Tea Sušanj Protić Prethodno priopćenje Ministarstvo kulture - Uprava za zaštitu kulturne baštine Preliminary communication Konzervatorski odjel u Rijeci Primljen / Received: 12. 12. 2014. Užarska 26 Prihvaćen / Accepted: 12. 6. 2015. HR - 51 000 Rijeka UDK: 711.4(497.5Osor)“14/15“ 728(497.5Osor)“14/15“
The urban transformation of Osor during the second half of the fifteenth century has so far been interpreted as a consequence of the town’s contraction due to wars, loss of importance and population decrease. The article presents a detailed analysis of the main town square and demonstrates that the careful remodelling of the town centre took place in the fifteenth century, prior to the reduction of the urban area caused by the building of the new fortifications in the sixteenth century. The article offers an assessment of the main square and the Episcopal Palace while also introducing into the debate an analysis of the spatial organisation of the town’s residential buildings. It considers several individual features which were typical of Osor during the second half of the fifteenth and in the sixteenth century, that is, the period following the establishment of a bimunicipal county when the local nobility was more intermingled and the town became dominated by aristocratic residences resembling country houses.
1. Zračna fotografija Osora, pogled sa sjevera (foto: D. Krizmanić, izvor: Fototeka Konzervatorskog odjela u Rijeci) Aerial photo of Osor, view from the north
Osor.6 Ipak, izuzev najpoznatijeg poduhvata izgradnje Povijesne okolnosti, reduciran urbani perimetar, novi potez nove katedrale, druga se kasnogotička i renesansna gra- bedema i obnova grada diteljska ostvarenja u Osoru do sada nisu podrobnije raz- matrala, što zbog skromne očuvanosti, što zbog duboko Uzroci propadanja Osora dobro su poznati jer su o ukorijenjena stava da je razdoblje od 15. stoljeća nadalje njegovoj dugoj dekadenciji pisali svi autori koji su se ba- samo epilog velebne osorske povijesti. Tako je izostala vili poviješću Osorskog otočja.7 Grad je poharala kuga i osnovna analiza gradogradnje pa je Osor i dalje slabo 1361. godine. Tijekom rata između Genove i Venecije, poznat kao povijesna urbana cjelina. između 1377. i 1381., Osor je razoren, a 1511. godine za- Usprkos nisku stupnju očuvanosti povijesnog tkiva hvatio ga je i potres.8 Malarija radikalno smanjuje broj grada, podrobnijom analizom ostataka povijesne arhi- stanovnika. Promjenom u načinu navigacije, s priobalne tekture i njihova smještaja u prostoru mogu se razabrati na navigaciju otvorenim morem, Osor je izgubio strateš- osnovni obrisi onodobnih gradskih četvrti. U kontek- ku važnost na plovnom putu Jadranom, što je bila i pre- stu povijesnih podataka može se razlučiti kako je prije sudna povijesna okolnost za njegovu propast.9 Godina smanjenja urbanog perimetra promišljeno reorganiziran 1450. uglavnom se smatra godinom preseljenja veneci- gradski trg i oblikovan jednakovrijedno drugim komu- janskog kneza iz Osora u Cres, no čini se da je on i prije nalnim prostorima priobalne Hrvatske. Analizom detalja boravio u Cresu jer ga Venecija već 1419. potiče na češći arhitekture i osnovnih principa gradogradnje mogu se boravak u Osoru i naziva ga osorsko-creskim knezom.10 naslutiti specifične odlike naselja u razdoblju kada tek Iako se u 16. stoljeću Osor sveo na naselje od 500, a započinje proces postupna gubitka urbaniteta. Cres je imao već 2000 stanovnika,11 zahvaljujući snažnoj
tradiciji koja je igrala važnu ulogu u venecijanskoj upra- ulicu, koja približno slijedi smjer antičkog decumanusa,19 vi, Osor je zadržao prestiž koji je stekao još kao roman- a uza zapadna gradska vrata još se u 14. stoljeću gradi ski grad, raspolažući velikim teritorijem. Posebno se to gotička kapela Sv. Gaudencija.20 Na mjestu rimske kuri- uočava u višestoljetnom odnosu naspram otoku Lošinju. je,21 prema Ani Deanović, između 1410. i 1450. godine Srednjovjekovne komune otoka Cresa bile su Osor, Cres, gradi se gradska vijećnica s lođom u prizemlju koja će Lubenice i Beli. Na otoku Lošinju gradova nije bilo, a cijeli služiti kao sjedište Vijeća do 19. stoljeća kada je ustuplje- se otok koristio kao veliko pasište na kojem su postojala na za Arheološku zbirku.22 Daniele Farlati navodi kako se samo manja stočarska obitavališta. Otok Lošinj naziva se u vrijeme biskupa Simona de Valle (1445. – 1459.) zatr- Osorski otok (Isola di Ossero), a tek 1384. godine prvi se pavaju močvare, čime je grad postao zdraviji, popravljeni put spominje kao Insula de Lossino. Te je godine Osorska su (postojeći) ruševni bedemi i građene solane.23 komuna potpisala ugovor s Cresom, Lubenicama i Belim Andrija Mohorovičić smatrao je kako je uzrok iz- temeljem kojega otok Lošinj pripada samo Osoru, a on se, gradnje nove katedrale prethodno presijecanje grada, od- zauzvrat, odrekao prava na prostor sjeverne polovice oto- nosno da je sredinom 15. stoljeća najprije izgrađen zid, ka Cresa. Pripadnost Lošinja Osoru nije se odnosila samo čime je stara katedrala ostala izvan grada, a tek potom na korištenje pašnjaka, već je i stanovništvo otoka moralo se pristupilo izgradnji nove.24 O dataciji tog zida dalje se povremeno služiti u funkciji gradskih stražara te u svim nije promišljalo, iako je Daniele Farlati naveo podatke o poslovima održavanja grada, sve do 1792. godine kada za- tome kada i zašto je donijeta odluka da se grad obzida počinje značajniji razvoj Malog i Velog Lošinja. Do toga novim zidom manjeg opsega. Tako je naveo da je odlu- doba, Osor se još uvijek u dokumentima nazivao Magni- ka donijeta u vrijeme biskupa Antuna Palčića (1464. – fica Comunità, iako se navode tek malobrojni plemići u 1474.), dakle tek u posljednjoj trećini 15. stoljeća. Naveo gradu (signori Nobili). Usprkos odlasku kneza, Venecija je je i da je ta odluka donijeta usprkos činjenici što su u sve do kraja svoje vladavine zadržala nadređen status Oso- Osoru živjele malobrojne obitelji, pa će novi zid obuhva- ra nad otokom Lošinjem, unatoč tomu što je u 18. stoljeću titi prorijeđeno gradsko tkivo, a ranokršćanska katedrala imao 250 stanovnika, a Lošinj je brojao već tisuće.12 ostat će izvan bedema. Obrazložio je i razloge; oprav- Preseljenje kneza u Cres, koje se često ističe kao jedan danje za napuštanje stare katedrale bilo je njezino loše, od ključnih trenutaka u povijesti (propadanja) Osora, čini ruševno stanje te izgradnja nove katedrale čiji su temelji se da nije bilo toliko sudbonosno koliko samo opadanje već bili postavljeni u vrijeme kada je donijeta odluka o broja stanovnika i gubitak pomorsko-trgovačkog znača- izgradnji novog zida (!).25 Sukladno tomu, planovi koji se ja. Činom preseljenja stvara se specifična dvojnost vlasti i kroje u drugoj polovici 15. stoljeća bili su šireg opsega, a formira se bimunicipalna kneževina, posebno nakon što odluke su bile u međusobnoj korelaciji. Donose se dakle krajem 15. stoljeća Lubenice i Beli gube status komuna i pa- u vrijeme biskupa Antuna Palčića, porijeklom Pažanina, daju pod cresku jurisdikciju.13 Osoba osorsko-creskog kne- koji u to doba svjedoči izgradnji novoga grada Paga.26 za predstavljala je mletačku vlast, no cjelokupno ustrojstvo Pregledom fonda Općine Osor, pohranjena u Držav- mletačke uprave, neovisno o smještaju kneževe rezidencije, nom arhivu u Rijeci, Ivan Beuc objavio je iscrpan rad o bilo je prisutno u objema komunama. U Osoru i u Cresu upravnom uređenju Osorske komune i naveo spomenuti postojala je kneževa kancelarija. Dekret iz 1581. godine o dekret iz 1581. godine o gradnji zidova oko Cresa i Oso- gradnji zidova oko Osora i Cresa dokazuje da su postojale ra.27 Novi prsten fortifikacija Cresa građen je u dugom dvije kancelarije i da su kancelari morali izdvajati prihode razdoblju, tijekom cijelog 16. stoljeća, a početak izgradnje za gradnju zidova oko obaju gradova.14 Godine 1467. izasla- seže u 1509. godinu.28 Sukladno spomenutoj simetriji ar- nik komuna Osora i Cresa moli mletačku vladu odobrenje hitektonskih narudžbi za dva otočka grada, vjerojatna je od 400 lira za obnovu kaštela zbog toga što je knežev stan realizacija izgradnje osorskoga poprečnog zida paralelno u Osoru u derutnu stanju.15 Venecija traženo i odobrava s izgradnjom novog prstena fortifikacija u Cresu, tijekom iste godine, sukladno dokumentu koji prepisuje Daniele 16. stoljeća. Novi osorski bedem građen je kao zid za obra- Farlati.16 Prema tom podatku kaštel se nastavlja koristiti i nu hladnim oružjem, jednako kao i creski; visok, s kruni- to vjerojatno kao kneževa kancelarija, s obzirom na to da je štem i ravnim kortinama (sl. 2). Iako naknadno zazidani, kancelar najuži suradnik kneza pa kancelarija nije pisarnica prsobrani su jasno vidljivi na sjevernom dijelu pružanja osorske komune, već kneževa Rezimenta.17 Vertikala kaštela gdje je zid očuvan u elevaciji. Veći dio prema jugu uklo- tako je ostala dominantan akcent u vizuri sa zapada sve do njen je do razine parapeta tijekom 19. stoljeća, kao i dvoja 17. stoljeća do kada se može pratiti na vedutama grada.18 gradska vrata od kojih su sačuvani samo mletački lavovi.29 Sredina 15. stoljeća u Osoru je bila obilježena radovi- Recentnim arheološkim istraživanjima benediktinskog ma održavanja, popravaka i izgradnje. Uz glavnu gradsku samostana Sv. Petra, smještena u sjevernom dijelu grada,
Tea Sušanj Protić: O urbanizmu Osora nakon 1450. godine Ars Adriatica 5/2015. (95-114)
južna točka četvrtasta kula vidljiva na katastru iz 1821. go- dine. Ta je kula definirana kao obrambena građevina još iz vremena antike,32 što navodi na zaključak kako podizanje novog zida nije bio ambiciozan graditeljski i obrambeni poduhvat, već je jednostavno obujmljeno preoblikovano središte grada i svi prostori koji su se namjeravali održa- vati, što je novoizgrađeno ili u planu izgradnje. Novi je zid tek posljedica reorganizacije grada, a njegova je prostor- na dispozicija proizašla iz pozicija zatečenih obrambenih građevina koje su jednostavno iskorištene i spojene u novi potez bedema (sl. 3). Odluka o obnovi i održavanju zapadne polovice nase- lja bila je promišljena i logična. Zapadni je dio grada uda- 2. Osorski bedem, spoj sjeverozapadnog s poprečnim zidom iz 16. ljeniji od močvarnog područja na istoku naselja – žarišta stoljeća (foto: D. Krizmanić, izvor: Fototeka Konzervatorskog odjela u Rijeci) malarije, a smješten neposredno na umjetno prokopanu Fortifications at Osor, the junction between the north-west wall and the kanalu Kavaneli kroz koji se tijekom povijesti odvijao sav transversal sixteenth-century wall pomorski promet, zajamčivši time Osoru strateški polo- žaj nezaobilazna tranzitnog središta sjevernog Jadrana. Okružen morem sa svih strana, taj je dio naselja bilo i dokazano je da taj zid nije podignut kao nova struktura lakše braniti. Presijecanjem je Osor dobio nepravilan u cjelokupnosti svog pružanja, već je u sjevernoj četvrti- tlocrt polukruga ili točnije trokuta čime ni približno nije ni iskorišten dio postojećeg obrambenog zida samostana. ostvarena renesansna ideja pravilnog naselja, ali je za- Interpretacijom nalaza predložene su faze izgradnje i ra- dovoljena potreba obrane obnovljena gradskog središta zlučene starije strukture samostanskih građevina te antički i reducirana gradskog tkiva. Prije potpunog napuštanja obrambeni elementi. Sukladno tomu, stariji su elementi istočne polovice naselja, sa srednjovjekovnim središtem inkorporirani u gradski bedem, a spojevi zidova sekun- uz ranokršćanski katedralni kompleks, bilo je potrebno darno su ojačani kosim potpornjima uz vanjsko lice zida.30 opremiti novo gradsko središte kako bi se zadovoljile sve Sredinom 15. stoljeća samostan Sv. Petra bio je u lošem potrebe stanovništva. Tako se glavni trg formirao, slije- građevinskom stanju, o čemu svjedoče dopisi između deći antičku tradiciju, na poziciji antičkog foruma.33 Taj Osorske biskupije i venecijanskog dužda iz 1458. godine je trg, u ukupnosti arhitekture koja ga definira, najvažniji koje objavljuje Farlati.31 U tim se dokumentima spominje urbanistički poduhvat u renesansnom Osoru. i potreba za popravkom samostana pa je kompleks koji su namjeravali koristiti i održavati očito poslužio kao sje- verna polazišna točka za podizanje novog zida. Krajnja je Gradsko središte; trg, komunalna i sakralna arhitektura, biskupska palača
Krajem 15. stoljeća osorski trg u cijelosti je formiran, okružen najvažnijim javnim i sakralnim građevinama. Na jugoistočnom uglu, odnosno križanju trga i glavne ulice, smještena je gradska vijećnica. Njezin položaj od- govara uvriježenu pravilu organizacije komunalne arhi- tekture srednjovjekovnog i renesansnog grada u kojemu se kneževe palače, lođe i gradske vijećnice smještaju na najprometnijim mjestima.34 Nova katedrala, čije je temelje postavio biskup Pal- čić, zatvorila je trg s južne strane i svojim se trolisnim pročeljem istaknula ne samo kao dominantno zdanje na najvažnijem javnom prostoru, već i u cijelom gradu nad- visujući sve okolne građevine i ističući se u svim vizu- 3. Poprečni zid iz 16. stoljeća, detalj (foto: D. Krizmanić, izvor: rama. Gradnju katedrale nastavio je venecijanski plemić, Fototeka Konzervatorskog odjela u Rijeci) biskup Marko Nigris (1474. – 1485.), a dovršena je 1498. Sixteenth-century transversal wall, detail godine (sl. 4).
tlocrtnom organizacijom triju krila oko unutarnjeg dvo- rišta i prostrana vrta, sklop odgovara kanonima izgradnje biskupskih palača.35 Prema zapadu vrt je ograđen visokim zidom, čime je formiran prolaz između kompleksa i grad- skog bedema. Najvažnije prostorije smještene su u južnom krilu nasuprot katedrali, danas župnom dvoru.36 Južno i sjeverno krilo imaju razvijeniji tlocrt, dok istočno krilo, smješteno na trgu, čini tlocrtno usku poveznicu između dvaju dijelova kompleksa. Usprkos skromnim tlocrtnim gabaritima, pročelje istočnog krila najšire je pročelje gra- đevine, urbanističko rješenje zatvaranja trga sa zapadne strane, izvedeno u skladu s usitnjenim urbanizmom Oso- ra. Naime, blagim lomljenjem plohe pročelja u četiri je- 4. Osorski trg, pogled na gradsku vijećnicu, katedralu i biskupski dvor dinice koje se spajaju pod tupim kutom stvoren je dojam (foto: D. Krizmanić, izvor: Fototeka Konzervatorskog odjela u Rijeci) Osor town square, view towards the town hall, cathedral and Episcopal Palace manjih volumena, pa se široko pročelje nije nametnulo kao najistaknutije zdanje, već je podređeno katedrali i ukupnom oblikovanju trga (sl. 5). Izuzev katedrale i vijećnice, trg najvećim dijelom defi- Osorski biskupi bili su venecijanski crkveni dostojan- nira veliki kompleks biskupske palače koji zauzima jedan stvenici i rijetko su boravili u Osoru, pa je u vrijeme bi- gradski blok zatvarajući trg sa zapadne strane cijelom du- skupa Marka Nigrisa osnovan i kolegijalni kaptol u Cresu. ljinom. Smještajem sjeverno od katedrale, uz bedem, te Ipak, u Osoru je bilo potrebno osigurati dovoljno veliku
5. Zračna fotografija jugozapadnog dijela Osora s kompleksom biskupskog dvora, katedralom i gradskom vijećnicom (foto: D. Krizmanić, izvor: Fototeka Konzervatorskog odjela u Rijeci) Aerial photo of the south-west area of Osor with the Episcopal Palace, Cathedral and town hall
Tea Sušanj Protić: O urbanizmu Osora nakon 1450. godine Ars Adriatica 5/2015. (95-114)
6. Biskupski dvor, južno krilo (foto: D. Krizmanić, izvor: Fototeka Konzervatorskog odjela u Rijeci) Episcopal Palace, south wing
građevinu za smještaj svih sadržaja potrebnih osorskom proširiti i obzidati atrij te u njemu izgraditi veliku cister- kaptolu, kanonicima i vikarima koji su upravljali bisku- nu koja je vodom trebala snabdijevati čak i brodove koji pijom u vrijeme odsustva biskupa. O raskoši toga zda- su prolazili kroz Osor.40 U 17. stoljeću palaču je popravio nja svjedoči i inventar biskupske palače iz 1742. godine, biskup Ivan de Rubeis-Rossi (1653. – 1667.) koji je stalno pohranjen u Državnom arhivu u Veneciji, a koji je obja- boravio u Osoru, nakon što duže vrijeme biskupi u pala- vila Lovorka Čoralić.37 U popisu su navedene prostorije či uopće nisu stanovali. Budući da se taj biskup aktivno kompleksa: soba za primanje (camera d’audienzia), kapela brinuo o biskupiji, održao je sinodu 1660. godine, kapto- (chiesola), sakristija (sacrestia), veliki trijem (portico gran- lu je ostavio biblioteku te dao sabrati sve spise biskupske de), dvorana (sala), pet prostorija knjižnice (cinque libra- kancelarije i sastaviti inventar u dva navrata.41 Vjerojatno rie), kuhinja (anticusina, cusina), predsoblje orijentirano je značajnije sanirao ili pregradio i samu palaču nakon prema trgu (anticamera verso la piazza), sobe, žitnica dugog vremena slaba održavanja. (granaro), više podrumskih prostorija i spremišta (cane- Usprkos brojnim pregradnjama kompleksa, na pro- va, magazzino), vrt (orto). O namjeni dijelova kompleksa čelju okrenutu prema unutarnjem dvorištu južnog krila svjedoče i natpisi na nadvratnicima u unutarnjem dvori- očuvan je portal prvog kata s lunetom blago zašiljena štu (ERGASTVLUM, CANCELLERIA EPISCOPALIS). tjemena. Unutarnji brid kamenog okvira ukrašen je go- Ime graditelja biskupske palače spominje se na nat- tičkim štapom. Portal je iz vremena biskupa Marka Ni- pisu na kojemu stoji da je palaču iz temelja ponovno grisa čiji je moto uklesan na nadvratniku: NIHIL DEEST izgradio (reaedificavit) Giovanni da Bergamo 1481. go- TIMENTIBVS DEVM. Portali s okvirom ukrašenim mo- dine, za Marka Nigrisa.38 Građevina je u velikoj mje- tivom gotičkog štapa očuvani su i u prizemlju uličnih ri pregrađena i oštećena u Drugome svjetskom ratu,39 pročelja sjevernog i istočnog krila kompleksa, dok su na izgubivši gotovo svu arhitektonsku plastiku zbog čega prvom katu čitljivi tragovi izvornih zašiljenih prozorskih je i stručni interes za istraživanje njezine arhitekture otvora. Mjestimice su očuvane prozorske klupčice i kon- uglavnom izostao. zole ukrašene dijamantnim nizom te kićeni lisnati zavr- Južno krilo (sl. 6), današnji župni dvor, značajnije je šeci nad tjemenom većeg broja prozorskih otvora. pregrađeno već u 16. stoljeću za vrijeme biskupa Anto- Kompleks biskupskog dvora građen je od nepravilno nija de Cappe (1533. – 1553.). Prema Farlatiju, on je dao klesanih, pravilno uslojenih kamenih kvadara. Konzo-
većim dijelom troetažan, s prizemljem koje definiraju opisani portali, katom sa zašiljenim, bogato dekorira- nim prozorskim otvorima i potkrovljem s otvorima u obliku položena pravokutnika, od kojih je očuvan jedan zazidan otvor na istočnom pročelju (sl. 7). Na zapadnim krajevima južnog i sjevernog krila, orijentiranim prema zapadnom potezu gradskih bedema i morskom tjesnacu Kavaneli, građevina je viša pa je taj dio mogao imati i popratnu funkciju pasivne obrane – nadzora nad zapad- nim ulazom u grad, što je i uvriježena praksa u izgradnji episkopalne palače.42 Sjeveroistočni ugao kompleksa (sl. 8) ukrašen je tro- četvrtinskim stupićem lisnatog kapitela. Svojevrstan pan- dan ugaonom stupiću na biskupskoj palači tročetvrtinski 7. Biskupski dvor, istočno krilo s tragovima pregradnji gotičkih otvora je stupić na značajnije pregrađenoj građevini koja zatvara (foto: D. Krizmanić, izvor: Fototeka Konzervatorskog odjela u Rijeci) trg na suprotnoj strani. Takvi su ugaoni stupići česti deko- Episcopal Palace, east wing with the traces of remodellings of Gothic openings rativni elementi u creskom graditeljstvu s kraja 15. i po- četka 16. stoljeća, a ukrašavaju, i ujedno štite od oštećenja, le u obliku lavljih glava koje nose balkon na istočnom uglove građevina koji su smješteni na istaknutijim javnim pročelju i presloženi fragmenti okvira otvora ukrašena prostorima, trgovima i srednjovjekovnim pjacetama.43 gotičkim motivom opletenog užeta, svjedoče o raskoš- Sudeći prema gabaritima i pravilnom tlocrtu, spome- nu izvornom dekorativnom repertoaru. Kompleks je bio nuta građevina (k. č. 1 prve katastarske izmjere) s tro-
8. Biskupski dvor, sjeveroistočni ugao (foto: D. Krizmanić, izvor: Fototeka Konzervatorskog odjela u Rijeci) Episcopal Palace, north-east corner
Tea Sušanj Protić: O urbanizmu Osora nakon 1450. godine Ars Adriatica 5/2015. (95-114)
9. Plan Osora (izvor: NICOLÒ LEMESSI /bilj. 45/, vol. V, 112) Map of Osor
četvrtinskim stupićem na uglu vjerojatno je imala javnu namjenu ili je to bila kuća neke istaknute obitelji. Na nadvratniku presložena dvorišnog portala stoji natpis DEO OPEM FERENTE. Na staroj fotografiji (razgledni- ci) čija je snimka pohranjena u Fototeci Konzervatorskog odjela u Rijeci, građevina se navodi kao škola. Na toj su snimci jasno raspoznatljivi rasteretni lukovi nad prozor- skim otvorima i dvostruki, lučno zaključeni dućanski otvor u prizemlju. Sjeverna strana trga nije očuvana u izvornom obliku. U tom dijelu grada bile su smještene sakralne građevine. Ženski benediktinski samostan Sv. Marije od Anđela na- lazio se sjeverno od kompleksa biskupskog dvora. Ostaci su vidljivi i danas, a položaj je zabilježen i na katastru 10. Kruna vodospreme na poziciji crkve Sv. Klementa, detalj (foto: D. Krizmanić, izvor: Fototeka Konzervatorskog odjela u Rijeci) iz 1821. godine. O životu samostana u 15. i 16. stoljeću Well-head at the site of the church of St Clement, detail svjedoče pisani podaci o obnovama i godine uklesane u dijelove kompleksa.44 Sjeverno od trga i istočno od ženskoga benediktinskog samostana nalazila se crkva Sv. Klementa čiji je položaj zabilježio Lemessi (sl. 9).45 Te su sakralne građevine nestale, no podaci o njihovu Na poziciji crkve sačuvana je kruna bunara s uklesanom smještaju i razdoblju izgradnje upotpunjuju sliku grad- 1471. godinom, Kristovim monogramom i plemićkim skog središta u drugoj polovici 15. stoljeća. Zaključuje se grbovima (sl. 10). Tako se, do nekih novih saznanja, da je obnova grada bila doista obuhvatna i dugotrajna, a može pretpostaviti da su trg na sjevernoj strani obru- započinje još krajem 14. stoljeća, nakon razaranja u ratu, bljivale sakralne građevine koje se obnavljaju sredinom izgradnjom kapele Sv. Gaudencija. Tako je preoblikova- 15. stoljeća. U današnje skromne katnice sekundarno su nje gradskog središta potrajalo cijelo stoljeće, a grad se ugrađeni redom gotički elementi; klupčice s dijaman- održava i u sljedećem razdoblju. Godine 1495. poprav- tnim nizom, lavlje glave, dovratnici s gotičkom profila- ljaju se ceste u naselju i okolici.47 U 16. stoljeću čisti se cijom štapa, što upućuje na zaključak da je na toj strani i ponovno stavlja u funkciju i tjesnac Kavanela koji se trga bila zastupljena gotička arhitektura. tijekom 14. i 15. stoljeća urušavao i zatrpavao do te mjere Slijedom analize arhitekture uokolo osorskog trga, da je prestao biti plovan.48 zaključujemo kako je trg postupno oblikovan te da se ka- Krajem 15. stoljeća gradi se i fontik. U Statutu Cresa tedrala na njegov južni dio smješta kao jedna od posljed- i Osora iz 1441. spominje se odredba o potrebi osnivanja njih građevina. Čvrsta stilskog koncepta nema jer su gra- fontika, što se ponavlja i 1483. godine, dok se 1499. go- đevine dijelom gotičke, dijelom renesansne. To ne uma- dine već spominje funkcija fontikara, pa je fontik vjero- njuje značaj urbanističkog poduhvata jer se, uostalom, jatno bio osnovan između 1483. i 1499. godine. O radu biskupska palača i katedrala grade istodobno, za istog fontika svjedoče arhivalije osorske komune (Liber debi- naručitelja i od istih majstora, prva u gotičkom, a dru- torum Fontici 1524-1525, Libro dell fontico della Magnifi- ga u renesansnom stilu. Iz navedenih razloga smatram ca Comunità di Ossero 1642-1672 te Libro del Magnifico da vrijednost osorskog trga ne treba tražiti u stilskom Fontico d’Ossero 1714-1773), ali njegov izgled i položaj jedinstvu, već u skladnim prostornim odnosima, promi- za sada nisu poznati. Jednako tako nije poznat niti polo- šljanju graditeljskih elemenata, podređivanju arhitekture žaj lazareta, hospicija i drugih javnih građevina kojima je javnom prostoru te postignutoj ravnoteži zatečenih i no- tako značajan grad morao biti opremljen. voizgrađenih građevina. Dobro je poznato da je krajem Suprotno onomu što se do danas smatralo, da se grad 15. stoljeća sasvim uobičajeno korištenje tradicionalnih skromno reorganizirao unutar smanjena perimetra novih gotičkih dekorativnih shema uz usvajanje renesansnog zidina, ovdje dokazujemo da se opisana obnova dogodila izraza, pa je stilska neujednačenost arhitekture na osor- prije redukcije grada te da je odgovarala duhu vreme- skom trgu u duhu vremena. na i bila sukladna venecijanskom programu planiranja U blizini trga bile su smještene i druge sakralne gra- gradova. Upravo u razdoblju druge polovice 15. stoljeća đevine. Položaj crkava Sv. Lovre i Sv. Marka, s južne stra- i tijekom 16. stoljeća i u samoj se Veneciji promišlja o ne decumanusa, zabilježen je na katastru iz 1821. godine. preoblikovanju, grad se počinje promatrati kao cjelina Crkva Sv. Marka gradi se 1466. godine, o čemu svjedoči što, nakon cijelog stoljeća raznih planova i poduhvata, natpis na mramornoj ploči koji prepisuje Farlati.46 rezultira prvim i najvažnijim venecijanskim renesansnim
Tea Sušanj Protić: O urbanizmu Osora nakon 1450. godine Ars Adriatica 5/2015. (95-114)
projektom (planom uređenja) gradskog prostora 1557. zabilježena i na prvome katastarskom planu iz 1821. go- godine, a koji se posebno odnosi na rubne dijelove gra- dine (sl. 11). Velike zelene površine prostori su nestalih da, kanale, širenje građevinskih područja. Dakle, tijekom kuća i čitavih insula antičkog i srednjovjekovnog Osora tog razdoblja najsnažnija je venecijanska ideja o obnovi na kojima se, nakon kasnoga srednjeg vijeka, više ne – renovatio urbis; far la città, o oblikovanju ukupna grad- gradi, već se površine pretvaraju u vrtove na način da se skog prostora, forma urbis koja se promatra kao najviše obodni zidovi kuća uredno preslaguju i postaju ogradni ostvarenje umjetnosti i tehnologije.49 zidovi zelenih površina, a površine se nasipavaju debljim Obnova Osora odgovara i općepoznatim principi- slojem zemlje koji je ustanovljen u arheološkim sonda- ma venecijanskog upravljanja podređenim teritorijem. ma.53 Debljina nasipanog sloja ukazuje na zatrpavanje Naime, Venecija je, osim obilježavanja prostora repre- koje se dogodilo u jednom trenutku, a stratigrafija slo- zentativnim javnim zdanjima, posebno ulagala u iz- jeva i nalazi ukazuju na to da gradski vrtovi nastaju već gradnju lazareta, bolnica, vodosprema, ali i popravke u razvijenom srednjem vijeku. Tragovi ratnih razaranja i luka, trgovina, skladišta. Dakle, skrbila je o održavanju urušavanja nisu zabilježeni u arheološkim sondama, što i produktivnosti, sugerirala model ponašanja proiza- ukazuje na uklanjanje ruševina i stvaranje zelenih po- šao iz iskustva uspješna lučkog i trgovačkog grada i to vršina uz preostalu stambenu arhitekturu, dakle ciljanu posebno na području Stato da Mar. Takve izgradnje i prenamjenu prostora.54 obnove obuhvatile su brojne priobalne gradove od Za- Naslijeđe srednjovjekovne gradogradnje može se dra, Trogira, Splita i Kotora do gradova na Kreti, Krfu i primijetiti još samo u nizu građevina koje obrublju- drugim grčkim otocima. Veneciji je teritorij bio dobro ju glavnu ulicu. Građevine su zgusnute i organizirane poznat, a poštivanje tradicije veliko pa su se interven- oko zajedničkih dvorišta, što je karakteristično rješe- cije u oblikovanju prostora prilagođavale pojedinom nje srednjovjekovnog urbanizma na otoku. Takva su mjestu, sukladno stvarnim potrebama. Prema svemu dvorišta vrlo česta u Cresu i nazivaju se pjacetama (pi- sudeći, tako je bilo i u Osoru. Ipak, gospodarska politi- azzette),55 a nalazimo ih, u manjim dimenzijama, i u ka Venecije temeljila se na korištenju postojećih resur- kaštelu Lubenice. S južne strane ulice bile su smještene sa, samoodrživosti unutar granica države pa su rashodi i dvije spomenute sakralne građevine, crkva Sv. Lovre i morali odgovarati prihodima. I upravo u tome, čini se, crkva Sv. Marka pa se područje uz glavnu ulicu, pored Osor nije odgovorio zahtjevima venecijanske uprave; trga s katedralom, vijećnicom, biskupskom palačom i nije iskoristio svoj potencijal.50 kaštelom venecijanskog kneza, može smatrati gradskim središtem, ali s pretežito stambeno-gospodarskom arhi- tekturom o čemu svjedoče i mjestimično sačuvani du- Stambena arhitektura i gradske četvrti ćanski otvori u prizemljima građevina.56 Naslijeđe srednjega vijeka su i dva spomenuta be- Usprkos značajnim naporima i velikim poduhvatima nediktinska samostanska kompleksa smještena unutar izgradnje javne i sakralne arhitekture nije se smanjilo grada. Samostan Sv. Petra dominira sjevernim dijelom iseljavanje radnog stanovništva, pa se Osor postupno naselja zauzimajući velik prostor koji se proteže do sje- pretvarao u svojevrsno povremeno obitavalište plemstva vernog poteza bedema. Tragova stambene arhitekture s i svećenstva; grad crkve i aristokracije. Nikola Crnković kraja 15. i početka 16. stoljeća u tom dijelu grada nema. opisuje napuštanje pomorstva i početak orijentacije Oso- Jednako je u zapadnom dijelu grada gdje su smještene ra prema korištenju feudalnih prava nad pripadajućim uglavnom sakralne građevine, katedrala, kapela Sv. Ga- agerom, zaključivši da je proces feudalizacije Osor pre- udencija, biskupska palača, ženski benediktinski samo- tvorio u aristokratski grad čija je vlastela živjela od rente stan Sv. Marije od Anđela i crkva Sv. Klementa. Istočni zemljišta, dok je grad propadao zbog izostanka poslov- dio grada tvore velike slobodne površine, vrtovi i dvori- nog duha.51 šta te skromnije katnice. U svim tim gradskim predjeli- Zaštitna arheološka istraživanja koja se provode pri- ma velik je broj ulomaka gotičkih i renesansnih okvira likom svake planirane intervencije u današnjem parte- otvora, sekundarno ugrađenih u pročelja skromnijih ru grada dokazuju da se gradsko tkivo razrijedilo već kuća kasnijeg nastanka. u razvijenom srednjem vijeku. Početak smanjenja broja Najbrojniji ostaci gotičkih i renesansnih arhitekton- stanovnika, a time i gustoće stambene arhitekture može skih elemenata koncentrirani su u središnjem dijelu se datirati još u razdoblje kuge i razaranja grada tijekom gradskog prostora, sjeverno od glavne ulice, istočno od rata između Genove i Venecije, dakle u 14. stoljeće.52 Da- trga i južno od samostana Sv. Petra. Malobrojni elemen- nas je Osor naselje rahlije izgradnje, a takva je situacija ti očuvani in situ svjedoče o stambenoj izgradnji iz tog
11. Prvi katastarski plan Osora iz 1821. godine (izvor: Archivio di Stato di Trieste, Fondo Catasto Franceschino, Serie Mappe, b 323b05, foglio V, sezione V, uz dopuštenje arhiva MBAC-AS-TS RESP_PROT 0002073 03/06/2013 Cl. 28.28.00/1.8) The first land registry map of Osor, 1821
Tea Sušanj Protić: O urbanizmu Osora nakon 1450. godine Ars Adriatica 5/2015. (95-114)
razdoblja. Neovisno o različitu karakteru tih građevina, smještaj u središnjem prostoru grada donekle je sukla- dan renesansnim normama prema djelima Albertija, Serlija, Palladija i Dürera u kojima se, između ostalog, razmatra i najpovoljniji položaj arhitekture različitih na- mjena unutar grada, a raspored funkcija uglavnom se te- melji na antičkoj urbanoj matrici. No još više odgovara uvriježenoj praksi izgradnje unutar renesansnih gradova u kojima se prestižnija stambena arhitektura najčešće gradi u centralnim dijelovima naselja, dok se skromnija stambena arhitektura razmješta po periferiji. Ipak, ple- mićke kuće bile su i razbacane po gradu, dalje od centra, što ovisi o osobnim sklonostima samog vlasnika.57 Uz sjeverni rub osorske glavne ulice smješten je gradski palazzetto stare osorske plemićke obitelji Draža (sl. 12),58 građen od pravilno klesanih kamenih kvada-
13. Kuća Draža, detalj (foto: D. Krizmanić, izvor: Fototeka Konzerva- torskog odjela u Rijeci) Draža House, detail
ra (k. č. 79 prve katastarske izmjere). Tragovi izvorne gotičke građevine čitljivi su u karakterističnu kamenom rasteretnom luku iznad južnoga uličnog portala.59 U osi prizemnog portala, na katu, vidljivi su tragovi prezida- vanja centralnog velika prozorskog otvora koji je vje- rojatno osvjetljavao središnji salon. Iz renesansne faze očuvani su doprozornici prozora zapadnog pročelja ukrašeni ukladama sa središnjim kružnim medaljonom u koji je upisan grb obitelji Draža. Kapiteli su ukra- šeni u donjem dijelu ispunjenim niskim kanelirama. Profiliranu prozorsku klupčicu nose konzole u obliku voluta, s prednje strane ukrašene palmetom i motivom krljušti (sl. 13). Opisani elementi ponavljaju se na mno- gim građevinama u Osoru, no kao sekundarno uzida- 12. Kuća Draža u Osoru (foto: D. Krizmanić, izvor: Fototeka Konzer- ni fragmenti. Na nižim stambenim građevinama koje vatorskog odjela u Rijeci) okružuju palazzetto Draža ugrađeni su fragmenti luč- Draža House at Osor nih završetaka otvora ukrašeni nizom niskih kanelira i
ovulusa, što upućuje na značajne renesansne pregradnje Susjedna građevina, smještena istočno od kuće Pe- srednjovjekovnih kuća. Dijelovi kuća građeni su tako- tris, sudeći prema grbovima, pripadala je osorskim ple- đer od pravilnije klesana kamena pa je vjerojatno riječ mićkim obiteljima Schia ili Sbara. Građevina ima tlocrt o graditeljskom sklopu. u obliku slova L, s preoblikovanim sjevernim krakom. Zapadno od kuće Draža smještena je trokatnica ba- Prozorski otvor južnoga, uličnog pročelja ima kanelirane roknih obilježja, s lođom na dvorišnom pročelju (k. č. doprozornike. Fragmentarno je očuvano i tjeme lučnog 84). Na nadvratniku uličnog portala uklesan je grb obi- završetka ukrašeno niskim kanelirama i ovulusima.70 U telji Draža i inicijali I. D. s godinom 1530. (MDXXX). tjemenu luka je grb u obliku štita s trima dijagonalnim U donjem dijelu nadvratnika teče latinski natpis: gredama i rozetom u gornjem dijelu. Prozorska klupčica (custo)DISTI D(omi)NE OBSERVANTES VANITATES nije očuvana, već samo dvije volutne konzole ukrašene SVPERVACVAE. Obitelj Draža (Drasa ili Draxa) bila rozetama i palmetama te listom akanta na prednjem licu. je jedna od najmoćnijih vlastelinskih obitelji grada Uz zapadno je pročelje položeno dvorište s vanjskim stu- Osora, koja se od kraja 15. stoljeća spominje i u gradu Cresu, gdje također podižu kuću na glavnoj promet- nici srednjovjekovne jezgre.60 U Osoru je na nekoliko mjesta očuvan grb obitelji, uglavnom na građevinama smještenim uz glavnu gradsku ulicu, a u neposrednoj blizini opisanog palazzetta, što ukazuje na pripadnost većeg broja građevina toj patricijskoj obitelji. Najzna- menitiji je bio Kolano Draža, zapovjednik creske galije u bitci kod Lepanta, a uz obitelj je vezana i izgradnja franjevačkog samostana u Nerezinama na otoku Loši- nju61 te kule u polju iznad Nerezina.62 Ostale plemićke obitelji Osora bile su Daschia, Grab- bia, Contixelli, Crivelli, Pansa, Sbara i Schia.63 Spomenu- tim formiranjem bimunicipalne kneževine u 15. stoljeću dolazi do značajnijeg miješanja plemstva i boravka patri- cija u obama gradovima. Članovi obitelji Bochina iz Cre- sa dolaze u Osor te imaju posjede na južnom dijelu otoka Cresa,64 a u Osor dolaze i ogranci najutjecajnije creske obitelji Petris.65 Ostaci arhitekture koji su mogli pripadati tim obiteljima doista su skromni. Samo je kuću obitelji Petris još 1995. godine identifi- cirao Branko Fučić, a recentno opisao i valorizirao Mari- jan Bradanović.66 Oba autora opisuju renesansni dvorišni portal in situ (sl. 14) s latinskim natpisom AMICORVM COMMODO / MAXIMAE SVNT CERTISSIMEQ(ue) DIVITIE / CONTENTVM ESSE… (Dostupno prijate- ljima…), prema Branku Fučiću, humanistička posveta patricijske kuće Petris udobnosti prijatelja,67 sadržajno srodan i onomu iz Hektorovićeva Tvrdlja na Hvaru (… AD SVVM ET AMICOR VSVM CONSTRVXIT… – sebi i prijateljima na upotrebu),68 koji upućuje na važan aspekt ladanjskog života u vili; druženje vlasnika s prijateljima.69 Sa zapadne i sjeverne strane kuće prostiru se dvorište i vrt. Dvorište je od ulice ograđeno visokim ogradnim zi- dom, građenim od pravilno klesana kamena. Građevina je smještena uz ulicu za koju se pretpostavlja da približ- no slijedi trasu jednog od antičkih dekumana, posebno u zapadnom dijelu prostiranja, dok je u središnjem dijelu 14. Nacrt dvorišnog portala kuće Petris u Osoru (izvor: NICOLÒ deformirana te nije u potpunosti paralelna s opisanim LEMESSI /bilj. 45/, vol. V, 109) južnim dekumanom. Drawing of the courtyard-facing portal in the Petris House at Osor
Tea Sušanj Protić: O urbanizmu Osora nakon 1450. godine Ars Adriatica 5/2015. (95-114)
klesana kamena s vidljivim preinakama zatvaranja otvo- ra nekadašnje građevine koja je već u prvom katastru iz 1821. označena kao ruševina (k. č. 50). Pravilan tlocrt i impozantni tlocrtni gabariti sugeriraju da je riječ o ne- kom značajnijem zdanju. Tragovi izgradnje vidljivi su u zidanoj strukturi ogradnog zida te fragmentarno očuva- nim zidovima koji danas ograđuju kultivirane površine unutar čestice. U zidovima su mjestimice ugrađeni profi- lirani gotički i renesansni fragmenti. Drugi cjelovitiji elementi arhitekture iz tog razdoblja u Osoru nisu očuvani ili su danas neraspoznatljivi. Samo se opisane građevine po gabaritima, tehnici gradnje ili pojedinim elementima arhitektonske plastike sačuvanim in situ mogu svrstati u razdoblje kraja 15. i prve polovice 16. stoljeća i definirati kao patricijske kuće nasljednika srednjovjekovne osorske vlastele ili doseljenog plemstva. Njihov je smještaj unutar gradskog tkiva dvojak. Kuća obitelji Draža, smještajem i odnosom prema okolnim skromnijim građevinama sugerira naslijeđen srednjo- vjekovni urbanistički koncept gradskih blokova guste iz- gradnje organiziranih oko jedne dominantne vlastelinske građevine. Ostale stoje izolirano, u odnosu naspram zele- nih površina, što nam daje naslutiti svojevrstan ladanjski karakter Osora u tom razdoblju, posebno s obzirom na boravak članova istih plemićkih obitelji u obama grado- vima, Cresu i Osoru. Ta je osobitost povezana i sa spo- menutim procesom gubitka urbanih odlika naselja.
Genius loci renesansnog Osora i stanje očuvanosti
Grad svećenstva i aristokracije iz kojeg već u 16. sto- ljeću stižu vijesti o antičkim ostacima koji se pronalaze po gradu, primjerice iz 1553. godine kada mletački sindik Giovanni Battista Giustiniano izvještava Republiku da se u Osoru nalaze brojni spomenici s grčkim natpisima,71 u renesansnom je razdoblju imao sve bitne značajke nado- 15. Kuća Schia ili Sbara u Osoru, detalj (foto: D. Krizmanić, izvor: vezivanja na antičku tradiciju. Sudeći prema arheološkim Fototeka Konzervatorskog odjela u Rijeci) Schia or Sbara House at Osor, detail nalazima, krajem 15. i tijekom 16. stoljeća grad je obi- lovao zelenim površinama pa Osor poprima specifične odlike. Značaj komunalnog središta i sjedišta biskupi- bištem. Dvorište je prema ulici ograđeno visokim zidom je odražava se na prostoru gradskog trga oblikovana u s portalom na čijem je nadvratniku istovjetan patricijski duhu renesansne reprezentativnosti, sukladno planskim grb upisan u kružni medaljon pod kojim je uklesana preoblikovanjima gradova pod mletačkom upravom. 1545. godina. Uz grb su uklesani inicijali G. S. Istočno Naslijeđe srednjovjekovnog urbanizma zadržava se uz pročelje nema profilirane renesansne otvore, već samo glavnu gradsku ulicu i vidljivo je u zgusnutoj izgradnji zazidan malen pravokutan prozorski otvor koji uokviruje oko zajedničkih dvorišta s dominantnim vlastelinskim kameni okvir skošenih stijenki. Prema sjeveru je položen građevinama. Osor, kao svojevrstan prostor ladanja cre- velik vrt ograđen zidom. skog plemstva,72 prepoznaje se u rahloj izgradnji preosta- Opisani ulični niz prema istoku završava ogradnim lih gradskih četvrti, velikim vrtovima i dvorištima, ali i zidom velike zelene površine. Zid je građen od pravilno samom duhu mjesta na ruševinama antičkog grada.
Dekadencija Osora i mala aria (loš zrak) najčešće su U razmatranom razdoblju tek započinje zanimljiv i spominjane odlike naselja za razdoblje od 15. stoljeća na- složen proces preoblikovanja i prenamjene grada u lada- dalje. Ipak, još 1771. godine Alberto Fortis opisuje Osor nje. Taj proces nije pravilo u razdoblju razvoja gradova i kao jedini grad na otoku koji baštini naslijeđe plemenite održavanja komunalnih identiteta, već zapravo rijetkost prošlosti. Opisuje ga kao dobro smješten grad, promi- čak i u usporedbi kako sa širim prostorom pod upravom šljeno izgrađen, sa solidnom katedralom, ali ruševan, Venecije tako i prostorom izvan granica tadašnje države. s više nenastanjenih građevina nego ljudi. („Osero, che U gradovima venecijanske Terraferme plemstvo baštini Apsyrtium, Apsoros, Auxerum, Auxeros fu nominata, è, ne samo vlastite privilegije već i povlastice gradske ko- per quanto finora ò potuto trovare, la sola Città dell’Isola, mune, koje ostaju duboko utkane u život grada čak i na- che attualmente conservi memorie di nobile antichità. … kon stoljeća venecijanske dominacije. Snaga velikih gra- Ed è per certo lugubre, e dolorosa cosa il vedere, che una dova (Vicenza, Verona, Brescia) leži u odnosu grad-selo, Città ben situata, e popolata altrevolte sia ridotta adesso u organizaciji izvangradskog prostora, velikoj gustoći na- rovinosa… in cui fu fabbricata con ottimo accorgimen- seljenosti te proizvodnji pa područje Terraferme postaje to. Questo cadavere di Città, dove v’ànno forse più case važna gospodarska regija unutar države. Sličan primjer disabitate, e rovinose che abitatori, ebbe titolo di Vesco- je i Padova koja svoju snagu crpi iz Sveučilišta. Venecija vato… La sua Cattedrale è solidamente fabbricata, ed à dakle ne unosi veće promjene, već iskorištava potencija- una facciata, che non è di affatto pessimo gusto; così è le i razvija ustaljenu praksu. Urbanitet je u to doba zna- sufficientemente ben architettata, e magnifica la Torre čajan, a privilegij urbanog centra dodjeljuje se i manjim delle campane…”)73 mjestima na području Terraferme koja se nerijetko iz Kraj 15. stoljeća na otoku Cresu obilježen je doselja- skromnih kaštela tijekom 15. stoljeća preoblikuju u mala vanjem graditelja i klesara formiranih na venecijanskim upravna središta. Grad znači čast. U onodobnoj Italiji gradilištima, koji prema narudžbama istaknutih prelata aristokratski status vezan je i uz status samog mjesta ro- grade značajna sakralna zdanja. Na otoku ostaju i for- đenja; jedno je bilo pripadati vladajućem sloju grada, a miraju radionice koje krajem 15. i početkom 16. stoljeća drugo eliti polururalnog centra bez tradicije. Tako lokal- grade i gradske palače lokalnog plemstva. Giovanni da ni patricijat nerijetko i istodobno s radovima na javnoj Bergamo 1485. godine zabilježen je kao stanovnik Oso- arhitekturi gradi, oblikuje i razvija grad. Ipak, neovisno o ra,74 dok je njegov suradnik s gradilišta Maura Codussija pravnom statusu i snazi aristokracije uglavnom prospe- u Veneciji, Francesco Marangon, stanovnik Cresa.75 riraju oni centri koji imaju snažne gospodarske djelatno- Poticaj za izgradnju ili pregradnju palača osorskoga sti.76 U usporedbi s dinamikom razvoja urbanih centara gradskog plemstva i onoga doseljenog, svakako su bila na području venecijanske uprave u tom razdoblju, čini se velika gradilišta katedrale i biskupskog dvora pa su se da su gubitak pomorskog i trgovačkog značaja, drastič- graditelji sigurno angažirali i na izgradnji stambene ar- no smanjenje broja stanovnika te svojevrsno odustajanje hitekture. Arhitektonska plastika s biskupskog dvora i lokalnog plemstva od baštinjenja stoljetne tradicije urba- natpis s motom biskupa Marka Nigrisa ima nedvojben niteta najznačajniji čimbenici propadanja Osora u raz- utjecaj na opremanje pročelja stambenih građevina u doblju nakon razornih događaja tijekom srednjeg vijeka Osoru. O živoj graditeljskoj i kamenoklesarskoj djelatno- i posljednjeg pokušaja veće arhitektonske i urbanističke sti još tijekom prve polovice 16. stoljeća svjedoče opisani obnove. Osorsko plemstvo ne slijedi program obnove. renesansni portali plemićkih kuća s uklesanim godinama Prema dosadašnjim saznanjima, a kako je već navedeno, (1530. i 1545.). samo obitelj Draža financira izgradnju značajnijih zda- Povrh opisanih elemenata još su brojni ulomci gotič- nja u neposrednom okruženju grada (kula i samostan u ke i renesansne arhitektonske plastike ugrađeni u kasnije Nerezinama). Preostalo plemstvo skrbi samo o svojim skromnije građevine. Podjednako su zastupljene gotičke imanjima. Tako je prenamjena urbanog centra u ladanje klupčice ukrašene dijamantnim nizom, lavlje glave, fra- zadala smjer kojim će, u stoljećima koja slijede, Osor ne- gmenti okvira trilobnih otvora ukrašenih motivom iz- zaustavljivo gubiti naslijeđen povijesni oblik. mjeničnih pravokutnika, kao i renesansni doprozornici Ukinuće biskupije i propadanje plemstva obilježilo je s kanelirama ili ukladama s grbovima te lučni završeci 19. stoljeće kada Osor gubi sve centralne funkcije i popri- prozora ukrašeni kanelirama ili zupcima, akantom ili ma odlike ruralnog naselja.77 Arhitektura je bila dodatno ovulusima. Navedeni fragmenti ugrađeni su na jednak uništena savezničkim bombardiranjem u Drugome svjet- način kao i antički ili ranosrednjovjekovni ulomci te po- skom ratu, kada je pogođena i katedrala. Depopulacija, djednako zastupljeni, svjedočeći na taj način o još jed- koja je zahvatila otok u drugoj polovici 20. stoljeća, za- nom nestalu značajnu povijesnom sloju grada. dala je posljednji udarac Osoru koji danas ima sedamde-
Tea Sušanj Protić: O urbanizmu Osora nakon 1450. godine Ars Adriatica 5/2015. (95-114)
setak stalnih stanovnika. Preostala stambena arhitektura jesne cjeline, potkrijepljen istraživanjima pisane građe. pretvorena je u građevine za povremen boravak, dok su Izrađen je kao prilog cjelovitijem razmatranju konteksta zelene površine u funkciji poljoprivrede i ispaše. i značaja pojedinih prostora i građevina nastalih tijekom Kao jedan od nekad najznačajnijih gradova sjevernog zanemarena, ali za Osor još uvijek važna razdoblja kraja Jadrana, Osor zaslužuje još brojna istraživanja te neop- 15. i 16. stoljeća. Izlazeći iz užeg područja povijesti um- hodnu analizu mogućnosti revitalizacije. Ovaj je tekst jetnosti, može biti prilog razmatranju tada započeta pro- rezultat konzervatorskog rada na dokumentiranju povi- cesa gubitka značaja koji je aktualan i danas.
Bilješke
1 MILAN PELC, Renesansa, Zagreb, 2007., 26-51. naselja na otocima zapadnog Kvarnera, Ljetopis JAZU, 61 2 O razvoju Cresa vidjeti: MILAN PRELOG, Cres, građevni (1956.), 461-493, 468. Nikola Crnković ističe da se povijesni razvoj jednog malog, starog grada, Radovi Odsjeka za povijest naziv Osorski otok odnosi na ukupnost današnjeg cresko- umjetnosti, Zagreb, 1963., 3-11; LARIS BORIĆ, Arhitektura i lošinjskog otočnog prostora. NIKOLA CRNKOVIĆ, Veli Lošinj urbanizam grada Cresa od 1450. do 1610. godine, magistarski iskonska civiliziranost i arhivsko blago, Rijeka, Državni arhiv u rad, Zagreb, 2002. Rijeci, Posebna izdanja, 14, 2001., 17-20. 3 MARIJAN BRADANOVIĆ, Prvi krčki renesansni klesari, u: 8 ANA DEANOVIĆ, Mali vječni grad Osor, Osor, 2005., 44-56, Renesansa i renesanse u umjetnosti Hrvatske, Zbornik Dana 66-67. Cvita Fiskovića II, (ur. Predrag Marković, Jasenka Gudelj), 9 O propadanju Osora, promjenama u tehnici plovidbe i Zagreb, 2008., 167-182, 168. napuštanju tradicije pomorstva vidjeti: NIKOLA CRNKOVIĆ 4 MILJENKO DOMIJAN, Rab – grad umjetnosti, Zagreb, 2001., 64. (bilj. 7), 11-17. 5 O osorskoj katedrali vidjeti: SAMO ŠTEFANAC, O arhitekturi 10 NIKOLA CRNKOVIĆ (bilj. 7), 18. i kiparskim ukrasima osorske katedrale, Prilozi povijesti 11 IVAN BEUC, Osorska komuna u pravnopovijesnom svjetlu, umjetnosti u Dalmaciji, 26 (1986. -1987.), 263-286. Predrag Vjesnik Državnog arhiva u Rijeci, Rijeka, Svezak I, 1953., 5-161, 5-6. Marković osorsku katedralu definira kao prvu i jedinu cjelovitu 12 GASPARE BONICELLI, Storia dell’isola dei Lossini, Trieste, varijantu renesansne bazilike klasičnog tipa na istočnoj obali 1848., 35-36, 41-42, 49 -53. Jadrana; PREDRAG MARKOVIĆ, Arhitektura renesanse u 13 NIKOLA CRNKOVIĆ (bilj. 7), 17 Hrvatskoj, u: Hrvatska renesansa (katalog izložbe), (ur. Miljenko 14 IVAN BEUC (bilj. 11), 82. Josip Vlahović istaknuo je da knez ima Jurković, Alain Erlande-Brandenburg), Zagreb, 2004., 71-110, sjedište u Cresu tek od 1500. godine; usp.: JOSIP VLAHOVIĆ, 98-99. Le comunità di Cherso e Ossero, Rijeka, 1968., 15. 6 JASENKA GUDELJ, Zborna crkva sv. Marije Snježne u Cresu, 15 IVAN BEUC (bilj. 11), 94. u: Renesansa i renesanse u umjetnosti Hrvatske, Zbornik Dana Cvita Fiskovića II, (ur. Predrag Marković, Jasenka Gudelj), 16 DANIELE FARLATI, Illyricum sacrum t. V, Ecclesia Jadertina Zagreb, 2008., 149-166, 156-157. cum suffraganeis, et ecclesia Zagrebiensis, Venecija, 1775., 206. 7 Andrija Mohorovičić navodi da je najstariji, autentični 17 IVAN BEUC (bilj. 11), 82. izraz Apsyrtides naziv za grad po kojem i otok dobiva ime, 18 Vedute iz zbirke Hrvatskoga državnog arhiva Zagreb objavljene sukladno mediteranskom toponomastičkom pravilu. ANDRIJA su u: ANA DEANOVIĆ (bilj. 8) i ENVER IMAMOVIĆ, MOHOROVIČIĆ, Analiza razvoja urbanističke strukture Povijesno arheološki vodič po Osoru, Sarajevo, 1979. Građevina
je bila smještena uza zapadna gradska vrata, danas vidljiva samo 38 SAMO ŠTEFANAC (bilj. 5), 274. u obliku presloženih zidova i nasipa sa skromno očuvanom 39 MILAN PELC (bilj. 1), 142-143. scarpom do visine od jednog metra. 40 DANIELE FARLATI (bilj. 16), 214- 215. 19 Andrija Mohorovičić naveo je da je današnja gradska arterija, 41 VJEKOSLAV ŠTEFANIĆ, LEO KOŠUTA, Arhiv bivše Osorske koja krivudavo slijedi približno jednak osnovni smjer stare anti- biskupije, Starine JAZU, 43 (1951.), 289-332, 293. kne transverzale, u stvarnosti tijekom srednjovjekovne izgradnje deformirani decumanus; vidjeti: ANDRIJA MOHOROVIČIĆ 42 ALAIN ERLANDE-BRANDENBURG (bilj. 35), 263-267, (bilj. 7), 471. 274-278. 20 ANA DEANOVIĆ (bilj. 8), 46 43 Pročelja osorske katedrale, creske zborne crkve, gotičko pročelje crkve Sv. Izidora u Cresu ukrašena su ugaonim tročetvrtinskim 21 Arheološka zbirka Osor, Konzervatorski odjel u Rijeci, Izvješće stupićima. Takvi stupići ukrašavaju i uglove patricijskih kuća o zaštitnom arheološkom istraživanju u dijelu prizemlja loggie u Cresu. Na kući Marcello-Petris u Cresu superponirani zgrade Arheološke zbirke Osor, CM 503/2006. / A4750, Osor – tročetvrtinski stupići ukrašavaju ugao kojim građevina zatvara Rijeka, 2006., rukopis. sjeverno lice piazzette Arsan. Na kućama koje definiraju creski 22 ANA DEANOVIĆ (bilj. 8), 62. srednjovjekovni trg Pjacetu, uglovi građevina također su 23 DANIELE FARLATI (bilj. 16), 200, 205. ukrašeni tročetvrtinskim stupićima, od kojih su dva smještena 24 ANDRIJA MOHOROVIČIĆ (bilj. 7), 474. na uglovima renesansnih kuća obitelji Rodinis. Ugao sa stupićem patricijske kuće Draža u Cresu smješten je na glavnoj 25 DANIELE FARLATI (bilj. 16), 205. ulici srednjovjekovne jezgre grada. Usp.: LARIS BORIĆ (bilj. 2), 26 MILAN PELC (bilj. 1), 26-27. 104; JASENKA GUDELJ, LARIS BORIĆ, Gotičko-renesansna 27 IVAN BEUC (bilj. 11), 82. kuća Marcello-Petris u Cresu, Peristil, 45 (2002.), 97-106. 28 O creskim bedemima vidjeti: LARIS BORIĆ, Fortificiranje 44 Kompleks ženskoga benediktinskog samostana Sv. Marije od grada Cresa u 16. stoljeću, Ars Adriatica, 1 (2011.), 133-148; Anđela detaljnije je istražio i o njemu izlagao Matko Matija LUIGI TOMAZ, Mura, torri, porte della Magnifica Comunità di Marušić na znanstvenom skupu XIII. dani Cvita Fiskovića, 2012. Cherso, Conselve, 2002. 45 NICOLÒ LEMESSI, Note storiche, geografiche e artistiche 29 LUIGI TOMAZ (bilj. 28), 11. sull’isola di Cherso, Roma, 1979., vol. V, 112. 30 MILJENKO JURKOVIĆ, MORANA ČAUŠEVIĆ-BULLY, IVA 46 DANIELE FARLATI, (bilj. 16), 205. MARIĆ, SEBASTIAN BULLY, Le monastère Saint-Pierre d’Osor 47 ANA DEANOVIĆ (bilj. 8), 54, 67. (île de Cres): sixième campagne d’études archéologiques, Hortus 48 NIKOLA CRNKOVIĆ (bilj. 7), 13. Artium Medievalium, 18/2 (2012.), 459-476, 470-471. Jasminka Ćus-Rukonić recentno je iznijela zaključak da je pokos uz 49 ENNIO CONCINA, Ampliar la città: spazio urbano, „res vanjsko lice spoja poprečnog i sjevernog poteza bedema zapravo publica” e architettura, u: Storia di Venezia, Dal Rinascimento ugaona kula obrambenog sustava Osora; usp.: JASMINKA ĆUS- al Barocco, (ur. Gaetano Cozzi, Paolo Prodi), vol. VI, Roma, RUKONIĆ, Utvrde cresko-lošinjskog otočja od pretpovijesti do 1994., 253-273; ELENA SVALDUZ, Venice, 1557: Sabbadino’s današnjih dana (katalog izložbe), Lošinjski muzej, Mali Lošinj, City Plan, u: Architecture, Art and Identity in Venice and its 2013., 24. Podijeljena mišljenja upućuju na potrebu daljih Territories, 1450-1750, (ur. Nebahat Avcioglu, Emma Jones), istraživanja obrambenih struktura Osora, no spomenuti spojevi Farnham, 2013., 71-86. zidova nedvojbeno upućuju na slojevitost izgradnje poprečnog 50 O planiranju i izgradnji utilitarnih javnih građevina na području zida. O osorskim bedemima vidjeti i: MARTINA BLEČIĆ, TEA od Istre preko Dalmacije i Albanije do grčkih otoka te upravljanju SUŠANJ, Konzervatorski elaborat povijesnih gradskih bedema teritorijem Stato da mare vidjeti: DONATELLA CALABI, Città Osora, A4773, Konzervatorski odjel u Rijeci, 2007., rukopis. ed edilizia pubblica nel dominio veneziano da mare: modelli, 31 DANIELE FARLATI (bilj. 16), 202-203. significato civile, linguaggio architettonico, u: D’une ville à l΄autre. Structures matérielles et organisation de l΄espace dans les villes 32 ALEKSANDRA FABER, Počeci urbanizacije na otocima européennes (XIIIe-XVIe siècle), Actes du colloque de Rome, École sjevernog Jadrana – arheološka topografija Osora, Arheološka Française de Rome, Rome (1989.), 813-843. istraživanja na otocima Cresu i Lošinju, Hrvatsko arheološko društvo, Zagreb, 1982., 61-78, 68. 51 NIKOLA CRNKOVIĆ (bilj. 7), 14-17. 33 ALEKSANDRA FABER (bilj. 32), 74. 52 Usp. općenito: ANA DEANOVIĆ (bilj. 8), ENVER IMAMOVIĆ (bilj. 18), MARTINA BLEČIĆ, Osor on Cres, u: One Houndred 34 MILAN PELC (bilj. 1), 85. Croatian Archeological Sites, (ur. Aleksandar Durman), Zagreb, 35 O organizaciji gotičke palače vidjeti: ALAIN ERLANDE- 2007., 200-201; MORANA ČAUŠEVIĆ-BULLY, JASMINKA BRANDENBURG, Katedrala, Zagreb, 1997., 261-279. ĆUS-RUKONIĆ, La topographie archéologique d’Osor de 36 Sjeverno i istočno krilo biskupske palače danas su u stambenoj l’antiquité au haut Moyen Âge, Histria Antiqua, 16 (2008.), funkciji, razdijeljeni u manje jedinice. 253-270. 37 LOVORKA ČORALIĆ, Iz povijesti Osorske biskupije: inventar 53 Sloj nasipa zabilježen je tijekom arheoloških istraživanja koja su biskupske palače iz 1742. godine, Radovi Zavoda za hrvatsku provedena u vrtovima smještenim u središnjem dijelu naselja (k. povijest, 29 (1996.), 303-312. č. 44 i k. č. 84 prvoga katastarskog plana).
Tea Sušanj Protić: O urbanizmu Osora nakon 1450. godine Ars Adriatica 5/2015. (95-114)
54 RANKO STARAC, Izvještaj o rezultatima zaštitnih arheoloških 68 RADOSLAV BUŽANČIĆ, Virtus et Genius na ribnjaku istraživanja na dijelovima k.č. 44/2 i 44/3 u Osoru, A4671, Hektorovićeva Tvrdalja, u: Kultura ladanja, Zbornik Dana Konzervatorski odjel u Rijeci, 2005., rukopis; MATIJA Cvita Fiskovića I, (ur. Nada Grujić), Zagreb, 2006., 85-92, 87; MAKARUN, Izvještaj sondažnih arheoloških istraživanja JOŠKO BELAMARIĆ, Studije iz srednjovjekovne i renesansne na lokaciji Osor 40 u naselju Osor na otoku Cresu, A42781, umjetnosti na Jadranu, Kultura ladanja u renesansnoj Dalmaciji. Konzervatorski odjel u Rijeci, 2014., rukopis Hektorovićev Tvrdalj, Split, 2001., 437. 55 LARIS BORIĆ (bilj. 2), 21-22. 69 MILAN PELC (bilj. 1), 149. 56 Sve građevine, kao i svi građevinski elementi te arheološki 70 Iznoseći kratak opis građevine, Marijan Bradanović daje nalazi evidentirani su u: TEA SUŠANJ, MARTINA BLEČIĆ, mišljenje da je dvorišni portal in situ, a luk monofore sekundarno DOLORES ČIKIĆ, ANA PERŠEN, IVANA ŠARIĆ ŽIC, ugrađen. Ne spominje ostale elemente otvora, doprozornike Konzervatorski elaborat za povijesnu cjelinu gradskog naselja i konzole prozorske klupčice. Luk pripisuje radionici Franje Osor, A4709, Konzervatorski odjel u Rijeci, 2006., rukopis Marangonića, usp.: MARIJAN BRADANOVIĆ (bilj. 66), 76-77. 57 MARCO FOLIN, Quartieri nobiliari in Italia fra tardo medioevo 71 IVAN BEUC (bilj. 11), 8. e prima età moderna, u: Marquer la ville: signes, traces, 72 Budući da je Osor upravljao južnim dijelom otoka Cresa, cresko empreintes du pouvoir, XIIIe-XVIe siècle, (ur. Patrick Boucheron, je plemstvo moglo upravljati velikim posjedima na jugu otoka Jean-Philippe Genet, Paris), 2013., 83-108. samo iz Osora. Tako je creska obitelj Bochina vlasnik posjeda 58 Danas je građevina sjedište Osorskih glazbenih večeri. Parhavac, obitelj Petris posjeda Lusare, a obitelj Moise posjeda 59 Takvi su rasteretni lukovi česti u Istri i Veneciji, usp.: MIRANDA Murtovnik. NICOLÒ LEMESSI (bilj. 45), vol. V, 393-418; FERRARI, ANNA ANTONIAZZO BOCCHINA, Case gotico IRENA DLAKA (bilj. 64), 40. Veneziane in Istria, Trieste, 1955., 23. 73 ALBERTO FORTIS, Saggio d’osservazioni sopra l’isola di Cherso 60 O kući obitelji Draža u Cresu vidjeti: LARIS BORIĆ (bilj. 2), ed Osero, Venezia, 1771., 35-38. 150-152. 74 GIANNA DUDA MARINELLI, Il Quattrocento a Cherso: 61 ENVER IMAMOVIĆ, Nerezine na otoku Lošinju, Sarajevo, considerazioni sul Duomo, Atti e memorie della Società istriana 1979., 89. di archeologia e storia patria, 34 (1986.), 50-75. 62 DOLORES ČIKIĆ, TEA SUŠANJ, Kula Kolana Draže u Nerezin- 75 Francesco Marangon prepoznat je kao graditelj i klesar portala skom polju, Konzervatorska studija, A4787, Konzervatorski odjel creske zborne crkve, palače Marcello-Petris u Cresu te brojnih u Rijeci, 2007., rukopis; MILAN PELC (bilj. 1), 40; JASMINKA drugih creskih gradskih palača. Nastanjuje se u Cresu gdje ĆUS-RUKONIĆ (bilj. 30), 24. formira radionicu koja poslije prenosi renesansne motive i na susjedni otok Krk. O radionici Francesca Marangona 63 NICOLÒ LEMESSI (bilj. 45), vol. I, 109. vidjeti: JASENKA GUDELJ (bilj. 6), 149-166; MARIJAN 64 Posjed Parhavac na južnom dijelu otoka Cresa, područje BRADANOVIĆ (bilj. 3), 167-182; LARIS BORIĆ (bilj. 2); Punta Križa u vlasništvu je creske obitelji Bochina. Na posjedu JASENKA GUDELJ, LARIS BORIĆ (bilj. 43), 97- 106. je gotička kapela Sv. Antuna opata i stambeno-gospodarski 76 O dinamici razvoja gradova na području Italije i venecijanske kompleks s obrambenim karakteristikama. Grb obitelji, godina Terraferme vidjeti: MARCO FOLIN, Il principe architetto e la 1485. i inicijali A. B. uklesani su na kamenoj ploči ugrađenoj „quasi-città”: spunti per un’indagine comparativa sulle strategie u podnožje oltara kapele. O lokalitetu vidjeti: IRENA DLAKA, urbane nei piccoli stati italiani del Rinascimento, u: L’ambizione di Sakralna baština Punte Križa, u: Punta Križa (katalog izložbe), essere città. Piccoli, grandi centri nell’Italia rinascimentale, (ur. Elena (ur. Vana Gović), Mali Lošinj, 2011., 37-49, 41-42; JASMINKA Svalduz), Venezia, 2004., 45-96; ANNA BELLAVITIS, „Quasi-città” ĆUS-RUKONIĆ, Grbovi creskog ladanja (katalog izložbe), Cres, e le terre murate in area Veneta: un bilancio per l’età moderna 2013., 34. u: L’ambizione di essere città. Piccoli, grandi centri nell’Italia 65 JASMINKA ĆUS-RUKONIĆ, Grbovi Lošinjskog otočja i južnog rinascimentale, (ur. Elena Svalduz), Venezia, 2004., 97-120; GIAN dijela otoka Cresa (katalog izložbe), Mali Lošinj, 2003., 10-11. MARIA VARANINI, La Terraferma veneta del Quattrocento e le 66 MARIJAN BRADANOVIĆ, Prilog poznavanju stambenog tendenze recenti della storiografia, Ateneo Veneto, 2011., 13-63. graditeljstva 15. i 16. stoljeća na sjevernom Jadranu, Peristil, 56 77 Dogradnje svojstvene ruralnoj arhitekturi vidljive su tek na (2013.), 71-80, 76. novijim katastarskim planovima, dok ih na planu iz 1821. 67 BRANKO FUČIĆ, Apsyrtides, Mali Lošinj, 1995., 114-115. godine još nema.