The article discusses stereotypes of identity which sixteenth- and seventeenth-century historiography and literature ascribed to three Schiavoni artists: Andrea Meldola (Andrija Medulić), Niccoló dell’Arca and Giulio Clovio (Julije Klović). It demonstrates how the historiography of that time applied a number of established historical stereotypes about the collective identity and related characteristics concerning the nature and culture of the Slavs, Dalmatians, Illyrians, Morlachs, and Croats, to these artists. With regard to Giulio Clovio (Julije Klović), the stereotypes in question were connected to the contemporary perception of Macedonian cultural identity.
Bilješke
1 Članak je nastao u okviru znanstvenoistraživačkog projekta zajednicu pripadnici koje su obitavali ponajviše na prostoru „Istočnojadranske umjetničke teme: umjetnost, politika, Mletačke Republike, Turskog te Habsburškog Carstva. Vidi maritimno iskustvo”. Zahvaljujem kolegicama dr. Lovorki Čoralić tumačenje hrvatske etničke zajednice prije 19. stoljeća u: NIKŠA i dr. Zrinki Blažević na brojnim korisnim savjetima. Ovom sam STANČIĆ, Kontroverze o naciji i nacionalizmu: Hrvatska i se temom bavila u radu IVANA PRIJATELJ PAVIČIĆ, Sulla Europa od političkog do etno-nacionalizma i natrag. Nacija traccia dell’identità storica, culturale e artistica degli artisti i nacionalizam u fokusu društvenog i znanstvenog interesa, Schiavoni: cenni dalla storia della ricezione nei secoli XVI e u zborniku skupa Povijesno naslijeđe i nacionalni identiteti, XVII, izlaganje na međunarodnom znanstvenom skupu Marin Opatija, 2006., 22-29. Držić i naše doba, Dubrovnik, rujan, 2008. (Rad je bio objavljen 7 Konstrukcija njihova identiteta bila je ogledalo historiografskih 5. veljače 2012. na web-stranici Edizioni digitali del CISVA, mitova o narodnosnoj samosvojnosti, tako i povijesnom http://www. viaggioadriatico.it/viaggi ADR/notizie/letterarie/ prostoru Dalmacije odnosno Skjavonije uz koji su bili povezivani nuova–pubblicazione-edizioni-digitali-del-cisva-sulla-traccia- pojedini ideologemi i stereotipi. O tome vidi RADOSLAV dell-identita-storica-culturale-e-artistica-degli-artisti-schiavoni- KATIČIĆ, O podrijetlu Hrvata, u: Hrvatska i Europa, Kultura, cenni-della-storia-della-sua-ricezione-nei-secoli-xvi-e-xvii-ivana- znanost i umjetnost, Srednji vijek (VII-XII. stoljeće), Rano doba prijatelj-pavicic-traduzione-dal-croato-a-cura-di-nicole). Vratila hrvatske kulture, (ur.) Eduard Hercigonja, Zagreb, 1997., 149; sam se temi u članku IVANA PRIJATELJ PAVIČIĆ, Skupo ZRINKA BLAŽEVIĆ, Ilirizam prije ilirizma, Zagreb, 2008.; plaćeni Klovići, Jutarnji list, Magazin, 29. prosinca 2012., 64-65. ISTA, Između komunalnog patriotizma i protonacionalnog 2 LOVORKA ČORALIĆ, U gradu svetoga Marka. Povijest hrvatske univerzalizma: identitetski modeli u ranomodernoj zajednice u Mlecima, Zagreb, 2001., 81-83. dalmatinskoj historiografiji, u Städitsche Kultur in Dalmatien. Die Genese eines europaeischen Kulturraums, zbornik simpozija 3 LOVORKA ČORALIĆ (bilj. 2), 89-91. održana u Bonnu, 9.-13. X. 2006., tiskana zajedno s radovima sa 4 LOVORKA ČORALIĆ (bilj. 2), 89-91, pokazuje da se u talijanskim simpozija Dalmatien als europaeischer Kulturraum: Beitrage zu izvorima za doseljeno stanovništvo iz zaleđa koriste nazivi Sclavus den Internationalen wissenschaftlichen Symposien „Dalmatien ili Sclavonus te oznake „de Sclavonia”, „de Dalmatia” ili „de partibus als Raum europaeischer Kultursynthese”, održana u Bonnu, 6.- Illire”, dok se iseljenici iz urbanih sredina u pravilu označavaju 10. X. 2003., (ur.) Wilfried Potthoff, Aleksandar Jakir, Marko prema gradovima iz kojih potječu. O uporabi termina Schiavonia, Trogrlić i Nikolaos Trunte, Split, Filozofski fakultet, 2010., 93- Ilirik i Dalmazia u kartografiji ranoga novog vijeka te onodobnoj 129. Spomenula bih i knjigu JOHNA V. A. FINEA JR. (premda prostornoj i kulturološkoj percepciji Dalmacije kao historijsko- je mnogi povjesničari drže nepouzdanom i kontroverznom), geografske i kulturne regije vidi dva rada objavljena u zborniku When Ethnicity did not-matter in the Balkan: A Study of Identity radova znanstvenog skupa Dalmacija u prostoru i vremenu, in Pre-Nationalist Croatia, Dalmatia and Sclavonia in Medieval Što Dalmacija jest, a što nije?, Zadar, 14.-16. lipnja 2012. Vidi: and Modern Periods, Ann Arbor, University of Michigen Press, LENA MIROŠEVIĆ, Dalmacija kao historiografsko-geografska 2006., 276-285. i vernakularna regija, u: Dalmacija u prostoru i vremenu. Što 8 U rječnik imagologije termin je uveo Manfred S. Fischer. Dalmacija jest, a što nije? (zbornik radova) (ur. Lena Mirošević, Vidi: MANFRED S. FISCHER, Komparatistička imagologija. Vera Graovac Matassi), 7-10. Koliko su onodobne kartografske Za interdisciplinarno istraživanje nacionalno-imagotipskih reprezentacije Dalmacije očitovale različite imperijalne, sustava, u zborniku radova Kako vidimo strane zemlje. Uvod u vojnostrateške, kulturne, konfesionalne ili ekonomske interese imagologiju, (priredili) Davor Dukić, Zrinka Blažević, Lahorka vidi: DUBRAVKA MLINARIĆ, Stare karte Dalmacije promatrane Plejić Poje, Ivana Brković, Zagreb, 2009., 37-56. kroz prizmu neokartografiju: čitanje povijesno-geografskih reprezentacija 16. i 17. stoljeća, u: Dalmacija u prostoru i vremenu. 9 CLIFFORD GEERTZ, Tumačenje kultura, 1-2, , Beograd, 1998. Što Dalmacija jest, a što nije? (zbornik radova) (ur. Lena Mirošević, 10 ZRINKA BLAŽEVIĆ (bilj. 7), 2008., 45-51; ISTA (bilj. 7), 2010., Vera Graovac Matassi), 89-100, 371. 98-99; KATARINA LUKETIĆ, Balkan: od geografije do fantazije, 5 U Enciklopediji hrvatske umjetnosti 1996. Ivan Matejčić potpisuje Zagreb-Mostar, travanj 2013., 15. bibliografsku jedinicu o umjetnicima Schiavonima u kojoj 11 NIKICA KOLUMBIĆ, Humanistički krugovi kao čimbenici piše: „SCHIAVONI, u renesansi i baroku čest naziv za Hrvate nacionalne i europske duhovne integracije, u: Hrvatski (Slavene) koji su djelovali u Italiji. Nosili su ga i mnogobrojni humanizam. Dubrovnik i dalmatinske komune, Dani Hvarskog naši umjetnici u razdoblju 15-18. st. Najpoznatiji među njima kazališta, XVII. (1991.), 23-26. su: kipar i graditelj Juraj Matejev Dalmatinac (maestro Giorgio 12 JOSIP VRANDEČIĆ, Dalmatinski autonomistički pokret u XIX. Schiavo), slikar J. Ćulinović (Giorgio Schiavone), kipar Niccolo stoljeću, Zagreb, 2002., 26. dell’Arca (Nicolo Schiavone), intarzist Sebastiano da Rovigno 13 NIKICA KOLUMBIĆ (bilj. 11), str. 22; ZRINKA BLAŽEVIĆ (Sebastiano Schiavone), slikar F. Benković (Federico Bencovich (bilj. 7), 2008., 117-125 i ISTA (bilj. 7), 2010., 102-109. ISTA (bilj. Schiavone)”. IVAN MATEJČIĆ, Schiavoni, Enciklopedija 7), 2010., 100, upozorava da je ilirizam „diskurzivni proizvod hrvatske umjetnosti, sv. 2., Novi-Ž, Zagreb, 1996., 216. južnoslavenske grane humanističke res publica litteraria” 6 U razdoblju od 15. do 18. st. Hrvati su sačinjavali tzv. angažirane od kraja XV. stoljeća na projektu simboličkog supralokalnu odnosno protonacionalnu (prednacionalnu) konstruiranja ilirskog (trans)nacionalnog identiteta”.
Ivana Prijatelj Pavičić: U traganju za povijesnim, kulturnim... Ars Adriatica 4/2014. (313-326)
14 O Pribojeviću vidi: NIKICA KOLUMBIĆ (bilj. 11), 23; 24 Giorgio Vasari u drugom je izdanju Života slikara (1568.) MIROSLAV KURELAC, Vinko Pribojević i njegovo djelo, zapisao: „Naque (1498.) costui nella prouincia di Schiauonia, u: VINKO PRIBOJEVIĆ, O podrijetlu i slavi Slavena, prev. V. o uero Coruatia, in una villa detta Grisone, nella Diocesi di Gortan i P. Knezović, (priredio) Miroslav Kurelac, Zagreb, Madrucci.” Pretpostavlja se da Vasari duguje ovako precizan 1997., 9-44; ZRINKA BLAŽEVIĆ (bilj. 7), 2008., 128; ISTA zapis mjesta rođenja, gdje je navedena civilna (Hrvatska) i (bilj.7), 2010., 109-118. crkvena (modruška dijeceza) pokrajina i mjesto (Grižane) – 15 O izjednačavanju Saramata sa Slavenima vidi ZRINKA priopćenju samog Julija Klovića. BLAŽEVIĆ, Rethinking Balkanism: interpretative challenge of 25 MILAN PELC, Fontes Cloviniane. Julije Klović u dokumentima the early modern illyrism, Études Balkaniques, 1 (2007.), 98. svoga doba, Zagreb, 1998., 68. 16 „Činjenica dakle, da se materinski jezik Makedonaca razlikovao 26 Na kolofonu časoslova Farnese zapisano je: „Julije Klović od zajedničkog govora čitave vojske Aleksandra Velikoga, Makedonac izrađuje ovaj spomenik za svoga gospodara, naime, od grčkog, kako zaključujemo, jasno pokazuje, da se kardinala Aleksandra Farnesea, 1546” (hrvatski prijevod Makedonci nisu ubrajali u Grke”. VINKO PRIBOJEVIĆ (bilj. izvornika). 14), 1997., 62, 142. O toj temi vidi ZRINKA BLAŽEVIĆ 27 MILAN PELC (bilj. 25), 78-79. (bilj.7), 2010., 112-113. 28 U Četvrtom razgovoru o slikarstvu (vođenu u Rimu 1538. 17 MAVRO ORBINI, Kraljevstvo Slavena, Golden Marketing godine) Francisco de Hollanda piše: „odlučih se podsjetiti i Narodne novine, Zagreb, 1999. O Orbinijevu djelu D. Julija od Makedonije, kardinalovog komornika”. Citirano kao jednom od najvažnijih djela hrvatske i drugih prema: MILAN PELC (bilj. 25), 43. Julija od Makedonije u južnoslavenskih historiografija vidi: ZRINKA BLAŽEVIĆ tom će tekstu spomenuti još nekoliko puta, MILAN PELC (bilj. (bilj. 7), 2010.; „Kraljevstvo Slavena” Mavra Orbinija – (re) 25), 44, 47. Pelc ((bilj. 25), 53) ovako tumači zašto Hollanda produkcijski okviri i recepcijski horizonti u četiristoljetnom Klovića zove Makedoncem: „u prvom redu valja shvatit kao trajanju, zbornik znanstvenog kolokvija koji su 5. XI. 2001. aluziju na sitnoslikarevu ne samo umjetničku nego i rodoslovnu organizirali Odsjek za povijest i Zavod za hrvatsku povijest ukorijenjenost u tlo antike.” Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Radovi, Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, vol. 43 29 MILAN PELC (bilj. 25), 76. Spomenimo da Pelc takav način (2011.). Kako ističe Zrinka Blažević u predgovoru zbornika njegova potpisivanja naziva „neantikiziranim”. Orbini je „sintetizirao književne i ideologijske modele 30 Citirano prema: VALERIJA MACAN, Giorgio Giulio Clovio, europske, osobito poljske i njemačke ‘nacionalne’ historije… ovvero l’ultima stagione dell’arte della miniatura (doktorska s tradicijom kasnohumanističke dalmatinske historiografije disertacija), Pontificia Università Gregoriana, Facoltà di Storia e (Juraj Šižgorić, Vinko Pribojević)” (ZRINKA BLAŽEVIĆ, dei Beni culturali della Chiesa, Rim, 2010., str. 56. Na grafikama Predgovor, 11-12). rađenim prema Klovićevim djelima pojavljuje se oznaka: „Don 18 JOHN V. A. LINE JR. (bilj. 7), 416. Iulio Clovio de Crouacia inven(tit).” Citirano prema: VALERIJA MACAN, nav. dj., 132. 19 Šibenčanin, titularni bosanski biskup Ivan Tomko Mrnavić (1579.-1637.) tvrdio je da je Skenderbeg slavenskog porijekla. 31 Sonet je naslovljen „A Don Giulio Coua pittore”. Riječ je o JOHN V. A. FINE, JR. (bilj. 7), 421. stihovima: „Makedoniji vidim ne bje dosta 20 KRZYSTOF USAKIEWICZ, Alexander the Great as a Što Aleksandar iz nje je jedini Multicultural Hero, u Macedonia: land, region, borderland, Već i Julija još bez premca rodi.” (MILAN PELC (bilj. 25), 14). Warszawa, 2013., Colloquia Balkanica 2 (2013.), (ur.) Jolanta Sujecka, 255-284. 32 Citirano prema: VALERIJA MACAN (bilj. 30), 2010., 61. 21 O humanističkome dalmatinskom nacionalno-identifikacijskom 33 MILAN PELC (bilj. 25), 78-79. ideologemu (koji Zrinka Blažević naziva ilirizmom) vidi: 34 Klović u oporuci geografski locira svoja nepokretna dobra u ZRINKA BLAŽEVIĆ (bilj. 7), 2010., 100-101. Dalmaciji i Skjavoniji („Dalmatia sive Schiavonia”). S tim u vezi 22 Kaptol Sv. Jeronima koristi kao „dokazno sredstvo” Luciusovu prisjetimo se kako je Maria Cionini Visani u članku o Kloviću kartu Illyricum Hodiernum, kod koje je u naslovu jasno iz 1971. godine držala umjetnika Dalmatincem, prihvaćajući da se Ilirik ili „Sclavonia overo Schiavonia” dijele na četiri o tom pitanju mišljenje Arnolfa Bacoticha. MARIA CIONINI pokrajine: Dalmaciju, Hrvatsku, Slavoniju i Bosnu. Vidi: VISANI, Un itinerario nel manierismo italiano. Giulio Clovio MIROSLAV KURELAC, „Illyricum hodiernum” Ivana Lučića (1), Arte Veneta, 25 (1971.), 122. i ban Petar Zrinjski, Zbornik Historijskog instituta JAZU 6 35 Citirano prema: VALERIJA MACAN (bilj. 30), 84. (1969.), 151. 36 Citirano prema MILAN PELC (bilj. 25), 36. 23 ZRINKA BLAŽEVIĆ (bilj. 7), 2010., 100-101, ilirski ideologem 37 MILAN PELC (bilj. 25), 68. definira kao „povijesno određeni pojmovni ili značenjski kompleks intertekstualnog karaktera i velikog performativnog 38 „Georgio Iulio chierico clerouichio de’ crouatia”, citirano prema: potencijala, koji istodobno tematizira i „proizvodi” zajedničko VALERIJA MACAN (bilj. 30), 161. porijeklo, jezično jedinstvo, teritorijalnu rasprostranjenost i 39 Zahvaljujem za pomoć u filološkoj analizi uglednom kolegi iznimne kvalitete Ilira, različito identificiranih unutar etničkoga Luci Guglielminu, konzervatoru djelatnu pri Settore culturale u opsega slavenstva.” Commune di Torino.
40 IVAN KUKULJEVIĆ SAKCINSKI, Slovnik umjetnikah ju- 48 LOVORKA ČORALIĆ, Senjani u Veneciji od 15. do 18. goslavenskih, Zagreb, 1858., 175. O toj temi vidi: IVANA stoljeća, Senjski zbornik, sv. 20 (1993.), 79-120; ISTA, Iseljavanje PRIJATELJ PAVIČIĆ (bilj. 1), 2008.-2012a; ISTA (bilj. 1), stanovnika Modruša i njihov život u Veneciji, Senjski zbornik, sv. 2012b, 64-65. 21 (1994.), 79-100; ISTA, (bilj. 2), bilj. 297, 402, 454, 542. 41 IVAN GOLUB, Juraj Julije Klović Hrvat (1498-1578) Georgius 49 Giorgio Vasari navodi u Klovićevu životopisu (1568.) da Iulius Clovius Croata, Peristil, 17-18 (1973/74.), 75-77. O je slikar bio rodom iz modruške biskupije. O Senjanima i povijesnom hrvatskom identitetu na području Kvarnera i Like Modrušanima u Veneciji vidi radove LOVORKE ČORALIĆ vidi: JOHN V. A. FINE JR. (bilj. 7). Autor uočava povezivanje u: Senjskom zborniku 20 i 21 (bilj. 43, 1993., 1994.); ISTA, pojma „hrvatski” s vojskom, zakonodavstvom te se osvrće na Nazočnost, djelovanje i život doseljenika s otoka Cresa, Krka i titulu hrvatskog bana. O manjkavosti njegova pristupa ovoj Lošinja u Mlecima (XV.-XVII. st.), Narodni život i običaji otoka temi vidi recenziju NEVENA BUDAKA objavljenu u: Reviews, Krka, knj. II, Krčki zbornik, sv. 33 (1995.), 373-396. Vrhunac je Journal, Cambridge, 206., 187, http:// journals.cambridge. razvoja modruškog kraja oko 1460., kada se sjedište Krbavske org/action/displayAbstract?fromPage=online&aid=8033248. biskupije seli u Modruš te se biskupija otada naziva Modruška O Vinodolu Mavro Orbini (1601.) inspiriran kronikom popa ili Krbavska. Modruš je u doba kneza Bernardina Frankopana Dukljanina piše: “Kraj okružen vodama koje teku s planina, pa (1453.-1530.) bio važna utvrda i grad. Međutim, Modruški skreću na jug i uviru u more prozva Primorjem, a onaj drugi, urbar iz 1486. pokazuje da je u vrijeme borbi s Osmanlijama od koji presijecaju vode što teku na sjever i uviru u Dunav, nazva 748 kmetskih gazdinstava 231 ostalo pusto. Srbijom. Primorje zatim podijeli na dvije pokrajine. Kraj od 50 MITHAD KOZLIČIĆ, Kartografski spomenici hrvatskog Jadrana, Dalme, gdje tada kralj stolovaše i gdje bijaše održan sabor, pa Izbor karata, planova i veduta do kraja 17. stoljeća, AGM, do Valdevina, to jest Vinodola, prozva Bijelom Hrvatskom, koja Zagreb, 1995., kataloške jedinice K-35. i K-36. se također zove i Donja Dalmacija. (...)” Vidi MAVRO ORBINI 51 MITHAD KOZLIČIĆ (bilj. 50), K-47. (bilj. 17), 277. Pavao Ritter Vitezović je pak bio mišljenja 52 O Klovićevu boravku na dvoru Ludovika II. Jagelovića vidi: ukoliko su Slaveni identični Hrvatima, onda su sva područja IVAN KUKULJEVIĆ SAKCINSKI (bilj. 40), 157-158; MILAN u sastavu Kraljevstva Slavena zapravo dijelovi Hrvatske. PELC (bilj. 25); ELENA CALVILLO (bilj. 42), 2002. SERGIO ZRINKA BLAŽEVIĆ, Intertekstualni odnosi između Orbinijeva LONGIN (Novi izvori o Juliju Kloviću, u: Minijatura-crtež- Kraljevstva Slavena i latinskih historiografskih djela Pavla grafika 1450.-1700., zbornik međunarodnog simpozija održana Rittera Vitezovića, Radovi 43 (2011.), 97. 23.-24. listopada 1998. u Zagrebu, izd. Hrvatska akademija 42 MARIA CIONINI-VISANI (bilj. 34), 114-119; IVANA znanosti i umjetnosti i Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, PRIJATELJ PAVIČIĆ, Julije Klović, Ikonografske studije, Matica 2001., 17-31) osvjetljava razdoblje slikarova života od 1528. do hrvatska, Zagreb, 1999., 23-24; ELENA CALVILLO, Romanità 1533. Od 1526. do 1527. boravio je u Rimu, a 1528. boravio je u and Grazia: Giulio Clovio’s Pauline Frontispicies for Marino samostanu San Sebastiano u Mantovi. Grimani, The Art Bulletin, sv. LXXXII (June 2000), br. 2, 280- 53 IVAN KUKULJEVIĆ SAKCINSKI (bilj. 40), 165; MILAN PELC 297; ISTA, Imitation and Invention in the service of Rome: Giulio (bilj. 25), 6 i 271. Clovio’s Works for Cardinals Marino Grimani and Alessandro 54 ZDENKO ZLATAR, Kraljevstvo Slavena u međunarodnom Farnese, doktorska disertacija, John Hopkins University, političkom, ekonomskom i kulturnom kontekstu, zbornik Baltimore – Maryland, 2003., VALERIJA MACAN (bilj. 30), simpozija o Mavru Orbiniju, Radovi 43 (2011.), 29, navodi: 2010., 16-17. „U planovima zapadnih vladara, španjolskog kralja Filipa III. 43 MILAN PELC, Svijet Julija Klovića, u: Julije Klović najveći (1598.-1621.) i talijanskih vojvoda logika takva Vitezovićeva minijaturist renesanse (katalog izložbe), Galerija Klovićevi dvori, izvođenja prilično je transparentna – ukoliko su Slaveni Zagreb, prosinca 2012. – siječanj 2013., 37. identični s Hrvatima, onda su sva područja u sastavu 44 MILAN PELC (bilj. 43), Kat 36, Kat 37, 212-115. Kraljevstva Slavena zapravo dijelovi Hrvatske.” Isti autor dalje piše kako u doba Mavra Orbinija postoje različite 45 IVAN GOLUB, Julije Klović Giulio Clovio Croata istraživanje, podjele područja na Balkanu. Navodi kako Vincenzo Bune, u: Časoslov Farnese s minijaturama Julija Klovića, Zagreb Dubrovčanin koji je tada bio u španjolskoj službi u Napulju, – Graz, 2001., str. 134. IVAN GOLUB (nav. dj., 130, bilj. 62, piše Filipu III. 1600. godine o granicama tamošnjih pokrajina 217) spominje da je na izvornoj Klovićevoj grobnoj ploči bilo te nabraja Hercegovinu (el Ducado de Sancto Sava), Srbiju napisano „De Croatia”. (Servia), Albaniju, Bosnu, Ugarsku i Dalmaciju. Ne spominje 46 MILAN PELC (bilj. 43), Kat. 39, 218-219; IVANA MANCE, Bugarsku ni Makedoniju. Nekoliko godina poslije, 1606. Zèrcalo naroda. Ivan Kukuljević Sakcinski: povijest umjetnosti i godine, spominju se ambasadori (los embaxadores) Albanije, politika, Zagreb, svibanj 2012., str. 166-167. Srbije, Bugarske (Vulgaria), Bosne (Bossina) i „vojvodstva od 47 O razvoju ilirizma kao ideološke platforme unutar Potenze” (tadašnje drugo ime za Hercegovinu). posttridentinske protureformacijske crkve vidi: ZRINKA 55 Uz povijesni prostor Grčke i Makedonije stoljećima je u BLAŽEVIĆ (bilj. 15), 2007., 102; ISTA (bilj. 7), 2008. Pored imaginativnoj geografiji i historiografiji povezivano antičko Ilirskog zavoda Sv. Jeronima u Rimu, u Bologni je 1553. nasljeđe, a njezini su stanovnici percipirani kao potomci osnovan Collegium Hungarico-Illyricum. Ilirski kolegij u Loretu antičkih naroda i sljednici njihovih ideja o demokraciji i njihove (Collegium illiricae iuventutis in civitate Lauretana) osnovao je visoke kulture. O makedonskoj imagologiji, od vremena antičke papa Grgur XIII. (1572.-1585.). makedonske države do rasprave o makedonskoj naciji sredinom
Ivana Prijatelj Pavičić: U traganju za povijesnim, kulturnim... Ars Adriatica 4/2014. (313-326)
četrdesetih godina 20. stoljeća vidi zbornik radova Macedonia: Sjevernu napokon dijelim na Venetsku, Sarmatsku i Ugarsku.” land, region, borderland, Warszawa, Colloquia Balkanica, vol. PAVAO RITTER VITEZOVIĆ, Croatia rediviva = Oživjela 2 (2013.), (ur.) Jolanta Sujecka. Za našu su temu zanimljivi Hrvatska, Zagreb, 1997., prir. i prev. Zrinka Blažević, 128-129. prilozi JOLANDA SUJECKA, Introduction, str. 9-18; DRAGI 67 O slučaju Petra Ivelje Ohmučevića, koji je naručio izradu G’ORGIEV, The Name Macedonia in the Ottoman period genealoškog stabla bosanskih i srpskih kraljeva, gdje je među (14th-19th Century), 105-135; KRZYSZTOF USAKIEWICZ, bosanske plemićke obitelji uvrstio i svoju obitelj, vidi: IVO Alexander the Great as a Multicultural Hero, 255-284. Kako se BANAC, Grbovi biljezi identiteta, Zagreb, 1991., 117-316; Grčka kao „kolijevka zapadne civilizacije” u cijelosti izmještala DUBRAVKO LOVRENOVIĆ, Fojnički grbovnik, ilirska s Balkana, predstavljala izdvojeno i povezivala uz Mediteran iz heraldika i bosansko srednjovjekovlje, Bosna Franciscana, tadašnje zapadnoeuropske stereotipne vizure. Vidi: KATARINA 21(2004.), god. XII, 173-203; Miroslav Pantić, LUKETIĆ (bilj. 10), 14-15. Jugoslovenska književnost i usmena (narodna) književnost od XV 56 DRAGI G’ORGIEV (bilj. 55), 108-111. do XVIII veka, Beograd, 1978. 57 MITHAD KOZLIČIĆ (bilj. 50), K-18. 68 O sličnoj tendenciji kod biskupa Ivana Tomka Mrnavića, 58 MITHAD KOZLIČIĆ (bilj. 50), K-26. bosanskog porijekla, koji je nalazio obiteljske veze s Matijašom Korvinom i Skenderbegom, Nemanjićima i Mrnjavčevićima 59 MITHAD KOZLIČIĆ (bilj. 50), K-50. vidi: SLOBODAN PROSPEROV NOVAK, Povijest hrvatske 60 MITHAD KOZLIČIĆ (bilj. 50), K-51. književnosti, sv. 1, Raspeta domovina, Split, 2004., 115-116; 61 MITHAD KOZLIČIĆ (bilj. 50), K-65. TAMARA TVRTKOVIĆ, Između znanosti i bajke: Ivan Tomko 62 Archivio di stato di Venezia (dalje ASV), Inquisitori sopra Mrnavić, Zagreb – Šibenik, 2008. l’amministrazione dei pubblici ruoli, b. 715. Fanti Oltramarini: 69 TIBOR KLANICZAY, Pojmovi Hungaria i Pannonia u doba Reggimento Viscovich Nicolò. Svezak je istraživala LOVORKA renesanse, Književna revija, br. 1-2 (1998.), 241-249; SANJA ČORALIĆ, Mletački časnik Nikola Visković i sastav vojnoga JUKIĆ – GORAN REM, Goran, Panonizam hrvatskoga ljudstva njegove prekomorske pukovnije početkom 18. stoljeća, pjesništva, I., Studij Slava Panonije, Uvod u teoriju stila, s Historijski zbornik, godina LXV, 2 (2012.), 365-385. intermedijalnom studijom Vlastimira Kusika, Filozofski 63 ASV, Inquisitori ... pubblici ruoli, b. 715. fakultet Univerziteta Eötvösa Loránda u Budimpešti, Ogranak DHK slavonskobaranjskosrijemski Osijek, Filozofski fakultet u 64 LOVORKA ČORALIĆ (bilj. 61), 372. Osijeku, Osijek – Budimpešta, 2012., 57-58. Sanja Jukić i Goran 65 LOVORKA ČORALIĆ, Mletački časnici, svećenici, građani Rem nazivaju pojam Pannonius antroponimskim označiteljem. – tragom Barana u Zadru (XVII.-XVIII. stoljeće), Radovi Prema njihovu mišljenju „gesta odabira antroponima Pannonius Zavoda za povijesne znanosti u Zadru, sv. 50, 2008., 147-192. kao identitetne oznake, upravo svojom motivacijom govori o Mletačka Albanija (Albania Veneta) bila je mletačka stečevina poetološkom smjeru Pannonisova pjesništva, tj. o njegovom na jugu istočnojadranske obale. Obuhvaćala je Boku kotorsku refreširanju antičke poetike, dok s druge strane, iako ne na s pripadajućim gradovima, područje Herceg Novog, Budve, motivacijskoj razini, izriče svijest o geografskim konotacijama.” Bara, Ulcinja, Krivošija, Paštrovića, Grblja, Maina te današnju albansku obalu sa Skadrom, Dračom i Lješom. Svi se navedeni 70 MIROSLAV PANTIĆ, Književnost Dubrovnika, u zborniku krajevi nisu stalno nalazili pod mletačkom vlašću (Bar, Ulcinj, radova Samostan Male braće u Dubrovniku, Kršćanska sadašnjost Herceg Novi, Risan te gradovi u današnjoj Albaniji). Čoralić i Samostan Male braće u Dubrovniku, Zagreb – Dubrovnik, o toj temi u članku iz 2008. godine piše: „Užim zavičajnim 1985., 297-298. podrijetlom useljenici iz Mletačke Albanije dolaze, prema 71 Bio je sin Mlečanina Simonea Meldole iz Romagne, a rođen podatcima iz njihovih oporučnih spisa, iz većih gradova Boke je početkom 16. stoljeća u zadarskom kraju. Potpisivao se kotorske (Kotor, Risan, Herceg Novi), s budvansko-barsko- kao Andrea Schiavone. FRANCIS L. RICHARDSON, Andrea ulcinjskog područja (Budva, Bar, Ulcinj) i današnjeg albanskog Schiavone, Claredon Press-Oxford, 1980., 4-5. uzmorja (Skadar, Drač, Drivast). Neki su od njih u izvorima 72 Prčanj je tada bio selo bez komunalnih obilježja. Bokelji se označeni zemljopisno-regionalnim imenima (useljenici s tada u stranom svijetu deklariraju prema većem komunalnom područja Paštrovića, Grblja, poluotoka Luštice, rijeke Bojane), sjedištu kotorske komune. a u nemalom se broju primjera ovi useljenici bilježe i dodatnom 73 Vrana je tada bila utvrda s tradicijom, sjedište templara, lokacija oznakom Albanese (de Albania).” koja je bila poznata na široj razini. 66 Kad je riječ o interpretacijama pojma Macedonia u 17. i 18. st. 74 Giulio Cesare Gigli posvećuje djelo holandskom slikaru Danielu valja se prisjetiti interpretacije Rittera Vitezovića: „HRVATSKU, Nysu, poznatu po tome što je posredovao u kupovini Meldolinih koju su strani i neupućeni pisci dosad različito rastavljali, djela za galeriju u Hampton Courtu engleskog kralja Charlesa I. dijelim po toku rijeke Dunava na Sjevernu i Južnu. Ovu dijelim na Bijelu i Crvenu, kako smo otkrili da se prije razlikovala, 75 Pretpostavlja se da je Gigli postavio Mlečane na čelo kolone, no uz ispravljanje središnje granice. Bijelu Hrvatsku (kojom jer ih je najviše cijenio i ubrajao među prve u tadašnjem se namjeravamo najviše baviti) nadalje dijelim na Primorsku, talijanskom slikarstvu. Vidi: ARTUR SCHNEIDER, Andrija Središnju i Međuriječnu, koje su već dosad tako nazivali, te na Medulić u jednom baroknom „Trionfu”, Hrvatska revija, sv. 6 Planinsku. Drukčije na Dalmaciju, današnju Hrvatsku, Sloviniju (1944.), separat bez paginacije. u užem smislu i Norik ili Staru Japodiju. Crvenu Hrvatsku 76 Zanimljivo je znati da je crtež za bakropis na naslovnoj strani dijelim nadalje na Srbiju, Makedoniju, Bugarsku i Odrisiju. Giglijeva djela izveo Jacopo Palma Mlađi. Medulićev lik, prvi
iza kvadrige, podsjeća Schneidera na pretpostavljeni majstorov 88 O važnosti izučavanja političkih aspekata i percepcijskih starački autoportret iz bečke Državne galerije. učinaka imagotipskih predodžbi vidi radove: MANFERD S. 77 Henetizam se temeljio na trojanskoj legendi prema kojoj su FISCHER, Komparatistička imagologija: Za interdisciplinarno Heneti (koji su se poslije prozvali Venetima) nakon razaranja istraživanje nacionalno-imagotipskih sustava; HUGO Troje došli u Italiju i nastanili se između rijeke Po, jezera Garda DYSERINCK, Komparatistička imagologija onkraj „imanencije i Jadranskog mora. i „transcedencije” djela; KARLO ULRICH SYNDRAM, Estetika alteriteta: Književnost i imagološki pristup, u: Kako vidimo 78 Citirano prema: FRANCIS L. RICHARDSON (bilj. 71), 4. strane zemlje. Uvod u imagologiju, nav. dj., 2009., 57-70. 79 ARTUR SCHNEIDER (bilj. 75), nepaginirano. 89 Usporedi izdanje JURAJ ŠIŽGORIĆ, O smještaju Ilirije, Šibenik, 80 JOEP LEERSSEN, Retorika nacionalnih karaktera: programatski 1981., 28-29. O tome opširnije ZRINKA BLAŽEVIĆ (bilj. 7), pogled, u: Kako vidimo strane zemlje. Uvod u imagologiju, 2010., 104-105. Srednja Europa, Zagreb, 2009., 103-104. 90 „Dinarski tip je prototip muškarca, možda najizraženiji uopće 81 Kako je Meldola tijekom 19. stoljeća, zahvaljujući historiografiji, među svim bijelim rasama: sama ideja i utjelovljenje toga postao „simbolom” slavenske umjetnosti ušavši u politički tipa... Sirov, snažan i marcijalan morao je biti taj ilirski čovjek. imaginarij vidi: IVANA PRIJATELJ PAVIČIĆ, Prilog poznavanju Violentnost koja se stalno pominje kada je rječ o dinarcima, regionalnog i nacionalnog identiteta umjetnika zvanih Schiavoni vjerovatno se u Ilira nalazila u još elementarnoj formi.” DINKO u historiografiji 19. stoljeća, u: Između tranzicije i globalizacije TOMAŠIĆ, Društveni razvitak Hrvata. Zagreb, 1937., II. izd., , – hrvatska povijest umjetnosti u suvremenom društvu (zbornik Zagreb, 1997., 30. II. kongresa hrvatskih povjesničara umjetnosti održana 27.-29. 91 Imagology: cultural construction and literary representation of travnja 2006.), (ur.) Irena Kraševac, Zagreb, 2007., 299-307. national characters. A critical survey, Amsterdam – New York, 82 O nazivu društva Medulić vidi: SANDI BULIMBAŠIĆ, Prilog 2007., (ur.) Manfred Beller – Joep Leerssen; JOEP LEERSSEN, proučavanju povijesti Društva hrvatskih umjetnika „Medulić” Odjeci i slike: Refleksije o stranom prostoru, u: Kako vidimo 1908.-1919., Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 33 (2009.), strane zemlje. Uvod u imagologiju, nav. dj. 2009.; Imagologie heute: 251-260; IVANA PRIJATELJ PAVIČIĆ, Povijesni identitet Ergebnisse, Herausforderungen, Perspektiven = Imagology today: umjetnika Schiavona u kritičkoj fortuni prve polovine XX. Achievements, challenges, perspectives. Aachener Beiträge zur stoljeća, Časopis za suvremenu povijest 1 (2012.), 81-82. Komparatistik, Bd. 10, Bonn: Bouvier, 2012., (ur.) Davor Dukić. 83 U Bologni se prvi put spominje 1463. godine. Možda je prije 92 KATARINA LUKETIĆ (bilj. 10), 135-136, 179, 191. toga boravio u Veneciji. Godine 1469. sklopio je ugovor za 93 KATARINA LUKETIĆ (bilj. 10), 15. dovršenje rake Sv. Dominika u Bologni, sarkofaga na kojem su 94 Za ovu je temu indikativan citat iz Šižgorićeva traktata O prije njega radili Niccolo Pisano i Fra Gulielmo. O njemu vidi smještaju Ilirije i grada Šibenika (1487.), posvećen obljetnici IVAN KUKULJEVIĆ SAKCINSKI, Schiavone Nikola (bilj. 40), venecijanskog osvajanja Šibenika: „Navršava se 15 lustar otkako 407-411; CESARE GNUDI, Niccolò dell’Arca, Einaudi, 1942. je Preslavni mletački senat dobio Šibenik i u njemu 28. listopada O raki Sv. Dominika vidi: STEFANO BOTTARI, L’Arca di San godine Spasenja 1412. podigao barjak krilatog i ovjenčanog Domenico, Bologna, 1964. Kukuljević je iznio pretpostavku lava. Tada se učinilo da se vratio zlatni vijek, tada je gotovo od da se možda rodio u „dalmatinskom (sada arbanskom) gradu kloake stvoren grad, tada je suzbijeno barbarstvo i počela cvasti Baru (Antivari), pa da su jur njegovi suvremenici zamienili i latinska uglađenost.” JURAJ ŠIŽGORIĆ (bilj. 89), 50-52. pomiješali taj naš Bar s puljskim Barom”. 95 O tome da je naziv ultramontanac (koji Cosimo Medici 84 IVAN KULULJEVIĆ SAKCINSKI (bilj. 40), 410, spominje povezuje uz Ivana Česmičkog) u drugoj polovini 15. stoljeća ljetopisca Seccanedara koji ovako govori o njegovoj smrti: označavao gruba, divljeg čovjeka barbarskih navika vidi: JOSIP „1494. a di 2 de Marzo morì M. Nicolò Schiavon, cittadino di BRATULIĆ, Jan Panonije Ianus Pannonius, Dani hvarskog Bologna, el quale faceva el capello dell’archa de San Domenico, kazališta, XVI., Književni krug, 1990., 85 i 89. che era el più degno sculptore che se trovasse in Bologna.” 96 Termin je u crkvenome jeziku od srednjeg vijeka označavao 85 CESARE GNUDI (bilj. 78), 67. nekoga tko dolazi s druge strane Alpa (npr. papa Aleksandar 86 „Fu huomo rustico di costumi, et senza alcuna umanità”, citirano I. bio je ultramontano). Inozemni studenti na srednjovjekovnim prema: CESARE GNUDI (bilj. 8,), 70-71. IVAN KUKULJEVIĆ talijanskim sveučilištima (npr. padovanskome) također su KUKULJEVIĆ (bilj. 40), 410, piše da je Cherardacci napisao nazivani ultramontanes. O tome vidi: MIRKO DRAŽEN za Nikolu da je bio „inače čovjek nestrpljiv i priprost, da nije GRMEK, Hrvati i sveučilište u Padovi, Ljetopis JAZU, knj. htio imati učenike.” Zanimljivo je da je na Nikolinu grobu bio 62 (1957.), 333-354; HRVOJE PETRIĆ, „Prilog poznavanju uklesan natpis: intelektualnih gibanja kroz veze s europskim sveučilištima s „QVI VITAM SAXIS DABAT, ET SPIRANTIA SIGNA posebnim osvrtom na Križevce i okolicu”, Cris, god. IV, 1(2002.), CAELO FORMABAT, PROH DOLOR! HIC SITVS EST: 27-28; NELLA LONZA, Dubrovački studenti prava u kasnom NVNV TE PRAXITELES, PHIDIAS, POLICLETUS ADORANT, srednjem vijeku, Anali, Dubrovnik, 48 (2010.), 9-45. MIRANTURQUE TVAS O NICOLAE MANUS.” 97 LOVORKA ČORALIĆ, Crmničanin Marko Đikanović – pukovnik 87 NATKA BADURINA, Književnost, u: Hrvatska/Italija. Sto- mletačkih prekomorskih postrojbi (fanti oltramarini), Istorijski ljetne veze: povijest, književnost, likovne umjetnosti, Zagreb, časopis, 3-4, 83 (2011.), 63-86; ISTA, Zadarski pukovnik Šimun 1997., 94 i 340. Nassi – pukovnik hrvatskih konjanika u mletačkoj vojsci, Povijesni
Ivana Prijatelj Pavičić: U traganju za povijesnim, kulturnim... Ars Adriatica 4/2014. (313-326)
zbornik 5 (2012.), 5-17; LOVORKA ČORALIĆ – MAJA KATUŠIĆ, 99 Hrvatski su intelektualci, još od Jurja Šižgorića, gajili ideologem Dalmatinci – najviši časnici mletačkih prekomorskih postrojbi u o Italiji kao „majci nauka i učiteljici vladanja”, odnosno o 18. stoljeću, u zborniku radova znanstvenog skupa Dalmacija u latinskoj ili talijanskoj prirodi dalmatinske umjetnosti, a prostoru i vremenu, Što Dalmacija jest, a što nije? (bilj. 4). talijanski, još od Lorenza Valle, slavnoga rimskog povjesničara, 98 Općenito o ovoj problematici vidi zbornik: Das Bild vom filologa i filozofa u XV. stoljeću, tvrdili kako su Dalmacija, Ilirija Anderen. Identitäten, Mentalitäten, Mythen und Stereotipen in i Panonija potpali pod latinski jezik i civilizaciju. Vidi NATKA multipetnischen europäischen Regionen. Frankfurt am Main, BADURINA (bilj. 87), 97, 343 i 344. 1998., (ur.) Valeria Heuberger – Arnold Supan – Elisabeth 100 PÅL KOLSTØ, Procjena uloge historijskih mitova u modernim Vyslonzil. Za Balkan vidi: ZRINKA BLAŽEVIĆ (bilj. 15), 2007., društvima, u zborniku radova Historijski mitovi na Balkanu, 87-106; KATARINA LUKETIĆ (bilj. 10), 15-17. Institut za istoriju, Sarajevo, 2003., 11-37.