importiranih kipova, vje-

Rijeci: prijedlog za Leonarda Thannera...

rojatno salzburškog kruga, kao što su oni u Zadru, Brinju i Driveniku. No, detalj- nijom analizom riječku bi se skulpturu moglo smjestiti u kraj koji je u 15. stoljeću bio podjednako izložen mediteranskim i prekoalpskim utjecajima, a to je Furlanija. Valja napomenuti da su Alpe prirodna sjeverozapadna granica Furlanije prema Au- striji i nadalje Bavarskoj, ali i najkraći put iz kontinentalne Europe prema Medite- ranu. Nakon zauzimanja i pacifikacije Furlanije 1420. kada ju je Venecija priključila svom teritoriju, zabilježena je u njoj intenzivnija djelatnost umjetnika germanskog porijekla.27 U glavnom gradu Udinama, gdje je boravio najveći broj prekoalpskih umjetnika, osnovana je i njemačka bratovština Svetog Trojstva s brojnim člano- vima. Tako se među forestima ističu drvorezbari Giorgio di Perschon (Salzburg), slikar Stefano di Settecastelli (Siebenbürgen), vezilac Giovanni iz Njemačke, zlatar Ambrogio sin zlatara Giorgia iz Passaua te drvorezbar Leonardo Thanner iz ba- varskog Landshuta.28 Na temelju stilske analize, kao i niza tipoloških i oblikovnih podudarnosti s njegovim skulpturama, Riječku Pietà moguće je povezati upravo s ovim majstorom. O djelatnosti drvorezbara i slikara Leonarda Thannera iz Bavarske upravo je objavljen monografski rad Ulricha Södinga, a riječ je o dosad najobuhvatnijoj studiji 2. posvećenoj njemačkom majstoru udomaćenom u Furlaniji.29 Kako je Thanner u Hr- Leonardo Thanner, Oplakivanje Krista, Museo del Territorio, San vatskoj likovnoj baštini gotovo nepoznata ličnost, potrebno je u kratkim crtama izni- Daniele del Friuli (foto: D. Tulić) jeti najvažnije podatke o njegovu stvaralaštvu. Najznačajniji dokumenti o majstoro- voj gotovo četiri desetljeća dugoj djelatnosti poznati su još od kraja 19. stoljeća.30 Leonardo Thanner, The Lamentation of Christ, Museo del Territorio, San Njegovo ključno i gotovo jedino sačuvano djelo, grupa Oplakivanja Krista iz crkve Daniele del Friuli Santa Maria della Fratta u San Daniele del Friuli uvrštena je u panoramski prikaz

Rijeci: prijedlog za Leonarda Thannera...

njemačkih vesperbilda u Italiji.31 (sl. 2) Najstariji podatak o Leonardovoj djelatnosti potječe iz siječnja 1464. kada majstor u Udinama prije odlaska na hodočašće u Rim piše oporuku u korist žene Barbare. Kao svjedoci prisutni su slikar Stefano di Sette- castelli (Siebenbürgen), vezilac Giovanni te zlatar Ambrogio sin zlatara Giorgia iz Passaua, sva trojica njemačkog porijekla. Stoga se čini opravdana pretpostavka da je Thanner koju godinu ranije došao iz Bavarske u Udine te da je bio članom njemač- ke bratovštine Svetog Trojstva.32 Sljedeće godine surađuje sa slikarom Stefanom di Settecastelli kada majstori sklapaju ugovor s bratovštinom bičevalaca iz Premariacca. Leonardo je za njih izradio kip Bogorodice s Djetetom postavljen unutar oltarnog ormara, čije je oslikane vratnice s likovima svetog Silvestra i Justa s unutrašnje te Navještenja s vanjske strane izveo Stefano. Godine 1475. Thanner je zabilježen kao stanovnik Tarcenta, a tu se bilježi i ime njegovog pokojnog oca Gerharda Thannera iz bavarskog grada Landshuta, čime je utvrđeno i Leonardovo preciznije porijeklo.33 Godine 1482. predao je drveni kip Bogorodice s Djetetom župniku Antonellu de Lionellisu iz Gemone, a 1487. spominje se kao stanovnik Cividalea. Dana 10. veljače 1487. ugovara svoje jedino sačuvano reprezentativno djelo, oltar s grupom Oplaki- vanja Krista za crkvu Santa Maria della Fratta, danas u Museo del Territorio u San Daniele del Friuli. Godine 1498. slikar i kipar Domenico da Tolmezzo i Antonio da Venzone procjenjuju golemi Thannerov retabl s kipovima na glavnom oltaru crkve San Pietro u Tarcentu, za koji još 1499. majstor nije bio u potpunosti isplaćen. Iz kasnijih opisa ovog izgubljenog Thannerova djela doznaje se da je retabl bio visok do trijumfalnog luka crkve te da su na njemu bili kipovi apostola u prirodnoj veličini kao i skulptorske grupe Bogorodičina smrt i Uznesenje.34 Leonardo se 1501. spomi- nje mrtvim u jednom dokumentu vezanom uz Giovannija Paola Thannera, njegova sina i nasljednika radionice. Za Riječku Pietà ključna je Thannerova grupa Oplakivanja iz 1487. – 1488. u San Daniele del Friuli. Sastoji se od predele s pet dopojasno naslikanih likova svetaca, a na polju s prikazom svetog Mihovila i majstorov je potpis „1488. hoc opus magister Leonardus/ Thanna fecit.” Nad predelom smješteni su drveni polikromirani kipovi: Pietà flankirana klečećim likovima takozvane Veronike s lijeva te Marije Magdalene s desna. U stražnjem su planu četiri stojeća lika identificirana kao Josip iz Arima- teje, sveti Ivan Evanđelist, pobožna žena te Nikodem. Thanner se za motiv Pietà inspirirao modelima praških, odnosno u ovom slučaju salzburških lijepih vesper- bilda nastalih oko 1400. godine, a gdje je lik Krista dijagonalno položen u majčino krilo.35 Takve su skulpture bile poznate u Furlaniji već od početka 15. stoljeća, o čemu svjedoče kameni kipovi ove tematike u Venzoneu, Aquilei, Sestu da Regheni, Gemoni i Cividaleu, a derivirane su iz produkcije salzburškog umjetničkog kruga.36 Specifičnost Pietà iz San Daniele i Rijeke u činjenici je da je Krist položen dijagonal- no, no lice mu je okrenuto prema promatraču, a za što se majstor mogao inspirirati kipovima u katedralama u Gemoni i Cividaleu, mjestima u kojima je i zabilježena njegova aktivnost. Štoviše, Pietà iz Cividalea može se smatrati Thannerovim uzorom za onu u San Daniele zato što na obje skulpture, Marija lijevom rukom pridržava rub vela (Tüchlein-Geste) te desnicom sinovljev vrat, a Krist ima obje ruke hori- zontalno ispružene uz tijelo.37 Međutim, kod njegova je riječkog kipa položaj ruku oba lika drugačiji. Bogorodica u ljevici pred prsima drži lijevu Kristovu ruku dok mu je desna položena na perizomu. Tu je rjeđu tipologiju već zamijetila Vanda Ekl pronalazeći sličan položaj ruku u već spomenutom Vesperbildu iz Wroclawa, danas u Nacionalnom muzeju u Varšavi. (sl. 3) No, identičan položaj ruku moguće je naći na nekoliko kipova izrađenih u Thannerovoj domovini Bavarskoj. To je Vesperbild iz Diözesanmuseum u Freisingu datiran oko 1410., te onaj u Bayerisches National museumu iz oko 1430. godine.38 (sl. 4) Primjer iz Freisinga, isklesan u pješčenja- ku, potječe iz Waakirchena kraj Tegernseea, odnosno s juga Bavarske, a izuzetno

Rijeci: prijedlog za Leonarda Thannera...

3. 4. Pietà, Muzeum Narodowe w Pietà, Diözesanmuseum, Warszawie, Varšava Freising (izvor: LUDMILA (foto: D. Tulić) KVAPILOVA /bilj. 37/, 172) Pietà, Muzeum Narodowe w Pietà, Diözesanmuseum, Freising Warszawie, Warsaw 5. Leonardo Thanner, Pietà, Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka, Rijeka (foto: D. Tulić) Leonardo Thanner, Pietà, Maritime and Historical Museum of the Croatian Littoral, Rijeka

je zanimljiv jer je po položaju ruku Majke i Sina identičan riječkoj skulpturi. (sl. 5) To potvrđuje da se Thanner ponovno poslužio predlošcima vesperbilda iz njemu bliskog salzburško-bavarskog kruga. Analizirajući gestikulaciju likova te tipologi- ju lica na grupi iz San Danielea, Urlich Söding ističe kako su pokreti ujednačeni, a tijela statična, dok lica nemaju značajnijih varijacija u registrima boli i nalikuju jedna drugima.39 Ističe Thannerovu specifičnost, a to je dugi tanki nos koji na čelu prerasta u boru poput izduženog slova „V”. (sl. 6) Taj je detalj vidljiv na gotovo svim likovima, osim kod svetog Ivana i Marije Magdalene. Upravo ova bora identično je oblikovana je na licima riječkog Krista i Bogorodice, ne samo tipološki, već i po načinu rezbarenja drva i modelacije preparature. (sl. 7) Lica furlanske Marije te pobožne žene predstavljaju nešto oporiju varijantu riječke mladenačke Djevice, kojoj je izrazom najbliža Veronika iz San Danielea. (sl. 8, 9) Lica su im „nijema” i bez jače emotivne drame, a odlikuju ih malene stisnute usnice, natečene bolne oči te povišeni luk obrva. Glave furlanske Veronike, pobožne žene te Bogorodice,

Rijeci: prijedlog za Leonarda Thannera...

6. Leonardo Thanner, Bogorodica, Museo del Territorio, San Daniele del Friuli, detalj (foto: D. Tulić) Leonardo Thanner, Madonna, Museo del Territorio, San Daniele del Friuli, detail

7. Leonardo Thanner, Bogorodica, Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka, Rijeka, detalj (foto: D. Tulić) Leonardo Thanner, Madonna, Maritime and Historical Museum of the Croatian Littoral, Rijeka, detail

8. Leonardo Thanner, Veronika, Museo del Territorio, San Daniele del Friuli, detalj (foto: D. Tulić) Leonardo Thanner, Veronica, Museo del Territorio, San Daniele del Friuli, detail

9. Leonardo Thanner, Bogorodica, Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka, Rijeka, detalj (foto: D. Tulić) Leonardo Thanner, Madonna, Maritime and Historical Museum of the Croatian Littoral, Rijeka, detail

kao i njezinog riječkog pandana pokriva masivni veo ritmički izvedenih ploha koji lice obrubljuje mekano stiliziranim valovitim tkaninom. (sl. 10) Bogorodice imaju identično rezbarenu kosu u obliku vijugavih čuperaka s precizno urezanim vlasi- ma, sljubljenima uz tanki i senzualno definirani vrat meke, jedva primjetne ključne kosti. Već je zamijećeno ponešto nelogično gomilanje nabora na plaštu riječke Bo- gorodice, koji ne omogućavaju posve jasno iščitavanje tijela pod draperijom. Tako se miješaju mekani i oštri pregibi te puniji „cik-cak” nabori s uredno, poput ubrusa složenim rubovima plašta. Takvo je, pomalo kaotično drapiranje najvidljivije s lijeve strane riječkog kipa pod Kristovom glavom. Iako se na prvi pogled draperija riječke i furlanske Pietà razlikuje, dovoljno je pogledati nešto suzdržanije nabore na liku Veronike da se prepozna kako je riječ o varijaciji istog oblika. To se može primijetiti i na odjeći Marije Magdalene gdje naoko konfuzno zgužvani donji dio plašta, zavr- šava ritmično složenim, triput presavijenim rubom poput onih s lijeve strane plašta riječke Bogorodice. 10. Leonardu Thanneru ispravno je pripisana Bogorodica u molitvi u crkvi San Bi- Leonardo Thanner, Veronika, agio, koja najvjerojatnije potječe s kipareve izgubljene „ancone lignee” za crkvu San Museo del Territorio, San Daniele del Friuli, detalj (foto: D. Tulić) Pietro, također u Tarcentu.40 Marija kleči odjevena u veliki plašt, a ruke su joj sklo- pljene na molitvu i postavljene ispred grudiju. Lica riječke i tarčentske Bogorodice Leonardo Thanner, Veronica, Museo del Territorio, San Daniele del Friuli, bliska su, iako im je izraz, zbog ikonografije prikaza ponešto različit. Dok na riječ- detail kom kipu Marija ima od suza natečene podočnjake, u Tarcentu jače su naznačeni

Rijeci: prijedlog za Leonarda Thannera...

11. Leonardo Thanner, Bogorodica u molitvi, San Biagio, Tarcento (foto: Diocesi di Udine, Ufficio beni culturali) Leonardo Thanner, Madonna in Prayer, San Biagio, Tarcento

kapci napola sklopljeni u meditaciji. No, mekano izvedeni podbradak te vrat i zao- bljene prsne kosti gotovo su istovjetni s onima na riječkom kipu. Valja upozoriti i na način izrade nosa, koji je u San Danieleu i Rijeci identičan, odnosno tanak i sužen prema hrptu te se nastavlja u izduženo slovo „V” prema čelu, za razliku od Tarcenta gdje je on već ravan i klasičniji, u duhu talijanske tradicije. Tu bi se razliku svakako

Rijeci: prijedlog za Leonarda Thannera...

12. moglo tumačiti činjenicom da je potonji kip bliži talijanskom ukusu nastao kasnije, Leonardo Thanner, Krist, Museo odnosno oko 1498., a kako predlaže Söding.41 (sl. 11) Posebno je zanimljiva tunika del Territorio, San Daniele del Friuli, detalj (foto: D. Tulić) na prsima Marije iz Tarcenta zato što je identična onoj na riječkom kipu. U oba je slučaja riječ o glatko rezbarenoj površini s porubom u obliku slova „T” iznad kojeg Leonardo Thanner, Christ, Museo del Territorio, San Daniele del Friuli, viri tanka horizontalna traka. detail Kada je riječ o tipologiji furlanskog i riječkog Krista, tada se može kazati da su oni vrlo slični, iako je onaj iz San Danielea nešto izduženiji u proporcijama tijela 13. i glave te pomalo predimenzioniran u odnosu na Bogorodicu. To se može tuma- Leonardo Thanner, Krist, Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog čiti Thannerovim repliciranjem već spomenutog modela Vesperbilda iz katedrale u primorja Rijeka, Rijeka, detalj Cividaleu s početka 15. stoljeća. I u impostaciji oba lika mrtvog Spasitelja uočljiva (foto: D. Tulić) je određena tvrdoća i robusnost tijela. No, detalji otkrivaju izrazitu bliskost dvaju Leonardo Thanner, Christ, Maritime kipova. Na oba su lika trnovi vijenci izrađeni zajedno s glavom, a identično su ispre- and Historical Museum of the pleteni od dvije poligonalno rezane šibe, od kojih je furlanski primjer većim dijelom Croatian Littoral, Rijeka, detail oštećen uslijed crvotočine. Kristova je fizionomija definirana skoro na isti način. To je pomalo hladna maska, širokih crta lica na kojem dominiraju gotovo zatvorene i u tkivo uvučene otečene oči. (sl. 12, 13) Izražajni nos s tipičnom „V” brazdom na čelu, kao i otvorena usta s izrezbarenim zubima mogu se podjednako vješto izvedeni vidjeti na oba Thannerova kipa. Identična je i brada koja se u uredno složenim pra- menovima s pužolikim završetcima spušta niz lice, flankirana s dva duga pramena kose izvedena plitkim valovitim incizijama. Ovakva se brada može vidjeti na licu Jo- sipa iz Arimateje, dok se uvojci Kristove kose mogu usporediti s onima na dugačkoj

Rijeci: prijedlog za Leonarda Thannera...

Nikodemovoj bradi. Tipološke karakteristike lica, npr. Josipa iz Arimateje i riječkog Krista, koje odlikuje široko te plitko rezbareno lice s mirno poredanima pužolikim uvojcima brade, nastale su u tradiciji kasne gotike koja je trajala cijelo 15. stoljeće u Bavarskoj. Slična se tipologija lica te posebno brada može vidjeti primjerice na ka- menom kipu apostola iz kora crkve svetog Martina u Landshutu, nastalog u petom desetljeću 15. stoljeća.42 S obzirom da u Thannerovu opusu postoji tek jedna arhivski potvrđena i sačuvana umjetnina, nezahvalno je spekulirati kada je točno mogla na- stati riječka Pietà. Stoga se datacija Vande Ekl u osmo desetljeće 15. stoljeća zasada čini prihvatljivom.43 Kako je lice Krista iz San Danielea većim dijelom oštećeno, odnosno nedostaje mu sloj krede i polikromije, moguće je dobro razabrati način na koji Thanner do- vršava svoje skulpture. Na površine izrezbarene podloge postavlja deblji sloj krede koju zatim modelira radeći incizije, napose na bradi i kosi te ih potom oslikava. Valja upozoriti da je Thanner na neke dijelove skulpture, primjerice desnoj Kristovoj ple- tenici u San Danieleu, na drvo izravno lijepio komade lanenog platna kako bi kreda što bolje prionula na podlogu prije oslikavanja. Identičan se tehnički postupak može uočiti na riječkom kipu i to na Isusovom nosu, trbuhu te dijelovima Bogorodičinog plašta u zoni koljena. Iako je s riječkog kipa izvorni polikromirani sloj gotovo posve nestao, najvjero- jatnije tijekom agresivnog uklanjanja preslika oko 1920., iz manjih se fragmenata izvornog oslika ipak može dokučiti njezin prvotni izgled. Bogorodičin je veliki plašt bio pozlaćen, a njegova podstava obojena tamno modro, dok je haljina na prsima bila crvene boje sa zlatnim ukrasnim porubom u obliku slova „T”. Inkarnat je bio dočaran u prirodnoj boji puti na kojoj se isticala krv na Kristovim ranama te na čelu pod trnovom krunom obojanom zeleno. Ovakav „kanon boja” tipičan je na drvenim skulpturama Pietà od druge četvrtine 15. stoljeća.44 U usporedbi s izvr- sno sačuvanom polikromijom na grupi iz San Daniela, riječko se Thannerovo djelo čini manje privlačno i slabije čitljivo, ponajviše u licu Bogorodice. Valja upozoriti da Thannerova Bogorodica iz Tarcenta ima identično obojenu crvenu tuniku sa zlatnim porubom te zlatni plašt s modrom podstavom. Do sada se nije podrobnije raspravljalo gdje se Pietà izvorno mogla nalaziti. Iznesena je tek pretpostavka da je stajala na jednom od gotičkih drvenih oltara u Zbornoj crkvi. Prilikom vizitacije ove crkve 16. listopada 1658. Francesco Bartiroma, generalni vikar pulskog biskupa Alvisea Marcella, zapisao je kako se u crkvi nalazi oltar „della Santissima Pieta” za koji u kaptolu postoje zahtjevi da se povjeri dobro- činitelju, a što bi trebalo sudski riješiti.45 Nažalost, vizitator, osim podatka da je oltar „jako dobro uređen” ne donosi njegov opis. Možemo, uz oprez, pretpostaviti da su uz kip Pietà na oltaru možda bili i drugi likovi iz scene Oplakivanja Krista, zatvore- ni u drevni ormar s oslikanim vratnicama poput onog Thannerova u San Daniele. Ako je bila riječ o oltaru manjih dimenzija te samo sa skulpturom Pietà, onda se možemo prisjetiti izgubljenog oltara u obliku ormara s kipom Bogorodice zatvorene oslikanim vratnicama, a koji je za župnu crkvu u Premarriacu 1465. naručila lokalna bratovština bičevalaca.46 Za sada je nemoguće govoriti o mogućem naručitelju Riječke Pietà, no iz Bar- tiromina zapisa čini se da se nije bila riječ o bratovštini zato što ga se namjeravalo povjeriti na brigu dobročinitelju. Zamisao da je takav kip mogao naručiti netko od članova moćne obitelji Raunacher, kraških plemića i riječkih kapetana, djeluje pri- vlačno. Oni su imali posjede na Krasu, dakle području uz Furlaniju, jednako otvo- renom kontinentu i Mediteranu.47 Ne treba zaboraviti da su sredinom 15. stoljeća Martin Raunacher i žena mu Margarita Lamberg bili donatori gotičke kapele Svetog Trojstva u sklopu nekadašnjeg augustinskog samostana u Rijeci. Njezine svodove oslikao je kontinentalni majstor povodeći se predlošcima iz južnonjemačkog knjiž-

Rijeci: prijedlog za Leonarda Thannera...

nog slikarstva.48 Isti su supružnici, ili za njih nećak Jakov Raunacher, naručili impo- zantnu nadgrobnu ploču od crvenog mramora za svoju grobnicu u kapeli. Nastala je u trećoj četvrtini 15. stoljeća, a djelo je majstorskih radionica iz Salzburga.49 To potvrđuje da kolanje umjetnina i majstora iz Bavarske i Austrije preko Furlanije nije bilo strano u Rijeci 15. stoljeća. Krajem 17. stoljeća, točnije u vremenu između 1695. i 1725. slijedi velika pre- gradnja i barokizacija Zborne crkve u kojoj je srednjovjekovna trobrodna građevina transformirana u crkvu s četiri para bočnih kapela i nadograđenim svetištem.50 U jeku velikog preuređenja ovom se oltaru, kao i onima svete Katarine, svete Marga- rete i svete Klare, koje također navodi Bartiroma, gubi trag. Međutim, jedan dosad nepoznati podatak iz vizitacije pulskog biskupa Giovannija Andrea Balbija (1732. – 1771.) ukazuje na to gdje se kip nalazio, barem od početka 18. stoljeća. Prilikom vizitacije Zborne crkve 10. svibnja 1742. biskup govori o novom mramornom oltaru svetog Križa, koji se upravo gradi u prvom traveju južne lađe.51 Vizitator napominje kako je oltar prenesen iz malene kapele Svetog Kuzme i Damjana, koja se nalazila uz monumentalni zvonik Zborne crkve i bila je pod iuspatronatom plemićke obi- telji Gaus. Ova je kapela porušena zajedno s kapelom Svetog Antuna Opata radi proširenja groblja tijekom velike pregradnje Zborne crkve. Tom je prilikom srušena i kapela Svetog Antuna Opata pod patronatom patricijske obitelji Buratelli. Biskup Balbi nadalje govori kako obaveze obitelji Gaus pri održavanju oltara nisu nestale te da je na njega postavljen kip Gospe Žalosne, koji se zajedno s dvije stare drvene re- ljefne ploče „di basso intaglio anticho” s prikazom svetih Kuzme i Damjana nalazio u porušenoj kapelici. Biskup napominje da će, čim to omoguće financijske prilike, drevni svetački reljefi biti zamijenjeni mramornim kipovima. Iz ovih navoda dozna- je se da je Pietà, zajedno s reljefima dvoje svetih liječnika potjecala iz malene kapele Svetih Kuzme i Damjana. Biskup je dakle 1742. morao vidjeti novi mramorni oltar, koji se upravo postavljao, zato što ga je iste godine uz njegovo dopuštenje posvetio Riječanin, senjsko-modruški biskup Giovanni Antonio Benzoni.52 Međutim, oltar nije preuzeo titular srušene kapelice svetih Kuzme i Damjana, već je bio predodre- đen za mnogo važniji kult, onaj posvećen Raspelu (Crocefisso), odnosno Kristovoj muci i smrti. Stoga je u nišu monumentalnog mramornog oltara bilo postavljeno veliko drveno raspelo. Dosada o ovome djelu nije pisano, međutim, arhivski podaci iz vizitacije, koji se ovdje prvi put navode, jasno govore o kojoj je umjetnini bilo riječ. Na oltar je postavljeno monumentalno raspelo iz trijumfalnog luka nad ula- zom u svetište Zborne crkve, koje je tu stajalo sve do velike restauracije sakralnog zdanja u prvoj četvrtini 18. stoljeća.53 Vizitator izričito ističe „na znanje budućim generacijama” da je to raspelo sada izloženo na oltaru kako bi ga se štovalo te kao ukras samoj crkvi. Ne treba sumnjati da je bila riječ o kasnogotičkom drvenom po- likromiranom corpusu u prirodnoj veličini jer je i oltarna niša napravljena za križ velikih dimenzija. S ovim novopronađenim podatcima može se sada na potpuniji način iščitati složenost i slojevitost oltara Raspela iz 18. stoljeća, za koji su bile ključ- ne upravo dvije kasnogotičke umjetnine. (sl. 14) Autor ovog iznimno kvalitetnog oltara izrađenog u strogom suglasju crnog i bijelog mramora bio je riječki kipar i altarist Antonio Michelazzi (Gradisca d’ Isonzo, 1707. – Rijeka, 1771.).54 On je na atiku postavio anđele koji nose instrumente Kristove muke: Veronikin rubac, te čavle, čekić i kliješta, a uz staro je raspelo isklesao dva vrsna mramorna kipa žalo- snog svetog Ivana i Mariju Magdalenu. Neizostavni lik Gospe Žalosne nije nanovo izrađen u mramoru, već je tu ulogu preuzela kasnogotička Pietà pod križem, ponav- ljajući tako svoju primarnu ulogu približavanja promatračima boli i patnje što ih je Krist podnio za spas čovječanstva. Preuzimanje starijih srednjovjekovnih skulptura ili slika te njihovo postavljanje u novi barokni okvir bilo je vrlo popularno u Rijeci krajem 17. i u prvoj polovici 18. stoljeća. Dovoljno se sjetiti glavnog oltara u svetištu

Rijeci: prijedlog za Leonarda Thannera...

14. Gospe Trsatske gdje je ikona iz 14. stoljeća smještena 1692. u novi mramorni oltar Rekonstrukcija izgleda oltara s kipovima donatora.55 Slično se može reći i za drveno ranogotičko raspelo iz crkve svetog Križa sredinom 18. stoljeća, župna crkva Uznesenja Blažene Svetog Vida koje je postavljeno na glavni mramorni oltar majstora Pasqualea Lazza- Djevice Marije, Rijeka (foto: M. rinija podignutog 1711. – 1717. godine. Zanimljivo je da su uz staro raspelo ovom Pintarić) prigodom bili naručeni mramorni kipovi žalosne Bogorodice i svetog Ivana, no ta Reconstruction of the altar of the je narudžba 1717. izmijenjena u korist sadašnjih kipova riječkih zaštitnika, svetog Holy Cross, situation in the mid- Vida i Modesta.56 18th century, parish church of the Nažalost, oltar se Raspela u Zbornoj crkvi nije sačuvao u svom „kolažu” iz 18. Assumption of the Virgin Mary, Rijeka stoljeća. Najvjerojatnije sredinom 19. stoljeća, staro je raspelo uklonjeno i na njego- vo je mjesto postavljeno sadašnje. (sl. 15) Slijedom toga je maknuta i kasnogotička 15. Pietà, koja se svojom starošću i stilskim izrazom nije uklapala u ukus Ottocenta.57 Oltar svetog Križa, župna crkva Na njezino je mjesto, pod noge Raspetoga, tada postavljeno istovremeno naslikano Uznesenja Blažene Djevice Marije, Rijeka (foto: M. Pintarić) platno s likom Gospe Žalosne. Staro se je raspelo izgubilo, a kip Pietà dospio je na tavan, da bi kao trošna, preslikana i nepotrebna umjetnina bio predan ondašnjem Altar of the Holy Cross, parish church of the Assumption of the Museu civicu 1920. godine. Virgin Mary, Rijeka Riječka Pietà, ovdje pripisana Leonardu Thanneru, bavarskom kiparu djelatnom u Furlaniji dopunjava fragmente izgubljenog kvatročenta najvažnijeg grada kvarner- skog zaljeva. Njezino vezivanje uz Furlaniju kao prostor susreta kontinentalne Eu- rope i Mediterana može poslužiti da se bolje razumiju kasnosrednjovjekovne rute te

Rijeci: prijedlog za Leonarda Thannera...

kolanje majstora i umjetnina iz zaleđa prema moru i obrnuto. Na tom putu Rijeka kao luka i utvrda na obali sjevernog Jadrana imala je zasigurno daleko značajniju ulogu nego li se to danas može percipirati. Na tragu iznesenog, katalog riječkih kasnosrednjovjekovnih skulptura moguće je ovom prilikom obogatiti još jednim dosad nepoznatim te sasvim recentno otkrive- nim djelom. Riječ je o drvenoj polikromiranoj skulpturi Oplakivanja Krista koja se danas čuva u župi Uznesenja Marijinog u povijesnoj jezgri grada. (sl. 16) Pronađena je, izvan konteksta, u spremištu župne crkve Svetog Ivana Krstitelja na Škurinjama, a riječ je o župi osnovanoj 1999. godine.58 Dimenzije skulpture, odnosno visokog reljefa iznose 106 x 60 x 18 cm, a izrađe- na je od dva međusobno spojena komada drva. Prikazana je žalosna Bogorodica u sjedećem stavu s gotovo uspravno položenim Kristom u krilu, kojem Marija Mag- dalena ljubi ruku. Bogorodica je odjevena u veliki plašt koji joj pokriva čelo, pada niz ramena, prebacuje se na koljena i u dijagonalnom se izrezu spušta na tlo pod Isusove noge. Sjetno Marijino lice obrubljeno je velom, a pod njim je tunika, vidljiva na rukavima te u zgužvanim naborima ispod desnog koljena. Bogorodica desnom rukom pridržava Kristovu glavu, primičući je svome licu, a ljevica joj je položena na sinovljev trbuh. Mrtvo je Isusovo tijelo gotovo okomito postavljeno u majčino krilo. Desnica mu počiva na perizomi, a u laktu svinutu ljevicu podiže mu i grli Ma- rija Magdalena. Elongirani je lik svetice odjeven u tuniku i plašt, a preko glave nosi kraći veo. Stražnji dio skulpture tesan je ravno, a s donje je strane vidljiv utor koji je vjerojatno služio za njezino bolje pričvršćivanje u oltarni retabl. Kip je u potpunosti, višekratno preslikan debelim namazima uljane boje te načet crvotočinom, tako da zasada nije moguće pobliže govoriti o kvaliteti izvorne rezbarije. Kako se na neko- liko mjesta, uslijed otpadanja kasnijih preslika ukazao originalni donji sloj, moguće je zaključiti kako je izvorno mogla izgledati skulptura. Inkarnati su uobičajeno bili u boji puti, međutim Marijina tunika te plašt bili su u potpunosti pozlaćeni. Magdale- nina je tunika bila obojena u crveno, a plašt pozlaćen. Na prvi pogled čini se da na ovom djelu dominira kasnogotički stilski izričaj dru- ge polovice 15. stoljeća. To svakako dočaravaju elongirani likovi, koštunjavi i ispre- pleteni udovi s tvrdo rezbarenim tankim prstima te neujednačeni nabori njihovih draperija. Asocijacija na kasnogotičku Pietà čini se neizbježna, no valja napomenuti kako riječki reljef gotovo da i nema poveznice s tipičnim srednjoeuropskim vesper- bildom. Šira kompozicija Oplakivanja Krista, gdje Marija prislanja svoje lice uz si- novljevo, dok mu Magdalena ljubi ruku, proizlazi još iz bizantske tradicije od koje ju preuzima talijansko slikarstvo ranog trecenta.59 Motiv se kasnije osamostaljuje te je izrazito popularan u venecijanskoj tradiciji 15. stoljeća bez obzira jesu li uz mrtvog Krista s Bogorodicom prikazani još i sveti Ivan ili Marija Magdalena ili pak drugi sveci. Brojni su takvi primjeri u slikarstvu Giovannija Bellinija, Carla Crivellija ili Cime da Conegliana. Kolažiranje likova i njihovih gestikulacija, kao i tipološke te rezbarske osobitosti vezuju riječko Oplakivanje Krista uz furlanske majstore kasnog 15. stoljeća. Tada glavnu riječ u pokrajini vode slikari i drvorezbari iz „dinastije Tolmezzina” djelatni u Udinama, a na čelu joj je Domenico Mioni, poznatiji kao Domenico da Tolmezzo (1447. – 1507.), njegov brat Martino Mioni (između 1440 i 1450. – nakon 1506.) te Martinov sin i Domenicov nećak Giovanni Martini (oko 1470. – 1535.).60 Umjetnost Domenica da Tolmezzo spaja kasnogotičku tradiciju s ranom renesansom gdje se kolažiraju i isprepliću umjetnička strujanja iz Venecije s onima bliskima alpskom di- jelu Furlanije. Krupna i zaobljena modelacija bez deskriptivnih detalja, poput rebara ili trbušnih mišića, torzo riječkog Krista čini bliskim onom Domenicovog svetog Sebastijana iz 1497. što se čuva u Museo Diocesano u Udinama. Sličnost se može pronaći i u tvrdo presavijenim naborima Isusove i Sebastijanove perizome. No, još

Rijeci: prijedlog za Leonarda Thannera...

Rijeci: prijedlog za Leonarda Thannera...

16. se veće podudarnosti mogu pronaći u pozamašnom katalogu djela njegovog učenika Oplakivanje Krista, župna crkva i suradnika, nećaka Giovannija Martinija iz prve četvrtine 16. stoljeća.61 Mogu se Uznesenja Blažene Djevice Marije, Rijeka (foto: D. Tulić) tek usputno nabrojiti komparacije muskulature i fizionomije riječkog Krista s likom Otkupitelja s oltara iz crkve Santa Maria delle Grazie u Prodoloneu, potom istog lika The Lamentation of Christ, parish church of the Assumption of the u Museo Diocesano u Udinama, kao i s likom Isusa te kipovima bradatih svetaca na Virgin Mary, Rijeka velikoj „anconi” iz župne crkve u Morteglianu iz trećeg desetljeća 16. stoljeća. Riječ- ku Bogorodicu s masivnim plaštem preko glave, a oko vrata stegnutu velom, moguće je povezati s likom svetice iz gornjeg registra „ancone” iz župne crkve u Faedisu, kao i s Marijom iz Oplakivanja s retabla iz Mortegliana.62 Paralele se mogu povući i sa slikarstvom Giovannija Martinija, odnosno s liko- vima svetica na pali svete Ursule iz 1507. naslikane za crkvu San Pietro Martire u Udinama, a danas u milanskoj Pinacoteca di Brera.63 Tipologija elongiranih Ursuli- nih pratiteljica sa stereotipiziranim okruglim licima te nabubrenim očima i malenim stisnutim usnicama, a kakva je uobičajena i na njegovim drvorezbarskim radovima, odgovara i liku riječke Magdalene. Posebno je zanimljiva draperija na pali iz Brere. Plaštevi su svetica dijagonalno odrezani ispod koljena tako da pod njima proviruje neobično zgužvana tunika koja ne ocrtava tijelo. Na isti je način izveden plašt i tu- nika riječke žalosne Bogorodice. Zbog svega navedenog, moguće je ovo dosada nepoznato riječko Oplakivanje Krista povezati uz radionicu ili krug furlanskog kipara Giovannija Martinija i okvir- no datirati u prvu četvrtinu 16. stoljeća. Naravno, konačni će sud biti moguć tek nakon opsežne restauracije ovog, za Rijeku, iznimno važnog djela.

BILJEŠKE * Ovaj rad sufinancirali su Sveučilište u Rijeci u sklopu projekta so attraverso la mostra, u: Vesperbild alle origini delle Pieta di „Mramor, pigmenti, zlato i svila – luksuzne umjetnine barokne Michelangelo, (ur. Antonio Mazzotta, Claudio Salsi), Milano, Rijeke” i Hrvatska zaklada za znanost projektom IP-2016-06- 2018., 42-44. 1265 ET TIBI DABO: naručitelji i donatori umjetnina u Istri, Hr- 2 BRANKO FUČIĆ, Bogorodica sućutna (Vesperbild), u: Leksikon vatskom primorju i sjevernoj Dalmaciji od 1300. do 1800. godine. ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, (ur. An- Rad doktoranda Marija Pintarića sufinanciran je iz „Projekta ra- đelko Badurina), Zagreb, 1990., 169-170.; SERENELLA CASTRI, zvoja karijera mladih istraživača – izobrazba novih doktora zna- In virginis gremium repositus. Dall’archetipo del Vesperbild alla nosti” Hrvatske zaklade za znanost koji je financirala Europska „Bella Pieta”: un excursus, non solo alpino, u: Il Gotico nelle Alpi unija iz Europskog socijalnog fonda. 1350 – 1450, (ur. Enrico Castelnuovo, Francesca de Gramatica), 1 The Gallery of Medieval Art - Guidebook, (ur. Antoni Ziemba), Trento, 2002., 171-185.; AGOSTINO ALLEGRI – ANTONIO Warsaw, 2017., 82, (Justina Aniolek, kat. br. 1.4); AGOSTINO MAZZOTTA (bilj. 1), 35, 42-49. U shematskom prikazu razvoja ALLEGRI – ANTONIO MAZZOTTA, Vesperbild. Un percor- ove teme na najranijim prikazima u 14. stoljeću mrtvi Krist sjedi

Rijeci: prijedlog za Leonarda Thannera...

okomito u majčinu krilu, a Bogorodica ga pokazuje vjernicima 13 SAMO ŠTEFANAC, Kip Pietà v koparski stolnici, Annales, 15/2, ističući kako je njegovom smrću dovršeno djelo otkupljenja čo- 2005., 241-252. Posve preslikana skulptura visoka je 95 cm. vječanstva. Sredinom 14. stoljeća, Krist je položen dijagonalno, a 14 Kiparstvo 2, Umjetnička baština istarske crkve, (ur. Ivan Matej- početkom 15. stoljeća leži horizontalno u Marijinu krilu. Krajem čić), Pula, 2017., 200-203 (Ivan Matejčić, kat. br. 58). Skulptura 15. stoljeća mrtvo Kristovo tijelo klizi na zemlju pred ražalošće- je visoka 90 cm. nom majkom. 15 IVAN MATEJČIĆ, Prilozi za katalog renesansne skulpture u 3 JUSTYNA ANIOLEK (bilj. 1), 82. Hrvatskoj, u: Prijateljev zbornik II. Zbornik radova posvećenih 4 VINKO FORETIĆ, Poliptih Blaža Jurjeva u korčulanskoj crkvi sedamdesetogodišnjici života Kruna Prijatelja, Split, 1992., 15-19. Svih Svetih, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 14, 1962., 16 CVITO FISKOVIĆ (bilj. 6), 50; SAMO ŠTEFANAC (bilj. 13), 104-114.; DAMIR TULIĆ, NINA KUDIŠ, Opatska riznica, ka- 246-247. tedrala i crkve grada Korčule, Korčula, 2014., 224-225. Središnji motiv – Imago pietetis, odnosno „sućutna slika” na Blaževu po- 17 Tisuću godina hrvatske skulpture, katalog izložbe, (ur. Igor Fisko- liptihu pripada, kao i Pietà, ahistorijskom i devocionalnom tipu vić), Zagreb, 1991., 58 (Igor Fisković, kat. br. 23). Skulptura je vi- kasnosrednjovjekovnih prikaza izmučenog, odnosno mrtvog soka 74 cm te je posve preslikana gustim namazima uljane boje. Krista koji kod gledatelja izaziva pobožnost, vjeru i skrušenost 18 Czriquenicza 1412. Život i umjetnost Vinodola u doba pavlina, te poziva na meditaciju. BRANKO FUČIĆ, Imago pietatis, u: (ur. Nina Kudiš), Crikvenica, 2012., 150-151 (Ivan Braut, kat. Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, br. 1). Dimenzije figuralne grupe koju čine žalosna Bogorodica (ur. Anđelko Badurina, Zagreb), 1990., 262-263. s mrtvim Kristom u krilu te svetim Ivanom s lijeva i Marijom 5 Starodnevne molitve i pjesme koje se mole i pjevaju u gradu Magdalenom s desna iznose 72 cm visine te 67,5 cm širine. Korčuli i na nekim selima otoka Korčule, (ur. Ivo Matijaca), Za- Na skulpturi vidljivi su tragovi izvorne polikromije. Iste je te- greb, 1940., 10. matike i minijaturna drvena grupa iz zbirke franjevačkog sa- mostana na Krapnju. Datira se u prvu polovicu 15. stoljeća te 6 CVITO FISKOVIĆ, Kipovi Pietà u Dalmaciji i Boki Kotorskoj, određuje kao djelo anonimnog sjevernjačkog majstora. Vidi: Peristil, 29, 1986., 41-54. Milost susreta. Umjetnička baština Franjevačke provincije svetog 7 Dominikanci u Hrvatskoj, katalog izložbe, (ur. Igor Fisković), Za- Jeronima, (ur. Igor Fisković), Zagreb, 2010., 201 (Igor Fisković, greb, 2011., 381-382 (Igor Fisković, kat. br. 7). Dimenzije skul- kat. br. 5). pture su 90 cm visina, 62 cm širina. Meki je pješčenjak prilikom restauracije nakon Drugog svjetskog rata značajno preslikan. 19 ANĐELA HORVAT, Pieta u Brinju, Peristil, 12-13, 1969.-1970., 78-88; Tisuću godina hrvatske skulpture, katalog izložbe, (ur. Igor 8 CVITO FISKOVIĆ (bilj. 6), 48-49; Kiparstvo I, Od IV. do XVI. Fisković), Zagreb, 1991., 58 (Ivan Matejčić, kat. br. 21). Skulptu- stoljeća, Umjetnička baština zadarske nadbiskupije, (ur. Nikola ra je visoka 83 cm. Jakšić), Zadar, 2008., 224-225 (Emil Hilje kat. br. 097). Monu- mentalna skulptura visoka je 133 cm, a široka 117 cm. Nedav- 20 GIORGIO FOSSALUZZA, Scultura gotica in Istria: un antesi- no je restaurirana njezina izvorna polikromija. U Stalnoj izložbi gnano precorso tra presenze e modelli di Venezia e del Centro crkvene umjetnosti u Zadru nalazi se malena drvena skulptura Europa, u: La scultura gotica in Istria, (ur. Giorgio Fossaluca, Pieta, koju se pripisuje domaćoj radionici iz prve polovice 15. Maria Walcher,), Trieste, 1999., 28-29, 34. stoljeća. Vidi: Kiparstvo I, Od IV. do XVI. stoljeća, Umjetnička 21 IVA PERČIĆ-ČALOGOVIĆ, Muzej Hrvatskog primorja, u: Ri- baština zadarske nadbiskupije, (ur. Nikola Jakšić), Zadar, 2008., jeka geografija – etnologija – ekonomija – saobraćaj – povijest – 239-240 (Emil Hilje kat. br. 103). kultura (ur. Jakša Ravlić), Rijeka, 1953., 590. 9 Zagovori svetom Tripunu, Blago Kotorske biskupije, (ur. Radoslav 22 VANDA EKL, Nalazi srednjovjekovne plastike u Istri, Ljetopis Tomić), Zagreb, 2009., 164-165 (Igor Fisković kat. br. 2). Visina JAZU, Zagreb, 1960., 149-160; VANDA EKL, Gotičko kiparstvo skulpture iznosi 95 cm, a širina 70 cm. u Istri, Zagreb, 1982., 58-59; VANDA EKL, Živa baština: studije 10 CVITO FISKOVIĆ (bilj. 6), 50-53. Autor navodi i malenu ošte- i eseji, Rijeka, 1994., 227-228. ćenu mramornu Pietà iz zbirke benediktinki svetog Nikole u 23 Povijest Rijeke (ur. Danilo Klen), Rijeka, 1988., 103.; RADMILA Trogiru te drveni, nešto kasniji kip iz 16. stoljeća iz crkve u mje- MATEJČIĆ, Kako čitati grad: Rijeka jučer, danas, Rijeka, 1988., stu Korita na otoku Mljetu. 367. 11 SAMO ŠTEFANAC, Kiparstvo Nikole Firentinca i njegovog 24 Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka, (ur. Denis kruga, Split, 2006., 114-116.; IGOR FISKOVIĆ, Majstori i maj- Nepokoj), Rijeka, 2004., 182.; Iz muzejske riznice / 120 godina – storske radionice: Andrija Aleši i Nikola Firentinac, Majstorske 120 predmeta, (ur. Denis Nepokoj), Rijeka, 2013., 118-119. radionice u umjetničkoj baštini Hrvatske, Zbornik radova znan- stvenog skupa „Dani Cvita Fiskovića’’, (ur. Dino Milinović, Ana 25 MARIJAN BRADANOVIĆ, Rijeka i Trsat u srednjem vijeku, Marinković, Ana Munk), Zagreb, 2014., 72-75., s prethodnom Split, 2017., 20. literaturom. 26 Izložba je nastala u suradnji Katedre za umjetnost starog i sred- 12 CVITO FISKOVIĆ, Naši graditelji i kipari XV. I XVI. stoljeća u njeg vijeka Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Dubrovniku, Zagreb, 1947., 128-132; IGOR FISKOVIĆ, Dubro- u Rijeci i Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja vački kipari Leonard i Petar Petrović, u: Sic ars deprenditur arte. Rijeka. Stranica posjećena 1. rujna 2018. http://srebak.ffri.hr/ Zbornik u čast akademika Vladimira Markovića, (ur. Sanja Cvet- otvorena-izlozba-od-kapitolijske-vucice-habsburskog-orla-bilje- nić, Milan Pelc, Daniel Premrl), Zagreb, 2009., 178-181. zi-rane-rijecke-proslosti-na-korzu-14-05-2018/.

Rijeci: prijedlog za Leonarda Thannera...

27 PAOLO PASTERS, Quatrocento e Cinquecento, u: Arte in Friuli 47 O posjedima Raunacherovih na Krasu i okolnim područjima vi- dal Quattrocento al Settecento, (ur. Paolo Pasters), Udine, 2008., djeti: MIHA KOSI, Spopad za prehode proti Jadranu in nastanak 3-16. dežele Kras, Ljubljana 2018. 28 GIUSEPPE BERGAMINI – ANTONIETTA BERGAMINI, In- 48 http://donart.uniri.hr/djela-i-narucitelji/slikarstvo/zidne-slike- torno a Stefano di Settecastelli e a Leonardo Thanner, intagliatori u-svodu-kapele-sv-trojstva-rijeka/. Stranica posjećena 14. rujna e pittori Tedeschi in Friuli, u: Vita artis perennis. Ob osemdeset 2018. letnici akademika Emilijana Cevca, (ur. Alenka Klemenc), Lju- 49 http://donart.uniri.hr/djela-i-narucitelji/skulptura/nadgrobna- bljana, 2000., 257. ploca-m-raunachera/. Stranica posjećena 14. rujna 2018. 29 ULRICH SÖDING, Dalla Baviera al Friuli. Nuove richerche su 50 KATARINA HORVAT-LEVAJ, Barokna arhitektura, Zagreb, Leonardo Thanner, u: Scultura lignea tedesca in Carnia, Canal 2015., 318. del Ferro e Valcanale dal Tardo gotico all’Ottocento, (ur. Giusep- 51 Arhiv katedrale Svetog Vida u Rijeci, Spisi vizitacije Rijeke pina Perusini), Udine, 2018. Ovom prigodom zahvaljujemo pro- pulskog biskupa Giovannija Andree Balbija, 10. svibnja 1742, fesorici Perusini i profesoru Södingu što su nam omogućili uvid fol. 35. „Visitò l’Altare del Crocefisso apresso la Porta latera- u studiju o Thanneru netom prije tiskanja. le et avendo S. S. Ill.ma e Rev.ma con piacere sentito che si 30 VICENZO JOPPI, Contributo quarto ed ultimo alla storia lavorava l’Altare di marmo con elemosine e legati piiy racco- dell’arte in Friuli e alla vita dei pittori, intagliatori, architetti ed mando la solecitudine. Si deve avertire che questi due Altari orefici friuliani da XIV a XVIII secolo, Venezia, 15-16, 66-67, 94, [sic. San Antonio Abbate] sono stati nuovamente trasportati in 100-101. questo Duomo dalle due Capele antiche che trovavansi attaca- 31 WERNER KÖRTE, Deutsche Vesperbilder in Italien, Kunstges- te alla Torre delle Campane, et demolite per alargamento del chichtliches Jahrbuch der Bibliotheca Herziana, 1, 1937., 75, 123, Cimitero in occasione che fu rifabricata sudetta Chiesa. L’una 131, 134. di queste Capele, con titolo di SS Cosma e Damiano, era di 32 GIUSEPPE BERGAMINI – ANTONIETTA BERGAMINI (bilj. ius Patronato della Nobile Casa Gaus, quale tiene una Vigna 28), 259-260. chiamata Dol fondo Dotale di sudetta Capela: onde con un tale 33 ULRICH SÖDING (bilj. 29), 37-38. trasporto non cesa l’obbligo alli usufrutuariy di suplire in certi tempi dell’anno alle officiature, Messe, illuminazione e supele- 34 ULRICH SÖDING (bilj. 29), 39-40. Golemi oltar nije sačuvan, tili per essere stata colocata in quest’Altare la Statua della B. V. a već su 1510. župljani crkve Santa Maria u Tricesimu tražili Dolorosa che prima era in sudetta Capela, con due tabule di od drvorezbara Antonija Tironija da za njihovu crkvu kopira legno, rapresentanti di basso intaglio anticho li due Santi tute- Thannerov oltar iz Tarcenta. Tironi se obvezao rad dovršiti u lari Cosma e Damiano le di cui Statue sarano di Marmo poste a roku od pet godina, a što svjedoči o veličini i složenosti pred- lati del nuovo altar, quando la charita de devoti et la Casa Gaus loška. vogliano concorer ad una tal opera”. 35 WERNER KÖRTE (bilj. 31), 75- 79. 52 LUIGI MARIA TORCOLETTI, Il Duomo vecchio di Fiume, Fiu- 36 GIUSEPPE BERGAMINI, Il Quattrocento e il Cinquecento, u: me, 1932., 12. La scultura nel Friuli-Venezia Giulia, II, Dal Quattrocento al No- 53 Arhiv katedrale Svetog Vida u Rijeci (bilj. 51). „Per memoria vecento, (ur. Paolo Goi), Pordenone, 1988., 12-17. da posteri devo poi lasciar qui notato, che il Crocefisso quale al 37 ULRICH SÖDING (bilj. 29), 48-49. O tipologiji vesperbilda presente trovasi in questo Altare era colocato prima della rifa- vidjeti: GERHARD SCHMIDT, Vesperbilder um 1400. under bricazione della Chiesa nel arco della Capella maggiore, e di la Meister der Schönen Madonnen, Österreichische Zeitschrift für posto per Venerazione et ornamento della Chiesa.” Za fotomon- Kunstund Denkmal pflege, 31, 1977., 94-114. LUDMILA KVAPI- tažu izgleda oltara svetog Križa sredinom 18. stoljeća s izgublje- LOVA, Vesperbilder in Bayern, München, 2017., 237-243. nim raspelom iz trijumfalnog luka riječke zborne crkve, uzeto je 38 LUDMILA KVAPILOVA (bilj. 37), 172-174, 263-264, 317-318. raspelo s početka 16. stoljeća koje se nalazi na baroknom oltaru 39 ULRICH SÖDING (bilj. 29), 51. Dobre smrti iz katedrale u Trogiru. 40 ROSELLA FABIANI, Tarcento. Chiesa di S. Biagio. Scultura li- 54 DAMIR TULIĆ, Kamena skulptura i oltari 17. i 18. stoljeća u gnea raffigurante la Madonna, u: La tutela dei beni culturali e Porečko-pulskoj biskupiji, doktorska disertacija I, II, Zagreb, Od- ambientali nel Friuli-Venezia Giulia (1986 – 1987), Trieste, 1991., sjek za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u 279-281. Zagrebu, 2012., 372; DANKO ŠOUREK, Altarističke radionice na granici: barokni mramorni oltari u Rijeci i Hrvatskom primorju, 41 ULRICH SÖDING (bilj. 29), 61-62. Zagreb, 2015., 222-223. 42 ULRICH SÖDING (bilj. 29), 53 – 54. 55 DAMIR TULIĆ, Kipovi Giovannija Comina na glavnom oltaru 43 VANDA EKL (bilj. 22), 1982., 58-59. franjevačke crkve na Trsatu, Radovi Instituta za povijest umjetno- 44 LUDMILA KVAPILOVA (bilj. 37), 263-264. sti, 40, 2016., 35-49. 45 NINA KUDIŠ BURIĆ – NENAD LABUS, Dalle parti Arciducali 56 DANKO ŠOUREK (bilj. 54), 57. e sotto San Marco. Visite arciducali fatte del anno 1658 et venete 57 BORIS VIŽINTIN, Umjetnička Rijeka XIX. stoljeća: slikarstvo – 1659., Rijeka, 2003., 20. kiparstvo, Rijeka, 1993. Valja napomenuti da su se upravo sredi- 46 GIUSEPPE BERGAMINI – ANTONIETTA BERGAMINI (bilj. nom 19. stoljeća vršili brojni popravci u crkvi. Tako je riječki sli- 28), 258. kar Giovanni Simonetti naslikao nove oltarne pale za glavni oltar

Rijeci: prijedlog za Leonarda Thannera...

te onaj svetog Ivana Krstitelja, zamijenivši time izvorne pale iz GOZZOLI, La opera completa di Simone Martini, Milano, 18. stoljeća. Također, kada je postavljeno novo raspelo, kip Pietà 1970., 99. morao je biti uklonjen jer je njegova visina od 91 cm sada bila 60 O drvorezbarstvu u drugoj polovici 15. i početka 16. stoljeća u prevelika da bi na isti način bio postavljen pod noge Raspetoga. Furlaniji vidjeti: Mostra della scultura lignea in Friuli. Catalogo, 58 Koristimo priliku da se zahvalimo monsinjoru Sanjinu Franceti- (ur. Aldo Rizzi), Udine, 1983.; GIUSEPPE BERGAMINI (bilj. ću, župniku nekadašnje Zborne, a danas župne crkve Uznesenja 36), 64-99; GIUSEPPE BERGAMINI, La scultura lignea nel Ri- Blažene Djevice Marije na nebo, koji nas je obavijestio o prona- nascimento, u: Arte in Friuli, dal Quattrocento al Settecento, (ur. lasku i pozvao da o skulpturi damo stručno mišljenje. Paolo Pasters), Udine, 2008., 83-109. 59 Brojni su primjeri scena Oplakivanja Krista gdje se na ova tri 61 O životu i djelu Giovannija Martinija te problematici vezanoj za lika može skrenuti pažnja, primjerice na Giottovoj fresci Opla- kronologiju opusa vidjeti: GIUSEPPE BERGAMINI, Giovanni kivanja iz Cappella Scrovegni u Padovi ili na panelu s istom Martini intagliatore e pittore, Mortegliano, 2010. scenom Simonea Martinija s Poliptiha Orsini, danas u Staa- 62 ALDO RIZZI, L’arte di Giovanni Martini e altare di Mortegliano, tliche Museen u Berlinu. ANNE MULLER VON DER HAE- u: Mortegliano e il suo gioello d’arte, Mortegliano, 1986., 20-22. GEN, Giotto di Bondone, Köln, 1998., 73; MARIA CRISTINA 63 GIUSEPPE BERGAMINI (bilj. 61), 87-93.

Am häufigsten gelesenen Artikel dieser/dieses Autor/in

1 2 > >> 

Ähnliche Artikel

1-10 von 51

Sie können auch eine erweiterte Ähnlichkeitssuche starten für diesen Artikel nutzen.